Tko smo i odakle dolazimo?
U svojim sam putovanjima putovao do samog ruba ili granica ovog Univerzuma. Neki kažu da je ovaj Univerzum beskonačan, no to nije točno. Potrebno je samo dobro pogledati izraz koji koristimo – «Univerzum». Jasno se vidi da to znači «jedna verzija», što bi u široj slici značilo da je to jedna verzija, jedan izražaj života. Stoga, ovaj Svemir ili Univerzum, u konačnici ima jedno konačno ograničeno postojanje. Ono što je beskonačno u ovom Univerzumu, jest njegov potencijal.
Ono što sam ponovno otkrio, i pritom doslovno mislim - ponovno, bilo je da postojimo beskrajno izvan ovog Univerzuma. Kad sam pogledao izvan ovog Univerzuma, moja je suština i svijest primijetila, naslutila, osjetila i znala za ono što ću nazvati -
«Multiverzum». Taj Multiverzum sastavljen je od bezbroj Univerzuma. Naš Multiverzum je dio nečeg drugog, a to drugo je, pak, i dalje dio nečeg, što je opet dio nekog sljedećeg konstrukta, i tako u beskraj. Naši umovi obično imaju tendenciju razmišljati linearno i hijerarhijski, zbog našeg mentalnog programiranja našim društvenim obrazovnim programima, ali to nije slučaj u Multiverzumu i u većoj shemi stvari. Nešto drugo nije nužno veće, bolje ili nadmoćnije. Znam da naši umovi imaju poteškoća s tim konceptima.
Također, želim reći da Multiverzum na koji upućujem, nije ono što znanost naziva paralelnim Univerzumom. Ta verzija Multiverzuma je sasvim drugačija paradigma koja je sadržana samo u nižim područjima ovog Univerzuma! Ovo što dijelim s vama, van je koncepata paradigme koju zovemo znanost.
Najveće otkriće za moj zemaljski ego bilo je da smo uistinu beskonačni i vječni. Neki ljudi mogu promišljati što to zapravo znači, ali gotovo za sve, ta su promišljanja samo intelektualni koncepti i još uvijek ih ne mogu «premjestiti» iz uma u suštinu. Dopustite mi da elaboriram koncept «biti vječan i beskrajan», jer to je zaista ključ, koji omogućava našem zemaljskom aspektu da ponovno bude slobodan i neovisan.
Kažem vam: «Ne postoji ništa izvan našeg beskonačnog, vječnog i besmrtnog sebstva». U redu, pa kakav je to osjećaj i koje misli to još potiče? Dopustite mi da kažem to ovako. Ako sam uistinu beskonačan, vječan i besmrtan, i ne postoji ništa izvan mene, onda to znači da ne postoji ništa iznad mene, da ne postoji ništa što je veće od mene i stoga nisam podložan nikome ni ničemu. To doslovno znači da nisam rođen ili iznjedren od nekog entiteta «Boga». Mi smo svi zajedno beskonačni! Za nas nema ni početka ni kraja. Jednostavno smo oduvijek postojali i zauvijek ćemo postojati, uvijek smo bili i uvijek ćemo biti...
To nas dovodi do najvećeg od svih pitanja: «Tko i što je Bog?».
Ono što sam osobno ponovno otkrio je da smo dio nas projicirali u ovaj Univerzum koji je živo Biće. Prema tome, postoji Kreator (Stvoritelj) ovog Univerzuma. Slijedom toga, mi zajedno sa suštinom Kreatora ovog Univerzuma, postojimo beskonačno i vječno izvan ovog Univerzalnog izražaja/kreacije. Kreator ovog Univerzuma nije Kreator i vladar svih stvari na svim razinama svega svega što jest i svega što postoji, jer tako nešto ne postoji - svi smo mi jednaki. Također, Univerzalni Kreator je prvo Biće koje vas na to podsjeća nakon što se svjesnost ponovno uspostavi. Život jednostavno postoji i više od onoga što mi doživljavamo kao energiju, koncepte ili nazive.
Nepovezano s pravom stvarnošću, postoji Biće koje većina ljudi obožava i naziva ga «Bog». U većini slučajeva taj se izraz koristi vezano uz «Vrhovno Biće», odnosno uz Biće koji tvrdi da je kreator i vladar svega na svim razinama svega što jest i svega što postoji. Ovo određeno «Biće-Bog» prebiva samo u nižim domenama ovog Univerzuma! To je apsolutna činjenična stvarnost, koju sam osobno iskusio! Ne postoji tako nešto poput jednog «Bića», koje je tvorac i vladar svega što postoji. Život je beskrajan, dok je taj drugi koncept konačan! Znam što religiozni ljudi i oni koji sebe vide podređenim
«Bogu», sada misle i osjećaju. Nije važno koliko ste bijesni u ovom trenutku, to naprosto neće promijeniti stvarnost niti će promijeniti Istinu. Rekao sam vam na početku da će znanje i mudrosti koje dijelim na ovim stranicama, svima biti izazov, na ovaj ili onaj način. Ako u ovom trenutku osjećate mentalnu i emocionalnu reakciju, upravo vam je razotkriveno da u sebi imate program koji je Zemaljskog ili čak Kozmičkog porijekla. Ako vam je to uzbudljivo i zanimljivo, ili ste u miru s onim što pišem, onda već imate pristup većem znanju i mudrosti života unutar sebe, bili vi toga svjesni ili ne.
Namjerno pokušavam izbjegavati korištenje naziva «Bog» u kontekstu Univerzalnog kreatora, jer ta je riječ stoljećima zloupotrebljavana s mnogim sporednim značenjima. Pokušat ću je izbjeći, koliko god to bilo moguće, no postoje okolnosti, zahvaljujući našim kulturnim programima, u kojima mi je uporaba ove riječi neizbježna, kako bih mogao prenijeti informaciju na ljudima razumljiviji način. Ako neki žele koristiti taj naziv u kontekstu jednog Bića, koje tvrdi da je tvorac i vladar svih stvari na svim razinama svega što jest i svega što postoji, onda je u potpunosti njihov vlastiti izbor, da nastave živjeti u toj laži.
Naziv «Bog» koristit ću sada u kontekstu Univerzalnog Kreatora. U drevnim rukopisima mnogih kultura zapisano je da smo Božja djeca. U Bibliji je također zapisano da je Isus bio Sin Božji i da je rekao da smo svi mi Sinovi Božji, Djeca Božja. No što to zapravo znači? Što nam ta poruka zapravo pokušava reći? Također je zapisano da je rekao: «Kako gore, tako i dolje». Pa evo mog razumijevanja koje sam, kao što sam već prije spomenuo, stekao preko mojih osobnih iskustava, putujući kroz ovaj Univerzum, i gledajući čak i dalje izvan njega. Kao što nas naši roditelji rađaju da bi mogli postati poput njih, tako nas Kreator ovog Univerzuma, ili «Bog», nosi unutar svog utjelovljenja, da bi nas rodio i da bismo i mi mogli postati poput Boga. Baš kao što smo postojali u obliku Duha, prije inkarnacije u majčinu utrobu, tako isto postojimo u obliku Vječne Suštine prije ulaska u ovaj Univerzum ili ulaska u «Boga».
Pa što to onda znači u odnosu na religiju? Kao i sa znanošću, ono što dijelim s vama, izvan je koncepata paradigme koju zovemo religija. Pisat ću još o tome kasnije u knjizi, pa vratimo se sada pitanju kako to da se nalazimo ovdje u ovom Univerzumu i na ovom Planetu, te nastavimo odgovarati na prva dva iskonska pitanja: «Tko smo mi? I odakle dolazimo?».
Ulazak u ovaj Univerzum
Vratimo sada našu svjesnost u Multiverzum, u kojem je bezbroj Univerzuma. Svaki Univerzum poput ovog našeg, ima svoj vlastiti jednistveni izražaj. To znači da svaki od njih omogućava svoj vlastiti jedinstveni skup iskustava. Oni imaju svoju jedinstvenu osobnost i prema tome vlastiti jedinstveni konstrukt. Konstrukt ili energija koja gradi ovaj Univerzum zove se «Svjetlost». Poznata je i kao frekvencija, valni oblik, vibracija, zvuk, Logos i Riječ. Ona je jedinstvena sama po sebi. Konstrukti svih tih drugih univerzuma također su jedinstveni sami po sebi. Oni nisu izgrađeni od ove energije koju zovemo Svjetlost, pa se time razlikuju od našeg Univerzuma i razlikuju se međusobno.
Neki kažu da je svjetlost sve što postoji i da je svjetlo od Boga i potom sam Bog i to je to! U trenutku kada netko pomisli na ovaj način, on istovremeno ograničava postojanje Života. Postoji li život izvan svjetla? Naravno da postoji! Ovo pitanje i odgovor dolaze iz stvaralačke perspektive, a ne iz vjerskog ili New Age stajališta, koja kažu da gdje nema svjetla, postoji samo tama. Takvo gledište i objašnjenje dolaze samo iz nižih područja ovog Univerzuma! Osvrnut ću se detaljnije na tu temu kasnije u knjizi.
Ono što objašnjavam ovdje je da je svaki od tih univerzuma vlastito individualno Biće. Svi ti drugi Univerzumi, sa svim svojim jedinstvenim izražajima, smo mi! Zapanjujuće! Kako li je nevjerojatno dubok ovaj djelić znanja? Iz naše Vječne Suštine manifestirali smo se kao Univerzumi. Mi, u obliku Univerzuma, kolektivno izgrađujemo Multiverzum.
Potom prolazimo kroz proces spoznaje izražaja, i time konstrukata, jedni drugih. Radimo to tako da naša Vječna Suština projicira dio nas, jedan naš aspekt, iz jednog u drugi Univerzum. Svi mi ulazimo jedan u drugog i učimo sve što se može znati o svim drugim izražajima Univerzuma, kako bi bili spremni zaputiti se na putovanje stvaranja vlastitog Univerzuma, putem konstrukata kojima smo upravo ovladali. Tako smo se našli u ovom Univerzumu. Željeli smo iskusiti i spoznati ovaj izražaj i konstrukt koji zovemo svjetlost.
Kad se uđe u svoje srce i ponovno se spoji s višim aspektima sebstva, ponovno se otkriva sjećanje na odnos koji imamo s ovim Univerzumom. Kao što sam već spomenuo, svijest i Kreator ovog Univerzuma prvi će vas podsjetiti da ste ravnopravni i da postojite beskonačno zajedno iznad razine stvaranja ovog Univerzuma.
Uslijed toga, u točki vremena u vašem postojanju, vaša Vječna Suština odlučila je poslati vaš aspekt, dio ili iskru, u unutrašnjost ovog Univerzuma kako bi naučila sve o ovom izražaju i konstruktu koji zovemo «Svjetlost». Dakle... što je slijedilo?
Ovaj Univerzum
Želim sada podijeliti s vama model ovog Univerzuma, kakvim sam ga osobno doživio na mojim putovanjima.
Univerzalni model
Na samom vrhu dijagrama nalazi se Vječna Suština Kreatora ovog Univerzuma, prije njezine manifestacije u obliku Svjetlosti. Prema tome, ona je nepodijeljena, posvećena i cjelovita. Kada se Univerzalni Kreator počeo izražavati i doživljavati u obliku Svjetlosti, najprije je projicirao izražaj koji je imao dva suprotna stanja bića, 1. razinu/12. dimenziju. Nakon što se prvobitni izražaj dvaju suprotnih aspekata stabilizirao, sve su mogućnosti i ishodi na toj razini tada istraženi i na kraju iscrpljeni. Zbog mudrosti stečene iz takvog iskustva, Kreator se osjetio primoranim nastaviti produbljivati istraživanje ovog puta manifestacije, stvaranja i doživljavanja ovog koncepta. Kao rezultat stvorene su druge, dublje razine Svjetlosti, vibracije, frekvencije i zvuka. Što se odlučivao dalje istraživati, više se udaljavao od svog cjelovitog i posvećenog Sebstva. Univerzalni Kreator ubrzo je shvatio veličinu onoga što kreiranje Svjetlosti za sobom povlači, pa čak i zahtijeva. Bio je to prvi izražaj u stvaranju, koji je predstavljao takav unutarnji izazov. To se događa zbog same prirode Svjetlosti, koja u tolikoj mjeri omogućava i potiče izražavanje različitih aspekata vlastitog sebstva, da u konačnici jedan aspekt sebe nije niti svjestan drugog. Zbog ove novostečene polazne točke i mudrosti, sada se može uspostaviti još veća razina razumijevanja i zahvalnosti, kao nikad prije, za vlastitu cjelovitu i blagoslovljenu Suštinu i stoga za beskonačno bivstvo.
I tako, Kreator nastavlja projicirati u sljedeću razinu, potom u sljedeću, i sljedeću, i tako dalje istraživati, doživljavati i sticati mudrost. Tako su stvorene sve glavne domene i slojevi realnosti ovog Univerzuma.
Shvaćam da ti koncepti mogu biti pomalo teško shvatljivi, ovdje u dubinama ovog Univerzuma. Dijelom je to zbog programa kontrole uma, kojima smo svi mi bili izloženi tisućama godina, ali pokušajte razumjeti značaj znanja i mudrosti, koje se ovdje dijeli s vama.
Možda može pomoći ako to objasnim na geometrijski način. Sljedeći dijagram predstavlja Svjetlost u najpojednostavljenijem obliku.
Sinusni val
Točka u kojoj se okomita i vodoravna linija dodiruju je Vječna Suština Univerzalnog Kreatora u svom cjelovitom i posvećenom stanju, prije svog manifestiranja i kreiranja u obliku ovog Univerzuma. To vrijedi i za nas, prije ulaska u ovaj Univerzum. Vodoravna linija je aspekt koji je sada projicirano, uravnoteženo stanje svijesti u kreativnom procesu. Valni oblik je kreativni proces svijesti, koja se izražava prvo na jedan pa na drugi način. To je doslovce trenutak stvaranja svjetla. Tako su kreirani vibracija, frekvencija, zvuk, Logos i Riječ.
Svaki način izražavanja sebe je druga strana i odraz jednog drugog izražaja. Dakle, udaljavajući se od svog cjelovitog i posvećenog stanja, svijest se izražava na određen način na jednoj strani linije, a potom, kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža, mora se izraziti na drugi način, koji uravnotežuje prethodni.
Ovdje je još jedan način viđenja našeg putovanja u ovom Univerzumu koristeći dijagramski i simbolički oblik:
Jasno mi je da postoje mnoga tumačenja slika i simbola. U zavjerničkim krugovima ovakva slika potiče sve vrste negativnih misaonih procesa zbog programa kontrole uma rasprostranjenih u toj domeni. Objasnit ću što taj dijagram znači meni, kao i mnogim drugima. Nadam se da će oni koji već reagiraju, shvatiti da je to najučinkovitiji dijagram koji objašnjava naš ulazak i putovanje unutar ovog Univerzuma. Vjerojatno zvučim kao da se stalno ponavljam, ali molim vas za strpljenje, jer riječ je o vrlo važnoj temi, koja zahtijeva jasnoću razumijevanja za sve vrste mentalnih sklopova.
Umjesto da na ovaj dijagram gledamo s lijeva na desno, opet ćemo ga pogledati od vrha na dolje. Krug ili sfera na vrhu prikazuje Univerzalnog Kreatora u potpunom jedinstvu, cjelovitosti i posvećenosti kao njegova čista Vječna Suština prije manifestacije kao Svjetlost. To također predstavlja nas, našu Vječnu Suštinu prije ulaska u ovaj Univerzum i manifestacije kao Svjetlost. Nakon što je Kreator projicirao svoju uravnoteženu svijest kroz niz razina, prikazanih središnjom okomitom linijom, nastavio se širiti i izražavati na različitim razinama vibracije. Sa svakom razinom, val je postajao veći i sporiji, udaljavajući se od središta, a izražaj sebstva postaje jače polariziran, što rezultira povećanjem gustoće. Nažalost, zbog prirode ovog Univerzuma, ne doživljava se samo širenje, već polarizacija stvara također i odvajanje te fragmentaciju. Na kraju, zbog stupnja ekspanzije, polarizacije, odvajanja i fragmentacije koje Kreator doživljava, postalo je jasno da postojanje dvaju aspekata sebstva, koji nisu svjesni jedan drugog i nisu svjesni Višeg Sebstva, predstavlja, u najmanju ruku, neizvjesnost.
Dualistička priroda ovoga načina postojanja, pružila je sada najveće moguće učenje u postizanju krajnje zahvalnosti i uvažavanja svoje cjelovite i posvećene Vječne Suštine, no istovremeno je proces ostvarivanja toga predstavljao uzbudljivo, provokativno, pa čak i opasno putovanje.
Što je veći izazov, to je mudrost veća; to je ono što Svjetlo prinosi.
Sljedeće što je Kreator učinio, bilo je da unutar sebe manifestira plan, kako bi pomogao drugim bićim na ulasku u ovo Univerzalno utjelovljenje, da i ona također mogu iskusiti ovaj izražaj koji zovemo Svjetlo. Plan, poznatiji kao «Božanski Plan Kreacije», bio je da se olakša prijelaz i putovanje, kako bi se omogućilo Bićima da uđu u ovaj Univerzum; da prođu kroz sve različite slojeve, razine, domene i realnosti, i kroz proces doživljavanja svega što Svjetlost nudi. Ali opet, zbog stupnja širenja, polarizacije, odvajanja i fragmentacije u nižim domenama, za neka je Bića postalo moguće da ostanu ovisna o takvom stanju postojanja. Razlog tome su «uzbuđenje» i «buka» kao posljedica neravnoteže i interaktivnih procesa s nastalim gustim realnostima. To je razlog zašto kada netko nastavi dalje ovim putem, u realnosti ekstremne dualnosti, njegov niži aspekt ne može ga napustiti kad poželi, bez obzira što misli da je uzvišen i moćan. Prvo mora biti uspostavljena ravnoteža. Dakle, bilo je nužno da Božanski Plan omogući izlaznu strategiju, koja uključuje ponovno uravnoteživanje svih iskustava. Važnost ove izlazne strategije postat će jasnija davanjem odgovora na iskonska pitanja i prisjećanjem na naše putovanje u ovom Univerzumu.
Pogledajmo sada naše putovanje u odnosu na prethodni dijagram. Mi ulazimo i započinjemo naše putovanje, izražavajući se na jednoj strani središnje okomite linije, a zatim na drugoj. Naša vibracija je vrlo visoka, a naš valni oblik nevjerojatno čist, dok doživljavamo Svjetlost u blizini naše Više Suštine i Kreatorove Cjelovite i Posvećene Suštine. Tada krećemo na poduhvat spuštanja kroz razine, ukrcavajući se na naše
«Veliko Putovanje», kako bi istražili ovaj Univerzum i stekli mudrost učenjem iz doživljavanja sveg života u njemu, kako bi mogli dostići naš ciljani ishod. Da, naš ciljani ishod. Sjetite se uopće osnovnog i glavnog razloga za vaš ulazak u ovaj Univerzum. On nije bio samo da bi doživjeli ovaj izražaj, niti da bi ga samo okusili, već da bi naučili sve što ovaj konstrukt nazvan «Svjetlost» nudi, tako da možemo najprije shvatiti vrijednost svog JA JESAM ili Cjelovite i Posvećene Vječne Suštine, zatim ovladati Svjetlom, postati Svjetlom u svojoj ukupnosti, i na kraju, samostalno kreirati život pomoću Svjetlosti.
Kao rezultat udaljavanja od Kreatorove Cjelovite i Posvećene Vječne Suštine, te od naše Cjelovite i Posvećene Vječne Suštine, naš valni oblik postaje veći i sporiji, stoga realnosti i naši aspekti postaju gušći. Kako napredujemo na našem putu stjecanja mudrosti kroz naša iskustva, nastavljamo se projicirati iz1 jedne razine prema dolje u sljedeću i opet u sljedeću.
Pogledajmo detaljnije naše putovanje unutar ovog Univerzuma.
Naše putovanje unutar ovog Univerzuma
Sebstvo se po prvi puta izražava kao Svjetlost u prvoj razini ili 12. dimenziji. Ovo je mjesto gdje smo ušli i započeli doživljavati sebe kao dva suprotna aspekta. Univerzalni Kreator koristi prve tri dimenzije (12., 11. i 10.) kako bi naša Vječna Suština isprobala Svjetlost i vidjela je li to prikladan put, koji bismo željeli istražiti. Ako ne želimo nastaviti dalje, možemo se lako ponovno uravnotežiti iz ovih najviših realnosti i napustiti ovaj izražaj Svjetla i time i ovaj Univerzum. Ako ipak želimo nastaviti istraživati i prema tome imamo namjeru učiti i postati Svjetlom, pristajemo na cjelokupni proces i put koji je ispred nas.
Kada uđemo u realnost, najprije se trebamo priviknuti na energetske uzorke te realnosti, prije nego što postignemo simbiotske kreativne procese sa suštinom, koja jest ta realnost. Zbog toga Kreator ovog Univerzuma ima razinu, mjesto unutar sebe u kojem potvrđujemo svoje namjere ulaska u ovaj Univerzum, kako bi ga doživjeli i izučili njegov izražaj. To je razina i mjesto koje nazivam «Jaslice Duša» («Nursery of the Souls», op.prev.). Na ovom se mjestu, u ovoj razini, u 9. dimenziji, spajamo i sjedinjujemo sa Suštinom ovoga Univerzuma. Činimo to kako bi podesili svoju Suštinu na izražaj ovog Univerzuma i postali Svjetlom. U tom trenutku kreirali smo svoju Suštinu temelju na Svjetlosti, koju zovemo Svijest i Duša. U tom je trenutuku Kreator ovog Univerzuma posijao sjeme unutar nas, unutar naše svijesti, unutar naše Duše. To sjeme je fraktal ovog Univerzuma i jednoga će dana niknuti, nakon što ovladamo konstruktom Svjetlosti, omogućujući nam da postanemo Univerzalni Kreator Svjetlosti.
Univerzalni model
Iako u svakoj kulturi to sjeme ima mnogo imena i tumačenja, njegovo izvorno značenje je izgubljeno ili je još uvijek sakriveno, iskrivljeno ili predstavljeno kao nešto drugo od strane svećeničke kaste.
To se naziva naš Krist-centar, Sophia-centar, Alah-centar, Buda-centar, Tara- centar, Krišna-centar, Radha-centar, Quetzalcoatl-centar, Rainbow Serpent-centar (Centar Dugine zmije, op.prev.), ili koji god izraz želite koristiti, sve je to ista stvar. To je sjeme same Univerzalne Svijesti. Upravo sam spomenuo menažeriju religijskih identiteta, ne želim da vas to zbuni, ali ovo o čemu govorim, odnosi se na izvorne namjere i značenja vezana uz ta imena i na nit istine, koja se provlači kroz vjekove - to nije ono što svećenička kasta trenutno servira ljudima.
Nakon što smo ušli u ovaj Univerzum i proveli prve trenutke podešavajući se i prilagođavajući se kao čista Svjetlost, projicirali smo aspekt sebe prema dolje u 8. dimenziju, gdje smo još uvijek ostali kao energija Svjetlosti. U obliku čiste Svijesti,
istražili smo cijeli taj Univerzum. Nakon što smo iskusili sve mogućnosti i ishode u 8. dimenziji, nadalje smo projicirali aspekt sebe prema dolje u 7. dimenziju.
Kada koristim termin «projicirati», doslovno to i mislim. To nam govori da još uvijek imamo aspekte sebe u svakom od tih viših područja, i da se jednostavno projiciramo iz jedne razine prema dolje u sljedeću, pa u sljedeću, spuštajući našu vibracijsku frekvenciju prilikom odlaska na daljnje putovanje.
Zbog programa rasprostranjenih u našem društvu, skloni smo misliti da je način na koji ovdje dolje postojimo sve, i da moramo nastojati ponovno ući u više domene, jer nas tamo više nema. To nije istina i ta je percepcija dio prijevare koja se nameće psihi naše Ljudske rase. Spoznaja da već postojimo u ovim višim područjima, znači da nam je potrebno samo da se ponovno integriramo s našim višim aspektima sebstva. Ovo je uistinu zapanjujući i ključni dio znanja kojeg se trebamo prisjetiti, pošto nam omogućuje ponovno spajanje s višim aspektima sebstva, što rezultira vraćanjem naše suverenosti i slobode. Kasnije u knjizi osvrnut ću se dublje na ovu obmanu, pa nastavimo sada naše putovanje kroz ovaj Univerzum.
Kao što vidite, između 8. i 7. dimenzije nalazi se debela Univerzalna membrana, također poznata kao «Praznina» («The Void», op.prev.). To je zato što postoji velika razlika između života iznad i ispod 8. dimenzije. 7. dimenzija je prva razina u kojoj počinjemo sudjelovati, i uključujemo se u ovaj Univerzum u područja forme. To je mjesto gdje se manifestiraju najviše razine forme, npr. kozmička svijest i galaktička svijest. Kreatorov etos, vodeći ideal, je da naše putovanje unutar njegovog Univerzuma bude participativni proces. Drugim riječima, to znači da je svatko od nas bio, i još je uvijek, ko- kreator zajedno s Kreatorom i zajedno sa svakim drugim, na putovanju kroz ovaj Univerzum - stoga je prijeko potrebno zapamtiti i znati da smo svi mi također planeti, zvijezde i galaksije. Naša individualizirana utjelovljenja također su izražena u mnogim različitim vrstama formi i u mnogim razinama, no u višim dimenzijama njihova su građa i konstrukt puno čišće i više vibracije. Koje li je to nevjerojatno otkrivenje za nas, kada se sjetimo veličine i snage naše istinske suštine, naše svijesti i naših kreacija.
Mnogi se ljudi boje ovoga koncepta i misle da je to apsurdno, pa čak i smiješno, jer su toliko programirani u uvjerenje da postoje samo u ovakvom fizičkom obliku, a ako i postoji nešto više, tada je to vjerojatno samo njihov Duh i ništa više. Ljudi su također navedeni da vjeruju da je «Bog» stvoritelj svega i da smo mi njegova djeca i ništa više od poniznih grešnika. To su tako ograničavajuće doktrine i programi. Oni su osmišljeni za
stvaranje vanjskih i unutarnjih podjela, pa čak i ogorčenosti pojedinca naspram postojanja u ovom izražaju Svjetlosti. Najveća ironija u svemu tome je da su pojedinci koji propagiraju takvu perspektivu sami zaglavili u nižim područjima ovog Univerzuma, pa žele, koliko god je moguće, onemogućiti izlaz drugima. Na ovu ću se temu osvrnuti kasnije u dijelu zvanom «Vrhunska Kozmička Obmana».
Nakon što smo iscrpili sve mogućnosti i ishode u 7. dimenziji, projiciramo aspekte dolje u 6. dimenziju, gdje ponovno prolazimo kroz isti proces ko-kreacije, istražujući i iscrpljujući sve mogućnosti i ishode u tom pojasu frekvencija i energetskih uzoraka. Općenito govoreći, glavna točka fokusa u 6. dimenziji je proces usavršavanja naših oblika, izražaja i kreacija. Nakon što to ostvarimo, projicirat ćemo aspekte dolje u
- dimenziju, gdje ponovno primjenjujemo iste procese istraživanja. No, ovaj put nekako usporavamo, jer ono što nas čeka na našem putu ispod 5. dimenzije je znatno drugačije od bilo čega do sada.
Kada je netko u višim dimenzijama, u 5., 6. i 7. dimenziji, u područjima Višeg Sebstva, tada je okružen harmoniziranim svjetlom. Gledajući u te razine iz ove naše perspektive, 5. dimenzija je mjesto gdje počinje ono što bi zvali Nebesima. 5. dimenzija je najniže vibracijsko područje Nebesa, koje se također naziva Avalon, Shambala, Raj, Tula, Vrijeme Sna, Valhala, i drugim različitim imenima, pošto svaka kultura ima svoje vlastito tumačenje tog područja. Nisam previše oduševljen korištenjem ovih naziva, najviše zbog toga što je u današnjem svijetu od njih nastalo, zahvaljujući zlouporabi od svećeničke kaste. No oni barem daju ljudima priliku da razumiju ono što ovdje objašnjavam, pošto smo svi s njima upoznati. Nema riječi koje mogu istinito izraziti kakav je osjećaj 5. dimenzije, iako postoji riječ koja se tome približava, a ta je riječ Milost. U tim višim područjima govorimo o Svjetlu koje je tako čisto, da se doživljava neprekidno stanje Bezuvjetne Ljubavi. U 5. dimenziji i iznad nje, ne postoji tehnologija, jer sve se očituje i postiže korištenjem naše organske svijesti. U tim višim sferama, ne postoji tako nešto kao što je koncept koji mi nazivamo zlo.
Naši aspekti u područjima Višega Sebstva imaju sposobnost biti svime u isto vrijeme. Tu još uvijek imamo pristup Univerzalnoj Svijesti i možemo doživjeti taj Univerzum u bilo kojem trenutku, stoga znamo sve o svemu u Univerzumu. Kada izaberemo izraziti se kao utjelovljenja u 5., 6. i 7. dimenziji, ta utjelovljenja imaju jedinstveni energetski centar, jer smo u jedinstvu, skladu i sinkronicitetu sa svim životom u ovom Univerzumu i s Univerzalnim Kreatorom. U 5. dimenziji i iznad nje ne
postoje iscjelitelji, jer ne postoji nešto poput bolesti ili tegoba, pa prema tome nema ni potrebe za ozdravljenjem. To je izuzetno uravnoteženo stanje biće, pošto se živi od energije Univerzalnog Svjetla, i prema tome ne postoje hrana ili piće bilo koje vrste. (Nažalost nema čokolade!)
Velika Arena
Ono što je ispod 5. dimenzije, poznato kao «Velika arena», energija je i verzija Svjetlosti i života, koja se znatno razlikuje od bilo čega dosad doživljenog, i pruža najveći izazov koji jedno Biće može poželjeti.
Kao što možete vidjeti, između 4. i 5. dimenzije nalazi se jedna debela Univerzalna membrana poznata kao «Velika Praznina» («The Great Void», op.prev.). Ispod nje je područje Velike Arene, zvane još i «Kozmička Arena». To je mjesto gdje postoji tehnologija i mjesto gdje nastaje koncept koji mi nazivamo zlo. Velika Arena je apsolutno ogromne veličine i sadržava mnoštvo paradigmi koje se doživljavaju kao cijeli univerzumi. Samo je jedan dio Velike Arene pod utjecajem zla. Molim vas da shvatite da zlo dolazi u mnogim oblicima. U gornjim krajevima 4. dimenzije ono je doista postalo vrlo, vrlo profinjeno, uključujući i to da nastupa i predstavlja se kao - svjetlo. Najzad, govorimo o eonima i epohama i erama evolucije na Univerzalnoj razini, tako da je važno ne biti naivan i ne podlegnuti ideologijama o životu.
Kao što sam ranije spomenuo, odlučili smo usporiti prije ulaska u 4. dimenziju, jer razmjer neravnoteže, koju ćemo doživjeti i kojom ćemo postati, zahtijeva pažljivo razmatranje i planiranje. Zapravo, to je mjesto gdje možemo ponovno dobiti uvid i shvatiti snagu i sposobnosti koje imamo kao Više Sebstvo. Najblaže rečeno, izazov je pretočiti u riječi veličinu i opseg planiranja i organiziranja, koje se odvija, jer je cijelo putovanje u Veliku Arenu od tog trenutka kreirano, orkestrirano i vođeno od Višeg Sebstva i «iznad» njega. Razlog tomu je razmjer kojim širimo, odjeljujemo, razjedinjujemo (fragmentiramo), polariziramo i činimo neuravnoteženim aspekte Sebstva, koje namjeravamo projicirati. U Velikoj Areni je to toliko ekstremno, da aspekti Sebstva imaju ograničenu svjesnost jedan o drugom, kao i o ostatku Univerzuma. No, u nekim realnostima na ovom planetu, mi postajemo potpuno nesvjesni života u Univerzumu i Veće Suštine Sebstva (Jastva).
Drugi način viđenja ovoga je da se ulaskom u Veliku Arenu dobrovoljno odričemo svoje snage. Odmičemo se od stvaranja sa čistom organskom sviješću u sinkronicitetu sa
svim životom koji nas okružuje, u kretnji neprekidnog toka, te ulazimo u proces koji zahtijeva misao, namjeru i određenu razinu razmišljanja o posljedicama.
Zbog neravnoteže, kada se uđe u Veliku Arenu postoji samo jedan izlaz, a to je tako da se vidi, učini i bude sve što ovaj Univerzum u nižim domenama može ponuditi. Nakon što se postigne maksimalno širenje, odijeljenost, polarizacija, fragmentacija i neuravnoteženost, prolazimo kroz proces reintegracije svih naših aspekata i svih naših kreacija, dovodeći sve natrag u nultu točku i uravnoteženost. Ovo je poznato svakom Biću prije ulaska u Veliku Arenu, ali nažalost, kao dio doživljavanja potrebnog stupnja odvojenosti, naši projicirani aspekti skloni su izgubiti pamćenje jednom kada u nju uđemo. Iz područja Višeg Sebstva također smo organizirali naša individualna iskustva sa cijelim mnoštvom Bića i svijesti. Na primjer, ako se netko želi utjeloviti u određeno planetarno tijelo, koje je unutar zvjezdanog sustava, koji je pak unutar galaksije, svaki od njih je jedna individualna svijest. Stoga će se posavjetovati s Bićima, a to su galaksija, zvjezdani sustav i planet, unutar kojih želi imati inkarnacijsko iskustvo. To je zato što ulazi unutar njihove Kozmičke razine utjelovljenja pa ostvaruju intimnu vezu. Dakle, svaki život, svaki međusobni odnos sa svakim Bićem, bilo to galaksija, zvjezdani sustav ili planet, uloga roditelja, prijateljstvo, brat, sestra ili neprijatelj - sve, uključujući i prirodno okruženje i duhove svih Bića koja čine prirodno carstvo, sve je koordinirano. Sve što ćemo doživjeti, organizirano je s Univerzalnim Kreatorom i višim aspektima svih tih drugih Bića, prije nego što uđemo u Veliku Arenu. Svaki život koji ćemo ikada imati u svakoj realnosti i svako iskustvo sa svakim Bićem na svakoj razini, unutar Velike Arene, sve je unaprijed organizirano. Dovoljno je samo pokušati promisliti o tome, ili možda čak i zamisliti količinu i moć ljubavi, inteligencije i svijesti, potrebnih za organizaciju jednog takvog putovanja.
Pa zakoračimo i korak dalje, jer siguran sam da vaši misaoni procesi uzimaju u obzir samo jedan aspekt. Pokušajte zamisliti količinu ljubavi, svijesti i snagu obrađivanja i organizacije, potrebnih da bi jedan jedini aspekt proputovao kroz Veliku Arenu, pa to sada primijenite na više aspekata, na stotine, pa čak i na tisuće. Mi doslovno imamo na stotine, tisuće, pa čak i više, aspekata sebstva, jer smo fragmentirani u bezbroj domena i realnosti, projicirajući se iz područja Višeg Sebstva prema dolje u brojna područja Velike Arene. Mi istovremeno doživljavamo svakojake realnosti i u njima sudjelujemo, neprestano učeći i rastući u mudrosti.
Ovdje se postavlja veliko pitanje slobodne volje. Nakon nekoliko posljednjih odlomaka, čujem mnogo ega kako viču: «Ali što je s mojom slobodnom voljom?». Pa, kao što je moj ego osobno ponovno otkrio, dopustite mom egu da obavijesti vaš ego, da u nižim domenama Univerzuma postoji samo privid slobodne volje i da je sve što ovdje dolje doživljavamo, orkestrirano iz mnogo viših aspekata vašeg Bistva.
Kada se projiciramo iz 5. prema dolje u 4. dimenziju, naš jedinstveni energetski centar fragmentira se u utjelovljenja čakra sustava, koja imaju više energetskih centara. Broj i vrsta čakri ovisit će o realnosti izabranoj za istraživanje. Sustav čakri, uključujući i koncept bolesti, postoji u 4. dimenziji i ispod nje. Nije li zanimljivo kako oni koegzistiraju u istim područjima? Sa sigurnošću znam da sustav čakri nije ono što se čini. Za sada ću reći samo sljedeće – nakon još jednog osobnog doživljavanja viših područja u ovom životu, kategorički tvrdim da je čakra sustav fragmentirano stanje Bića.
Znam da se mnogim New Age iscjeliteljima neće svidjeti ono što je ovdje rečeno, ali trebaju se pomiriti sa činjenicom da njihovi načini iscjeljivanja pripadaju nižem područu Univerzuma, i da će, ako žele izaći izvan tih nižih područja, na kraju morati prestati biti vezani uz takav način rada. Molim vas da razumijete da ovdje ne sudim naslijepo, jer sam osobno prošao to iskustvo, tako da znam što govorim. Ako se osoba u potpunosti drži takvog načina iscjeljivanja, ona sebi stvara religiju. Ona će ostati u nižim područjima dok ne stekne dovoljnu razinu mudrosti da otpusti svoju vezanost i krene dalje. Zapamtite da u 5. dimenziji, i iznad nje, ne postoji tako nešto poput iscjelitelja, jer ništa ne treba liječiti.
Stavimo sada stvari u još širu perspektivu. 4. dimenzija je fizički najveća dimenzija i to je jedan od glavnih razloga zašto ona čini većinu Velike Arene. Primijetit ćete u prethodnom dijagramu da postoje mnoge linije koje predstavljaju brojne razine. To je zbog načina na koji su strukturirane. Sve dimenzije imaju višestruke slojeve (razine) realnosti, ali niti jedna nije po veličini i volumenu niti blizu 4. dimenzije. U stvari, kada netko tko je u nižim razinama 4. dimenzije pogleda prema najvišim razinama, može mu se činiti kao da gleda na cijelu univerzalnu paradigmu. Nesvjesnima se može činiti da je Velika Praznina, između 4. i 5. dimenzije, izvan ovog Univerzuma. Molim vas, shvatite da je ovaj Univerzum jedno jako, jako veliko mjesto. Način na koji je Univerzum strukturiran omogućuje da aspekti Bića postanu ovisni o iluzijama stvorenim od ovih polariziranih, odvojenih i fragmentiranih stanja, da bi tek nakon eona i eona
vremena na kraju shvatili što se dogodilo. To je razlog zašto se toliko mnogo Bića zadržava ovdje dolje tako dugo vremena.
Nakon svega što sam rekao o 4. dimenziji, vibracije ljubavi i svjetla, koje se doživljavaju u višim razinama 4. dimenzije, još uvijek su toliko čudesne u odnosu na našu verziju 3. dimenzije, da mnogi ljudi bivaju i dalje namamljeni natrag u tu domenu.
- dimenzija je gušća verzija života u odnosu na 4. dimenziju, i prvenstveno u njoj je mnogo veći naglasak na gušću fizičku prirodu života. Mehanička i fizička stanja te potreba za opstanak, vrlo su izraženi. To se lako može shvatiti, jer to je generalna osobina naše realnosti, ali je važno znati, da naš planet nije jedino treće-dimenzionalno područje koje postoji. Kada gledamo u ono što nazivamo Vanjskim Kozmosom, bilo našim očima ili teleskopima, mi zapravo vidimo sloj treće-dimenzionalnog kozmosa. Također vidimo i 4. i 5. dimenziju, koje se lagano spajaju s našom dimenzijom, kao zaostali efekt «curenja» energija iz ovih drugih dimenzija u našu. Primjer toga su planeti koje promatramo i koji iz naše razine ili sloja vibracijske stvarnosti izgledaju pusti, no na drugoj su razini zapravo puni života. To je slično kao kad se nalazimo na jednom katu zgrade i vidimo samo prazan kat, ali nismo u mogućnosti vidjeti sljedeći kat, koji je pun. Tako da, ako idete na sljedeću razinu, odjednom vam se otvaraju vrata realnosti pune ljudi i pune života.
Još jedan primjer interakcije takvih zaostalih energija iz viših područja s 3. dimenzijom su zvijezde. Zvijezde su zapravo planeti, koji su na puno, puno višoj razini vibracije. U stvari, one vibriraju tako visoko, da mi ovdje dolje iz 3. dimenzije doživljavamo ova bića koja zovemo zvijezde, iz gornjih krajeva 4., 5. dimenzije i naviše, kao Bića svjetla.
Želim ovdje razjasniti kako određeni broj ljudi propagira ideju da je naša Zemlja, koja je u 3. dimenziji – dno dna. Oni šire ideju da smo na samom dnu ovog Univerzuma i da se ovdje u raljama života koprcamo i borimo za ostatke. Kategorički tvrdim da to nije istina! Ova vrsta dezinformacija očito služi jednoj drugoj agendi, kojoj ću se posvetiti kasnije u knjizi, u poglavlju pod nazivom «Vrhunska Kozmička Obmana». Ispod 3., postoje još dvije dimenzije. To su 2. i 1. dimenzija. Neki ljudi vide bića Mineralnog Carstva kao 1. dimenziju, a bića Flore i Faune ili Biljnog i Životinjskog Carstva kao 2. dimenziju. Razumijem njihov koncept, međutim, to ipak ne objašnjava 1. i 2. dimenziju ovog Univerzuma. Mineralno, Biljno i Životinjsko Carstvo dio su ove 3. dimenzije. Ona su jednostavno različiti izražaji života koji izgrađuju ovu realnost.
Da bi se istinski razumjela ova dva niža denziteta, mora se uzeti u obzir da postoje područja unutar ovog Univerzumu, koja omogućavaju najudaljenije zamislive pothvate od naše Cjelovite i Posvećene Suštine. To je putovanje u istinske dubine ovog Univerzuma. Izražaji života koji postoje u tim područjima su najsporiji i najgušći. 2. dimenzija je više saturnalijska (razuzdana) i amoralna po prirodi, dok je 1. dimenzija najneetičkija i najnemoralnija. Postoji obilje rasa u 2. dimenziji, s nekima od njih smo upoznati. Postoje Drakonske rase, Reptili, Sivi (Graysi/Greysi, op.prev.), Golgotijani, i razne druge rase koje su potonule u dubine maksimalnog širenja, odvojenosti, polarizacije i fragmentacije. Ljudi imaju sklonost misliti, baš kao što sam i ja nekad mislio, da su ono što zovemo niži astral, u kojem prebivaju neki od najnepoželjnijih entiteta, zapravo niže domene 4. dimenzije. Sa sigurnošću sam spoznao da to u cijelosti nije istinito. Niže astralno područje pametno se i lukavo vrlo često namjerno brka s 2., pa čak i s 1. dimenzijom. Druge grupe ovih rasa postoje također i u 3. i 4. dimenziji. Želim pojasniti da postoje grupe unutar ovih rasa koje su dobronamjerne, tako da je važno da ne budemo na slijepo rasisti. Općenito govoreći, one većinom jesu amoralne ili zlonamjerne.
Entiteti koji postoje u 1. dimenziji predstavljaju stvarno dno dna. To su pokvarene, tamne i muljevite energije, koje ne rade ništa, osim što crpe životnu silu drugih, ne samo da bi opstale, nego i za zadovoljstvo. U ovom području postoji vrlo malo fizičkih bića, većina su samo energije. Oni su otišli tako daleko od svoje Cjelovite i Posvećene Suštine, da su izgubili sposobnost osjećanja bilo kakvog oblika ljubavi i jednostavno žive u stanju neprekidnog straha. Potrebna je ogromna količina energije u obliku vrlo intenzivnog iskustva da bi biće koje živi u tom području nešto spoznalo i ponovno se probudilo. Ali nakon što se jedna suština vrati iz takvog iskustva, ona ima najbolju moguću referentnu točku i najveću mudrost koju je moguće steći. U odnosu na broj Bića u Univerzumu, tek nekolicina izabire ovakav put, ali bez toga nitko ne može uistinu ovladati Ljubavlju, Svjetlošću i Životom. Kao što sam ranije spomenuo, onaj tko želi ovladati konstruktom Svjetlosti, mora doživjeti sve izražaje, jer ne može se nešto istinski spoznati ukoliko se to ne doživi na vlastitoj koži. Većina Bića je previše uplašena da bi krenula ovim putem, pa radije ostaje u svom sigurnom ozračju, zarobljena u svojoj ograničenoj, udobnoj i samopravičnoj paradigmi. To je naprosto zbog najveće zamke od svih - njihovog straha od samog straha. Univerzalni Kreator to zna, pa zato nastavlja omogućavati to dimenzijsko područje unutar svoje Univerzalne Kreacije, kako bi ga Bića mogla doživjeti. Znam da naši samo-pravedni, osudi skloni, egoistični umovi imaju
problema s razumijevanjem ovakvog zaključivanja i s mogućnošću postojanja jednog takvog izražaja života, ali grubo rečeno, ako sve to ne bi ničemu služilo, onda to jednostavno ne bi ni postojalo.
Naprosto želim podijeliti ovu mudrost s vama, kao hranu za razmišljanje - iz jedne smo se perspektive odvažili tako zapanjujuće daleko od našeg cjelovitog i posvećenog stanja, dok iz jedne šire perspektive - nikada od njega nismo ni bili odvojeni.