Religija

 

Tko je stvorio religiju?

«Bog religija kreirao je lik vraga, jer to je njegov vlastiti odraz.»

 

Ovaj odlomak nije za one slabog srca, pošto ću nastaviti razotkrivati što se uistinu događa s religijom. U potpunosti ovisi o vama, želite li prihvatiti i razumjeti ovo što ću reći, jer uvažavam da je svatko na svom vlastitom putovanju.

Već smo utvrdili da u kozmičkoj areni postoji grupa bića zvana «bogovi». Posebice jedan od tih bogova, koji se uzdigao do vrha i postao vođom te grupe, osobno je stigao na naš planet prije 6.200 godina, kako bi preuzeo bitniju i aktivniju ulogu. Ovaj

«bog» se sustavno uvukao i ovladao duhovim znanjem svih kultura na Zemlji, te iskoristio to znanje da kreira religije. Taj entitet-bog, koji je na vrhu hijerarhije, u posljednje se vrijeme, zbog potreba svojih programa i potrebe da ukrade identitet Sunca, izražava kao muško biće  – otuda očinski lik u religijama. Zbog kompresije, toliko je obmanjen samim sobom, da tvrdi da je jedan i jedini kreator i vladar svih stvari na svim razinama svega što jest i svega što postoji.

Grešku nastavljaju i nadalje raditi oni koji demijurga i njegove sile ograničenja vide naprosto kao nešto mračno, sablasno i strašno – no to nije slučaj. Ovaj svojevoljni bog ima svoju vlastitu verziju pozitivne bijele energije ljubavi i svjetla. Vrlo je naivno i dalje misliti da je prijevara jednostavno negativni, mračni izražaj, utemeljen na strahu.

Da upotrijebim analogiju; u današnjem svijetu ima ekstremno bogatih i moćnih ljudi, koje zovemo vladajuća elita. Oni sjede u svojim visoko sofisticiranim i udobnim domovima, i imaju nevjerojatna pravila ponašanja. Vrlo su pristojni, dobro odgojeni i protokol im je jako važan. Obično su lijepo obučeni, jedu finu hranu, žive u izobilju i povlaštenim stilom, te teže miješati se samo u sličnim krugovima. Ti koji žive u ovim raskošnim realnostima, kontroliraju ostatak društva vukući konce iz visina svojih udobnih zona komfora. Učinit će sve da zadrže svoj status i prestiž, svoju moć i bogatstvo, i ako im je potrebno da ostvare svoju agendu, neće oklijevati započeti rat, što rezultira smrću milijuna ljudi. Ne bave se teškim radom ili «prljavim poslovima». Oni ne prljaju svoje ruke, nego imaju druge, da bi oni za njih to radili.

Sjetite se, kaže se: «Kako gore, tako i dolje.».

 

 

Isto je uređenje i u Kozmičkoj Areni. Bogovi imaju jake hijerarhije i nalaze se na vrhu vrlo velike infrastrukture, kojom se energija i sredstva usmjeravaju prema njima, u svrhu osnaživanja i kontrole. Zato jer upošljavaju druge da za njih obavljaju njihove prljave poslove, ljudi se ponekad na kraju nađu u doticaju s neprijatnijim i sablasnijim bićima, s kojima su ugovorili da će potpomagati njihovu agendu – otuda učinkovitost

«vražjeg» lika. Ponovno se radi o prastaroj strategiji «problem-reakcija-rješenje».

 

Razmislite ovako; taj bog želi namamiti što je više ljudi moguće u njegove domene pozitivne bijele ljubavi i svjetla, koju je kreirao. Kao što je ranije spomenuto, prisiliti ljude na to je naporno, teško i zamorno, i dugoročno ne funkcionira. Puno je učinkovitije postići da ljudi žele ići u njih i biti u njima, oslovljavajući njihove nesigurnosti davanjem im osjećaja da su dostojni, posebni i povlašteni, pa čak i voljeni. Na ovakav način, učinak je puno dublji. Oni potom bivaju zaglupljeni i ne znaju za bolje. Rezultat toga je pokornost, što je olakšanje za sve kojih se to tiče. Kako bi pridobio ljude da žele «u» njegovu verziju nebesa, treba im za to dati smisao/svrhu. Tako je ovaj bog shvatio da treba kreirati višestruke paradigme s različitim stupnjevima svjetlosnih omjera i frekvencija, nešto poput balona u balonu.

 

 

Mogostruke realnosti

 

 

To je rezultiralo kreacijom mnogih razina realnosti unutar mnogostrukih domena, kako bi on mogao nastaviti zadržavati bića unutar svoje sveukupne paradigme/programa  i  stimulirati  i  zabavljati  njihovu  svjesnost  i  pažnju  raznolikim

 

 

doživljajima u različitim realnostima. Drugim riječima, zaokupirao ih je i zabavio. Najvažnije od svega, morao ih je uvjeriti da su slobodni.

Potom je nastavio kreirati još realnosti, što radi i danas. Konačno je postao toliko opsjednut u svojoj iluziji, da je počeo tvrditi da je kreator ovog Univerzuma. Kao da to nije dovoljno, sada tvrdi ne samo da je kreator ovog Univerzuma, nego i Multiverzuma i sveg života «iznad». To je čisto ego-ludilo! Kao što sam ranije spomenuo, ne postoji nikakvo Biće-Kreator svega što jest i svega što postoji, pošto smo svi beskonačni i vječni. Ljudi su neprestano programirani na konačna razmišljanja. Ako razumijete što uistinu znači «biti beskonačan», onda ćete razumjeti da u većoj shemi stvari ne postoji nešto kao cjelovitost! Čovjek se mora uzdići iznad uma i u srce da shvati ovaj koncept.

Neki ljudi govore da postoji «Beskonačni Jedan» (engl. «Infinite One», op.prev.) ili

«Jedan Beskonačni Kreator» (engl. «The One Infinite Creator», op.prev.), no i to je kontradikcija. To je gledište ljudi koji su zapleteni unutar sofisticiranijih programa ovog boga. Ljudi također koriste izraz «Jednost» (engl. «Oneness», op.prev.). Postoji čak i planetarni «Jednosni pokret» (engl. «Oneness movement», op.prev.), koji brzo raste. To je samo još jedan program. Ovi programi drže ljude u uvjerenju da svi dolazimo od ovog jednog entiteta, da smo svi rođeni ili iznjedreni od ovog božjeg bića, i da prije tog trenutka nismo niti postojali. To je pogled koji vidi našu Suštinu Duše kao da je to stanica u našem tijelu, dok sve naše Veće Suštine zajedno čine jedno pojedinačno tijelo ili biće.

Razumijem da zbog fraktalizacije ljudi tako razmišljaju. Kao posljedica toga, oni projiciraju taj sami princip, kao da se on primjenjuje na sve razine svega što jest i svega što postoji, bez mogućnosti da vide izvan kozmičkog matrixa. Kao što naš duh postoji izvan stanica i fizičke cjelovitosti naših tijela, tako i mi postojimo izvan cjelovitosti ovog Univerzuma i razine Bića koje ga je kreiralo. Viđenje da je naša Suština Duše rođena ili iznjedrena od jednog boga-entiteta, dolazi od izlaganja mentalnim virusnim programima ovog boga-entiteta, unutar kozmičkog matrixa, dizajniranih da zamute linije između realnosti i iluzije. Ti su programi dizajnirani da zabiju klin u našu unutrašnjost, između naše istinske duhovne suverenosti i njegove verzije duhovnosti. Svrha je zarobiti našu pažnju i svjesnost, usmjeravajući našu duhovnu namjeru k njegovoj verziji života. Dakle, preusmjereni smo u njegove domene i u konačnici prema njemu, umjesto prema našoj Suštini Duše i znanju i mudrosti sadržanoj unutar nje.

Ovaj entitet-bog otišao je tako daleko, da je kreirao ogromne i kolosalne paradigme  –  građene  od  mnogostrukih  razina  realnosti,  tako  da  kada  bića  bivaju

 

 

asimilirana u njegove strukture i pogledaju prema gore, ona vide mnoštvo realnosti i domena, i vjeruju stoga da su u jednom cijelom Univerzumu. On je kreirao njegovu vlastitu duhovnu hijerarhiju s grupama onih koje nazivamo anđeli i uzašli majstori. Priznajem da su ti takozvani uzašli majstori stvarno uzašli majstori – no ljudi trebaju shvatiti da su ta bića majstori samo njegovih domena. Oni su majstori paradigme lažnog svjetla, i tek trebaju postati majstorima ostalog organskog Univerzuma.

 

Univerzalni model – prikaz Sintetičkog Univerzuma

 

 

Uzimajući u obzir izjavu «kako gore,  tako i dolje»,  što znači da  je ovo mikrokozmos od makrokozmosa, ako se pogleda na način kako je naš  svijet postao podijeljen u nekolliko zadnjih tisuća godina, lako se vidi da je to odraz načina na koji je ovaj entitet-bog kreirao svoj Kozmički Matrix. Dozvoljeno mu je da dođe ovdje i implementira svoju infrastrukturu i programe Kozmičkog Matrixa. Jedan od najsnažnijih programa je mentalni virus kojeg zovemo religija. Nije ostavio kamen na kamenu u svojoj opsjednutosti da preuzme potpunu kontrolu nad ovim planetom i njegovim realnostima, pošto je to višedimenzionalni napad. Svaka je kultura zaražena njegovim energijama na ovaj ili onaj način – uključujući domorodačke kulture s nekim šamanima,

 

 

ne  svima,  koji  su  u  interakciji  s  duhovima  koji  djeluju  iz  unutrašnjosti  njegovih paradigmi.

Nažalost, u posljednjim razdobljima programi na planetu šire predodžbu da smo grešnici i ništa više nego ponizni ljudi i neinteligentna djeca. Govori nam se da smo nezrela rasa, i da smo divlje zvijeri koje treba ukrotiti i nadzirati. Ti programi razaraju našu psihu i dobrobit osjećajima krivice, nedostojnosti, neizvjesnosti i sumnje, kako bi kreirali unutarnju podjelu. Sve to doseže vrhunac u ovisnosti o drugim Bićima izvan nas, da naprave to za nas i da nas spase. Istina je da iako smo među najmlađim rasama u fizičkom smislu, MI, Bića (duhovi i duše), koja zauzimaju ova tijela, ova Ljudska vozila, su najstarija i najmudrija u Univerzumu.

MI smo predvodnici i MI smo ti na koga čekamo!

 

Ta predodžba da moramo dostići vrstu savršenstva, pridržavajući se strogih smjernica i pravila, pomoću religijskih protokola i ritualnih procesa, čaranjem i moleći se poput papiga, program je dizajniran da bi se postigao konformizam i nadjačala osobna suverenost. Taj konstrukt je utemeljen na autoritetu, a njegova temeljna energija je strah. Strah može povremeno biti vrlo suptilan, a unutarnji pritisak, kreiran ovim programima, dobar je primjer kako oni djeluju. Oni programiraju ljude da neprestano u unutrašnjosti sude o sebi, jer nitko nikada nije dovoljno dobar, što kreira unutarnju podjelu i osjećaje pokornosti pred višim autoritetom. No, mi već jesmo savršeni u očima i srcu istinskog Univerzalnog Kreatora. Sve što trebamo činiti je da nastavimo biti onim što jesmo – živjeti onako kako nas naša intuitivnost srca vodi, kamo god to bilo, i jednostavno usput učiti. Nema potrebe pokušavati biti ičime, osim izvornim i vjerodostojnim sebstvom. Štogod nam osobno trebalo na našem Duševnom putu u određenom trenutku, osobno upravo to zahtijevamo, jer se nalazimo na tom mjestu svog putovanja unutar ovog Univerzuma i svog osobnog odnosa s Univerzalnom Sviješću. Mnogi vide sebe kao duhovno napredna bića, ali su, nažalost, postali uvjereni u ispravnost vlastitih puteva i osuđuju  druge, budući da cijelo vrijeme teže tom nedostižnom ideološkom savršenstvu. Takav pristup zahtjeva neprestano zadovoljavanje njihovog boga.

Ovaj bog i njegovi podanici učinili su život ovdje toliko nepoželjnim, da mnogi hrle njegovom «nebeskom» rješenju problema, koji je on na prvom mjestu i kreirao. Bog religija kreirao je lik Vraga, jer je trebao kreirati jedan lik koji je podmukao, ružan i pokvaren. Unatoč svoj priči o ljubavi, svjetlu i unatoč sofisticiranom prikazivanju, ovaj

 

 

bog je u svojim putevima sam postao mračan, podmukao, ružan, pa čak i pokvaren. U svrhu promoviranja svoje agende, naučio je tokom vremena da mu je potrebno okititi se ljepotom i sjajem. Kao što apokalipsa iz dobrog duha objelodanjuje mnogim dušama koje se bude, ta «Vrhunska Obmana», ta strategija sada postaje očito jasna. Iako me to ne iznenađuje, ipak me zapanjuje kako milijarde ljudi diljem svijeta nastavljaju nasjedati na tu obmanu religijskih dogmi, tajnih društava, okultnog i new age pokreta.

Sada ću razotkriti ono što sam spoznao i dat ću primjere ove obmane iz moje kulture, temeljne na kršćanstvu. Molim vas da razumijete da je svaka kultura na našem planetu zahvaćena ovom prijevarom, na ovaj ili onaj način, pošto je osnovna agenda u svim religijama ista. On je jednostavno postavio i podesio teološki i teokratski program kako bi odgovarao svakoj kulturi na planetu. Zamislite si to kao kuharicu s receptom za svaku kulturu i svaki način razmišljanja.

Razotkrivanje moje religije

Sljedeće primjere može se vidjeti u evangelističkim crkvama diljem svijeta - kada se ljudi u crkvama mole i projiciraju svoje najdublje namjere prema svom «Bogu» ili kada pjevaju pjesme ruku uzdignutih u zrak, dok im suze teku niz obraze zbog emocija kojima su preplavljeni. Onaj tko zna snagu namjere koju imamo kao Ljudska Rasa, može zamisliti i razumjeti, koliko je golema količina energije koja se projicira u tim trenucima! Ovi bogovi, a posebice glavni bog, konzumiraju ovu energiju koliko god je to u njihovoj moći. To je razlog da u cijelom svojem postojanju nikad nisu bili hranjeni tolikom snagom, kao kad su obožavani od planetarne rase najmoćnijih Bića u Univerzumu. Za njih je to više od droge. Njima je potrebno divljenje, hvala i obožavanje. Takvi su, kakvi su, zbog te energije. Ako bi se svi probudili iz svog transa i prestali s obožavanjem, i počeli razumijevati znanje i mudrost života iz nutrine svojih vlastitih srca, sve ovo religijsko ludilo, skupa sa svim svojim predrasudama, ratovima i patnjom, jednostavno bi prestalo.

Na našem svijetu širi se predodžba da nema dokaza da je povijesni «Isus» ikada postojao. Crkveni Isus, ne istinska inkarnacija Sunca, nego Isus od crkve, ličnost je i karakter koji se prikazuje masama, servira masama, prodaje masama i sustavno se nameće u našu Ljudsku psihu. U potpunosti se slažem da je «Isus» izmišljeni lik, sastavljan od menažerije prethodnih božanskih likova i religijskih programa, koje su kreirali svećeničke kaste i njihov demijurg. Ljudi zapravo ne shvaćaju da je suvremena kršćanska religija spoj mnogih religija onog doba; točnije, iz 325. godine nove ere, kada

 

 

je kreiran Novi Zavjet na Nicejskom vjerovanju cara Konstantina. Ona uključuje aspekte paganizma, ali koristi osnovni predložak iz kulta o Zeusu i njegovoj svećeničkoj kasti u Staroj Grčkoj. Ime «I-sus» izvedeno je od grčkog imena «Ih-sous», koje je zauzvrat izvedenica od imena Zeus. Božanstvo Isus jednostavno je prerađena verzija i preoblikovanje božanstva nazvanog Zeus. Jeste li ikada pomislili da je njegov lik također samo mladolika verzija Zeusa?

Zapamtite, ranije sam spomenuo da su ovaj bog, njegovi su-bogovi i njihovi arhonti, promjenili taktiku, od svojih programa moći i sile, u agendu pasivno-agresivnih programa.

 

 

 

 

Transformacija iz  Zeusa, velikog, snažnog, mišićavog, moćnog i autoritativnog Boga oca Starog Zavjeta, u Isusa, punog ljubavi, mladolikog i blagog boga Novog Zavjeta, savršeni je primjer kako su postupili. Kult Zeusa i njegove svećeničke kaste iz Stare Grčke živi i dalje! To se nastavlja u Rimu i u Novom Zavjetu. Posljednjih 1.700 godina, svećenička kasta prodaje, nameće i programira ljudsku psihu njihovom slikom I-susa, Ih- Zeusa. To je slika jednog božanstva, koja savršeno služi njihovoj agendi na kraju ovog ciklusa. Kada se vrati stvarna i istinska inkarnacija Sunca i Krista, kako će ga moderno svećenstvo zvati? Zvat će ga anti-Krist! Opetovano će ga zvati Satan.

Tako da, da – svesrdno se slažem da Isus nikada nije postojao!!!

 

Međutim, čini se da ljudi u svemu ovome izostavljaju iz jednadžbe da je crkva učinila sve što je u njezinoj moći kako bi pronašla  i uništila  sve spise ili dokaze o događajima koji su se odvili prije otprilike 2.000 godina, kao i u desetljećima i stoljećima koji su slijedili. Svećeničkoj je kasti bilo potrebno 300 godina da se oporavi i povrati svoju moć, od posljedica povratka Sunca, i jednog drugog, koji su se ponovno našli među ljudima. (Ovaj «drugi» bit će otkriven kasnije u knjizi). Zahvaljujući caru Konstantinu i njegovom «Nicejskom vjerovanju» iz 325. godine nove ere, svećeničkim je kastama ponovno bilo moguće oformiti državnu religiju, kako bi se ponovno postavili kao duhovno superijorniji ljudima i da bi ponovno mogi postati posrednicima između ljudi i njihovog boga. To je zasigurno zadovoljilo demijurga, pošto je njegov cilj obesnažiti ljude i lišiti ih njihove istinske duhovne snage i suverenosti, lažno ih uvjeravajući da se moraju pokoriti bogu koji je iznad njih i biti prepuni osjećaja manje vrijednosti, krivice i ozlojeđenosti ovdašnjim postojanjem. Naša povijest je u zadnjih 1.700 godina sistematski predstavljana na određen način. Prema tome, u zadnjih 1.700 godina svećenička je kasta agresivno tražila i uništila svaki dokaz da je Sunce bilo među ljudima, kako bi ukrala njegov identitet i zamijenila ga njihovom vlastitom verzijom. Programi kao što je Inkvizicija, očiti su primjeri njihove misije i procesa «Pronađi i uništi». Također su i ubili milijune živućih proroka, kako bi spriječili da istinsko znanje i mudrost života budu preneseni kroz generacije putem usmenih tradicija. To je potom omogućilo svećeničkoj kasti da predstavi svoju lažnu verziju prošlih događaja, ponovno napisanu s njihovom varljivom verzijom života.

Sunce je došlo na ovaj planet u mnogo navrata i u mnogo oblika. On dolazi barem jednom u svakoj epohi ili eri vremena. Naposljetku, mi smo gosti unutar njegovog utjelovljenja u obliku zvjezdanog sustava, i on čini naše iskustvo ovdje mogućim. Mi

 

 

jednostavno ovdje ne bi postojali, bez da se on manifestira kao naša zvijezda, koju zovemo Sunce. Riječ «Krist» izvedena je iz grčke riječi «Krisos», koja je pak po sebi izvedena iz istočnjačkog imena «Krishna». «Krisos» se češće piše «Chrisos», kako bi se omekšao «K», pošto se izvorno izgovaralo više kao «Hrisos», što znači «Zlatni» (engl.

«Golden One», op.prev.). Tako da, kada se Sunce vratio, stari Grci su ga zvali «Oh Chrisos», što je značilo «On, koji je Zlatni». Nakon što je umro na «križu», u riječ je umetnut «Mač» (engl. «The Sword», op.prev.), simbol mača, pa se ona razvila u «Kristos» ili «Kristi» i

«Christos» ili «Christi». Tako da je sada to kombinacija «Zlatnog» i «Mača», koja kulminira riječju «Christos», duhom Sunca. On simbolizira Svjetlost Svijeta, i doslovno i metaforički - Onaj koji gospodari (rukuje) Mačem kroz govor, izražaj, utjelovljenje i bivanje Univerzalnim Svjetlom, Ljubavi, Znanjem i Mudrosti.

Još jednom da pojasnim – Biće poznato kao «Krist» bilo je/je inkarnacija Sunca na ovoj Zemlji, a NE «božji sin». Koncept «sina» nastao je kada se inkarnirani Sunce obraćao gomili ljudi i jednostavno je upotrijebio analogiju, da objasni spuštanje energija iz njegovog utjelovljenja kao Sunce u njegovo inkarnirano utjelovljenje, koje je stajalo pred njima. «Otac i ja smo jedno», rekao je. Namjera mu je bila objasniti da su oni jedno te isto biće, ali dvije različite razine izražaja. Također je upotrijebio istu analogiju da objasni da je Sunce, njegovo utjelovljenje kao zvijezda, fizička manifestacija Univerzalne Svijesti i Univerzalne Svjetlosti. Ponovno, to predstavlja dvije različite izražajne razine, ali jedno te isto Biće.

Izvorni Buda također je bio inkarnacija Sunca – kao što je bio i izvorni Krishna, Apolon, Wiraqucha i Horus, da nabrojimo samo neke aspekte Sunca. Mnogo puta je Sunce došao živjeti i kretati se među ljudima, u različitim razdobljima i na različitim mjestima, što je rezultiralo različitim kulturnim interpretacijama, dok im je suština bila ista. Treba se uzeti u obzir da su kasnije verzije ovih aspekata Sunca, predstavljene gomilama, kroz vjekove također bile izmijenjene u odnosu na original, od svećeničke kaste, koja je neprestano otimala identitet Sunca u svrhu kreiranja raznih religija, u skladu sa svakim razdobljem. Budite vrlo oprezni i pronicljivi što ćete prihvatiti kao istinu, kroz slike i tekstove. Razmislite npr. je li Horusovo oko zapravo simbol kojega je kreirao Horus, ili je ono simbol kojega je kreirala svećenička kasta drevnog Egipta, kako bi kreirala svoju religiju?

Kršćani čekaju da se pojavi anti-Krist, jer to je tekući program. Ali što ako se anti- Krist već nalazi ovdje zadnjih nekoliko tisuća godina? Ako uzmete u obzir tu mogućnost,

 

 

onda mračna doba i Inkvizicija savršeno imaju smisla. Mračna razdoblja su nam omogućila da krenemo ovim putem u kompresiju i odvajanje, koliko nam god daleko bilo moguće. Sada, na samom kraju ciklusa, dok nam se svijest uzdiže, religijski programi i kozmički softverski programi imaju maksimalne učinke. Trenutno je na našem planetu otprilike 5 milijardi ljudi asimilirano u programe raznih religija. Ti su ljudi uhvaćeni u kontrole uma religijskih dogmi jednog ili drugog okusa.

Program religija, znači slika «vraga» i slika «boljega-od-svih» «Boga», nije ništa drugo nego program entiteta-boga, čije je ego ludilo doseglo najveće razmjere, želeći biti, i tvrdeći da je, kreator i vladar sveg života, na svim razinama, svega što jest i svega što postoji. Ta igra «Boga protiv Vraga», koju je kreirao ovaj entitet-bog, sagrađena je na njegovoj vlastitoj verziji Svjetlosti Univerzuma. Vrag je njegova verzija negativnosti i tame, dok je božji aspekt njegova verzija svjetla i ljubavi. To su replicirane verzije istinske Univerzalne Svjetlosti i Ljubavi! Ovaj svojevoljni bog jednostavno koristi drevnu strategiju «Problem-Reakcija-Rješenje». Program je dizajniran da generacijama hrani ljude slikom vraga. Ovaj problematični program tame, temeljen na strahu, postaje genetski utisnut, ostavljajući pojednice da prose za rješenjem ili programom ljubavi i svjetla, koji se nude – stvarno genijalno.

Religijski rituali

Kad sam bio dijete, sudjelovao sam u ritualu Kršćanske Crkve, zvanim pričest, u kojem sam morao jesti kruh i piti vino. Svaki put kad sam sudjelovao, osjećao sam muku unutar sebe. Ponekad je to trajalo nekoliko sati, a ponekad nekoliko dana. Morao sam reći svojim roditeljima da jednostavno to više ne mogu raditi. Srećom, moji roditelji nisu bili fanatici. Izrazili su svoje razočaranje, ali nisu bili zaneseni time, pa su me pustili. Dozvolili su mi da budem sobom – i za to sam im vječno zahvalan.

Pa pogledajmo pobliže na taj ritual zvan «Pričest», s realističnog i objektivnog gledišta. Što to osoba zapravo radi? Što kruh predstavlja? Kruh predstavlja tijelo! On simbolizira tijelo Isusa. Što vino predstavlja? Krv – krv Isusa. Zapravo sam sudjelovao u ritualu mesa i krvi. Razumljivo je da bi stvarni Krist tražio od vas, mene ili bilo kog, da izvede ritual mesa i krvi, kako bi se integrirao s Univerzalnom Sviješću? NE! Krist je već unutar nas. Ne moramo izvoditi nikakve kukavičke rituale kako bi se integrirali s Kristom. To nije način Krista ili Univerzalne Svijesti, znam i doživljavam to. Svećenici ga mogu pokušati veličati i prikrivati simboličkim opravdanjima, koliko god to željeli, ali u

 

 

konačnici to ostaje «RITUAL TIJELA I KRVI»! To je bolesno, i zbog toga sam se osjećao

mučno.

 

Ljudi su zaboravili da prije otprilike 2.000 godina, kada se Sunce inkarniralo i bilo među nama, drevno ga je svećenstvo zvalo Sotona! Zašto bi ga stara svećenstva zvala Sotona? Riječ Sotona na starom hebrejskom zapravo znači protivnik («onaj koji se protivi») i suparnik. Kad je Sunce stigao, bio je revolucionar – razotkrivao  je laži i prijevare svećenstva, njihove religijske strukture i njihovog demijurga. Pokazalo se da je protivnik njihovog boga, pa su ga zato zvali Sotona. Molim vas da ne brkate ovo što sam upravo rekao s modernim konceptom Sotone, npr. s kultovima koji obožavaju Sotonu.

Prije otprilike 2.000 godina, kada je inkarnacija Sunca s gađenjem i bijesom prevrnula te stolove ispred hramova, napravila je to zbog izdaje izvršene nad Ljudskim Duhom. Nisu ga samo mjenjači novca uzrujali tog dana pred Hramovima. Niti su to bili sakupljači poreza koji su koristili zamke (zarobljavanje) kako bi dobili (prisilili) ljude da plate njihove poreze, prije nego ih puste da uđu u Hram. Ukoliko ne bi platili svoj danak, ulaz bi im bio uskraćen. Ne, bilo je gore od toga. Ono što ga je najviše uznemirilo i uvrijedilo, bile su životinje, koje su bile prodavane ispred hramova da bi ih ljudi mogli ritualno žrtvovati u Hramovima u ritualima tijela i krvi, kako bi zadovoljili svoje bogove. Ovo su istinitosti koje se prikladno izostavljaju. Očito je da je ovaj krvožedni bog Starog Zavjeta vjekovima otimao identitet Krista/Sunca, sve do današnjeg dana. Sada imamo sofisticiraniju verziju tih drevnih ritualnih žrtvovanja tijela i krvi, što se zove pričest. No to je još uvijek ritual tijela i krvi, kako bi se zadovoljio taj isti stari entitet, koji sebe naziva «Bog». Ne budite naivni da misilte da se moderno svećenstvo ičime razlikuje od starog svećenstva. Samo su njihove tehnike postale lukavije i sofisticiranije, i zamaskirane lažnom iskrenošću i uvjetovanom ljubavlju.

Obožavanje dolazi u mnogim oblicima i pod mnogim krinkama, ne samo u onima koji su očiti. Čin obožavanja može biti jednostavan poput izgovaranja molitve. U tom se trenutku osoba nalazi u pokornom okviru uma, a čin molitve stvara namjeru projiciranja prema njenom bogu. Stvara se paket energije u obliku veličanja (potvrđivanje njenog božanstva kao njenog spasitelja), divljenja (ako se pjeva himna) ili očajanja (ako se zove pomoć), koji se šalju svom božanstvu koje konzumira tu energiju i još se više osnažuje. Davanje svoje snage može biti jednostavno poput trenutka kada se dogodi nešto začuđujuće i osoba reagira s «O, moj bože!» ili «Ako bog da» ili «To je volja Božja». Sve su to  primjeri  suptilnih  programiranih  reakcija,  dizajniranih  da  neprestano  potvrđuju

 

 

odgovornost tog demijurga, za sve što se osobi dogodi u životu. Dizajnirani su tako da čovjek misli da ne može funkcionirati bez tog boga. Zamislite koliko se energije projicira i pretače ovom bogu i njegovim arhontima, kada milijuni, pa čak i milijarde, ljudi diljem svijeta to redovno rade, izvodeći rituale tijela i krvi, i padaju na koljena preklinjući za milost poput pokornih robova. Ovdje su na kraju ciklusa da požanju od svog Ljudskog stada što je više moguće, jer se trebaju hraniti Ljudskim obožavanjem. Bez toga ne mogu biti to što jesu. Napravit će bilo što i sve što je moguće  da  nas zadrže  kao robove. Nezamislivo im je izgubiti tu razinu moći koju trenutno imaju. Za njih bi to bilo poput smrti.

Nema rituala povezanih s Istinskom Univerzalnom Sviješću! Sve što trebamo je – biti! Biti iz srca. Mi smo proslava života, kada zračimo našom istinitom i autentičnom suštinom, živeći zajedno u skladu i poštivanju sveg života.