Evo, čitam u novinama kako u New Yorku prodaju ovih dana Titovu kuću koja je uz sam Central park. Prije nekoliko mjeseci prodan je luksuzni Titov stan i čovjek se ne može načuditi koliko je jugoslavenskog luksuza bilo pohranjeno na toj Petoj aveniji, jer su naše službe vanjskih poslova uglavnom svoj doprinos našem socijalizmu poimale kao neizmjerno trošenje novaca kojeg su imale napretek, a sva se diplomatska aktivnost svodila na kockanje u američkim kockarnicama. Ta vijest u Večernjaku izgleda ovako:

 “Za kupnju luksuzne “Titove kuće” na newyorškoj Petoj aveniji, koju zajednički prodaju države sljednice bivše Jugoslavije, bio je zainteresiran američki milijarder Joshua Harris, doznajemo. Harris je suosnivač financijske kuće Apollo Global Management i vlasnik niza sportskih klubova. Posjeduje košarkaški klub Philadelphia 76ers, hokejaški klub New Jersey Devils te 18 posto udjela u britanskom nogometnom klubu Crystal Palace.

Milijarder je nudio 50-ak milijuna dolara za kuću površine 1679 četvornih metara koju je koristila nekadašnja Jugoslavija, da bi je nakon raspada nastavila koristiti Srbija kao sjedište svoje stalne misije pri UN-u.
Po tom ključu Hrvatska dobiva 23,5% zajedničke imovine ili vrijednosti. Za prodaju “Titove kuće” smještene uz Central Park, kao i druge objekte bivše Jugoslavije, ovlaštena je američka kuća Douglas Elliman. Do sad su uspješno prodali “Titov stan” u New Yorku za 12,1 milijun dolara, od čega će Hrvatskoj pripasti nešto više od dva milijuna dolara. Taj je stan kupio Philippe Khuong-Huu, partner u investicijskoj tvrtki Alphadyne Asset Management. Kuća u New Yorku sagrađena je 1905. godine, ima 32 sobe, osam kupaonica i dva lifta. Prvi je stanar bio Robert Livingston Beeckman, koji je kasnije postao guverner Rhode Islanda. Kuća je za 450 tisuća dolara 1925. prešla u vlasništvo bogataške dinastije Vanderbilt. Jugoslavija ju je kupila 1946. godine za “samo” 300 tisuća dolara, iskoristivši poslijeratni pad cijena nekretnina.”

Naizgled je riječ o maloj sumi novaca, a da čovjek pukne od smijeha, jer treba imati na umu vrijednost dolara koji je te 1946. godine bila deset puta veća, nego danas. Znači, ta je kuća prema našim današnjim standardima kupljena za preko 3 milijuna dolara. Ako se tome pridoda još i slučaj posljeratnog pada vrijednosti nekretnina, onda vidimo kako je cijena od 50-tak milijuna dolara sasvim realna današnja cijena.

 Međutim i dalje ostaje činjenica, da je titoizam rastao na naivnom vjerovanju narodnog mnoštva kako je Tito u djetinjstvu bio siromašan pa je morao kuhati đonove svojih cipela, da je društvo koje je taj čovjek gradio društvo pravde, jednakosti i skrbi za sve njegove građane, a što je bila čista iluzija, jer se novac bahato tošio na reprezentacije, na luksuzne kuće i stanove, na žene i automobile, na zabave, na veselice, na kongrese, na novogodišnje večere uz svirku violina mađarskih cigae, dakle, na kupleraj koji nam je prodavan kao bratstvo i jedinstvo. Toga više nema.