Kako je um mehanizam, instalacija koja procesira mišljenja, možemo se upitati kako je moguće um koji koristimo u svakodnevnom životu iskoristiti za rješavanje problema iz svakodnevnog života? Možda nismo dobro mislili, dovoljno mislili, ispravno mislili i sl....??? Kada razmišljamo, mislimo, koristimo fragmente svojih vlastitih zapisa iskustava, pamćenja, doživljaja, znanja, vjerovanja. Tako se osjećamo 'kod kuće', to nam kao proces pruža sigurnost i osnažuje naš ego. U tom smislu misaoni procesi vode u odvajanje i izolaciju individualno ili kolektivno. Uma nema bez te odvojenosti. A kroz takvo djelovanje nema zajedništva i suradnje, jer svatko misli o vlastitom spasenju i važnosti u zajednici u kojoj onda nema suradnje jer smo odvojeni kroz naše težnje, namjere i motiviranost na djelovanje. Pa nam onda trebaju autoriteti da nas natjeraju da surađujemo, da budemo disciplinirani. A inzistiranje na disciplini nesvjesno pokreće podvrgavanje, potiskivanje, kontrolu, dominaciju.
Misaoni proces je reakcija na određeni poticaj, uvjetovana je pa samim time nije slobodna. Kada uvidimo puteve intelekta, svjesni smo da on ne rješava probleme. Za rješavanje problema potrebno je zajedništvo i suradnja, transcedencija razdvajajućeg mišljenja, kako individualno tako i kolektivno. Dok god je tako, u svakom unu postoji trajni sukob. A sukobi ne vode do ljubavi i do rješenja. Kada volite, vi surađujete, ne natječete se, ne mislite o sebi. Ljubav može doći jedino ako je um odsutan, u tišini uma.
Miran um može surađivati, inteligentno djelovati po bilo kom pitanju ako se znamo voljeti. Tada je moguće otkriti što je Bog, što je istina.
bglavac
edin.kecanovic
