Pitaju me kako ja zapravo sam razumijevam svoju teoriju koja je već poznata kao Rex-Kovač teorija s obzirom, da je bilo dosta primjedbi oko znanstvenosti te teorije.

Pa ja tu teoriju razumijevan kao jedan teoretski nacrt koji nema prioritetno znanstveno značenje, budući su mnogi paragrafi u toj teoriji znanstveno nedostatni i ne odgovaraju današnjem dosegu znanstvene spoznaje, ali tu teoriji kao i cijeli moj Opus Magnum ne treba gledati sa stajališta prirodnih znanosti kao da bi tu bilo riječi o znanstvenom obrađivanju nekih prirodo-znastvenih pitanja, nego treba prvenstveno gledati sa stajališta estetike, jer su ovdje životni ikozmički procesi viđeni kao estitički problemi, a ne kao strogo znanstveni i to ne samo zato, jer ja estitici pridajem prvenstevo pred znanosću, nego i zato što s obzirom na naše stanje prirodnih spoznaja, mi možemo danas samo reći to da je naš predmet beskrajno složen i da ga mi kao ograničeni i konačni subjekti ne možemo dokučiti niti u potpunosti razumjeti.

Prema tome, teorija o kojoj je riječ računa na prvenstvo estetike pred znanošć, ali i cijeli moj Opus koji je javnosti dostupan u preko 40 volumena, također se može shvatiti kao eksplikacija estetičke problematike sasvim suprotno onim mišljenjima, da je tu riječ o samo predominantnoj političkoj i ideološkoj tematici, jer ja sam od sasvim ranoga doba bio zabavljen možda ne toliko Krležom i njegovim djelom, koliko djelom velikog ruskog pisca i redatelja Andreja Tarkovskoga.

Ja sam isto tako htio napraviti nešto veliko kao što je on u Rubljovu gdje je pokazao i opisao čitavu karakterologiju ruskoga naroda, a ja da bih pokazao i opisao čitavu karakterologiju Balkana, također sam trebao nešto veliko, nešto monumentalno, a kako sam se dugo vremena bavio Teslom i to još od ranog djetinjstva, to je onda nekako bilo primjereno, da se teorija oblikuje imajući u vidu značenje i volumen Nikole Tesle.

Bilo je svojevremeno kod nas jako puno diskusija oko tzv. monumentalne umjetnosti, jer da mi sve radimo na takav način, ali mislim da ona i nije toliko veliki problem, ukoliko je riječ o zadovoljavanju estetičkih kriterija, a ne ako je riječ o prvenstvu političkog faktora i ideoloških smjernica.

Nadalje, mislim, monumentalna umjetnost nije problem, a ja sam također htio nešto monumentalno imajući na umu veličinu i trajanje naše balkanske kalvarije i beskonačnu patnju naših naroda u jednom bratoubilačkom ratu koji je samo ostavio zgarišta, grobove i suze na licima tisuća nevinih žrtava.

Pa onda, naravno, da je i Opus trebao biti monumentalan. To je i razlog zašto je ta tematika i predstavljena u toliko knjiga ne računajući još i na one neobjavljene tekstove, zapise, note i bilješke ili pak časopise koji su nastali pod mojom protekcijom kao što su to <em>Pitanja </em>i <em>Plamen</em>. Dakle, teorija o kojoj je riječ, samo je element u cjelini Opusa koji čini centralno mjesto okupljanja svih ostalih pitanja, ono mjesto oko kojega se sve ostalo vrti i okreće, da bi se istaknula specifičnost i posebnost našeg slučaja za razliku, na primjer, od ruskog - dakle, da bi se izgradila jedna velika slika naše balkanske patnje i stradanja.

Bilo je svojevremeno riječi kod nas, da Hrvatska ne pripada Balkanu niti geografski niti kulturno, ali ja mislim da je to malo pretjerivanje, prema tome i hrvatski slučaj se svakako može vidjeti kao onaj koji ima na sebi stigme Balkana. Pa to ne mora biti nedostatak, naravno, to može biti velika prednost, ukoliko sasvim točno i precizno pronađemo vlastito mjesto u ovom jako malom svijetu, jer Balkan je od Alpa pa sve dolje do Krete sa jednom toliko osebujnom poviješću i kulturom, da nam svakako mnogi mogu samo pozavidjeti.

To je bila i osnovna intencija tog Opusa i te Teorije, da pokaže kolika je bila naša patnja i koliko je bilo naše stradanje i koji su uzroci te tako pogubne realnosti, da se već među kulturnim ljudima Europe govori kako je riječ o cikličkim procesima na Balkanu koji se pojavljuju u smislu povijesne redovnosti i da se, naravno, pokaže i naše drugačije lice, jer ga mi svakako imamo, a to je naše lice istinskog humanizma, blagosti, razumijevanja i tolerancije, jer je to također jedna naša realnost, jedna naša karakterologija koja se često zna smetnuti s uma u našim dnevnim operiranjima sa politčkim problemima.

Eto, tako ja vidim ovaj svoj Opus i ovu svoju Teoriju.

Taj je posao oko njihova objavljivanja uglavnom dovršen i djelo je dostupno javnosti koja će vjerojatno i znati donijeti svoj sud o njemu.

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

http://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina/2018/04/1632134974/tarkovski-kao-uzor.html