napisano: od 10.4.2017. u 11:10h do 13.4.2017. u 12:10h iz 11. još neobjavljene zbirke

 

Mislim na Tebe, naš Gospodine, a u meni sve stoji, svijet se povlači za tren iz misli, dok Veliki tjedan ustupa mjesto ovom prašnjavom dijelu života kad se sve podijeli i kad sjene zaplešu svoj ples kao i svake godine.

 Ovo slabo tijelo, dom duše moje, častit će se na Uskrs kao i svake godine, ali misli su uz tvoj skut i pokazuju mi pravi put.

Onaj tren, kad se iz tišine tamnog neba pojavi tajanstvena svjetlost Mjeseca i to kroz sve ove noći Velikog tjedna, znam… to me gledaju Tvoje oči, Gospodine naš, to me tvoje ruke čuvaju i to me tvoje misli uspavljuju.

 Prije više od dvije tisuće godina u ovim danima si slutio, da će to biti crni dani obojeni Svjetlošću Tvojom, iako si rođen čudotvorno, tvoje tijelo je bilo zemaljsko i podložno ranjavanju ne samo ljudskim mačevima, već i ljudskim riječima.

 Stvorio si mir oko sebe, progovorio si nekim drugačijim riječima, riječima kojima još nitko govorio nije niti će ikada tako netko govoriti, od Zemlje si napravio svetište i raj, dok su ispod tvojih stopa cvjetali ljiljani i mirisali jasmini.

 

 Iz tog ljudskog bezdana rođen si, došao si i među ljudima bio si, a crna noć koja je obavila Tvoje postojanje, odnijela te u Vječnu Svjetlost Tvog Imena, da uvijek i zauvijek za sve vijeke budeš sa nama i preko trajanja našeg postojanja.

 Tvoja zvijezda će trajati bez ikakve mudrosti opisana, samo svojim sjajem obasjana, jer o tome sanja svaka ljudska duša koja tvoje umilne riječi sluša.

 Presjekli su mi dovod života u život, nekako su se smijali i kad je prošla ponoć, otišli su, ostavili su zatvoren Mjesec koji pati za sjeverom i ostavili su me pred korijenom praznine kad sam opet bačena u sktinju životnim pustinjama.

 Presjekli su mi svjetlost Mjesečevu, zaobišli su me i gorčinom doveli ispod ovog neba koje samo šuti, gleda i disati mi neda.

 Iz otpadnog života tek su neke slike pale mi u ruke, ranjene mračnom noći sakrile su mi se među prste i pustile me, da skončam na pustom otoku nemoći i samoće.

 Sjena puna duše nadvila se iznad mene, ne govori, samo šuti i nove dane sluti.

 Danas je dan tajne večere, te posljednje večere koju je naš Gospodin održao i svima je sve rekao, uputio je na savez Neba i Zemlje kojeg je On zapečatio krvlju svojom i time čovjeka zaštitio od zla, stradanja, nasilja i smrti.

 Danas je taj dan, dan posljednje večere i teške izdaje, danas je dan kad se spomen pretvara u znamen i danas je dan kad se očekuje otvaranje Svjetlosti nebeske kroz veo tišine.

 Danas je dan kad je izdaja carovala zbog trideset srebrnjaka, danas je dan kad su se nečije oči okrenule, kad su ruke krvavi novac uzele i kad su nečije tuđe zle usne našeg Gospodina izdale.

 Danas je dan koji dolazi svake godine, ali se sa sjevernog neba ne čuje tišina, već jauk i plač kojeg prekida udarca mač i ono nerođeno opstaje, a na mjestu gdje će biti zaboden sudbinski križ niknut će hram prepun zakona Njegovih i onda će netko osjetiti, da je pustinja prepuna života i da se mrtve kapi pretvaraju u život i da se mrtvi pozdravljaju sa živima.

 Danas je dan kad će jedna zvijezda ostati u svom sjaju, u tišini te vječne tajne posljednje večere.

 http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2017/04/1632076820/tajna-posljednje-vecere.html

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.