Tajna moći

Sjedim za stolom i pijem jutarnju kavu. U lončanici postavljenoj na sredini stola cvate prekrasna orhideja. Cvat od nanizanih osam cvjetova boje ciklame koju obožavam, svakodnevno me usrećuje tajnovitošću svog postojanja i trajnošću kojom preskakuje dane kao da će cvasti čitavo stoljeće. Moć orhideje je tako izražajna, gotovo poput moći političara koji također postoje i traju kao da će stoljećima trajati. Tajna njihova postojanja skrivena je u našoj nemoći.

Ako želiš upoznati prostranstva beskraja, juriti njegovim širinama oslobođen tereta koji vuče u prošla stoljeća sve do stoljeća sedmog, zaboravi na politiku i političare. I na  njihovo vjerovanje da institucije rade svoj posao. Bez računa se ne računa, pa zato račune dobro pospremaju da ih javnost ne zloupotrijebi u neslužbene svrhe. Vlast priželjkuju služeći se poticajnim diplomatskim jezikom, a najjasnije poruke odašilju oni koji teže najvišim funkcijama koje su  definirane kao: predstavlja, vodi računa, obilazi, lupa šakom. Bitno je da izgovoreno godi uhu slušača. Sve do ushićenja. Uzavrele strasti smiruju pozivom na pomirbu na platformi „Mi, ili oni“. Nakon burnih rasprava koje svakodnevno vode, tko bi se mogao sjetiti što su sve jedni drugima izgovorili povodom zadane teme. Zbog nagomilanog nerazumijevanja jednom su raspustili sami sebe i svoju vladu, skoro jednoglasno. Plaća se i dalje isplaćivala zbog kontinuiteta.  Neki među njima ni ne znaju kako se proračun puni. Znaju samo kako se prazni i hrabro izjavljuju novinarima da će kroz mandatno razdoblje naučiti sve o proračunu i kada im mandat prestane, imat' će sva potrebna znanja za obnašanje tih visokih funkcija.

Pojedini sateliti ubačeni u suprotni tabor lansiraju blic vijesti koje se brzo pretvaraju u informacije za mentalni podražaj te postaju kamen smutnje koji otežava hod u budućnost i remeti odnose međusobnog povjerenja i uvažavanja. Glavna meta su uvijek glavni političari. Tako manje glavni mogu usavršavati metode rada i transparentno raditi u svom interesu i interesu stranke, bez unaprijed utvrđenih kriterija koji bi ih u radu ometali.

Popunjenost Remetinca je na zavidnoj razini, jedni ulaze, drugi izlaze, jedni govore poetski, literarno, drugi politički.

• Istina je voda duboka – izjavio je jedan od njih. 
• U postupku je dokazivanje moje nevinosti - nastavlja drugi i visoko uzdignute glave ulazi u Remetinec.

Do sada nitko nije transparentno otkrio gdje je novac i kada će ga vratiti.

Mom susjedu Miški je svejedno tko je koga uvrijedio, tko je kome podvalio, tko je kome pogodovao, tko je kome nosio crnu torbu. Ili, tko će prosuditi je li izgrađen most ili mostić i tko ga je rušio, a tko preko njega prelazio na drugu obalu. Miška ujutro sjedne na svoj rasklimani bicikl i odlazi u grad skupljati prazne plastične boce. Predvečer ih preda u dvorištu Lidla, kupi kruh i pokoju paštetu i vrati se u svoj kućerak. Nema radio, televizor ni računalo. Ima struju, ali je ne koristi. Nije kivan ni na koga. Njega ne zanima koliki bonus isplaćuju moćnici za neučinkovito upravljanje, tko je svoju kompetenciju ukrasio kupljenom diplomom, tko je prepisao tuđi diplomski rad, koliko su koštali javni WC-i i koliko je fontana izgrađeno u Zagrebu. Ne zanimaju ga offshore tvrtke i zaštita poslovanja, jer nema naviku sam sebi ispostavljati račune. No, zanima ga drastičan pad nataliteta. Žalostan je što osobno ne može ništa popraviti u toj domeni.

• Tisuću eura po novorođenom djetetu za mene je veliki novac. Ne pamtim da sam ikada imao toliki iznos u ruci – razmišlja Miška s uperenim pogledom u daljinu.

A nije imao ni novorođenče. Kao da se sve urotilo protiv njega. On je školski primjer čovjeka koji neimaštinu može svakodnevno dohvatiti vlastitim rukama i pritom imati osmijeh na licu. Redovito razgovara sam sa sobom i u tišini pronalazi rješenja kako izbjeći zlo vlastitom snagom bez da ikoga dotakne. Naročito ne one koji nose štit domoljublja. On domoljublje nosi u srcu. U štitu nosi formulu preživljavanja.

Susjed Miška povremeno obavlja sezonske poslove. Reže vinograde, orezuje voćke, cijepa drva. Sam je sebi poslodavac. U radu nisu moguće malverzacije i pogodnosti. Nema upravu, nadzorni odbor, sindikalnu organizaciju. Nema ni uhljeba. Kad radi nije gladan.

• Možda sam pogriješio što sam se svrstao u osjećajne domoljube. Puno unosnije je biti profesionalni domoljub, jer tada možeš obavljati sve najstručnije poslove koji su dobro plaćeni – promišlja Miška u mraku svojeg kućerka.  

Miškino iskustvo je tako znakovito i aktualno, da se valja na njega prisjetiti u trenucima izbora, kako bi politička moć došla u bolje ruke i bila u ulozi služenja.

Ako ne želiš da ti se vampiri približuju u noćima tvojih snova, dobro je da pažnju usmjeriš ljepoti koju ima orhideja i da poput nje cvjetaš. Ljepotica u mom domu poučila me da su samo sile svemira neuništive i sveprisutne. Miška to zna i zato pušta mašti da ga nosi u novo vrijeme u kojem će ljudski rod služiti vlastitom napretku, a ustrajnost i poštenje će donositi svjetlo čovječanstvu.

                                                                                                                             Ankica Bistrović