PONOVNO OTKRIVANJE STARE ZNANOSTI

 

Tek su u 19. stoljeću brojni znanstvenici diljem svijeta opet spoznali iscjeliteljsku moć sunca. Terapija sun- čanjem koristila se u rasponu od jednostavne upale do paralize i tuberkuloze. U modernoj znanstvenoj litera- turi   prvi   zapisi   o   utjecaju sunčeva svjetla na čovjeka nalaze se u knjizi "Makrobiotika" koju je 1796. napisao autor Hufeland. On je primijetio da ljudi kojima je uskraćena sunčeva svjetlost postaju blijedi, apatični i konačno izgube svu svoju životnu energiju.

Do nekoliko značajnih proboja došlo je 1870-tih, kad su liječnici koji su u terapiji koristili direktnu sunčevu svjetlost obratili pažnju na boje kao dijelove spektra te na njihove specifične efekte. General Augustus J. Pleasanton je 1876. u knjizi "Blue and Sun-Lights" zapisao da kvaliteta, količina i veličina grožđa značajno raste ako ga se uzgaja u  posebnim staklenicima u kojima su se ploče plavog stakla izmjenjivale s pločama običnog stakla. Također je uočio da plava svjetlost djeluje iscjeljujuće na životinje  i ljude. Ustanovio je da plava svjetlost stimulira žlijezde, živčani sustav te organe za izlučivanje, kako kod ljudi tako i kod životinja. Tijela je smatrao živim energetskim sustavima (kako ih opisuje i orijentalna medicina) koji ravnotežu održavaju pomoću sunca.

 

SVJETLOSNI EKSPERIMENTI

 

Godine 1877. britanski znanstvenici dr. Arthur Downes i Thomas Blunt izveli su nizove eksperimenata kako bi utvrdili ima li svjetlo ikakav utjecaj, dobar ili loš, na razvoj bakterija i drugih organizama. Otkrili su da svjetlost (a pogotovo plavi i ljubičasti dio spektra) ima antibakterijski efekt. Te je godine objavljena

 

i knjiga dr. Setha Pancoasta "Plava i crvena svjetla". Pancoast je bio vrlo ugledni znanstvenik koji je sunčevu svjetlost propuštao kroz filtre - ploče od crvenog i plavog stakla - da bi ubrzao ili usporio živčani sustav i tako u tijelu stvorio ravnotežu. Godine 1878. dr. Edwin Babbit objavio je knjigu "Principi svjetla i boje" koja je poprilično iznenadila medi- cinsku profesiju. Babbit ne samo da je tretirao pacijente filtriranom sunčevom svj- etlošću, već je razvio, naprave koje su filtere u boji kom-

 

 

Dr. Oskar Bernhard otkrio je da sunčeva svjetlost pomaže zacjeljivanju rana pa je tijekom Prvog svjetskog rata u njemačkim vojnim bolni- cama od amputacije uspio sačuvati ozbiljno ozlijeđene udove i nikad nije izgubio pacijenta zbog tetanusa ili gangrene

 

binirale s prirodnom i umjetnom svjetlošću. Jedna od njegovih      naprava,      zvana

«Chromo Disk», koristila se posebnim filtrima, a usmjeravalo ju se na područja tijela koja se željelo tretirati. Osim toga je razvio "solarne eliksire" na način da je obasjavao vodu sunčevim svjetlom, a potom ju filtrirao kroz posebne «Chromo»-leće. Po njemu, takva je voda imala značajan iscjeljujući učinak. U sklopu mnogih terapija bojom i danas se koriste solarne tinkture. Dok je Pancoast za liječenje   koristio   crvenu   i

 

plavu boju, Babbit je kombinirao puno različitih nijansi i tako proširio mogućnosti liječenja. Njegove rezultate mnogi su smatrali čudnima jer je uspješno liječio i najupornije bolesti.

 

 

THOMAS BLUNT – Otkrio

je da svjetlost djeluje anti- bakterijski