SVIJET USTA

U majčinoj smo utrobi pupčanom vrpcom povezani sa

svijetom. Nakon što se rodimo, povezani smo ustima.

Među osjetilima oko je apstraktno; s predmetom koji

vidi oko nikada se ne može stupiti u neposredan dodir

niti se s njime može srasti. Uho pripušta stvari već nešto

bliže. Ruka ih čak hvata. A nos već udiše njihova

hlapljenja. Usta, pak, što zažele uzimaju u sebe. I tek

onda spoznajem što je nešto kada to i okusim. Usta su

izvor neposrednog iskustva. Dijete to dobro zna; kada

se s nečim želi upoznati, uzima to u usta. Čovjek to

kasnije zaboravlja. Tek onda saznajem tko je ovaj čovjek

kada sam mu se obratio izušćenom riječju; iskustvo o

ženi pribavio sam istom onda kada sam je poljubio;

učiniti nešto svojim posjedom mogu tek tako da to

pojedem. Od svijeta oka, svijeta uha, čak i od svijeta ruke,

svijet usta je puno neposredniji; zbog toga je i religiozniji;

bliži je, naime, stvarnosti. Stoga postoji duboka

srodnost između jedenja i učenja, kao što kaže Novalis.

Zemlja nam je svima majka, ona nas sve hrani i kroz svoja

usta mi srastamo s onim što nam ona pruža.

Usta imaju tri djelatnosti: govore, ljube i jedu. O

govoru sada, nažalost, moram šutjeti; također i o poljupcu,

mada ne drage volje. Recimo samo ovoliko: usti10

ma sam neposredno srastao sa svijetom, i u toj mojoj

sraslosti moguće su ove tri djelatnosti: ili dajem, ili

uzimam, ili dajem i uzimam. Riječju dajem; jelom uzimam;

poljupcem i dajem i uzimam. Smjer je riječi prema

van, smjer je jela prema unutra, a poljupca i van i unutra,

to jest krug. Jedna od djelatnosti, naravno, ne isključuje

druge dvije, štoviše - potiče ih, jer kada me zemlja hrani,

tada mi i govori, odnosno uči me, i ljubi me, a kada

poljubim lijepu ženu, hranim se njome i ona mnome,

učimo jedno drugo i govorimo jedno drugom, najčešće

nešto takvo za čega je dubinu riječ premalo.

Hraniti se opet možemo na tri načina. Čovjek jede i

pije i diše. Upućeni u drevna znanja tradicije znaju kako

je jelo čvrsto povezano s tijelom; o piću znaju da je

njegova intelektualna istovjetnica svijet duše; disanje je

pak duhovna hrana. Kako bi svoje duhovno biće učinili

što intenzivnijim, žene koriste mirise a muškarci

puše.

Dosad je bilo riječi o trostrukoj djelatnosti usta, zatim

o tri načina hranjenja. Sada sam stigao do treće razdiobe

trojstva i to, kako se ovdje radi o filozofiji vina, do tri

pratekućine. Tri pratekućine jesu hladna, topla i središnja.

Hladno i toplo ne odnose se na temperaturu, već na

unutarnje svojstvo tekućine. Tri su tople tekućine: čaj

(kava), ulje i vino. Također i tri hladne: voda, pivo i

mlijeko. U sredini je samo osnovna tekućina: krv.

 

USTA

Govor

(duhovno)

1

Hrana

(materijalno)

1

Poljubac

(duševno)

1

Jelo

(materijalno)

1

Tekućine (piće)

(duševno)

Disanje

(duhovno)

1

KRV

Središnje Hladno

(duševno) (duhovno) (materijalno)

- ČAJ (KAVA) VODA

ULJE PIVO

VINO MLIJEKO

Kada bi netko na temelju tradicije htio izgraditi

smisaone istovjetnosti, mogao bi to učiniti ovako:

KRV Sunce nedjelja c crveno zlato 1

VODA Mjesec ponedjeljak a bijelo srebro 2

PIVO Mars utorak g ljubičasto željezo 4

ČAJ (KAVA) Merkur srijeda f žuto živa 7

ULJE Jupiter četvrtak d plavo kositar 6

MLIJEKO Venera petak e zeleno bakar 5

VINO Saturn subota h crno olovo 3

Ova nam tablica pokazuje kako smisaona istovjetnica

tekućina ima sedmostruku vezu, i to s planetarna, s

danima u tjednu, sa sedam tonova, sedam duginih boja,

sedam kovina i sedam brojeva. Kao što se vidi, dan vina

jest subota, planeta mu je Saturn, boja crno, kovina

olovo, ton h a broj tri.

Ovaj način pojedincima izgleda neobično, što je to, tri

iSatum i olovo? Strpljenja; sve će se to za nekoliko časaka

pokazati mnogo zanimljivijim nego što obećava.