U svijetu se već godinama vodi velika debata o multikulturalizmu, u koju se i mi moramo uključiti, prvenstveno zbog obrazovnog sustava. Za hrvatsko je društvo to značajna tema jer je Hrvatska bila, trenutačno jest, a u bliskoj budućnosti će i sve više biti multikulturalno društvo. Uz to, ulaskom u Europu, moramo se pozabaviti s temom različitosti, jednom od najvažnijih agendi Europske Unije.

Profesor Milan Mesić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu napisao je stoga knjigu "Multikulturalizam", uz pomoć koje je želio obrazovati i pomoći u stvaranju sve jačeg multikulturalnog društva. Da bi u tome uspio, na početku knjige objasnio je društveno-povijesni kontekst u kojem se multikulturalizam pojavio kao ideja, teorija, ideologija i, naposljetku, politika. 
"Malo pojednostavljeno mogli bismo reći da se multikulturalizam pojavio s jedne strane kao reakcija na pogled na svijet koji bismo, upravo nasuprot multikulturalizma, mogli nazvati monokulturalizam. I s druge strane, kao odgovor na sve veću multikulturalnost suvremenih društava, posebno liberalnih demokracija", objašnjava Mesić.

U širim raspravama o multikulturalizmu nerijetko se vodi rasprava i o tome što kultura uopće jest. Kultura je primjerice u engleskom govornom području jedan od najsloženijih pojmova, pa se govori prvo o tradicionalnim, antropološkim shvaćanjima kulture kao zasebnih cjelina koji su posebni autonomni entiteti, zatvoreni u teritorijalne granice. Nasuprot njima dolaze novije koncepcije, koje ukazuju na fluidnost granica, što je posebno vidljivo u stvaranju EU, te procese miješanja različitih kultura koji općenito na jedan dinamičan način pokazuju da su kulture uvijek bile i do danas ostale promjenjive, ali i međusobno uvjetovane.

Temeljna postavka ortodoksnog liberalizma kaže da univerzalni zakoni vrijede za sve jednako i da bi se svi ljudi trebali istovjetno tretirati pred zakonom, neovisno o pripadnosti naciji, etniji ili bilo kojoj grupi. Prema toj tezi svi imaju jednake šanse za uspjeh u životu, dok su za neuspjeh pojedinaca krivi njihovi loši izbori ili nesposobnost. S tom se teorijom, ističe Mesić, multikulturalisti ne slažu.

"Multikulturalisti kažu: to je mit, zapravo životne šanse i prilike pojedinaca itekako ovise o tome kojoj grupi oni pripadaju,  pripadaju li večinskim grupama, dominantnim grupama ili manjinskim grupama. I naravno da pripadnici manjina i deprivilegiranih grupa nemaju stvarno jednake životne šanse. Zato se multikulturalizam zalaže za tzv. grupno diferencirana prava što bismo mi opet možda nazvali pozitivnom diskriminacijom. Dakle, nejednako tretiranje nejednakih da bi u konačnici dobili zapravo socijalnu pravdu."

Koji su to točno nejednaki, trebalo bi potražiti u definiciji multikulturalizma. No profesor Mesić ističe da definicija ima koliko i teoretičara i kritičara. Također naglašava da treba razlikovati multikulturalističko od multikulturalnog društva, koje može biti shvaćeno u užem ili širem smislu.
"U užem smislu, tome se priklanja većina teoretičara i zagovornika multikulturalizma, osim europskih, dakle uzima u obzir samo one različitosti koje počivaju na etniji, na naciji, na vjeri i na jeziku. Dakle, u tom smislu multikulturalno je društvo ono koje dakle osim dominantne nacionalne zajednice ima i manjinske zajednice ili vjerske manjine ili jezične manjine. Pa čak u tom užem smislu većina suvremenih društava danas su multikulturalna. U ovom širem smislu multikulturalnosti, koje je uglavnom prihvaćeno u svim američkim državama, tu ne ulaze samo različitosti koje smo ovdje spomenuli; nego različitosti bazirane na spolu i rodu, na tjelesnim nedostacima, mislimo na invalide, na seksualnim orijentacijama, na dobi itd. Naravno, u tom smislu je svako društvo multikulturalno i bit će sve više, jer ta svijest i senzibilnost o različitosti u suvremenim društvima svakako sve više raste."

No, mnogi se u današnjoj eri globalizacije, u kojoj teritorijalne granice postaju sve fluidnije, a kulture, hibridizacijama sve dinamičnije, boje gubitka nacionalnog identiteta. Zagovornici multikulturalizma napominju pak da nacionalni identitet, kao ustalom i svaki drugi, ne nastaje pod nekakvim staklenim zvonom, a još manje se danas, u modernom i globaliziranom društvu može tako sačuvati. Svaki identitet naime nastaje u suodnosu s nekim drugim identitetom, jer bez jedne strane nema ni afirmacije druge. S druge strane multikulturalizam se zalaže za priznanje različitosti, posebice afirmaciju manjinskih identiteta koji su bili potisnuti ili negirani. Također, to što se zagovornici multikulturalizma zalažu za afirmaciju manjinskih i nepriznatih identiteta ne znači da teže negiranju bilo koji večinski, pa time i nacionalni identitet. 

Osim nacionalnog, često se raspravlja i o identitetu pojedinaca, što je pojam koji se danas koristi za sve i svašta. Mesić ipak naglašava da u kontekstu multikulturalizma, značajnu ulogu ima politika identiteta. Pod utjecajem međunarodnih migracija i globalizacije, danas se također sve više govori o promjenama koncepcije državljanstva, ono što i inače, mi ne možemo to najbolje prevesti, nego kao "građanskoga državljanstva". U tu širu raspravu svakako spada i rasprava oko afirmativne akcije što bismo mi u Europi zvali pozitivna diskriminacija, i političke korektnosti. U naš jezik, kao što su Sabor i drugdje, sve više ulaze ti pojmovi političke korektnosti koji imaju naravno svoju moralno opravdanu stranu, ali imaju ponekad i karikaturalne strane.

I dok u SAD-u diskriminacija svako malo pokaže zube, i šarenu Europu povremeno potresu akcije kao što su primjerice demonstracije u Francuskoj. A iako je hrvatsko društvo multikulturalno čak i u užem smislu, jer u njemu postoji više nacionalnih i vjerskih manjina, pitanje je koliko je multikulturalističko. Jer takvo bi društvo, napominje Mesić, prihvaćalo tu multikulturalnost kao pozitivnu činjenicu i priznavalo različitosti kao dio svog identiteta.

"Pa ne bih rekao da smo multikulturalističko društvo, ali je malo takvih društava, koja bi se mogla nazvati, koja imaju recimo svoju idejnu politiku multikulturalizma, to je vjerojatno samo Kanada danas. Neko vrijeme je to bila vjerojatno Švedska i Australija... Ali i mi možemo biti na tom putu."

 iZVOR:funkymem.com portal za bitne stvari