Svi smo skloni mitu o savršenome strancu

 

Najuobičajeniji  je  izvor  životnog  nezadovoljstva  uvje­ renje  da  smo  u  mladosti  odabrali  pogrešnog  partnera. Takve  nas  maštarije  uvjeravaju  da  negdje  postoji  netko tko će nas spasiti svojom ljubavlju.  Kao karakteristika nesretnog braka, nevjera uglavnom počiva na toj iluziji.

Smatra se da pedeset do šezdeset pet posto oženjenih muškaraca i trideset pet do četrdeset pet posto udanih žena počine nevjeru do četrdesete godine. U društvu u kojemu je prevladavajuća karakteristika bračne veze monogamija, ti postoci ne ukazuju  samo na  visoku razi­ nu licemjerstva, nego i na ozbiljno nezadovoljstvo brač­ nim  partnerima.  Što  ljudi  traže  izvan braka?

Osim raznolikosti, tragaju za sigurnošću. Traženje zadovoljstva u većini je slučajeva reakcija na strah od smrti. Stareći i pokušavajući se pomiriti s uzaludnošću žudnje za mladošću i besmrtnošću, tragamo za iskustvi­ ma koja pothranjuju uvjerenje da smo još privlačni. Kako bismo to bolje mogli dokazati nego seksualnim odnosom s novom osobom?

Zdrav proces sazrijevanja daje nam sigurnost: svjes­ ni smo da smo jedinstveni i dragocjeni, osjećamo da smo vrijedni ljubavi. No, to je idealan ishod; očajni ljudi naj­ češće traže nekoga tko će ih bezuvjetno voljeti i plaše se da previše zahtijevaju. Takvu vrstu ljubavi rijetko kada

 

dobivamo od supružnika i to je dubok izvor nezadovolj­ stva u većini brakova, ali se o njemu ne govori.

Zapravo, ono što se medu odraslim ljudima naziva ljubavlju češće podsjeća na neku vrstu prešutnog ugovora o razmjeni usluga. Tradicionalno je to bio prešutan spo­ razum da je muškarac odgovoran za financijsku sigurnost, a žena za održavanje doma, seks i brigu o djeci. Ženski po­ kret unio je promjene u sporazum; mnoge su žene počele raditi izvan kuće, odbijajući preuzeti isključivu odgovor­ nost za odgoj djece i kućanske poslove. Te pohvalne prom­ jene na području jednakosti spolova imaju i popratnih po­ java: jedna od njih je pojačani osjećaj negodovanja i natje­ canja u mnogim brakovima.

Feministkinje su povjerovale da se nijedan muškarac dobrovoljno ne odriče svoje moći, nego da je treba odu­ zeti silom. Takav stav ne povećava bliskost u braku. Kad uzmemo u obzir sve veći broj financijski neovisnih žena, možda nije slučajno što danas jedan od dva braka zavr­ šava razvodom. Na neki način, čini se da je takva prom­ jena pozitivna. Sve je manja vjerojatnost da će netko biti zarobljenik nezadovoljavajućeg odnosa. Društveni raz­ voj koji nam povećava mogućnost izbora doima se kao poboljšanje, ali zašto onda imamo osjećaj da smo izgu­ bili  nešto  važno?

Ponajprije, šteta se nanosi djeci. Utješni stav da je za dijete bolje priviknuti se na razdvojenost roditelja nego živjeti u nesretnom braku više nalikuje racionalizaciji za odrasle koji pokušavaju pronaći vlastitu sreću. Puno je dokaza koji govore da razvod braka izaziva kod djece veliku nesigurnost i nesreću, osobito zato što su roditelji ogorčeni jedno na drugo  i  uzajamno  se  optužuju.  Djeca su sposobna na neki način uhvatiti se ukoštac sa svojim nesređenim životom, ali to ne mijenja činjenicu da raz­ vod u njima izaziva pustoš i gubitak iluzija.

 

Zbog  takvih  posljedica  i  financijskih  problema,  nev­ jera se većinom ne smatra razlogom za razvod, iako je upravo to često njezin rezultat. Nevjera je, s jedne strane, promiskuitet,  prisutan  kod  gotovo  svih  životinjskih vrsta.  S  druge  strane,  nevjera  je  isključivo  ljudski  poka­ zatelj straha i čežnje. Potraga za idealnom ljubavlju je djeti­ njasta  i  simptom  strahova  srednje  dobi.  Takva  ljubav  go­ tovo nikada  ne  uspijeva  poboljšati  naš  život nego  ga,  za­ pravo, često razara, ali zbog toga ipak ne prestajemo tragati.

Joan Baez je pjevala: »Otišao si u potragu za savršeno nepoznatom ženom«. Naziv pjesme je »Izvor tuge«.