Dvadesettreći tjedan

 

 

 

1. ZAKON

Svako je otkriće otkriće Boga.

 

Pomirili smo se sa zagonetkom  koja  iz­ miče  našim  uo­ bičajenim   kategorija­ ma promišljanja  i uobičajenim  načini­ ma  organiziranja informacija.

• Russell Stannard

 

 

Naše spoznaje o božanskome  ne  pot­ ječu  od  neonskih znakova na nebu, iz poruke  na  Internetu koja je  nekom  magi­ jom  nastala iz stati­ ke,  ili  iz sklopa zna­ nstvenih  pokusa.

One  moraju  potjeca- ti  iz ljudskih  kanala, do  nas dolaziti  preko čovjekove  misli.

• Owen  Gingerich

 

POSTAJE LI SVAKO naše otkriće, bez obzira na životno područje, ujedno i Božjim otkrićem? Kako otkrivamo sve više Boga, njegu­ jemo li sve ono što je istinito,  lijepo i dobro?

Može li si čovjek koji iskreno traži istinu u jednome području dopustiti da se ne obazire na otkrića u drugim područjima? Potraga za stvarnošću, premda možda izgleda užasno teško, u velikoj će mje­ ri biti lakša i bolja kada spoznamo međusobnu povezanost raznoraz­ nih oblika znanja.

Fantastično bogatstvo znanstvenih istraživanja u nizu raznih područja koncentrira se na mnogobrojna pitanja koja započinju riječju

»kako«, no mogu li znanstvena istraživanja pomoći i kod mnogo dub­ ljeg pitanja: »zašto«? Zašto postoji nešto, a ne ništa? Je li Bog ogra­ ničen ili bezgraničan? Zašto netko želi štovati boga koji je ograničen umjesto boga koji je bezgraničan i bezvremen? Ako je Bog besko­ načan, može li nešto uopće biti odvojeno i zasebno? Može li Bog u beskonačnost nadilaziti skromne razmjere čovjekove percepcije?

Bi li do širenja čovjekovih pojmova došlo brže kada bismo se služili riječju »božanstvo«, a ne raznoraznim izrazima poput Boga, Jahvea ili Alaha, koje ukazuju na određenu ograničenost? Koje bi mogle biti neke od prednosti shvaćanja Boga kao krajnje realnosti? Sada kada je i znanost dokazala da je stvarnost daleko više od običnog vidljivog svijeta, je li egoistično čvrsto se držati teze da je stvarnost ono što ljudi vide i mogu dodirnuti? Ako znanost može

 

Bog svojim čudima

upravlja na zagonetan način.

• William  Cowper

 

proučavati samo ono što čovjek percipira, a ne stvarnost, bismo li tre­ bali riječ »stvarnost« koristiti tako da označuje ukupnost pojava, uz dodatak svih temeljnih elemenata i pojmova? Mogu li sadašnji oblici čovjekove percepcije stvarnosti biti skromni koliko i razmjeri u kojima školjka shvaća čovjekov svijet?

U knjizi Koliko je velik Bog? Robert J. Russell piše:

 

Kad iskusimo začuđenost i strahopoštovanje prema besko­ načnosti i ljepoti svemira, o Bogu počinjemo razmišljati kao o krajnje čudesnoj, neopisivo zadivljujućoj pojavi koja je ujedno izvor ekstatične ljepote. Kad u životu iskusimo ljubav; kada nam oni kojima smo na­ nijeli nepravdu oproste; kada spoznamo dobrotu doma, ognjišta, zdravlja i obitelji; tada o Bogu govorimo kao o savršenome obliku lju­ bavi,  bezuvjetnome  milosrđu,  izvoru svega  dobroga,  te  svojem završnome domu. Što je najvažnije, kada podignemo pogled s rutin­ ske svakodnevice i u sebi spoznamo svetost, poput Mojsija koji se ok­ renuo od svojih ovaca i ugledao gorući grm (Izlazak 3:1 -6), tada pri­ znajemo da je Bog krajnje svet.

Na taj način okružuje nas Božja zagonetka koja nadmašuje sva sadašnja znanja; pa ipak znamo da taj Bog traži nas i da ćemo ga mi spoznati, te tako krećemo dalje u svjetlu otkrića koja se sve više šire. Da bismo to ostvarili, moramo voditi računa o oskudnosti čovjekovih percepcija s obzirom na veličinu Božje zagonetnosti. Tada sve što že­ limo potvrditi primamo pod okrilje vlastitog neznanja.

 

Nema sumnje da i mi u sebi nosimo dio božanskoga, nešto što je postojalo prije elemenata, i nešto što na postojanju ne mora zah­

valjivati suncu.

— Sir Thomas Browne

 

 

Tko bi još mogao spoznati raj ako ne rajskim darom i ot­ kriti Boga ako i sam

ne daje u božanskome?

• Marcus Manillus

 

Brojni oblici tehnološkog napretka pridali su značenje našoj znanstvenoj kulturi, no i dalje ostaje duboka želja za višim oblicima značenja, za kozmičkim objašnjenjem našega postojanja. Uza sve zna­ nstvene spoznaje o svijetu u kojem živimo i velika i sveobuhvatna du­ hovna učenja, to što jesmo i kako smo nastali i dalje nam izmiče. Što dublje proučavamo prirodu stvari, to više otkrivamo nove zagonetke koje treba istražiti. Nadam se da će to vas, čitatelja, potaknuti na po­ duzimanje istraživanja i stjecanje dubljih spoznaja o načinima na koje se Bog odnosi prema svim svojim stvorenjima. Brojna otkrića s kon­ ca dvadesetog stoljeća zaslužna su za to da vidljivo i opipljivo izgleda

 

Prirodu obilježava genijalnost, kao i božanstvo; takvom stvaranju ne izmiče ni najmanja snježna

pahulja.

—   Henry   David

Thoreau

 

sve  manje  stvarno,  ukazujući  na jednu višu stvarnost  unutar trajnog i sve  ubrzanijeg procesa  koji  je  dio  beskrajnog nevidljivog područja.

Tko uopće može predvidjeti koliko bi snažan i plodonosan mo­ gao biti budući napredak kada se ljudi ponizno vrate onoj izvornoj ve­ likoj potrazi, nastojanju da »ravnajući se prema Bogu, misle Njegove misli«?

 

Upravo skroman, a ne drzak tražitelj napreduje istinski i sigurno

na putu otkrivanja božanskih istina.

— Henry St. John 

*

 

2. ZAKON

Svaki dan doživite nov početak.

 

 

U vezi s budućnošću najbolje je to što nam dolazi dan po

dan.

—  Abraham   Lincoln

 

ŠTO VAM PRVO pada na pamet kad ujutro otvorite oči? Kakvi su vam stavovi u vezi s danom koji je pred vama? Koju pjesmu života vaš duh pjeva dok se pripremate za novi dan? Sve što nam je u svijetu vidlji­ vo, pa tako i zemlja, sunce, mjesec i čovjek, imalo je početak! Jedan od naših najvažnijih početaka može biti upravo početak novoga dana! Način na koji započinjemo dan može obilježiti sva naša daljnja iskus­ tva.

 

Svaki dragocjeni dan proživljavajte kao najuzbudljiviju pus­ tolovinu koju uopće možete zamisliti.

Svaki je dan prepun blistavila Božjega

svjetla.

—  Rebecca  Clark

 

Možemo osjećati duhovnu radost i izražavati zahvalnost. Možemo osluškivati i otvarati srce prema neograničenoj ljubavi. Uz­ buđenje i gorljivost prema poslu koji je svakodnevno pred nama po­ tiče plodonosnu produktivnost. Možemo njegovati pozitivnu mentalnu percepciju života. Poštovanje, zahvalnost i nepomućena radost življe­ nja mogu blistati iz naših očiju i zračiti poput snažne životne energije koja protječe kroz nas. Situacije, prilike i osobe koje nas okružuju možemo početi gledati u novome svjetlu i iz šire perspektive.

Možete li zamisliti kako bi vaš dan mogao protjecati kada bi vas nadahnjivala takva razina svijesti i takvi pozitivni stavovi? Često se događa da su uspjeh ili neuspjeh, sreća ili jad, stvar pojedinačne pe­ rspektive, načina gledanja na situaciju. Je li vaš um svetište ideja, sreće i prilika? Razumijete li vlastitu fizičku i duhovnu prirodu i vidite li u njoj pripremu za uspješan rad umom? Odražava li se svjetlo sve

 

Oh,  kakvo predivno jutro! Oh, kakav predivan dan!

—  Oscar Hammerstein

 

veće mudrosti i inteligencije u vašim riječima, postupcima i ljubavi ko­ ju pružate? Kad odlučite svaki dan živjeti kao da je riječ o novome početku, obuzima li vas uzbuđenje u vezi s time što ćete iz dana u dan upisivati u svoju »knjigu života«?

Možemo razmotriti i sljedeće pitanje: Što mogu učiniti kako bi ovo bio moj najuzbudljiviji, najproduktivniji i najkorisniji dan? Traži­ mo li prilike? Ako ih tražimo, odmah će nam se početi otvarati neb­ rojena vrata raznoraznih prilika. Ulazimo li svjesno u rizik velikih sno­ va, izgradnje i uspjeha? Namjeravamo li se na zadaće koje su pred na­ ma uz odlučnu nakanu da damo sve od sebe? Imamo li čvrsto utvrđen plan ili program koji nas usmjerava prema korisnoj viziji ili cilju? Jes­ mo li uzbuđeni u vezi s prilikama za učenje koje nam možda donosi ovaj dan? Prihvaćamo li životne izazove i doživljavamo li uzbuđenje zbog djelovanja koje je usklađeno s božanskim?

Kad ujutro otvorimo oči, vidimo li pred sobom stol prepun naj­ većih blaga koje život  uopće može  ponuditi? Što uopće smatramo

»blagom«? Sam život? Obitelj? Prijatelje? Nadarenost i sposobnost? Prilike za koristan rad? Kako ćemo izražavati zahvalnost i ostvarivati interakcije s tim blagom?

Promislite malo bolje! Ista neopisiva sila koja poput divovske rijeke protječe kozmosom dostupna nam je na svakom koraku. Za čovjekovu se dušu često kaže da je besmrtna. Naša je budućost bu­ dućnost razvoja i neograničenog potencijala. U svakome od nas nala­ ze se načela koja daju život. Duh daje vječno dobro i, premda se to možda fizički ne vidi i ne čuje, osjećaju ga osobe koje ga žele osjeti­ ti.

 

Svanulo je jutro, jut­ ro nalik na prvo

jutro.

— Eleanor Farjeon

 

Što bi se dogodilo kad bismo, svaki dan prilikom buđenja, spoznali da smo ljudske duše  koje predstavljaju vitalnu životnu silu cjelokupnog života u božanskome procesu evolucije? Promislite samo o korisnim promjenama koje bismo takvim stavom ostvarili unutar osobne životne sfere.

Kad bi vam netko dao veličanstven rođendanski dar, a vi biste ga spremili u neku ladicu i više ga nikad ne biste pogledali, kakve bis­ te od njega imali koristi? A da vam netko daruje prelijepi novi auto­ mobil, uz uvjet da ključeve morate podignuti u tvornici, onamo biste odjurili tako da bi iza vas ostala samo prašina. Nitko ne bi zanemario darovani auto. Pa ipak, upravo tako neki put zanemarujemo jedan od najvećih darova na svijetu — svaki dragocjeni novi dan!

Raširenih ruku prigrlite svaki novi dan. On vam donosi još jed­ nu fantastičnu novu priliku. Riječ je o uzbudljivom novom iskustvu i sretnoj pustolovini na području razvoja duše. Uvidjet ćete da je nebo odjednom postalo blistavoplavo... da je zelena boja na drveću oživje-

 

Svaki dan počni iz­ nova, kao što to čini

i priroda.

—  George

1. Woodberry

 

la... i da sva stvorenja u prirodi zrače iskričavim sjajem! I ne, ništa se nije  istinski  promijenilo — osim vas!  Moguće je  da Stvoriteljeva dje­ la počinjete promatrati novim očima, duhovnim očima, i to je dobro. To je izvrsno!

Kako biste spoznali više o velikome svemiru, prvo počnite spo- znavati više o sebi. Istražite svoj dom, svoje susjedstvo, svoj grad, svoju zemlju, a vaša svijest neka se na koncu proširi na čitav čudesni svijet! Znanje je poput pučke tave i radosne vatre koja grije i obasjava sve u sobi. Znanje i razumijevanje, odnos prema svakom novom danu kao da je riječ o novome početku, sve to može poboljšati sve aspek­ te i sve odnose u vašem životu. U takvim spoznajama neki se put kri­ je prava magija!

 

Svatko može biti velik i uzvišen. Jer svatko može služiti... Treba vam samo srce puno ljepote i dobrote.

Duša koju pokreće ljubav.

— Martin Luther King Jr.

 

 

Bog vas je stvorio i savršeno vas pripremio za služenje s lju­ bavlju. Nužno ste dio velikog životnog plana. I život vas nikada neće napustiti. Odbacite lažne pojmove o tome kako je sve maleno i ogra­ ničeno i dopustite životu da se prikaže u punoj veličini. Neprekidno se razvijajte i širite u duhu, od svitanja do sumraka, od obzora do obzo­ ra. Prenosite ljubav i radost kamo god idete i bez prestanka imajte na umu: »Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!« (Psalmi  118:24). 

*

 

3. ZAKON

 

 

Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do du­ hovnog razvoja.

 

Nebesko kraljevstvo aktiviraju naše poštovanje i zahval­

nost;  reagira na hvalu.

—  Foster  McClellan

 

 

Oprost  proistječe  iz srca.  Riječ je o sta­ nju  uma  koje  otvara rupicu u srcu i omogućuje  Svjetlu

da dopre  do svijesti.

—  Norma Milanovich

i Shirley McCune

 

JE LI TEMELJNI DIO istinskog školovanja i viša razina duhovne svi­ jesti? Je li moguće da se svijest uči ravnati prema univerzalnim načelima upravo kroz božanski duh? Svakodnevno nastojimo shvatiti veličanstvenost i zagonetnost božanskoga,  te svoj odnos s cjelinom, kao i s pojedinim dijelovima. Počinjemo doživljavati gorljivost i uzbuđenje, jer postajemo sve informiraniji kad se naša želja za učenjem i shvaćanjem univerzalnih načela povećava.

Jedno od najsnažnijih i najkorisnijih univerzalnih načela jest za­ kon Izražavanja zahvalnosti. Mogu li se našim razvojem izražavanja zahvalnosti smatrati potpune i cjelovite reakcije čovjekova srca na sve u svijetu? Zahvalnost se opisuje i kao čin dobrote koji naš um oslo­ bađa tako da se može koncentrirati na razloge za zahvalnost i sreću u sadašnjem trenutku. Je li taj stav odraz našeg prihvaćanja i zahvalno­ sti za božansku energiju koja protječe kroz sve i svugdje? Izražavanje zahvalnosti smatra se i aspektom neograničene ljubavi. Može li iz­ ražavanje zahvalnosti ukazivati na reakcije pune ljubavi, kako od nas tako i od strane naših osobnih odnosa, na cjelinu stvorenoga?

Kad god udahnemo pa izdahnemo, sudjelujemo u procesu ko­ ji je ključan za naš život i naš svijet. Sa svakim uvlačenjem zraka u ti­ jelo primamo kisik bez kojeg ne bismo mogli živjeti. Sa svakim izda- hom ispuštamo ugljični dioksid kojim se koriste biljke koje nas ok­ ružuju. U tom jednostavnom ali ključnom procesu razmjene možemo osjećati radost duha i izražavati zahvalnost. Kada ste posljednji put osjetili zahvalnost zbog jednostavnih životnih pogodnosti? Svatko od nas u životu ima toliko razloga za zahvalnost, a najčešće se događa da previđamo i jednostavne razloge za sreću.

 

 

Do unutarnjeg je mira moguće doći kad aktivno opraštamo. Op­ raštati znači osloboditi se prošlosti, pa je tako riječ i o sredstvu ko­

jim ispravljamo pogrešne predodžbe.

— Gerald C. Jampolsky

 

 

Izražavanje zahvalnosti dovodi do davanja i opraštanja, te do duhovnog razvoja. Kada surađujemo s tim procesima i izražavamo zahvalnost, moguće je da ćemo spoznati i koliko je ugodno oslobodi-

 

Poštovanje i izraža­ vanje zahvalnosti u sebi nose duhovnu snagu koja dovodi

do razvoja i  povećanja.

• Myrtle  Fillmore

 

ti se tereta iritantnih nepravda ili dugotrajne kivnosti. Opraštanje, prelaženje preko uvreda i postupaka iz prošlosti, također je dio ključa duhovnoga razvoja. Opraštanje sebi i drugima korisno pridonosi li­ ječenju u našem životu i našem svijetu. Kada se čvrsto držimo starih razloga za povrijeđenost, same sebe često zatočujemo u život kojim vladaju negativne emocije. Stavovi zahvalnosti i opraštanja omogućuju nam da prijeđemo na više razine svijesti i duhovno se razvijamo. I pre­ mda je opraštanje moguće učiti po definiciji, uviđamo li  koliko je važno u životu provoditi načelo opraštanja? Emocije poput mržnje, zavisti, ljubomore, bijesa, grižnje savjesti, sumnje, pa čak i blage an­ tipatije mogu nam smetati u razvoju. Neki nam put onemogućuju os­ tvarivanje punog potencijala i dosezanje krajnje sreće.

 

 

Čovjek se ne mjeri vanjskim simbolima snage, ni jačinom glasa, kao ni grmljavinom djela. Njegovu vrijednost prije treba gledati u okvirima snage unutarnjeg ja, u okvirima prirode i dubine preda­ nosti iskrenosti cilja i spremnosti na nastavak »razvoja

i odrastanja«.

— Grade E.  Poulard

 

 

 

Davanje je glavno pravilo obilja, kao i

opće sreće i zadovoljstva.

• Russell Lake

 

Put do duhovnog razvoja vodi preko izbora. Putovanje počinje čim čovjek odluči ovladati mentalnim i emocionalnim aspektom živo­ ta i krenuti uzvišenijim smjerom, a ne smjerom kojem se priklanja ego. Kada odlučimo krenuti u smjeru duhovnog razvoja, pojavljuje se nov način života. Nada niče poput proljetnog cvijeća. Kada se opusti­ mo, um, srce i dušu počinju nam ispunjavati lakši i sretniji osjećaji. Tada se aktivira sposobnost srca da bude milosrdno, što donosi sreću i nama i drugima.

*

 

4. ZAKON

Nema  te poteškoće  koju ne može nadvladati odgovarajuća  ko­ ličina ljubavi.  — Emmet Fox

 

 

Najveći paradoks ljubavi sastoji se u tome što od nas traži da u cijelosti bude­ mo to što jesmo i da u svakom trenutku priznajemo svoju pojedinačnu  istinu (načelo zemlje), ali i da se istodobno os­ lobodimo  zaokuplje­ nosti sobom, te da dajemo bez susteza­ nja (načelo neba).

— John   Welwood

 

 

Zakon ljubavi donosi transformacije; uz­ diže vaša iskustva, u vaš život unosi zado­ voljstvo i smisao.

—  David  McArthur

 

U KNJIZI Moć konstruktivnog razmišljanja Emmet Fox piše:

 

Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća ko­ ličina ljubavi; nema tih vrata koja neće otvoriti odgovarajuća količina ljubavi; nema tog jaza koji neće premostiti odgovarajuća količina lju­ bavi; nema tog zida koji neće srušiti odgovarajuća količina ljubavi; ne­ ma te nepravde koju neće ispraviti odgovarajuća količina ljubavi; i ko­ liko god problem bio duboko ukorijenjen; koliko god izgledi bili bez­ nadni; koliko je rješenje složeno; koliko je pogreška velika; primjere­ no ostvarenje ljubavi sve će to riješiti i raspršiti — samo ako ste spre­ mni dovoljno voljeti, bit ćete najsretnije i najmoćnije biće na svijetu.

 

Jedna priča govori o gospodinu koji je tražio najstariju stvar na svijetu. U odlučnoj želji da dođe do najstarije stvari obišao je mnoga mjesta i razgovarao s brojnim ljudima raznoraznih naroda i uvjerenja. Svaki sugovornik ispričao mu je svoje viđenje najstarije stvari na svi­ jetu. Čovjek je u toj potrazi putovao često i dugo, a nagrada za to čes­ to su bili predivni krajolici. Međutim, kad god je čuo za nešto vrlo sta­ ro i otišao u potragu za tim, netko mu je spomenuo nešto još starije! Nakon višegodišnje potrage, vratio se kući ne pronašavši naj­

stariju stvar na svijetu. Jednog dana, dok je sjedio u vrtu, primijetio je djevojčicu koja je hodala pločnikom. U naručju je nježno privijala sta­ ru lutku. Gledao je kako joj gladi raščupanu kosu, kako joj popravlja položaj haljinice i kako je još snažnije privija. Djevojčica joj se ob­ raćala kao što se majka obraća djetetu. »Napokon«, uzdahnuo je čov­ jek. »Pronašao sam najstariju stvar na svijetu: ljubav!«

Postoji li oduvijek neograničena ljubav? Svi smo čuli za izreku

»Bog je ljubav«. Ako je to istina, je li sve što je stvoreno nastalo zah­ valjujući božanstvu koje se izražava u obliku ljubavi? Božanska ljubav nikada neće iznevjeriti, tako da imamo pouzdanog saveznika u svim teškim situacijama. Kako bismo opisali ono što se događa kada srce ispunimo neograničenom ljubavlju i to zahvaljujući mislima, osjećaji­ ma i izražavanju? Je li ljubazno i brižno ponašanje puno ljubavi izraz našeg prirodnog stanja svijesti? Što bi se dogodilo kada bi ljudi sličnu energiju posvetili shvaćanju i izražavanju neograničene ljubavi u sva­ kodnevnome životu kakvu inače posvećujemo ovladavanju prirodnim silama?

 

Ljubav znači voljeti ono što nije moguće voljeti, jer inače uopće nije riječ

o vrlini.

• K.  Chesterton

 

 

 

Kad ljubav postane sredstvom  usklađiva­ nja s višim razinama zagonetke stvaranja svega što je oko nas, nudi nam i dublji os­ jećaj smisla i usmje­ renosti. Osobno i sveto dvije su strane jednog te istog puta,

strane koje se preklapaju.

— John   Welwood

 

Kad bi proniknuli dublje od uvjetovanih reakcija, bismo li ot­ krili da je temeljna priroda čovjekova mozga čudesna otvorenost pre­ ma višim oblicima stvarnosti, svjesna nazočnost? Po prirodi smo zna­ tiželjni i budno reagiramo na svijet koji nas okružuje. Naša žudnja za time da pijemo dublje iz izvora života nerijetko nas postavlja na točno određeni iskustveni put. Jesu li naša prirođena osjetljivost i naše traženje zapravo želja da se povežemo s tom višom stvarnošću? Je li to sjeme mudrosti ljubavi koje dozrijevanjem može prerasti u plodo­ nosan izraz u svakome od nas?

Nevjerojatne količine ljudske snage i novca svake se godine troše na otkrivanje, razumijevanje i obuzdavanje prirodnih sila. Međutim, gotovo se svi slažu da je jedna od najvećih sila na svijetu upravo ljubav. Bi li crkve trebale novčano podupirati istraživanje te elementarne sile? Bi li obrazovne ustanove trebale nuditi programe predavanja, s domaćim zadaćama, testovima i ocjenama? Istinsko bo­ gatstvo neke zemlje ne potječe od mineralnih zaliha, nego iz onoga što je u umu i srcu njezinih stanovnika... Ta snaga ljubavi može se obuz­ dati osluškujemo li srce i um i držimo li se životnih zakona koji vode do sretnog postojanja.

Bavi li se neograničena ljubav uvjetima? Je li važno koliko je određeni uvjet ili poteškoća trajao? Stalna i neograničena ljubav može se prenijeti i najogorčenijoj osobi ili situaciji. U svako doba! Na sva­ kome mjestu! To je jedina sila koja u konačnici može uspješno probi­ ti prepreke praktički u svakoj situaciji i u svim poteškoćama. A iz na- dvladavanja poteškoća često se pojavljuje uspjeh.

 

 

Mir proistječe isključivo iz ljubavi, iz obostranog samožrtvovanja i zaboravljanja sebe. Danas je malo onih koji su dovoljno ponizni i mudri da spoznaju duboku potrebu svijeta za ljubavlju.

— Horace W.  B.  Donegan

 

 

Kako uvećati vlastitu sposobnost da volimo? Iako ćemo možda morati uložiti i ponešto truda i pozornosti, priroda neograničene lju­ bavi zapravo je vrlo jednostavna. Kad god nam se srce potpuno otvo­ ri i reagira na neku drugu osobu, mjesto ili situaciju, bez rezervacija, doživljavamo trenutak čiste i neograničene ljubavi. Ta odlika ljubavi često se jasnije uočava u počecima i završecima. U vrijeme djetetova rođenja, u vrijeme smrti voljene osobe, ili kada se prvi put zaljubimo. U takvim trenucima nešto beskonačno i duhovno što je u nama zrači poput sunčeva svjetla.

 

Kad istinski počnemo spoznavati značenje riječi »Nema te po­ teškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi«, hoćemo li tako početi otkrivati duhovne stvarnosti u kojima stari i dobro poznati načini postojanja i djelovanja jednostavno polažu teme­ lje za sve širi i korisniji način života? Bi li to iskustvo moglo biti sta­ nje sve šire svijesti u kojoj se pred nama bez prestanka otvaraju nove mogućnosti? Kao što kaže Paul Tillich: »Granica je najbolje mjesto za stjecanje znanja«. Put neograničene ljubavi može postati moćnom si­ lom za dobrotu u našem životu. Može prodrijeti kroz bučnu pomutnju napuhnutih ega, raspršiti gruba i neugodna mjesta u našim mislima i emocijama, te obogatiti plodno tlo naših bića kako bi ljepota duhov­ noga života procvjetala u vrtu naših duša. To može biti sveti put, koji nas povezuje s većom i širom energijom i povezuje nebo sa zemljom u radosnom izrazu života.

 

Nevjerojatne količine ljudske snage i novca svake se godine troše na otkrivanje, razumijevanje i obuzdavanje prirodnih sila. Međutim, gotovo se svi slažu da je jedna od najvećih sila na svije­ tu upravo ljubav. Bi li crkve trebale novčano podupirati istraživa­ nje te elementarne sile? Bi li obrazovne ustanove trebale nuditi programe predavanja, s domaćim zadaćama, testovima i ocjena­ ma? Istinsko bogatstvo neke zemlje ne potječe od mineralnih zali­ ha, nego iz onoga što je u umu i srcu njezinih stanovnika... Ta snaga ljubavi može se obuzdati osluškujemo li srce i um i držimo  li se životnih zakona koji vode do sretnog postojanja. 

*

 

5. ZAKON

Nadzor nad sobom dovodi do uspjeha.

 

Neki ljudi uspijevaju jer im je to namije­ nila sudbina, no većina ljudi uspijeva jer je čvrsto naumila

uspjeti.

—    Anonimna

 

U ŽIVOTNOJ PUSTOLOVINI, u svakoj situaciji odmah možda i ne shvaćamo što se događa u određenom trenutku ili određenoj  si­ tuaciji. Scenarij možda nema smisla, a čovjek može biti smeten  u vezi s fabulom. Možda ne uviđamo  široki  raspon  univerzalne božanske drame i svoju ulogu u njoj. Možda se osjećamo poput gledatelja koji je ušao u kazalište i uvidio da predstava već neko vrijeme traje. Tko zakasni  na početak  ne zna početak priče  i  ne­ ma pojma kakav bi  mogao  biti  ishod.

 

Poštovanje prema sebi, samospoznaja i samonadzor, već i te tri stvari život vode prema potpunoj i neograničenoj moći.

— Alfred,   lord  Tennyson

 

Snaga već i samo jedne odluke  upravo

je  nemjerljiva.

—  George

1. Cummings, Sr.

 

 

Dokažite da imate nadzor nad sobom, pa ćete biti obrazo­

van čovjek.

—  R.  D.  Hitchcock

 

Jednako tako, u pustolovini koju nazivamo životom, ostanemo li marljivi i ustrajni u ulozi u drami koja se odvija oko nas, možda ćemo postati svjesniji i same priče. Možda ćemo naići na probleme i lekcije koje će postaviti izazov pred naš samonadzor. Kako se na ko­ ristan način nositi s tim prilikama? Značenje i smisao života razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Možemo računati jedino na to da će nam život donositi lekcije koje moramo naučiti i koje su namijenjene upravo nama. Hoćemo li nastojati doznati nešto više o sebi i životu općenito? Koje je u tom procesu djelotvorno oruđe svijesti koje nam može pomoći da otkrijemo vlastitu jedinstvenu svrhu?

Učimo važnost nadzora nad sobom. Na području emocija doživljavamo česte promjene i skokove iz jedne krajnosti u drugu. Do­ pustimo li emocijama da se čvrsto ukorijene u onome što se događa u našem životu, što god to bilo, prepuštamo li moć promjenjivoj stru­ ji okolnosti? Te situacije u kojima nema nadzora ne donose istinsku sreću i uspjeh. Postoje brojni načini na koje je moguće zadovoljiti i njegovati emocije. Slikarstvo, glazba, pjesma, ples, poezija, šetnje prirodom, odlazak u kazalište, šalica čaja s prijateljem, te brojne dru­ ge aktivnosti daju nam energiju koja uzdiže i koja u dušu unosi radost. Na te je načine, između ostalog, moguće emocionalnu energiju usmje­ riti u kreativne aktivnosti.

 

 

Nema boljeg od samoobuzdavanja.

— Lao Tse

 

 

Jedina osoba s ko­ jom se trebate nad­ metati... da biste us­ pjeli čovjek je kojeg vidite u zrcalu.

—  George

1. Cummings, Sr.

 

Usred neke energijom i emocijama nabijene situacije, kako se udaljiti od mogućih štetnih djelovanja emocija i doći do kreativne svi­ jesti? Kako otpor zamijeniti prijemčivošću? Kako doživjeti i pokaziva­ ti više nadzora nad sobom? Možda valja razmišljati o sili koju naziva­ mo odlukom ili izborom. Izbor je istraživanje određene situacije na­ kon kojeg donosimo prikladnu odluku. Naš doživljaj određenog tre­ nutka odraz je zamisli našega uma u tom trenutku. Što vjerujemo i što razumijemo u sebi doživljavamo izvana. Svaki trenutak svakoga dana donosimo određene odluke. Jeste li svjesni toga kako čak i najmanja gesta ima određeni smjer? Vode li vas odluke  koje donosite  bliže željenome cilju ili vas od njega udaljavaju? Kako jasnije odrediti sm­ jer naših odluka?

 

Vladati sobom i po­ tisnuti strasti još je vrjednije jer je tako malo onih  koji znaju kako se to čini.

—  Francesco Cuicciardini

 

Krajnji cilj promjene percepcije od stanja »izvan nadzora« do

»samonadzora« može dovesti do većeg uspjeha u svim nastojanjima i pokušajima. S prijelaskom s vanjskog izgleda na dublje percepcije, možemo se pitati što osjećamo i kroz kakve osobne leće promatramo okolnosti. Kada život vidimo jasno i fokusirano, već ćemo pronaći načina da svako iskustvo pretvorimo u korak prema uspjehu. Kad jas­ nije sagledamo stvari i steknemo veći nadzor, manja je vjerojatnost da ćemo osuđivati i sebe i druge. Kad prestanemo osuđivati, možemo li se svojim iskustvima poslužiti kao smjernicama koje vode  prema većem razvoju? Kad se suzdržavamo od  osuda, možemo li  početi rješavati probleme, umjesto da ih izazivamo? Rješavanje  problema može biti nužan aspekt uspješnog pothvata. Uspješni ljudi u neuspje­ hu vide dio korisnog školovanja i u napredovanju nadvladavaju prep­ reke. Uspješni ljudi često pronalaze načine na koje mogu pomagati ljudima. Provode zakon odgovornosti.

Trebamo li za istinski uspjeh nastojati izgrađivati dušu tako da oponašamo Stvoritelja? Bi li to obuhvaćalo i poštovanje prema drugi­ ma i omogućavanje da nam duh poboljšaju duboka poniznost i neog­ raničena ljubav? Jesmo li tim više u stanju prihvaćati nove izazove i no­ va iskustva? Ljudi na putu do uspjeha i sreće u budućnosti često vide uzbudljivo i još neistraženo područje, te se prema novim granicama kreću s velikom željom i gorljivošću.

 

 

Naglasci ••

 

1. Što vama osobno znače riječi »Svako je otkrivanje zapravo otkri­ vanje Boga«?
2. Kakva je vaša predodžba o Bogu?
3. Jesu li vidljivo i opipljivo tek sićušne manifestacije beskrajne i be­ zvremene stvarnosti?
4. Kako otkrivati više božanskoga?
5. Kako vi započinjete svaki novi dan?
6. Koje su vam prve misli kada ujutro otvorite oči?
7. »Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!« (Psalmi 118:24).
8. Sastavite popis svojih razloga za sreću i
9. Kako izražavanje zahvalnosti vodi do duhovnog razvoja?
10. Na koji način neograničena ljubav nadvladava poteškoće i prep­ reke?
11. Kako vi možete povećati sposobnost da volite?
12. Na koje načine možete provoditi samonadzor?
13. Koja je vaša vizija uspjeha vašega života?

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Probudivši se ujutro, ugledah plavo nebo,

Sklapam ruke u zahvalnost za mnogobrojna životna čuda; Za to što dobivam posve nova dvadeset četiri sata.

Sunce se diže nad šumom moja svijest također.

 

Hodam poljem suncokreta. Mašu mi tisuće cvjetova;

Moja je svijest nalik na suncokret; Moje ruke siju sjeme nove žetve.

Moje uho čuje zvuk nove plime na veličanstvenome nebu.

 

Vidim oblake kako se radosno primiču s raznih strana. Vidim miomirisna jezerca s lotusima svoje domovine. Vidim kokosova stabla uz rijeke;

Vidim rižina polja koja se šire i smiju se suncu i kiši.

Majka Priroda daje korijandar, bosiljak i celer. Sutra će brežuljci i planine ponovno biti zeleni. Sutra će pupoljci života rasti brzo;

Narodne će pjesme biti milozvučne poput dječjih.

Cijela čovjekova obitelj pjevat će sa mnom u mojem radu.

 

— Thich Nhat Hanh

*