ŠUVAR I NJEGOVA PITANJA

Zlatan Gavrilović Kovač

Bilo je prilično diskusije kod nas koliko je časopis Pitanja zapravo režimski časopis I to posebno u vremenu kada sam ja bio glavni njegov urednik . Razlog tome uvjerenju ležao je u samoj činjenici da sam ja socijalist po svome osnovnom opredjeljenju I da sam kao takav relativno odgovarao kliki koja je bila na vlasti . Interesantno je da je ta komunistička bulumenta istupala radikalno sa čitavom marksističkom aparaturom a da je iza toga bilo samo na djelu natjecanje u sticanju vlasti I dobara. I meni se danas čini da se nikada nije tako petljalo oko bratstva I jedinstva , nikada tako farbao narod pozivajući se na plemenite osjećaje ljudi kao što je to bilo u prošlome režimu za kojega I danas na primjer Zafranović govori da je bio povijesni maksimum južnoslavenskih naroda. Istina- to je bio maksimum u petljavini, lažima, krađi društvenih I državnih sredstava, korumpiranosti ljudi, podlostima, nasilju motiviranom nacionalnom pripadnošću, ideološkim oblicima represije , jednoumlju, nedostatkom tolerancije I poštovanja drugačijih mišljenja I stajališta…...Da bih to ilustrirao na najbolji mogući način poslužit ću se primjerom Stipe Šuvara koji je bio dugogodišnji moj suradnik u Partiji Hrvatske koji I danas vrijedi kao jedan od rijetkih naših političara koji je očuvao obraz u vremenima teških nacionalnih iskušenja . O tome da smo mi godinama surađivali na istoj ideološkoj fronti, da smo poznavali jedni druge kao studenti I profesori na istim katedrama, da smo svima bili jako dobro poznati tako da se virilo u socijalni I politički profil naših roditelja I bliže I dalje rodbine….to je danas svima poznato. Da su nas ljudi vlasti znali do u detalja tako da su mogli predvidjeti našu sudbinu godinama unaprijed , da smo im bili kućni prijatelji I suputnici na njihovim političkim putovanjima, forumima, sjednicama, savjetovanjima, plenumima, drugovi pri ručkovima, pri zabavama…...sve je to danas poznato I sve to govori u prilog tome da sam bio režimski čovjek. I to sve govori, jasno govori da sam bio režimski čovjek, ali onaj oko kojega se nije posve jasno znalo “na čijoj je strani”. Jer je našim političkim majmunima moje prezime Gavrilović natezalo na “kralja” I jaku pijemontsku državu dok je povijest porodice moje majke natezalo na ustaški radikalizam. Pa se onda nije znalo kome pripadam. Nakon moje smjene u CK Hrvatske ja sam došao nekoliko puta na razgovor sa Šuvarem gdje mi je prigovoreno moje inzistiranje oko frakcija u Partiji mada Šuvar nije poznavao na primjer stajališta Gorbačova koji je jasno tih godina zastupao tezu o “toleranciji frakcija” jer mi nismo znali ništa drugo nego Tita dizati u nebesa da bismo ga danas spustili na zemlju. Poznato je da je Tito non stop radio na uništavanju frakcija u našoj Partiji I da se tim njegovim primjerom rukovodilo kod nas decenijama . Onda mi je prigovorio da “radim probleme” Na koncu mi je postavio jedno jednostavno pitanje I to jednoga popodneva u njegovoj sobi na 10 katu zgrade CK Hrvatske : “Tko ste vi, Gavriloviću”. Ja sam bio iznenađen tim pitanjem jer ja sam radio godinama u tom CK, svi su sve znali o meni, možda I teške prilike u kojima sam se nalazio sa svojom malom porodicom kada je trebalo preživjeti mjesec dana sa 100 njemačkih maraka plaće mada je profesor Kangra smatrao da sam ja jako dobro plaćeni I korumpirani bestidnik koji difamira najveće svjetske filozofe. Sve je to bila čista glupost jer me na koncu moj “gazda” ,a tako su zvali Šuvara , otpustio sa svoje političke farme u uvjerenju da je dobio još jednoga foliranta. Da čovjek pukne od smijeha!