U Wikipediji čitamo: “U psihologiji, TRAUMA je oštećenje psihe koja se javlja kao posljedica teškog uznemirujućeg događaja. Trauma nas sprječava da živimo zdrav i sretan život. To je iskustvo koje je bilo iznimno stresno ili neugodno za nas i gdje smo osjetili gubitak kontrole. Sjećanje i osjećaj tog iskustva ostaje s nama kad ciklus traume nije završio, pa stres koji je uzrokuje traumu ostaje unutar tijela. Trauma je nešto što se dogodilo što nas je dovelo do toliko boli i nevolje da to jednostavno ne možemo pustiti. Trauma je stanje emocionalne i mentalne uznemirenosti uzrokovano iskustvom koje nije razriješeno.

Svatko od nas doživljava traumu na drugačiji način. Što je traumatično za jednu osobu, ne mora nista značiti ništa drugoj osobi. Kako odgovaramo na traumu ovisi o našoj biološkoj kompoziciji i našem fizičkom, mentalnom i emocionalnom pragu ( ‘our threshold’ ), kako reagiramo na naše okruženje.

 Trauma nije uvijek povezana s očiglednom tragedijom (kao što je rat, prometna nesreća, seksualno zlostavljanje, gubitak voljene osobe). Samo nase rodjenje, odvikavanje od dojenja, rođenje mlađeg brata / sestre itd. - to su svi primjeri traumatičnih događaja u našem djetinjstvu. Čak i najbolji roditelji nisu u stanju podići dijete na način da dijete neće doživjeti traumu.

Dok životinje u divljini jednostavno mogu ‘istresti’ svoju traumu, mi kao ljudi nažalost nemamo tu sposobnost.

U našim prvim godinama mi pokušavamo osloboditi traumu plakanjem. I to je zapravo najbolji način za završetak, rješavanje i integriranje traume. No, budući da smo kao djeca kažnjeni ili sramljeni zbog plakanja, naše tijelo vrlo brzo dobiva poruku: "Nije u redu da ovo osjecam - nije sigurno da odgovorim i integriram traumu koju sada doživljavam".

I što onda radimo?

Radi zaštite vlastite SIGURNOSTI - mi obamremo, potisnemo traumu, suzbijemo je i disociramo se od toga sto nam se desilo.m I pošto to traumatično iskustvo ostaje pohranjeno unutar nas, ono počinje funkcionirati poput MAGNETA u našoj odrasloj dobi.

Naša nerazriješena trauma postaje glavna TOČKA PRIVLAČENJA u našem životu.

I unatoč našoj redovitoj duhovnoj praksi, vježbama pozitivnog fokusa i zakona privlačenja, mi 'nekako' uvijek privlačimo slična negativna iskustva…

Mi jednostavno samo ponovno proživljavamo isti nerazriješeni ciklus traume koji je ostao unutar nas od ranog djetinjstva, a koji onda, kroz nas, putem OKIDAČA emitira snažne emocionalne reakcije koji zapravo samo odražavaju našu prethodnu traumu.

 

Najčešći SIMPTOMI traume su:

 

Kronična bol

Ovisnosti

Depresija

Nisko samopouzdanje

Anksioznost

Stres

Flashbackovi - bolna sjećanja na prošle događaje

Noćne more

Nesanica

Mentalne bolesti

Poremećaji u prehrani

Gojaznost / Pretilost

Promjene raspoloženja

Nezadovoljavajući ili bolan život PUN žalosti, povrijeđenosti, ljutnje, mržnje, straha, tuge, usamljenosti, praznine, nemoći, mržnje prema sebi, nedostojnosti, krivnje i srama

Kako liječiti traumu?

Naše glavno pitanje u radu sa simptomima traume trebalo bi biti: "Što se meni dogodilo? "( Umjesto" Što nije u redu sa mnom? ")

Na početku našeg puta ka emocionalnom iscjeljenju, predlažem da pronađemo prakticara emocionalnog iscijeljenja s kojim najviše rezoniramo.

Naš ZREO PRISTUP i POTPUNA PREDANOST našem radu na emocionalnom iscijeljenju je PRESUDAN.

U radu sa klijentima, ja često uspoređujem rad na našem emocionalnom iscijeljenju s odlaskom u teretanu. Možemo li dobiti pločice na trbuhu jednim odlaskom u teretanu? Naravno da NE. Slično tome - nitko ne može magično izvesti emocionalno iscjeljivanje u jednom ‘trauma-izletu’ za nas!

Iz mog iskustva, ja predlažem alternativni pristup liječenju trauma, gdje se bavimo nalazenjem i rješavanjem KORIJENA našeg glavnog problema u životu.

Psihoterapeuti, psiholozi i psihijatari sa kojima sam dosad radila i surađivala, sve više sami napuštaju opću praksu i odlaze u alternativne vode.

Oni često uspoređuju rezultate u JEDNOJ SEANSI alternativnog iscijeljenja trauma sa - GODINAMA - provodenim u općoj praksi, gdje je pacijentima dopušteno da samo PRIČAJU o njihovoj traumi ali ne da u nju – ULAZE. Pošto se modaliteti emocionalnog iscjeljivanja uglavnom bave našim OSJEĆAJIMA – od osjećaja vlastitog tijela, preko svih naših ostalih osjećaja i emocija (a ne razmišljanjima, analizama i pričom), preporučujem da radite samo sa praktičarem za kojeg /u osjećate da je prava osoba za nas. To je već izvrsna praksa "osjećajanja", koja je zapravo fenomenalna uvertira radu na našem emocionalnom iscjeljenju.

Također jedna važna stvar na koju treba obratiti pozornost kada odabiremo modalitet iscjeljivanja i osobu sa kojom cemo raditi jeste - struktura seansi. U iscjeljivanju emocionalnih trauma VREMENSKA STRUKTURA SEANSI NIJE ADEKVATNA iz jednostavnog razloga što naše emocije ne mozemo ograničiti vremenom. Ova vrsta posla često se uspoređuje sa porodajem gdje jednostavno nikad ne možemo predvidjeti što će se sve dogoditi I koliko će to sve trajati.

 Tehnika iscjeljivanja emocionalnih trauma sa kojom radim sa tisućama ljudi iz cijelog svijeta naziva se Completion Process, kod nas preveden kao Proces Kompletiranja. Tehniku je razvila američka duhovna učiteljica i autorica Teal Swan. Za mene je ta tehnika najjači, najbrži, najdublji, najmoćniji i najučinkovitiji alat sa kojime sam do sada radila.

I zaista bih voljela da je postojala prije 20-ak godina. 

Ne morate, naravno, vjerovati mojim riječima. Pročitajte što moji klijenti govore o Procesu Kompletiranja:

 

http://angelicahorvatic.com/praise/