STENOGRAMI

UVODNA RIJEČ

I konačno poštovanom čitateljstvu se predstavljaju stenogrami ili magnetofonski zapisi sjednica u CK SK Hrvatske u rasponu od 4.veljače1985, 20 studenoga 1985 I ranije 15 srpnja 1985 godine I 17 rujna 1984 godine koji se odnose na političku aktivnost I angažman autora u Partiji Hrvatske . Takva su tri odnosno četiri stenograma, jedan sa sastanka radne grupe SSRNH u slučaju snimnja filma o Mussoliniju , jedan stenogram koji se odnosi na Komisiju za idejni I teoretski rad CK SKH I dva stenograma, jedan manji, koji se odnosi na sastanak Predsjedništva CKSKH u pogledu zbivanja u omladinskom glasilu Studentski list iz Zagreba.

Ovi se stenogrami predstavalju javnosti zato da bi se svi osvjedočili o karakteru autorovih političkih nastojanja u Partiji s obzirom da je nedovoljno poznata pozadina moga uklanjanja sa političke scene Hrvatske. Znači ova knjiga stenograma pokušava pokazati politički profil autora I kakve je sve on ideje imao u svojoj borbi za socijalističku stvarnost jugoslavenske zajednice. Ali istom govori I o izvijesnoj mjeri osobne hrabrosti autora da se suoči sa realnim problemima vremena ali I nerazumijevanjem sredine u kojoj je djelovao godinama. A sasvim se malo govorilo o toj hrabrosti koja je ovdje izgubljena u banalnostima političkoga mišljenja kod nas. Dakle ovi stenogrami govore o autoru ponajviše I njegovom mjestu u ondašnjim političkim prilikama u Hrvatskoj sredinom 80 tih godina prošloga stoljeća neposredno pred ratnu kalvariju kod nas I u vremenu priprema za nju. Ali knjiga govori I o ljudima koji su kreirali politiku Partije neposredno pred disoluciju zajedničke države. A govori ponajviše o tome kako se odgovorni ljudi hrvatske Partije uopće nisu snalazili u tim vremenima teških nacionalnih iskušenja . Oni pojma nisu imali što rade pa onda nije čudno da je na političku odgovornost pozvana socijalistička BIJEDA kakav sam ja bio mada je društvo grcalo pod teretom enormne inflacije I međunacionalnih sukoba. Oni su u mome “slučaju” vidjeli rješenje svih zagonetki nacionalnoga života u Hrvatskoj pa su sve svoje frustracije I nesposobnost projicirali u jedan takav marginalan slučaj kao što je jedna omladinska tiskovina koja se u moje vrijeme borila sa tiražom od tisuću primjeraka tjedno. I kao što rekoh napravljen je “slučaj” preko kojega su se trebali riješavati krupni međunacionalni problemi u Hrvatskoj – da čovjek pukne od smijeha.

Znači ova knjiga stenograma govori o ljudima koji su uglavnom izvan prostora I izvan vremena bili većinom dobronamjerni ali jedan dio također izvan prostora I izvan vremena bili večinom zlonamjerni prikrivajući svoju licemjernost I inferiornost demokratskim centralizmom I statutom Partije. A bili su izvan vremena I prostora jer nisu poznavali realnu svjetsku političku I socijalnu situaciju koja je išla u pravcu liberalnoga kapitalizma I glorifikacije slobodnoga tržišta ili onoga što se kod nas zvalo novim ekonomskim zakonitostima dakle da nisu znali stvarnost novoga vremena kada socijalizam postaje prošlost koje se više nitko ne želi sjećati. I kao što je I inače slučaj sa velikim birokratskim mehanizmom I aparatom tako se I u ovom slučaju pokazalo da je taj aparat toliko inertan da je totalno nesposoban uhvatitit se u koštac sa nadolazećim problemima pa onda nije čudno da je tako naglo I uz veliku buku I krah nestao sa političke scene Hrvatske I Jugoslavije A cijena je bila previsoka. Kao što sam I ja previše žrtvovao, dao I uložio I cijela moja mala obitelj a da nam je vraćeno na takav krajnje bestijalan , grub I težak način zbrinjavanjem u psihijatrijsku bolnicu kao težak duševni psihijatrijski slučaj.

Sada se javnosti predstavlja cjelokupno moje djelo iz kojega se mogu polučiti neki zaključci u pogledu moga zdravlja pa se tako nakon 4 decenije zbrinjavanja po psihijatrijskim institucijama konačno dolazi do Istine da se zdrav čovjek sa kojim mnogi nisu dijelili isto mišljenje trebao izolirati od sredine kojoj je bilo stalo , u tim neizvjesnim vremenima , samo do svoga komfora, sigurnosti I premija.

Na kraju bih rekao to da se moja egzistencijalna situacija nije naročito promijenila niti dolaskom u Australiju. Ja sam uspio prebjeći iz ratom zahvaćene Hrvatske ovdje u Adelaide ali se moje prilike nisu ništa ozbilnije promijenile ako nisu bile I gore od onih u Zagrebu. I na kraju bih rekao da su I jugoslavenski I australijski ORAO uspjeli u tome da me smjeste među moja vlastita govna , I jedni I drugi su to uspjeli, a meni ostaje kao slutnja to da je rasulo ovih država značilo na stotine tisuće ubijenih nevinih ljudi I djece . Kakve li ironije!

Zlatan Gavrilović Kovač