Č e t r n a e s t i  tjedan

 

 

1. ZAKON

Tajnu produktivnog života  moguće je  i tražiti i pronaći.

—

 

Nastoj postati ne us­ pješnim čovjekom, nego  čovjekom   koji

vrijedi.

• Albert  Einstein 

 

Bog je  svakom  nor­ malnom  čovjeku  po­ dario  sposobnost postizanja  ovakvog  ili onakvog cilja.  Isti­ na,  neki su nadare- niji od drugih,  no Bog nikoga od  nas

nije  ostavio bez dara.

• Martin Luther

King  jr.

 

KADA SU GA upitali koji je ispravan put, put tuge ili put radosti, rabin Berditchev odgovorio je:

 

Postoje dvije vrste tuge i dvije vrste radosti. Kada se čov­ jek mračno zamišlja nad nesrećama koje su ga snašle, kada čuči u kutu i očajnički traži pomoć — to je nezdrava i štetna tuga, tu­ ga za koju se kaže: »Božanska nazočnost ne prebiva u mjestu obi­ lježenom potištenošću«. Druga je vrsta iskrena bol čovjeka koji zna što mu nedostaje. Isto vrijedi i za radost i sreću. Onaj koji nema unutarnje materije i koji je ne osjeća usred svojih ispraznih zadovoljstava, to ne osjeća,  ne nastoji popuniti prazninu i stoga je obična budala. No onaj koji je istinski sretan nalik je na čovje­ ka kojem je izgorjela kuća, koji osjeća potrebu duboko u duši i počinje iznova graditi. Njegovo se srce raduje svakom novom po­ loženom kamenu.

 

Živjeti cjelovito i plodonosno, voljeti u neograničenome iz­ razu, razvijati smisao i poniznost, te doći do mudrih i bezvreme­ nih spoznaja  — sve to može izniknuti iz naše sposobnosti da doživljavamo i spoznajemo sadašnjost. Pojavljuje li se samo srce duhovnoga života iz života u svijesti o smislu u stvarnosti sa­ dašnjeg trenutka koja se neprestano mijenja? Je li moguće tražiti

 

Tajna uspjeha sastoji se u stalnosti cilja.

• Benjamin  Disraeli

 

 

 

Uspjeh u neposred­ noj zadaći koja je pred nama najbolji je korak prema us­ pjehu kakav priželj­

kujete.

—  Bernard

1. Baruch

 

i pronaći tajnu produktivnoga života? Natpis na jednom mjesnom natjecanju kaže: Morate biti nazočni da biste pobijedili! Hasidska priča pokazuje da je važna jedino jednostavnost naše usredo­ točenosti na sadašnjost.

Plodonosnost za kojom tragamo najčešće nećemo pronaći u novim pogledima, zvukovima, okusima i mislima. Ona se pro­ nalazi u živoj stvarnosti svakog trenutka koji dotaknemo iskrenom nakanom kako bismo živjeli produktivno. Jedan od elemenata produktivnoga života može se opisati i kao »svjesno hodanje ko­ rak po korak, dan po dan«. Mogli bismo još dodati: »sa svrhom, marljivošću, časno i uz viziju!« U Skrivenim riječima Baha'u'llah govori: »Samo jedan korak dijeli te od veličanstvenih visina i od nebeskog stabla ljubavi«. Dodirnemo li prisnije iskustva svakod­ nevnoga života, hoće li se naša srca otvoriti prema jednoj dubljoj razini? Možemo li u svijesti kao prioritetnu misao držati da pos­ toji mjesto na kojem »je sve moguće onima koji vole Boga«? Ka­ da redovito odvajamo vrijeme za molitvu, možemo doći do tog mjesta; a naša kreativnost i produktivnost doživjeti će procvat.

Svaki je trenutak našega života jedinstven i stoga neproc­ jenjivo dragocjen. Može li se točno ponoviti današnji izlazak i za­ lazak sunca? Može li se osobito dijeljenje s drugima, ili radostan djetetov smijeh, osjetiti ili ponoviti baš na potpuno jednak način? Je li viziju sadašnjeg trenutka moguće ponovno dohvatiti, u dos­ lovnome smislu,  ako dopustimo da nam izmakne? Priželjkujemo li produktivniji život, ne bi li tako bilo najbolje početi od sa­ dašnjosti? Promotrimo neke od mogućnosti.

Što kažete na jednostavnost, na jednostavan život? To ne znači da se trebamo povući iz svijeta i svrsishodnih zadaća koje trebamo obaviti samo da bismo otkrili istinsku jednostavnost sr­ ca. Jednako tako, nema potrebe ni za dramatičnim potezima. Wil­ liam Blake rekao je: »Želi li čovjek činiti dobro, dobro mora čini­ ti u minijaturnim i konkretnim stvarima. Opće je dobro dio pozi­ va licemjera, laskavaca i pokvarenjaka«. Produktivna jednostav­ nost o kojoj govorimo, oslobođena je svake pretencioznosti. Na­ lik je na vodu koja jednostavno teče niz padinu. U Ženu se to na­ ziva »obnavljanjem vlastite istinske prirode«.

Svatko tko je ikada živio na ovome planetu razvija ljudsku priču. Ona počinje s našim začetkom, nastavlja se tijekom dje­ tinjstva, obuhvaća sve naše osobne uspjehe i probleme, i dovodi nas do sadašnjeg životnog trenutka. Postoji i božanski šapat, us­ poredan s tom pričom, koji nas podsjeća da Zemlja nije i naš posljednji  dom,  naše  krajnje  odredište.  Možda  slutimo  da  pod

 

Koliko god se oko njih kovitlali razno­ razni događaji, oni ostaju usredotočeni i

smireni.

—  Tao

 

 

 

Hodam polako, ali nikad unatrag.

• Abraham  Lincoln

 

površinom našeg bića teče i jedan vječni aspekt postojanja. U od­ ređenome smislu, možemo se usporediti s Micheiangelom i isti­ nom koju je poznavao dok je oblikovao Davida. Michelangelo je znao da se Davidov kip već nalazi u mramornome bloku. Dio um­ jetničkog života proveo je uklanjajući višak materijala kako bi ot­ krio unutarnje djelo. Uviđate li sličnosti? Možete li na taj način zamisliti svoj unutarnji život?

Jedan je mistik rekao: »Čemu služi otvoreno oko ako je sr­ ce slijepo?« Mogu li mudrost i uravnoteženost simbolizirati dva

»umijeća« potrebna za produktivan život — mudrost i nadahnuti intelekt udruženi s neograničenom ljubavlju otvorenoga srca? Is­ tinska mudrost ne dokida bol i tugu ovoga svijeta. Umjesto toga, ne uči li nas da živimo časnije i strastvenije usred svih životnih is­ kustava? Mudrost otkriva kako s velikom ljubavlju i spokojem od­ govoriti na izazove ovog sadašnjeg žvota. Kad mudrost i ravno­ teža zajednički prožimaju sve aspekte  našeg postojanja,  više  se ne opiremo eventualnim životnim izazovima, niti nas oni preplav­ ljuju i obeshrabruju. Kada ostvarimo uravnotežen život, postaje­ mo li već i prirodno produktivnijima?

Kako stvoriti i urediti život kao utjelovljenje mudrosti, mi­ ra, spokoja, suosjećanja, neograničene ljubavi, integriteta i pro­ duktivnosti? Koje nam odlike omogućuju da živimo i napreduje­ mo u duhu slobode i učimo najveće lekcije? Kako bi današnji ob­ razovni procesi mogli pomoći u otkrivanju osobitog dara pri­ rođenog svakom djetetu? Osim toga, kako obrazovni  proces može pripomoći razvoju na tim područjima? Što znače znanje i postignuća ako ne razumijemo  kako  doprijeti  do  tuđeg srca  ili ako ne osjećamo tuđi dodir? Otvara li produktivan život vrata ra­ ju na zemlji?

Možete li zamisliti kako bi bilo živjeti produktivno, a zatim prihvatiti taj stav? Kako bi bilo činiti ono u čemu ste toliko dob­ ri tako da se cjelokupni život začudi talentu koji ste razvili?

*

 

2. ZAKON

Sreća      je       uvijek   popratna      pojava.         —      Andersen

 

 

Većina ljudi sretna je koliko odluči u umu.

— Abraham  Lincoln

 

 

 

Sreća i vjera u to da možemo  iskusiti  vla­ stitu sreću, kad god i gdje god,  najveća je moguća  prednost koja  proistječe  iz

stava!

— Barry  Kaufman

 

VEĆINA NAS duboko u sebi zna kolika je vrijednost sreće, te nas­ tojimo doživljavati taj životni aspekt. Mnogi ljudi nastoje do sreće doprijeti na najraznovrsnije načine, od kojih tek neki donose tra­ jni rezultat. Zašto neki životi izgledaju kao da su prepuni previ­ ranja, napetosti i potištenosti, dok oni koji tako žive očajnički nastoje dohvatiti sreću? Neki ljudi sreću traže gomilanjem bo­ gatstva. No donosi li bogatstvo trajnu sreću?  Neki  drže  da će sreću otkriti u vezama, a važni i smisleni odnosi uistinu su čudes­ na pojava. Međutim, može li čovjek doživljavati vezu s drugom osobom ali i dalje živjeti bez krajnje sreće? Možda smo tužni jer još nismo dostigli stupanj uspjeha kakav priželjkujemo. Zašto mnogi od načina kojima se, kako su nas učili, »traži« sreća samo pojačavaju osjećaje i aktivnosti čiji su plod  tuga  i  jad?  Zašto sreću i dalje tražimo izvan sebe?

Mnogi ljudi godinama, čak i cijeli život, traže sreću. Net­ ko je jednom upitao: »Ako smo mi ljudi tako pametni, zašto nis­ mo sretni?« Je li razlog možda to što još nismo izgradili viziju, ra­ zumijevanje  i  smisao  koji  bi  poduprli  tako  čudesnu  stvarnost? Zašto nam se čini da toliki ljudi »traže« sreću i u tom nastojanju doživljavaju neuspjeh? Je  li potraga za srećom neuspješna jer je sreća uvijek popratna pojava? Sto znači izraz »popratna pojava«?

U knjizi Što traži cijeli svijet iz  1896., Ralph Waldo Trine

 

kaže:

 

Djelovanje velikog načela o kojem je već bilo riječi moglo bi se opisati na sljedeći način: izravna potraga ne može dovesti do istinske sreće. Sreća se mora pojaviti, ako do nje upravo do­ lazi, neizravno, ili služenjem, ljubavlju ili srećom koju pružamo drugima. Dakle, izravnim traženjem ne dolazimo do veličanstve­ nih visina. Uvijek, bez ijedne iznimke, pojavljuje se neizravno, na taj isti način, i nije nimalo vjerojatno da će se  taj veliki i vječiti zakon promijeniti kako bi više pogodovao nekom konkretnom slučaju ili slučajevima. To stoga spoznajte, pa s tim uskladite ži­ vot i uberite plodove pridržavanja tih načela. U protivnom, bez te spoznaje, platit ćete primjerenu kaznu; jer sam se zakon neće mi­ jenjati. Mogli bismo reći da život ne služi običnim prolaznim uži­ cima, nego najvišem obliku razvoja koji je moguće dostići, najple­ menitijem karakteru koji čovjek može razviti i najvećem služenju

 

Sretan treba biti up­ ravo sada. A sretni ćemo biti  kada počnemo usrećivati

druge.

—  Robert  Ingersoll

 

koje čovjek može ponuditi cijelom čovječanstvu. U tome  ćemo, međutim, pronaći najveću radost i užitak, jer samo u tome leži is­ tinska sreća.

 

Naše putovanje kroz život neki put možda izgleda kao ve­ lik izazov, osobito kada se nađemo pred neočekivanim po­ teškoćama. Bi li osjećaji jada i nesreće mogli proistjecati iz od­ ređenih stavova i prosudbi za koje smo se odlučili a koje može­ mo promijeniti? Što bi se dogodilo u našem životu  da  se  od­ lučimo za svakodnevnu nakanu »sretnog života«? Bi li sretnije pri­ hvaćanje vlastitoga bića, i sviju oko nas, uz više ljubavi, donijelo skladnije i radosnije plodove? Što bi se dogodilo kada bismo se riješili svih oblika osude drugih? Kako bi se to odrazilo na naš ži­ vot kada više ne bismo izgovarali kritičke riječi? Što bi bilo kada bismo na ljude i događaje počeli gledati sve optimističnijim očima? Je li optimizam preteča sreće? Je li sretan stav pun ljuba­ vi neizreciva transformacijska sila koja nam pomaže kada se suočavamo s velikim i malenim izazovima svakodnevnog života?

 

 

Sreću ne tražite odveć pohlepno i ne bojite se sreće.

— Lao Tse

 

 

 

 

Samo radost može raspršiti stotine  raz­

loga za tugu.

—  Kineska  izreka

 

Sreća nam dolazi kada nastojimo davati, a ne dobivati i stjecati. Sreća nikada nije u dovršenju — u dobivanju. Sreća pot­ ječe iz rada i truda, nastojanja i pokušaja ostvarivanja cilja, iz da­ vanja! Stvaranje, a ne potrošnja, u samoj je biti sreće i uspjeha. Kako dolazi do toga? Kada druge nadahnjujemo na sreću, nadah­ njujemo li i sebe? Kako svaka situacija u svakom danu može pos­ tati prilikom za izraženu sreću? Podiže li svaki naš korak u smje­ ru plodonosnijeg života mjeru naše sreće?

U knjizi Sreća je stvar odabira Barr Kaufman opisuje ka­ ko je jedan nizozemski znanstvenik otkrio nešto upravo nevjero­ jatno. Kada je dva sata s klatnom, različitih veličina i od različitih materijala, postavio na isti zid, jedan do drugoga,  počeli su ma- lo-pomalo mijenjati ritam, sve dok nisu počeli kucati posve us­ klađeno. U skorije vrijeme znanstvenici su utvrdili da dvije srčane stanice iz dvaju različitih živih organizama, kada ih pod mikros­ kopom stavimo u blizinu, počinju raditi na sinkronizaciji djelova­ nja i kucaju zajedno, unatoč razmaku.

Ako se u sobi s uključenom glazbenom linijom nađe raz­ nolika skupina ljudi, u kojoj je i novorođenče, mnogi članovi sku-

 

Čovjekova sreća u životu plod je njego­ vih vlastitih nastoja­ nja i nije Božji dar, kao ni spontani plod

prirode.

— Ch'en  Tu-hsiu 

 

 

Do sreće najlakše ne dolaze oni koji je iz­

ravno traže.

— Bertrand Russell

 

pine, čak i to dijete, počet će se kretati, kuckati nogom ili puc­ kati prstima u skladu s ritmom. Neki će ljuljati torzo ili kimati glavom. Moglo bi se reći da se ti ljudi »usklađuju« s ritmom i pokretima koji ih okružuju.

Promislite o mogućim posljedicama po naciju na čijem se čelu nalazi sretan državnik pun ljubavi. Bi li se slično djelovanje moglo bilježiti i kod djece kada su roditelji sretni i puni ljubavi, na pacijente kada su liječnici i sestre sretni i puni ljubavi,  na učenike kada su učitelji sretni i puni ljubavi, na  veze  kada  su bračni drugovi sretni i puni ljubavi? Ako sreća znači da smo pre­ ma sebi popustljiviji, opušteniji, da nam je ugodnije sa samim so­ bom, da lakše prihvaćamo, osjećamo više poštovanja, da smo uz­ buđeniji i da više cijenimo što činimo i s kim ostvarujemo inte­ rakcije, ne bismo li tada postali darom svima na koje nailazimo? Ne bismo li jednako tako bili trajno fantastičan dar i samima se­ bi?

Kaufman nadalje pita: »Svi životni oblici  pulsiraju,  ali zašto su skloni zajedničkome pulsiranju? Zašto oponašamo tem­ po glazbe čak i u vrijeme rođenja? Zašto odvojene srčane stani­ ce ili satovi, kada se nalaze u blizini, usklađuju ritam? Zašto jed­ na sretna osoba puna ljubavi slično djeluje na osobu koja joj je blizu? Koja sila određuje takvu sklonost skladu? Koja zajednička energija sva živa bića tako snažno pokreće prema sinergičnim in­ terakcijama? Neki je nazivaju inteligencijom; drugi u njoj prepoz­ naju Boga«. 

*

 

 

3. ZAKON

Loš svijet popravit ćemo stvaranjem dobroga svijeta.

— Ralph Waldo Emerson

 

Izbjegavajte sve što je zlo;  činite dobro; pročistite  um  — to je  učenje  Pro­ buđenoga  (Buddhe).

—   Anaksagora

 

»NEKA NA ZEMLJI bude mir i neka počne od mene«, glase uvodne riječi glasovite pjesme. No što te riječi zapravo znače? Kako is­ punjenost mirom dovodi do mira na zemlji? Genijalni filozof Tei- lhard de Chardin govori o  »besprijekornoj  cjelovitosti  svemira«. Što to konkretno znači nama? Znači da smo dio svemira; dio cje­ line svega što je stvoreno. Životnim putem ne idemo sami. Cijeli

 

Kada daje sve od se­ be uz tek umjerene sposobnosti, čovjek će biti u prednosti pred  nemarnom nadmoćnošću.

— Jane Austen

 

svemir napreduje  s  nama,  a mi,  kao čovječanstvo,  dolazimo do sve izraženije spoznaje da smo u duhu svi »jedno«.

Možda je svatko od nas pomalo nalik na piksel. I kao što hologram čine nebrojeni pikseli — a svaki od njih sadrži sve po­ datke koji se nalaze i u ukupnoj slici — tako svatko od nas može biti i sićušni dio života koji sadrži sve podatke na koje nalazimo i u ukupnome zbroju postojanja.

Gautamu Buddhu, izvorno princa Siddharthu, mučila su pitanja čovjekova postojanja. Iako nisu zapisivali njegove riječi, učenici su zapamtili mnoga učenja i usmenom ih predajom preni­ jeli novim naraštajima. Buddhina glavna učenja nazivaju se četve- rima plemenitim istinama: prva kaže da je čovjekov život po pri­ rodi nesretan; druga da je uzrok tog jada čovjekova sebičnost i pohlepa; treća da je pojedinačne primjere sebičnosti i pohlepe moguće dokinuti; te četvrta da se način bijega od sebičnosti sas­ toji od  onoga  što  se naziva  osmerostrukim putem. A on obuh­ vaća: ispravne stavove, ispravne misli, ispravan govor, ispravno djelovanje,  ispravan  život,  ispravna  nastojanja,  ispravnu  brižnost i ispravno meditiranje. Nema sumnje  da takva svijest o »isprav­ nosti« i oslobađanju od  osobnih negativnosti može silno pripo­ moći stvaranju brižnog i  ljepšeg svijeta ispunjenog ljubavlju. 

 

Nemate li prijatelja s kojima ćete dijeliti ili uživati u životnome uspjehu — ne možete li se obratiti onima koji vam duguju zahvalnost; ili pogledati prema onima kojima biste trebali pružiti zaštitu — ipak imate jednaku dužnost da ustrajno nastavite putem dužnosti; jer vaš aktivni napor nije dug samo prema društvu, nego  i znak ponizne zahvalnosti Stvoritelju koji vas je u to društvo uveo,

uz moć da služite i sebi i drugima.

—  Walter  Scott 

 

Bolji svijet lakše ćemo stvoriti i ako svatko od nas posta­ ne boljim pojedincem. Određeni univerzalni životni zakoni, ako ih se pridržavamo, mogu uljepšati život, u njega unijeti više sklada, uspjeha, zdravlja i slobode. Kada odlučimo pridržavati se tih za­ kona, ubiremo sve plodove života usklađenog sa svemirom. Kada nije tako, izlažemo se opasnosti od bolesti, rata, gospodarske ne­ sigurnosti i nezaposlenosti. Problemi koji  stvaraju  previranja, bol, jad i patnje u našem svijetu mogu se promijeniti kada svatko od nas svjesno odluči djelovati i razmišljati na dobrobit sviju. Osobni  su  motivi  uvijek  dobar  i  pouzdan  vodič.  Upitajte  se:

 

Plemenit budi,  čov­

ječe, uslužan

i dobar! Jer to je jedino što te odvaja od svih osta­

lih stvorenja.

—  Coethe

 

»Zašto činim to što činim?« i dopustite da vam prirođena mudro­ st duha ukaže na istinit odgovor. Ako su vaši motivi čisti, tada će iz njih proisteći dobro. Pozitivne zamisli u koje danas vjerujemo mogu se neprestano širiti i razvijati u našoj svijesti. Za to bismo mogli reći da odgovara potpunoj usklađenosti sa životom. Piloti se u letu često služe radijskim snopom kao vodičem. Sve dok su usklađeni s tim snopom, nema opasnosti. Kada skrenu u nesklad izvan radio-snopa, ulaze u područje opasnosti.

Svaki čovjek također ima ugrađen radijski snop — samo što ga naziva sviješću. I dok smo usklađeni s time kako je sve za­ mišljeno, bit ćemo i sigurni. Kada nismo usklađeni, to će se kod nas pokazati u obliku pohlepe, straha, bolesti, ovisnosti i ljubo­ more.

 

Ako uvijek razmišljamo i djelujemo s dobrotom u srcu; kad postajemo odgovorni za sebe i kada, kao što kaže stara irska poslovica, spoznamo da je »kada ugledamo posao koji treba oba­ viti, to posao koji čeka nas«, možemo početi od pogrešnog svije­ ta stvarati ispravan svijet. Vrijeme je da prestanemo govoriti ka­ ko »oni« trebaju nešto mijenjati. Kada kažemo »ja trebam pomoći životu«, počinjemo koristiti životu. Kaže se da i »putovanje od ti­ suću kilometara počinje prvim korakom«. Neka svatko od nas po­ duzme upravo taj korak i neka on bude važan!

 

 

4. ZAKON

Bolje je  hvaliti  nego  kritizirati.

 

Kad  ljubav koja je  u tebi  naiđe  na  ljubav koja je u meni, za­ jedno  stupamo  nap­ rijed u miru i skladu.

—  Sue  Daniels

 

SKUPINA izviđača krenula je na kampiranje i uvečer postavila ša­ tore na praznome polju. Kada se  logorska vatra  ugasila uz pravu kišu iskrica i kada su zvijezde  obasjale  noćno  nebo,  dječaci  su pošli na spavanje. Nekoliko sati poslije, usred noći, spavače je probudio bolan krik. Jednog dječaka ubo je škorpion i sada je os­ jećao neizdrživu bol. Što se može poduzeti? U blizini nije bilo ni liječnika ni bolničarke, ni bolnice, ni ambulante. Zapovjednik  iz­ viđača povikao je:  »Oh,  što  ćemo  sada?«

Jedva čujan glas odgovorio mu je: »Možemo moliti!«  Cijela skupina zatvorila je oči i počela moliti: »Bože, poša­

lji nam pomoć! I to hitno!«

 

Da vam  netko pok­ loni predivan i skup novi šešir,  ne biste li bili zahvalni na veli­ kodušnome daru?

No ne biste li trebali biti još zahvalniji Onome koji vam je podario glavu  koju možete  pokriti

šeširom?

• Šeik Muzaffer

  

Ljudska bića život mogu mijenjati pro­ mjenama mentalnih

stavova.

• William James

 

Gotovo i prije nego što su otvorili oči, začuli su škripu au­ tomobilskih guma. Vozilo se zaustavilo uz rub ceste, nasuprot lo­ goru. Zapovjednik je pritrčao automobilu. Zamislite kako se sa­ mo iznenadio kada je doznao da je za upravljačem liječnik! Vraćao se sa stručnog skupa u obližnjem gradu kada mu se auto zaustavio zbog  problema  s  motorom.  Zapovjednik  ga  je  uhvatio za ruku i poveo prema logoru. »Potrebna nam je pomoć«, rekao je.

Liječnik je pregledao dječaka, ali je odmah rekao kako ne može baš ništa bez odgovarajućih sredstava. Dječaci su ponovno osjetili nemoć.

I ponovno se javio onaj isti tihi glas: »Onaj koji nam je poslao doktora, može poslati i lijek!«

Ubrzo nakon toga cestom su prošla kola hitne pomoći, za­ ustavila se i vratila nekoliko desetaka metara unatrag. Liječnik i zapovjednik upoznali su vozača sa situacijom. On je u vozilu imao traženi lijek. Liječnik je dječaku dao injekciju i bol je istog tre­ nutka popustila.

I tada se još jednom javio onaj isti glasić: »Slava i hvala Bogu, od kojeg dolaze svi darovi!«

Poštovanje i zahvalnost svakako su među najkorisnijim stavovima koji transformiraju život. Možemo ih primijeniti u sva­ ko doba dana i noći. A osobito su korisni kada imamo dojam da nam život ne napreduje onako kako bi mogao ili trebao! Izgovo­ rena je riječ nalik na sjeme. Mora rasti! Kako, kada i gdje može­ mo prepustiti Bogu. Naša je zadaća gorljivo govoriti ono što je dobro, pomagati i darivati, svjesni toga da, kada izražavamo zah­ valnost i poštovanje počinjemo primati obilje dobra.

Doživljavanje poštovanja i zahvalnosti  nalik je  na  prelijeva­ nje u višu razinu duhovnog buđenja. To donosi radost! To je uz­ budljivo! Bismo li zapravo ikada mogli nečemu pridati veću sve­ tost nego što je to nešto već posjeduje? Sve je već iovako u cije­ losti sveto i blagoslovljeno! Mi,  međutim,  možemo  uviđati  i  cije­ niti  Bogom  prožetu  sreću  u  svim  ljudima  i  svim  stvarima.

Kad izražavamo pohvale i zahvalnost nekome ili nečemu, ne upućujemo li im blagoslov na najmoćniji mogući način? Nije li to čudesan način na koji se priznaje njihovo božansko podrijetlo? U određenome smislu, zahvaljujemo se na Božjem daru. Jeste li o pohvalama i zahvalama ikada razmišljali kao o obliku molitve? Ako niste, samo počnite hvaliti sve što postoji u vašem životu, pa ćete vidjeti što će se događati! Kada se svjesno usredotočujemo na sve što je u našem životu dobro, ujedinjujemo li um sa snagom

 

božanske kreativnosti, tako da možemo primati više oblike dob­ rote  koja postoji  svugdje?

S druge strane, mogu li kritike, tužaljke ili natezanje sa ži­ votom blokirati kreativnu energiju i odvojiti nas od mogućnosti uživanja u obilju? Je li nezahvalnost siguran način »zatvaranja vra­ ta« obilju plodova i napretku? Je li vam se kada dogodilo da u be­ skraj bjesnite zbog nekog problema, a da se bol tada samo po­ jačava? Što mislite, zašto dolazi do toga? Sve dok ne spoznamo lekciju koju nam određena situacija nudi, hoćemo li i dalje po­ jačavati vlastiti osjećaj odvojenosti od sreće? Je li nedostatak zah­ valnosti jednostavno stvar ograničene vizije? Jesu li zahvalnost i poštovanje tek još jedan način na koji je moguće uvesti raj  na zemlji? Jeste li već uvidjeli da pri podizanju djece pohvale služe kao konstruktivna, a kritika kao destruktivna sila?

Nove mogućnosti ukazuju nam se  na  najnevjerojatnije načine! Kako je samo fantastično zagledati se iza površinskih li­ kova i otkriti blago unutarnje osobe ili iskustva. Na taj način iz pohvala izvlačimo neusporedivo više koristi nego iz kritika! 

*

 

 

5. ZAKON

Smijeh je najbolji lijek.  — Norman  Cousins

 

Naš osmijeh pot­ vrđuje našu svijest i odlučnost da živimo u miru i radosti. Iz­ vor istinskoga osmi­ jeha jest  probuđeni

um.

—  Thich  Nhat Hanh

 

 

Raj je zaslužio onaj koji nasmijava ljude koji ga okružuju.

— Kuran

 

JESTE LI KADA obratili pozornost na to kako se osjećate dok se smijete? Mišići se opuštaju. Počinjete disati dublje i  usporenije. U krvotoku se pojavljuje više kisika. Raspršuju se mračne misli, ili ih je barem manje! Izreka »Smijeh je najbolji lijek« doista je utemeljena na stvarnosti. Endorfini su prirodni tjelesni anesteti­ ci. Nedavno je utvrđeno da smijeh potiče lučenje endorfina. Sto­ ga, kada se smijemo, u određenome smislu sami sebi dajemo injekciju  analgetika!

Rezultati istraživanja objavljeni u jednom psihološkom časopisu tvrde da se prilikom  smiješenja  osjećamo  sretno  zbog više razloga. Jedan od njih naglašava da zatezanjem i opuštanjem mišića lica aktiviramo cijelu mrežu živaca koji šalju signale emo­ cionalnim centrima u mozgu. Mrštenje uključuje centar za po- tištenost.  Osmijeh uključuje centar za ushićenost.  Osmijeh može

 

potaknuti osjećaje sreće i zbog temperature krvi u tijelu. Jeste li kad čuli kako se kaže da je nekome »uzavrela krv«? Već nam i je­ zik ukazuje na taj trag. Kada se mrštimo, neki se mišići zatežu i skreću veću količinu krvi u naš mozak, koji se tako zagrijava. Os­ mijeh zateže drugu skupinu mišića, smanjujući dotok krvi u mo­ zak. To nije dovoljno  da zasmeta funkcioniranju, ali je  dovoljno da mu snizi temperaturu!

 

U jednom kazalu Starog zavjeta smijeh se spominje 57 puta, a ra­ dost, zadovoljstvo, veselje i sreća gotovo nebrojeno puta. U jed­ nom kazalu Novog zavjeta, radost, zadovoljstvo, veselje, slavlje,

užitak, smijeh itd. spominju se 287 puta.

— Cal Samra 

 

Ako doista znamo kako živjeti, ima li boljeg načina nego da dan započnemo osmijehom? Osmijeh nam može pomoći da novome danu pristupimo s gorljivošću i razumijevanjem. Naš os­ mijeh može donijeti sreću i nama i onima koji nas okružuju. 1 taj dragocjeni dar od nas ne traži nikakva financijska sredstva!

Priča iz Thich Nhat Hanha pod naslovom »Cvijet spozna­ je« govori upravo o tome: 

Radost je  najpouz­ daniji znak svijesti o

božanskoj nazočnosti.

—  Teilhard de  Chardin

 

Postoji priča o cvijetu koji je vrlo poznat u krugovima pos­ većenima Zenu. Jednoga dana Buddha je pokazao cvijet svojem slušateljstvu. Bila je riječ o 1250 redovnica i redovnika. Još dos­ ta dugo nije ništa govorio. Među slušateljima je vladala potpuna tišina. Činilo se da su se svi neizrecivo zamislili, nastojati pronik­ nuti u značenje tog Buddhina poteza. A onda se Buddha odjed­ nom nasmiješio. Nasmiješio se jer se netko od slušatelja nasmi­ ješio njemu i cvijetu. Taj se redovnik zvao Mahakashyapa.  Nas­ miješio se jedini od sviju nazočnih, a Buddha se također nasmi­ ješio i rekao: »Imam dar spoznaje i prenio sam ga Maha- kashyapi«. 0 toj priči raspravljale su nebrojene generacije učeni­ ka Zena i ljudi i dalje traže njezino pravo značenje. A ono je vr­ lo jednostavno. Kada vam netko pokazuje cvijet, želi da ga vidi­ te. Ako i nakon toga nastavite razmišljati, nećete vidjeti cvijet! Čovjek koji nije razmišljao, koji je ostao ono što jest, uspio je du­ boko spoznati cvijet i stoga se nasmiješio.

 

 

Nema toga što može odolijeti  napadu

smijeha!

—  Mark  Twain

 

Neki su skloni stavu  da nakon  ostvarenog uspjeha  mogu biti radosni. U međuvremenu, škrguću zubima i namrgođeno nas­ tavljaju prema cilju. No smijeh i radost odlike su koje je moguće

 

Humor je uvod  u vjeru, dok je smijeh početak  molitve.

—   Reinhold   Niebuhr

 

 

 

Iznenadna je veličaj­ na slava strast koja čini grimase koje na­ zivamo smijehom.

—  Thomas  Hobbes

 

njegovati usput kako bismo imali više plodova i uspjeha. Izgleda da je žudnja za srećom zajednički instinkt cjelokupnog čov­ ječanstva. Ista veličanstvena energija koja pulsira našim srcem  i mozgom, pokreće i naše ruke, noge i mišiće! Kada naučimo ko­ ristiti tu prirođenu energiju, stječemo jednu od najvećih predno­ sti u životu, osobito kada se smiješimo!

Jeste li kada gledali kako netko radi s blagim osmijehom na licu? Zaključujete li da je ta osoba sretna i zadovoljna poslom kojim se bavi? Glasoviti filozof i liječnik Albert Schweitzer rekao je: »Ne znam kakva će vam biti sudbina, ali jedno znam. Istinski sretni među vama biti će jedino oni koji će tražiti i pronaći način da služe«. Jeste li kada zastali i promislili koliku radost osjećate kada vam je život prepun smisla? Kakav je to osjećaj kad zabo­ ravljate sebe i svojom energijom služite  drugima?  Kakav je  os­ jećaj smijati se od čiste radosti jer ste živi?

 

Kad zelena šuma smije se glasom radosti,

A potočić teče sred zvonkog glasanja smijeha; Kad zrak smiješi se uz naše raspoloženje,

A zeleni brijeg odzvanja od smijeha;

 

Kad livade smiješe se u živahnome zelenilu, A skakavac smije se usred te radosti,

Kad Mary,  Susan i Emily u skladu

Tim dražesnim ustima zapjevaju »Ha, ha, he!«

 

Kad raskošna ptica smije se u hladu,

Kad naš stol prepun je trešanja i drugog voća, Dođi,  živi i budi sretan,  pridruži se meni

Da punim plućima zapjevamo »Ha, ha, he!«

— William Butler Yeats, Pjesma smijeha

 

 

Naglasci ••

 

1. Na koje je načine moguće tražiti i pronaći produktivan život?

 

2. Kako u umu neprestano misliti kako postoji mjesto na kojem je »onima koji vole Boga sve moguće«?
3. Koje su prednosti jednostavnog života?

 

4. Zašto potraga za srećom često završava neuspjehom?

 

5. Kako biste sreću opisali kao unutarnju pojavu?

 

6. Kako biste sreću opisali kao popratnu pojavu?

 

7. Kako plemenit um bez pristranosti može promotriti pitanje sa svih strana?
8. Kako biste opisali »plemeniti um«?

 

9. Kako se razvija plemeniti um?

 

10. Zašto je bolje hvaliti nego kritizirati?

 

11. Zašto je kritika toliko bolna — onome koga kritiziraju / ono­ me koji kritizira?
12. Kako biste  objasnili  izreku  »Smijeh  je  najbolji  lijek«?

 

13. Kako se smijeh može smatrati određenim oblikom molitve?

 

14. Kakve koristi osjećaju i oni koji drugima donose smijeh?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Ako nečiji put mogu obasjati već i jednom jedinom zrakom svjetla; ako nekoj duši mogu pomoći da jasnije sagleda život i dužnosti, i tako blagosloviti brata svojega; ako sa svakog obraza mogu otrti suzu,  ovaj moj život neće biti uzaludan.

Ako čovjeka koji je zastranio mogu dovesti do istine, nje­ govo srce iznutra nadahnuti osjećajem dužnosti; ako u svoju dušu ružičaste mladosti mogu usaditi osjećaj za pravdu, ljubav prema istini i ljepoti; ako i jednog čovjeka mogu poučiti da su Bog i raj blizu,  ovaj moj život neće biti uzaludan.

Ako iz misli istisnem sumnju i strah i ako mi život bude us­ klađen s ljubavlju i dobrotom; uspijem li širiti svjetlo, nadu i ra­ dost i pomognem li ukloniti prokletstvo mentalnog sljepila; bu­ dem li donosio novu radost, novu nadu, manje boli, ovaj moj ži­ vot neće biti uzaludan.

Ako uz životni put posadim stablo u čijem će se hladu od­ marati umorni putnici, i premda sam možda nikada neću uživati u njegovoj ljepoti, bit ću istinski sretan — iako mi nitko ne zna ime, niti mi ostavlja cvijeće na grobu, ovaj moj život neće biti uza­ ludan.

—  Anonimna