A koliko je taj naš socijalizam imao veze sa stvarnošću, neka posluži ovaj moj primjer: bilo je to negdje u ljeto 1988, ili 1989. godine, da sam se zatekao u Dubrovniku pa onda odlučim otići na Lokrum, jer je to jedan jako lijep otok kojeg sam često posjećivao. 

Postoji stari dvorac koji je danas restoran te uredi Sveučilišta okružen lijepom i pitomom borovom šumom odakle vode putevi prema uvali Mrtvog mora, ako se pravo ide ili prema kupalištima na stijenama, ako se ide lijevo. Poznato je da je to omiljeno mjesto naših i stranih nudista i tako sam ja sjeo ispred toga dvorca i pušio sam kada odjednom dođu dvije zadihane Beograđanke, a to sam prepoznao po njihovome dijalektu i također sjednu na tu klupu. 

One su bile jako nesretne, jer su trčale za nekim dečkima i pri tome su mogle nastradati, jer je Lokrum pun stijena koje se naglo spuštaju prema moru i dok su one tako nervozno uzdisale, ja pomislim da bih im se mogao obratiti nekom jako inteligentnom rečenicom, a kako sam u to vrijeme bio pun socijalizma, to mi je palo na pamet da bih mogao održati neko malo predavanje na tu temu pa ja otpočnem: 

‘’Ma znate, kao što je drug Vlado Bakarić jednom rekao...’’ i počnem ja o našemu socijalizmu, ali kako nije bilo niti vrijeme niti mjesto za takve priče, još uvijek vidno uzbuđene od svog posljednjeg pothvata jedna od njih, a to je bila ona koja je sjedila neposredno do mene, mahne rukom u smislu ‘’Govoriš gluposti’’ pa me prekine riječima: ‘’A ti bi sada hteo da pričaš duboko intelektualne razgovore, a ja sam skoro pala sa stene.....’’ 

Nisam je htio, naravno, uvjeravati kako ima nešto višeg od nudizma pa se povučem, a one onda odu dalje niz šumski puteljak i ja sam tada pomislio koliko taj naš socijalizam ima veze sa stvarnošću. Tu je bila proklamirana jednakost pred sudom i pred trpezom, ali toga nigdje nije bilo niti na vidiku. 

Mi smo se gnušali ruskog modela za kojeg smo govorili kako je totalitaran, dok je ovaj naš model trebao biti prava demokracija, jedino pravo rješenje sudbinskih pitanja organizacije suvremenog društva. 

Da čovjek pukne od smijeha, jer je na koncu ta naša socijalistička demokracija završila u općemu kupleraju po nudističkim plažama na Jadranu uz dobro sortno vinu i zubatac na gradelama, a mi socijalisti, mi smo završili u katakombama kao prvi kršćani proganjani od vlasti i po drugim kontinetima. Svašta!

https://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina