Smisleni objekti

 

 

Svaki  objekt  razumijevanje  kojeg  nam  daje  veliki smisao je smisleni objekt.

Kako bismo riješili svoje ljudske probleme i mogli pronaći vječni mir i sreću, prvo trebamo znati što je prava priroda naših problema i koji su glavni uzroci naših problema. Naši problemi ne postoje van našeg uma. Prava priroda naših problema su naši neugodni osjećaji, koji su dio našeg uma. Kad naš automobil, na primjer, ima problem, mi kažemo: „Imam problem”, ali zapravo je to problem automobila, vanjski problem, a ne naš. Naš problem je unutarnji problem. Razlikujući ovako unutarnje od vanjskih problema, možemo shva- titi kako su prava priroda naših problema naši osjećaji koji su dio našeg uma.

Svi naši problemi – naši neugodni osjećaji – dolaze od zabluda vezanosti i samoprianjajućeg neznanja; stoga su ove zablude glavni uzroci naših problema. Mi imamo snažnu vezanost za ispunjenjem vlastitih želja i u tu svrhu naporno radimo cijeli život, doživljavajući brojne teškoće i probleme. Kad nam želje nisu ispu- njene, proživljavamo nesretnost ili malodušnost koje nam često uzrokuju da postanemo ljuti, stvarajući tako daljnje probleme i sebi i drugima. Ovo jasno možemo razumijeti iz vlastitog iskustva. Kad izgubimo prijate- lje, posao, položaj ili ugled i slično, proživljavamo bol i brojne teškoće. Sve je to zbog naše snažne vezano- sti za te stvari. Kad ne bismo imali tu vezanost, ne bi bilo osnove za proživljavanje patnje i problema kad ih izgubimo.

Uslijed snažne vezanosti za svoja mišljenja, čim im se ntko suprotstavi, doživljavamo unutarnji problem neugodnih osjećaja. Zatim se zbog toga i naljutimo, a to dalje vodu u svađe i sukobe s drugima, što rezul- tira daljnjim problemima koji proizlaze iz borbi, čak i rata. Većinu svjetskih političkih problema uzrokovali su ljudi koji imaju snažnu vezanost za vlastite nazore. Mnogi problemi su isto tako uzrokovani ljudskom vezanosti za njihove vjerske nazore.

U prošlim životima, zahvaljujući našoj vezanosti za vlastite želje, izvršili smo mnogobrojna različita djela koja su naudila drugim živim bićima. Kao rezultat ovih djela, sada proživljavamo mnogobrojne različite probleme i patnje u ovom životu.

Ako se s mudrošću zagledamo u zrcalo svog uma, možemo vidjeti kako su vezanost, ljutnja i naročito naše samoprianjajuće neznanje uzroci svih naših pro- blema i patnje. Zasigurno ćemo spoznati kako, osim kontorliranja ovih zabluda, nema neke druge metode za rješenje naših ljudskih problema. Čista duhovna učenja, ili Dharma, jedini su metod za kontroliranje naših zabluda vezanosti, ljutnje i samoprianjajućeg neznanja. Primjenimo li ova učenja iskreno u praksi, zasigurno ćemo rješiti naše ljudske probleme i pronaći pravi smisao svog života.

Općenito govoreći, svatko tko ima fizičku ili men- talnu bol, čak i životinje, razumije svoju patnju. Ono što zapravo trebamo shvatiti su patnje naših bezbroj- nih budućih života. Ako ih shvatimo, razvit ćemo snažnu želju da se oslobodimo od njih. Ovo je važno za svih zato što ćemo, imamo li želju da sebe oslobo- dimo od patnji budućih života, bez sumnje iskoristiti ovaj sadašnji ljudski život za slobodu i sreću u svojim bezbrojnim budućim životima. Nema smisla većeg od ovoga.

Ukoliko nemamo ovu želju, potratit ćemo svoj drago- cjeni ljudski život samo na slobodu i sreću ovog jednog kratkog života. Ovo bi bilo ludo zato što naša namjera i djela ne bi bili nimalo različiti od namjera i djela živo- tinja koje su zaokupljene samo ovim životom. Veliki jogi Milarepa jednom je rekao lovcu po imenu Gonpo Dorje:

Tvoje je tijelo ljudsko, ali tvoj um je um životinje. Ti, ljudsko biće, koji posjeduješ um životinje,

molim te poslušaj moju pjesmu.

 

Obično vjerujemo da je rješenje problema i patnji našeg sadašnjeg života najvažnije, i čitav svoj život posvećujemo tome. U stvarnosti, trajanje problema i patnji ovoga života je veoma kratko: ako sutra umremo, one će prestati sutra. Međutim, pošto je trajanje pro- blema i patnji budućih života beskrajno, sloboda i sreća naših budućih života su neizmjerno važnije od slobode i sreće ovog jednog kratkog života.

Možda i imamo iskrenu želju da trajno izbjegnemo patnju, ali nikad ne razmišljamo o odbacivanju svojih zabluda. Međutim, bez kontroliranja i odbacivanja svojih zabluda, nemoguće je postići trajno oslobođenje od patnje i problema zbog toga što su zablude, prven- stveno samoprianjajuće neznanje, izvor sve naše patnje i glavni uzrok svih naših problema.

Prvo trebamo prepoznati da je glavna zabluda naše samoprianjanje, koje nam uvijek boravi u srcu i uni- štava unutarnji mir. Njegova prirode je kriva scjesnost koja pogrešno vjeruje kako smo mi sami i drugi istin- ski, ili inherentno, postojeći. Ovo je neuki um jer stvari zapravo ne postoje inherentno – one postoje kao puke imputacije. Zato što ludasti um samoprianjanja vjeruje ili prianja na „Ja“, „moje“ i sve ostale fenomene kao na istinski postojeće, mi razvijamo vezanost za stvari koje nam se sviđaju i mržnju za one koje nam se ne sviđaju. Potom vršimo razna djela kojima naudimo drugim  živim  bićima  i,  kao  rezultat,  proživljavamo razne patnje i probleme u cijelom ovom životu i u životu nakon života; to je temeljni razlog zbog kojeg proživljavamo toliko mnogo problema. Zato što je naš osjećaj istinski postojećeg „sebe“ i „svog“ toliko jak, naše samoprianjanje djeluje i kao osnova za sve naše probleme svakodnevice.

Samoprianjanje se može usporediti s otrovnim sta- blom, sve druge zablude s njegovim granama, a sve naše patnje i problemi s njegovim plodovima; to je temeljni izvor svih drugih zabluda i svih naših patnji i problema. Shvativši ovo, moramo uložiti veliki trud u prepoznavanje, smanjivanje i konačno potpuno odba- civanje ovog neznanja.

Znamo da općenito govoreći svatko s vremena na vrijeme doživi prestanak neke određene patnje. Na primjer, oni koji su fizički zdravi proživljavaju trenutni prestanak bolesti. Međutim, to nije dovoljno zato što je samo privremeno. Kasnije će oni morati proživjeti patnje bolesti uvijek iznova, u ovom životu i u bezbroj- nim budućim životima.Svako živo biće, bez iznimke, mora proživjeti ciklus patnji bolesti, starenja, smrti i ponovnog rođenja, iz života u život, beskrajno. Slijedeći Buddhin primjer, trebamo razviti snažno odricanje za ovaj beskrajni ciklus patnje. Kad je Buddha živio u palači sa svojom obitelji, vidio je kako njegovi podanici stalno proživljavaju te patnje i donio je snažnu odluke da postigne prosvjetljenje, vrhunski trajni prestanak patnje te povede svako živo biće do tog stanja.

Buddha nas nije poticao da odbacimo svoje svakod- nevne aktivnosti kojima osiguravamo uvjete nužne za život ili koji sprječavaju siromaštvo, probleme oko- lišra, određene bolesti i slično. No, bez obzira koliko uspješni bili u tim aktivnostima, nikad nećemo postići trajan prestanak tih problema. Morat ćemo ih još uvijek proživljavati u svojim bezbrojnim budućim životima a, čak i u ovom životu, iako naporno radimo da spriječimo ove probleme, patnje siromaštva, zagađenog okoliša i bolesti se uvećavaju po cijelom svijetu. Štoviše, zbog moći moderne tehnologije sada su na svijetu vrebaju mnoge opasnosti koje nikad prije nisu postojale. Stoga, ne bismo se trebali zadovoljiti pukom trenutnom slo- bodom od određenih patnji već bismo trebali uložiti veliki trud u postizanje trajne slobode dok imamo ovu priliku.

Trebali bismo razmotriti dragocjenost ljudskog života. Zbog svojih prijašnjih zabludnih nazora koji su nijekali vrijednost duhovne prakse, oni koji su se ponovno rodili kao životinje, na primjer, nemaju priliku upustiti se u duhovnu praksu koja je jedina iz koje pro- izlazi smisleni život. Kako je njima nemoguće slušati, razumjeti, promišljati i meditirati na duhovne upute, njihovo  je  sadašnje  ponovno  rođenje  kao  životinja samo po sebi već zapreka. Jedino su ljudska bića slo- bodna od takvih zapreka i imaju sve potrebne uvjete za upuštanje u duhovne putove, koji jedini vode do vječ- nog mira i sreće. Ova kombinacija slobode i posjedova- nja potrebnih uvjeta je posebna karakteristika koja naš ljudski život čini tako dragocjenim.

Budući da je samoprianjanje korijen patnje, ako ne postignemo trajni prestanak samoprianjanja, nikad nećemo postići trajni prestanak patnje. Kako možemo postići trajni prestanak samoprianjanja? Prvo trebamo znati da postoji devet vrsta samoprianjanja. To su: samoprianjanje područja želje; samoprianjanje prvog, drugog, trećeg i četvrtog područja oblika; i samopria- njanje prvog, drugog, trećeg i četvrtog područja bez oblika. Prvo je najgrublja razina samoprianjanja, a onda postaju sve suptilniji do devetog, takozvanog „samo- prianjanja vrhunca samsare“, koje je najsuptilnije.

Kontinuiranim meditiranjem na prazninu s motivaci- jom odricanja, na koncu ćemo odbaciti ovih devet vrsta samoprianjanja i konačno, kad odbacimo samoprianja- nje vrhunca samsare, postići ćemo trajni prestanak svog samoprianjanja i svih drugih zabluda. Istovremeno ćemo postići trajni prestanak svih patnji ovog života i bezbrojnih budućih života. Ovaj trajni prestanak patnje i njenog uzroka, samoprianjanja, pravo je oslobođenje poznato kao „nirvana“, vrhunski trajni unutarnji mir. Time ćemo ostvariti pravi smisao ljudskog života.

 

Oni koji su ostvarili oslobođenje, ili nirvanu, uvijek borave u Čistoj zemlji u kojoj proživljavaju čistu oko- linu, čiste užitke, čista tijela i čiste umove zato što su njihovi umovi potpuno čisti, slobodni od mrlja svih zabluda. Također pomažu živim bićima kroz svoje emanacije.

Oslobođenje se ne može postići bez uloženog truda

– ako samo čekamo i mislimo da će nam jednog dana netko udijeliti trajno oslobođenje od svih problema. Samo slijeđenjem puta do oslobođenja možemo postići nirvanu. Put do oslobođenja nije vanjski put već unu- tarnji put. Znamo da vanjski putovi vode s jednog mjesta na drugo, dok je put do oslobođenja unutarnji put koji vodi iz samsare u Čistu zemlju. Unutarnji put je mentalno djelo i ili je vrlinski ili nevrlinski; ne može biti neutralno djelo. Mentalna djela koja su nevrlinska vode nas do nekog od tri niža ponovna rođenja: rođenja kao životinja, gladni duh ili biće pakla. Mentalna djela koja su okaljana vrlina vode nas do nekog od tri viša ponovna rođenja: rođenja kao ljudsko biće, polubog ili bog. Mentalna djela motivirana odricanjem vode nas do stanja čiste i vječne sreće oslobođenja, nirvane.

Odricanje je prolaz kroz koji ulazimo na put do oslo- bođenja. Pravi put do oslobođenja ima pet razina: put sakupljanja, put pripreme, put viđenja, put medita- cije i Put bez daljnjeg učenja. Praksa ovih pet putova sadržana je u praksi tri više obuke: obuke u moralnoj disciplini, obuke u koncentraciji ili meditaciji i obuku u mudrosti koja spoznaje prazninu, sve motivirano odri- canjem – iskrenom željom da trajno sebe oslobodimo od patnje i njenog uzroka, samoprianjanja. Trebamo iskreno prakticirati tri više obuke jer su one glavni put do oslobođenja.

Priroda moralne discipline je odbacivanje nepri- mjerenih djela, održavanje čistog ponašanja i izvođe- nje svakog djela ispravno s vrlinskom motivacijom. Moralna disciplina je najvažnija za svakog kako bi spriječili buduće probleme sebi i drugima. Ona nas čini listim zato što čini naša djela čistim. Mi sami tre- bamo biti svježi i čisti; nije dovoljno imati samo čisto tijelo zato što naše tijelo nije naše sebstvo. Moralna disciplina je poput velike zemlje koja podržava i hrani usjeve duhovnih spoznaja, Dharma spoznaja. Bez prak- ticiranja moralne discipline vrlo je teško napredovati u dohovnoj obuci. Obuka u višoj moralnoj disciplini znači naučiti se duboko zbližiti s praksom moralne dis- cipline, motivirani odricanjem.

Druga viša obuka je obuka u višoj koncentraciji. Priroda koncentracije je sprječiti distrakcije i koncen- trirati se na vrlinski objekt. Veoma je važno uvježbavati se u koncentraciji jer uz distrakcije ništa ne možemo postići. Obuka u višoj koncentraciji znači naučiti se duboko zbližiti sa sposobnošću da zaustavimo distrak- cije i koncentriramo se na vrlinski objekt, motivirani odricanjem. U odnosu na svaku Dharma praksu vrlo je lako ostvariti napredak ako nam je koncentracija jasna i jaka. Inače su nam distrakcijeglavni problem. Praksa moralne discipline sprječava grube distrakcije, a kon- centracija sprječava suptilne distrakcije; zajedno proi- zvode brze rezultate u našoj Dharma praksi.

Treća viša obuka je obuka u višoj mudrosti. Priroda mudrosti je vrlinski inteligentni um čija je funkcija da ukloni zbunjenost i razumije smislene objekte. Brojni su ljudi izuzetno inteligentni u uništavanju svojih nepri- jatelja, brizi za svoju obitelj, metodama da dobiju što žele i slično, ali to nije mudrost. Čak i životinje imaju tu inteligenciju. Svjetovna inteligencija je varljiva, dok nas mudrost nikad neće obmanuti. Ona je naš unutar- nji Duhovni vodič koji nas vodi do ispravnih putova i božansko oko kojim možemo vidjeti prošle i buduće živote i posebnu vezu između naših djela i naših isku- stava, zvanu „karma“. Tema karme je veoma opsežna i suptilna, a shvatiti je možemo samo kroz mudrost. Obuka u višoj mudrosti je meditiranje na mudrost koja spoznaje prazninu, motivirano odricanjem. Kad spo- znamo prazninu, pretvorimo svoj um u mudrost koja spoznaje prazninu i jednousmjereno se zadržimo na njoj što duže možemo.

Praksa tri više obuke je znanstvena metoda za posti- zanje trajnog prestanka patnje i njenog uzroka, samo- prianjanja. Ove se može shvatiti iz sljedeće analogije.

 

Kad pilom posiječemo stablo, sama pila nije dovoljna da se posiječe drvo. Ona ovisi rukama kojima je držima, a one o tijelu kojem pripadaju. Obuka u višoj moralnoj disciplini je poput našeg tijela, obuka u višoj koncen- traciji je poput naših ruku, a obuka u višoj mudrosti je poput pile. Koristeći sve tri zajedno, možemo posjeći otrovno stablo našeg samoprianjajućeg neznanja, a time automatski i sve druge zablude – njegove grane – a sve naše patnje i problemi – njegovi plodovi – će pot- puno prestati. Tada ćemo postići trajni prestanak patnji ovog života i bezbrojnih budućih života. Riješit ćemo sve svoje probleme i ostvariti pravi smisao svog života.