SLUČAJ dr. EDUARDA KLAJNA

Pa ja o psihoanalizi ne znam jako puno izuzev onoga što je bilo predmetom opće psihopatologije I socijalne patologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Povodom predominantne tendencije psihoanalize kod nas ja sam kritički pisao još kao student u Studentskom listu a godine 1992 dakle za vrijeme trajanja domovinskoga rata ja sam u katoličkom zborniku Družbe isusove koji se I danas zove Obnovljeni život objavio poduži tekst o Razumijevanju psihoanalize u djelu Karla Jaspersa. I ja sam tu pokazao neke granice psihoanalitičkoga razumijevanja ljudske psihe. I općenito je to jedan problem koji je u filozofiji poznat već skoro 250 godina naime taj da li mišljenje I duša pripadaju filozofskom ili pak medicinskom fakultetu. Immanuel Kant koji je I postavio prvi ovo pitanje je odgovorio da duša prije svega pripada filozofskom fakultetu. Dva stoljeća kasnije nakon iskustava Njemačke kroz dva svjetska rata Jedan drugi veliki njemački filozof, Karla Jaspers, kaže da duša nesumnjivo pripada medicinskom fakultetu. Znači duša I njeni predmeti pripadaju područjima psihijatrije koja iznalazi odgovore na najsloženija čovjekova pitanja. Pa ja sada ne bih ulazio u diskusiju što je stvarna istina. Htio bih samo pokazati na primjeru jednoga našega psihijatra kako to mišljenje da duša pripada medicinskim znanostima može degradirati do apsolutne ništice kao što je to opeta bio slučaj I sa drugim našim priznatim I poznatim psihijatrima kao što su bili Rašković, Karadžić, Kulenović I ostali.
Riječ je dakle o Eduardu Klajnu, dugogodišnjem predstojniku Klinike za mentalno zdravlje u Zagrebu I profesoru medicinskoga fakulteta. I ja onda čitam u novinama gdje piše:
Psihijatar, psihoterapeut i psihoanalitičar dr. Eduard Klain ugledni je član svjetskog udruženja za psihoanalizu i međunarodnog udruženja za grupnu psihoterapiju te američkoga društva za grupnu psihoterapiju. Predsjednik je Instituta za grupnu analizu u Zagrebu, Hrvatskoga društva grupnih terapeuta i Kolegija za psihološku medicinu pri Hrvatskoj medicinskoj akademiji. Do umirovljenja prošle godine predavao je psihološku medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje je dugo godina bio predstojnik katedre za psihijatriju i psihološku medicinu.
Na nedavno održanoj Mediteranskoj konferenciji za grupnu psihoterapiju u Zadru presjedao je znanstvenim odborom. Od 1991. do 1992. godine bio je na čelu Odjela za mentalno zdravlje Glavnoga sanitetskog stožera RH.

Taj je Klajn dakle uoči rata napisao jedan tekst Jugoslavija kao grupa na fundamentu jedne problematične prakse da se u Centru za mentalno zdravlje u Zagrebu vrše psihijatrijska istraživanja tako što se pacijenti rangiraju prema svojoj nacionalnoj pripadnosti. Iz tih problematičnih istraživanja nastalo je I mišljenje da ta država nije održiva a nije odživa I zbog toga jer u njenoj najvažnijoj instituciji a to je armija ima jako puno homoseksualizma. Da čovjek pukne of smijeha. Tako je on bio zahvaljujući svojim zaslugama postavljen u Sanitetski stožer a onda je godinama kasnije umirovljen kao naš veliki psihijatar.
Sada bih ja postavio pitanje Kakva je dakle bila ta naša psihoanaliza I kakva je bila ta naša psihijatrija ukoliko su nam poznata stradavanja civilnoga stanovništva I vojske u četvorogodišnjem balkanskome pokolju koji unekoliko traje još I danas. Pa to jest jedno pitanje koje čega buduće obrađivaće ukoliko se doista misli doći do pune istine o tome našemu ratu , neizmjernoj boli I tragediji nebrojenoga mnoštva naših ljudi

Zlatan Gavrilović Kovač