•  Savršenstvo je neprijatelj dobrote

 

Većina ljudi troši jako puno vremena i energije pokuša­ vajući preuzeti kontrolu nad onim što im se događa u ovom nesigurnom životu. Naučili smo  da  moramo  tra­ gati za varljivim oblikom sigurnosti i to prvenstveno prisvajanjem materijalnih dobara i sredstava kojima ih možemo dobiti. Još u djetinjstvu nas usmjeravaju na od­ ređeni put s nagovještajem da ćemo, »uspijemo« li, biti sretni i sigurni.

Takvo se učenje najviše provodi obrazovanjem. Ust­ rojstvo obrazovanja pruža nam sustavnu klasifikaciju društvenog položaja i potencijalnog uspjeha, kao i skup privremenih ciljeva koji nas uvjeravaju da smo postigli uspjeh. Svaka završena škola obećava viši položaj i eko­ nomsku dobrobit. Na kraju ćemo imati dovoljno specijali­ ziranih vještina za koje ćemo biti plaćeni i nagomilat ćemo ono što je prijeko potrebno za punopravno članstvo u društvu  koje  svojim  građanima jamči  sreću.

Uče nas i da je važno imati bliske odnose koji zadovo­ ljavaju važne potrebe - seks, osnivanje stabilne ekonomske jedinice, sposobnost rađanja djece - i postići druge  ciljeve koji obuhvaćaju brigu o sebi i emocionalnu sigurnost. Upu­ te koje nam daju stariji članovi društva uglavnom se bave ekonomskim uspjehom.  Sami moramo  otkriti kako  se odnositi prema drugima, osobito prema pripadnicima suprotnog spola čije su nam potrebe i želje uvijek izluduju- će nejasne, iako se teoretski nadopunjuju s našima. 

Da bismo mogli kontrolirati vlastiti život, moramo kontrolirati i živote drugih ljudi i tu se javlja problem. Uključujemo se u igru bez pobjednika u kojoj ono što že­ limo dobivamo samo na račun drugih.

Živimo u natjecateljskom društvu. Svijet smo zauvi­ jek podijelili na pobjednike i gubitnike: republikanci protiv demokrata, dobro protiv zla, naša ekipa protiv njihove. Kapitalistički je sustav utemeljen na natjecanju; zakonski sustav napreduje zbog postojanja sukoba i ost­ varivanja vlastitih interesa. Zar je onda čudo što je u našim očima svijet nerijetko podijeljen na dobitnike i gu­ bitnike, na dvije suprotstavljene strane? Takvo stajalište, dakako, razara tanani proces postizanja bliskosti s dru­ gim ljudskim bičem.

Kontrola je popularni privid, blisko povezan s poku­ šajem ostvarivanja savršenstva. U snovima prema vlas­ titoj volji možemo upravljati svijetom i ljudima. Nema nikakve potrebe za raspravama o razlikama, za podno­ šenjem nesigurnosti, neuspjeha i odbacivanja. Iako smo shvatili da takav svijet nije moguče ostvariti, ponekad se snagom manipulacije jako trudimo postići bilo kakvu kontrolu nad ljudima koji nas okružuju.

Svi poznajemo perfekcioniste. Zahtjevni su u odnosu prema sebi i onima oko sebe; skloni su opsesivnom redu koji, u konačnici, otuđuje ljude. Ne vjeruju osjećajima i više se vole baviti onime što je moguće izbrojiti.

U obranu perfekcionizma moglo bi se reći da opse- sivni ljudi upravljaju svijetom na korist svih ostalih. Tko bi, uostalom, volio da ga operira ležerni kirurg ili da zra­ koplov kojim leti održavaju mehaničari zadovoljni već i

»dobro obavljenim« poslom? Ako smo u bilo čemu iz­ vrsni, to je zato što smo spremni dobro se pomučiti oko detalja (u kojima se krije ili Bog ili vrag, ovisno o vašem shvaćanju).

 

Problem s perfekcionistima i njihovom obuzetošću kontrolom jest u tome što su, zbog karakteristika koje im omogućuju poslovnu učinkovitost, nepodnošljivi u osobnom životu. Na terapiju mi dolazi povelik broj inženje­ ra, računovođa i računalnih programera. Kada bi  na poslu bili manje skloni kontroliranju svega i svačega, bili bi neučinkoviti. Možemo se samo nadati da će upoznati paradoks savršenstva: na nekim područjima, osobito u in­ timnim odnosima, kontrolu možemo dobiti samo ako je se odreknemo.