D e v e t i     tjedan

 

1. 1. ZAKON

Poraz nije gorak ako ga ne progutaš — Ted Engstrom

 

 

Uspjeh ima mnogo otaca, dok je neus­pjeh  siroče.

—  Engleska poslovica

 

 

 

Ne uspiješ li prvi put, pokušavaj još, još i još.

• Engleska izreka

 

KOJE KORAKE poduzimamo kad se nađemo u naoko »nemogućoj« si­ tuaciji? Mnogi ljudi u nekoj životnoj fazi ili situaciji upoznaju »neu­ spjeh« ili  poraz. Kako nadići takva iskustva? Kako doći do valjanog odgovora na pitanje: »Što ću sada?«  Pomažu  li nam izazovi da ot­ vorimo  um  i  naučimo  biti  snalažljiviji?

U redu. U onome što se smatra neuspjehom čovjek može prepoznati osjećaj krivnje. Sto je zakazalo? On sam? Ako je tako, zašto? Jer mu se  učinilo da nije učinio što je  »trebao« učiniti  ili

»mogao« učiniti? A zašto nije?  Na takva  pitanja možda nemamo spreman odgovor, pa ćemo reći: »Ne znam«. Ili ćemo navesti niz raznoraznih uzroka. Čovjek će možda reći da nije uspio jer nije bio dovoljno pametan ili nije dobro odlučivao ili nije bio djelotvoran. Da je postupio tako i tako, vjerojatno bi uspio itd. itd. Popravljaju li situaciju takva okrivljavanja ili krivnja usmjerena prema nama sa­ mima ili prema drugima, odnosno čuvanje takvih osjećaja koji su se pojavili nakon nekih pogrešaka iz prošlosti? Dakako da ne! Takve reakcije ne pomažu i nisu progresivne. Samima sebi možemo op­ rostiti na stvarima zbog kojih možda žalimo, prihvatiti naučenu lek­ ciju i krenuti dalje.

Svatko od nas može pronaći prostor za poboljšanja, bez ob­ zira na okolnosti, mjesto u životu i situaciju u kojoj se nalazi. Međutim, važno je da samima sebi, discipliniranošću misli,  os­ jećaja i djelovanja, dokažemo da smo svi u stanju ostvariti takav napredak kakav zamislimo i za kakav se čvrsto odlučimo. Strah, oklijevanje i osjećaji nedoraslosti mogu paralizirati naše mentalno djelovanje i poticati pomisli o porazu ili neuspjehu.

 

Život je ili smiona pustolovina ili nije ništa.

—  Helen  Keller

 

 

 

Neuspjeh je izvor uspjeha.

• Japanska izreka

 

 

 

Što je poraz? Tek ob­ lik školovanja; tek prvi  korak prema nečemu boljem.

• Wendell Phillips

 

Thomas Edison znao je osam stotina  načina  na  koje nije moguće izraditi električnu žarulju! Jedan od »neuspjeha« Madam Curie bio je radij. Kristofor Kolumbo mislio je da je otkrio Indiju. Rodgers i Hammerstein doživjeli su prvim zajedničkim mjuziklom takav debakl da još godinama nisu ni pokušavali surađivati! Ali je li »neuspjeh« zaustavio napredovanje tih odvažnih duša? Cjelokup­ na povijest misli prepuna je ljudi koji su dolazili na »pogrešan« ili

»drukčiji«  cilj!

Koliko smo puta dosegnuli samo dno, a one ljubazne misli i riječi koje su nam uputili prijatelji poslužile su nam kao poticaj da počnemo iznova? Koliko smo puta ustrajali u nastojanjima jer je netko vjerovao u nas? Je li stvarna hrabrost potrebna za nadvlada­ vanje nepovoljnih okolnosti zapravo duhovna ideja koja izvire iz Božjeg uma? Hrabrost da nastavimo, koju priželjkujemo svim sr­ cem, u koju vjerujemo, i koju tražimo sve dok ne postane pro­ buđenim dijelom naše prirode, može nam pomoći  da  riješimo  i teške situacije. Razvijamo sposobnost da nastavimo s naporima.

Neki od najvećih izazova nerijetko donose i najveće prilike! Možemo li razmotriti mogućnost da se prilike ne pojavljuju tek ta­ ko, slučajno? Je li moguće da su one posljedica praktičnih vizija? Kada se nekome u životu dogodi nešto  divno,  objašnjenje  često glasi da se čovjek u pravo vrijeme našao na pravome mjestu kada je naišla prilika. Je li moguće da je taj čovjek uspio iz unutarnje pe­ rspektive uočiti priliku, prepoznati je kada se pojavila, te s tim u vezi nešto i poduzeo?

Možemo li priznati da su situacije koje smo smatrali »neus­ pjesima« zapravo bili »školovanje« za viši oblik razvoja? Ako sami­ ma sebi dopustimo da progutamo poraz, nije li naša sposobnost djelotvornog funkcioniranja tada ozbiljno sputana? Gotovo svi veli­ ki vođe, sportaši, istraživači, znanstvenici, mislioci, izumitelji i pos­ lovni ljudi griješili su i na ovaj ili onaj način doživljavali neuspjehe. I ti ljudi nisu za to krivili ni sebe ni druge. Umjesto toga, u pog­ reškama su prepoznali utjecajne lekcije u vezi s načinom na koji se mogu popraviti i poboljšati način rada. Spoznali su da je neuspjeh tek prolazna pojava i da nužno ne znači poraz. Odbili su progutati gorčinu neuspjeha i bili voljni ustrajati na slatkoći uspjeha.

Samopouzdanje dovodi do sreće i uspjeha. Čovjek uz njega može postići praktički sve što si postavi kao cilj. A jedna od mo­ gućnosti razvijanja većeg samopouzdanja mogla bi biti i u odgovo­ ru na pitanje: »U što ću uložiti povjerenje? U vanjske perspektive ili u božansko koje je u meni?«

 

*

 

2. ZAKON

Neistraženi život nije dostojan življenja — Sokrat

 

 

Školovanje ne znači puniti kantu nego zapaliti plamen.

—  William  Butler

Yeats

 

 

 

Sadašnjost je  divna uz  budućnost.

—  Gottfried  Leibnitz

 

 

Tao je blizu, a ljudi ga traže u daljinama.

—  Mencius

 

PREMA JEDNOJ priči, Sokrat je otputovao daleko izvan atenskih granica, posjetio daleke zemlje. Sa svih  strana  dolazili  su  mu  is­ kreni ljudi koji su od tog Božjeg čovjeka koji se klonio slave i moći tražili darshanu. Jednog je dana izdaleka u Sokratovu kuću  dopu­ tovao neki muškarac. Vrata mu je otvorio sam Sokrat.  »Dobro­ došao,  prijatelju!«,  rekao  je  posjetitelju.

»Prepješačio sam nebrojene planine i doline samo da bih došao do Sokratove darshane« rekao je neznanac. »Možeš li mi reći gdje ću ga pronaći?«

»Obratio si  se  pogrešnom čovjeku«,  odgovori  mu Sokrat.

»Vjeruj mi, brate, ja već godinama tražim Sokrata i još ga nisam uspio pronaći.«

»Što? Tražiš ga već godinama i još ga nisi pronašao? Ne ži­ viš ovdje?« upita ga čovjek.

»Ovdje sam se rodio«, odvrati Sokrat. »I ovdje živim cijeli život. I premda i danju i noću tražim Sokrata, on mi i dalje neka­ ko izmiče.«

»Za mene dakle nema nade«, reče očajan čovjek. »Moram se vratiti u domovinu.«

Sokrat ga pogleda u oči i reče: »Svakako je najteže upoz­ nati sebe, spoznati vlastito pravo Ja«.

 

 

Ne poznajem poticajniju činjenicu od neupitne čovjekove sposob­

nosti da svoj život uzdigne svjesnim naporom.

— Henry  David  Thoreau

 

 

Proučavanje čovjekova ponašanja zapravo vuče korijene još iz drevnoga doba. Riječi »čovječe, upoznaj samog sebe« pripisuju se grčkome filozofu Sokratu koji je živio u petome stoljeću prije Krista. Sokrat je bio utjecajan učitelj koji je svoje Atenjane poti­ cao na plemenit život, na kritičko i logičko razmišljanje, te na nje­ govanje znatiželjnog uma koji propituje sve oko sebe. Jednako kao Platon i Aristotel, i on je bio uvjeren da zlo izrasta iz neznanja i neistraživanja razloga zbog kojih se ljudi ponašaju kako se po­ našaju. On je navodno rekao i: »Neistraženi život nije dostojan ži­ vljenja«. Što mislite, što je time želio reći? Ili, što je još važnije, što te riječi znače nama kao pojedincima?

 

Svijet je naša škola duhovnog otkrivanja.

—  Paul  Brunton

 

 

 

 

 

Nagradu za svo dje lovanje  pronaći

ćemo u prosvjetljenju.

—   Bhagavadgita

 

Većina ljudi iskreno želi živjeti plemenito i moralno. Stoga se čini logičnim da radi ostvarivanja takvih ciljeva nastojimo doz­ nati i shvatiti više o tome tko smo i što smo. Tko smo i što smo kao pojedinci? Tko smo i što smo kao fizička/duhovna bića? Tko smo i što smo kao pripadnici ljudske zajednice? Dok pomno ne razmotrimo ta pitanja, koliko ćemo dobro poznavati same sebe? Imelda Shanklin, autorica knjige Što si ti? piše: »Pogreška u umu zbog koje pretpostavljate »tko« umjesto da spoznajete »što« izvor je svih nesporazuma u životu koji vas zbunjuju«.

 

Kako je dobar čovjekov život, puko postojanje! Kako je samo prikladno zauvijek u radosti koristiti svo srce, dušu i

osjetila!

— Robert Browning

 

 

Pozabavimo se još malo tim riječima. Tko, ili osobni i vi­ zualni dio svakoga od nas, opisuje se kao naše tijelo, naše po­ našanje ili situacija u kojoj se nalazimo. Što, ili taj neosobni i ne­ vidljivi dio svakoga od nas, može se opisati kao naš um i duhov­ na bit našega bića. Iskrena autoanaliza na objema razinama može nam neizrecivo pomoći. Kada spoznamo razloge zbog kojih čini­ mo određene stvari, lakše izgrađujemo karakter. A kada našim bićem struji viši stupanj spoznaje, u životu nam se događaju od­ ređene objektivne promjene. Spoznaje  rafiniraju  i  senzibiliziraju kod osobnog ponašanja. Spoznajemo što je za nas stvarno. I spo­ znajemo što nam je važno! Učimo kako biti vjerni vlastitoj duhov­ noj prirodi i kako živjeti dostojanstveno i ponizno.

Što se sve može dogoditi kada odvojimo malo vremena da analiziramo vlastiti život? Jesmo li zadovoljni trenutačnom situa­ cijom i okolnostima? Ako nismo, koji je tome razlog? Što misli­ mo o tome gdje smo bili dosada — i fizički, i mentalno i emoci­ onalno i duhovno? Kako bismo formulirali sljedeći korak na svo­ me putovanju? Djelujemo li korisno ovisno o okolnostima ili sa­ mo reagiramo na ljude i situacije?

Je li promišljenost primjer profinjenosti naše duše? Pro­ mišljenost se neki put opisuje kao jedna  od  životnih  nijansa, nešto što se dodaje našem radu kojim naša duša postaje ljepša i plemenitija. Jedan od osam dijelova budističkoga puta do stvar­ nosti određuje se kao ispravna promišljenost. Je li moguće da je taj izraz bogatiji značenjem od izraza »Ispravno  razmišljanje«? Može li uopće postojati prosvijetljeni život bez proučavanja raz­

loga za život?

 

Kako nam proučavanje života pomaže da se usredotočimo i koncentriramo na veću svijest o jedinstvu sa Stvoriteljem? Na koje sve načine možemo istražiti vlastito razmišljanje i ponašanje i osloboditi se stavova i navika nedostojnih voljenog Božjeg dje­ teta? Kako izraziti više suosjećanja prema drugima kroz veće ra­ zumijevanje  sebe?

Mnogi savjeti i učenja koja iznose Platon, Pitagora, Sok­ rat, Aristotel i drugi veliki filozofi vrijede još i danas. Budistički redovnici u Kini, Tajlandu i Burmi, brahmanski svećenici u Indi­ ji, te drugi učitelji ovoga svijeta i dalje žive prema tim drevnim zasadama. Njihov je cilj unutar čovječanstva ostvariti duhovne vrijednosti. Danas, dok u jednom drugom vremenu živimo uz no­ va društvena iskustva, kako bismo ta univerzalna načela mogli prilagoditi suvremenome životu? Može li nam marljiva introspek­ cija, uz naglasak na razvoju i napretku, pomoći da ostvarimo bo­ gatiji i korisniji život?

 

*

 

3. ZAKON

Riječ poštena čovjeka  vrijedi koliko i njegova obveznica.

— Američka poslovica

 

 

 

Riječi kazane u pra­ vo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim

posudama.

—  Mudre  izreke

25:11

 

 

Izostavi nepotrebne riječi.

—   William Strunk, Jr.

 

NEKA MLADA žena došla je Anjaliju. Lice joj je bilo zajapureno, a cijelo joj  je  tijelo  drhtalo.

 

»Prijateljici sam izgovorila riječi koje su bile i grube i ne­ istinite«, rekla je. »A glas mi je bio užasan poput grmljavine. Re­ cite mi kako ispraviti nepravdu koju sam počinila.«

Anjali je uzeo list crvenog papira. Rastrgao ga je na šez­ deset četiri papirića i dao ih djevojci, govoreći: »Papiriće razba­ caj po ulici.«

Djevojka ga je poslušala. Čim je razbacala papiriće, zapu­ hao je snažan vjetar i papirići su se razletjeti na sve moguće stra­ ne i ubrzo se izgubili iz vida.

Kada se djevojka vratila, Anjali joj reče: »Dijete moje! A sada mi donesi sve papiriće.«

Djevojka je izišla na ulicu u potrazi za papirićima. No što god činila  i koliko god se  trudila,  nije pronašla  nijedan papirić.

 

Moć riječi  besko­ načna je. Prikladna odabrana riječ često je dovoljna da zaus­ tavi vojsku u bijegu, da poraz pretvori u pobjedu, te spasi

carstvo.

—  Emile   DeCirardin

 

Nakon uzaludne potrage, vratila se Anjaliju. »Ne mogu naći ni je­ dan jedini komadić«,  reče.

A Anjali je pouči: »Tako je i s tvojim riječima. Čim prijeđu preko tvojih usana, već se raspršuju i zauvijek gube. Što god činio, čovjek ih više ne može vratiti.

Stoga pazi na riječi. Prije nego što nešto kažeš, dobro pri­ pazi da to što se spremaš izgovoriti bude bolje od tišine; u pro­ tivnom, šuti. Budeš li se pridržavala tog jednostavnog pravila, nećeš se morati kajati«.

 

Korištenje sposobnosti razmišljanja i mudrog govorenja ključ je za ovladavanje mnogim stvarima. Zahvaljujući moći konstruktivnog razmišljanja, čovječanstvo stvara nova i sve bolja pomagala, alate, strojeve, lijekove, kao i naprednije načine obav­ ljanja poslova na nebrojenim područjima. Zahvaljujući sposobno­ sti razmišljanja i govorenja, uspijevamo surađivati, graditi velike gradove, uzgajati, pohranjivati i distribuirati hranu, te proizvodi­ ti korisne stvari. Možemo udruživati sposobnosti radi unap­ rjeđivanja mnogih projekata. U stanju smo bilježiti misli, kako bi se očuvale zamisli i kako bi od njih imali koristi i oni koji će na svijet doći poslije nas. Zahvaljujući moći riječi, u stanju smo pre­ nositi zamisli drugima, a često i uspostavljati suradnju među mnogim umovima.

Međutim, u razmišljanju i govorenju pronalazimo i dublje značenje i moć. Naše su misli i riječi kreativne. Obuhvaćaju ne­ vidljivu univerzalnu materiju koja postoji svugdje  i  tkaju nevidlji­ vu odjeću ili atmosferu koju obavijaju oko naših riječi. Naše su ri­ ječi sredstvo s pomoću kojeg se ostvaruju naše zamisli i odraža­ vaju narav naših misli. Riječi koje izgovaramo imaju vrhunsko značenje, jer djeluju na svjestan um i na podsvijest. Određuju li često ti dojmovi i utjecaji i kvalitetu našeg razmišljanja i djelova­ nja?

 

Kada u čovjekovoj svijesti obitavaju duhovne riječi, riječ ili misao oblikovana u intelektualnome umu mora ustuknuti pred višim

načelima Postojanja.

— Charles Fillmore

 

 

 

Kako s pomoću riječi oblikujemo vlastiti svijet? Na nebro­ jene načine! I koliko je važno održavati riječ? Neizmjerno važno! Ima li zamjene za održavanje riječi? Što se događa kad nam net-

 

Kada  riječi  dopusti­ mo da nam se otme, više je  ne  možemo

opozvati.

—   Horacije

 

ko obeća da će nazvati, pa ne nazove? Kako se osjećamo? Hoće li to pomalo uzdrmati našu vjeru u tu osobu?  Što  se  događa našem ugledu, pouzdanosti i odgovornosti, kada ne održimo ri­ ječ? Kako nekoga možemo unesrećiti ili naškoditi sebi kada ne održimo riječ? Ako ne održimo obećanje, umanjujemo li vlastiti karakter?

 

 

Vaše su riječi sjeme, vaša je duša seljak, svijet je vaše polje: neka se seljak pobrine za sjetvu, kako bi tlo urodilo obiljem.

—   Nasir-I-Khusraw

 

 

 

S druge strane, ako dosljedno činimo što smo i rekli i obećali, poboljšava li se naš karakter? Kako se možemo obučiti za to da mislimo i izgovaramo samo riječi koje potpomažu naš razvoj? Kako se pozitivne riječi pune ljubavi upućene nekoj  dru­ goj osobi mogu opisati kao dar? Kako bi to mogao biti i dar na­ ma samima? Zašto je važno nikada ne potcjenjivati moć izgovo­ rene  riječi?

 

 

 

4. 4. ZAKON

Davanje desetine često donosi napredak i čast.

—                          Anonimna

 

 

Svjesna suradnja s Bogom dovodi do davanja priloga.

- Stella Terrill Mann

 

GOTOVO SVE civilizacije poznavale su ovakav ili onakav oblik fila­ ntropije. Mnoge drevne civilizacije ubirale su desetinu, ili porez, namijenjen siromasima. Egipćani i stari Grci davali su novac za uređenje knjižnica i sveučilišta. Poticanjem pripadnika na davanje priloga, srednjovjekovne su crkve podupirale bolnice i sirotišta. Prema Mojsijevu zakonu, desetinu  svih  prirasta  u  jatima,  stadi­ ma, zemljištu i ukupnim proizvodima trebalo je davati u Božju riznicu. Međutim, još davno prije  Mojsijeva  vremena,  Melhize- dek, kralj Salema, blagoslovio je Abrahama,  a Abraham je  njemu dao  desetinu  svega  što  je  posjedovao.

Na što  točno  mislimo  kada  spominjemo  »davanje  deseti­ ne«? Desetinu na engleskome označuje  riječ  »tithe«,  a ona pot-

 

Davanje je osnovno pravilo obilja, kao opće dobrobiti.

— Russell W. Lake

 

 

 

Kada nudimo, to je

brahmanski; to što nudimo ta­ kođer je brahmanski.

—   Bhagavadgita

 

 

 

Daj sve što možeš; nebesa odbacuju proračunatost.

—   Willam Wordsworth

 

ječe od anglosaksonske riječi teotha, koja označuje  deseti  dio. Riječ je, dakle, o davanju desetine, ili više, od osobne zarade. Ta­ kav oblik velikodušnog davanja tumači se na raznorazne načine. Neki pritom misle na biblijsko načelo »što više daješ, više ćeš do­ bivati«. U Drugoj poslanici Korinćanima (9:6-7), između ostalih dijelova Svetog pisma, također nailazimo na potvrdu: »Tko škrto sije, škrto če i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti... jer Bog ljubi  vesela  darivatelja«.

Promotrimo li malo  bolje davanje desetine,  uvidjet ćemo da je riječ o svjesnoj, dosljednoj metodi davanja i služenja zbog svih životnih darova. Redovito davanje u umu stvara sve izraženi­ ju svijest o dotoku, obilju i novom davanju. Kada počnemo dava­ ti u životu i samome životu, u sebi ćemo osjetiti božansku na­ zočnost: u ljubavi, potpori, suosjećanju i novim blagoslovima. Ri­ ječ je o jedinome ulaganju koje je prikladno za sve!

Kada prihvatimo naviku davanja, postajemo svjesnim sudi­ onicima protoka života. Postajemo dijelom životnog pokreta i Stvoriteljeva kretanja. Davanje je u Božjoj prirodi, a mi se us­ klađujemo s tom silom, ona prolazi kroz nas i pojačava našu spremnost da sudjelujemo u svemirskome davanju. Kakvi su unu­ tarnji odgovori kada se upitamo: »Na koji način sudjelujemo u protoku života? Kako sam ja izvor davanja u svijetu?«

Kako i zašto uspjeh prije dolazi onima koji su voljni daro­ vati dio svojega bogatstva? Je li davanje metoda zahvaljujući ko­ joj se čovjek razvija i prerasta u istinski uspjeh? Kako to objas­ niti? Pozitivno se hrani pozitivnim. Davanje pokreće ciklus koji se kontinuirano na smislen i koristan način hrani vlastitim izvorima. Davanje vodi do novog davanja i prerasta u način života. A priro­ dan »sljedeći korak« sastoji se u tome što raste i naš osjećaj zah­ valnosti i duhovnog postignuća!

U Sedam navika uspješnih ljudi Stephen Covey opisuje se­ dam dominantnih navika mnogih ljudi. Jednu od njih naziva »živo­ tom iznutra prema van«. Ako živimo na taj način, pripravnost na davanje može izazvati pozitivne događaje. Na primjer: »Prava je radost biti ljubazan prema ljudima, jer zbog toga osjećam veliko zadovoljstvo!« Ako živimo »izvana prema unutra«, čekamo da se

»vani« nešto dogodi, pa da tek zatim poduzmemo neki korak. Na primjer: »Kada bi ti bio ljubazniji prema meni, ja bih bila ljubaz­ nija prema tebi!«. Svatko od nas ima svoju paradigmu, način gle­ danja na svijet. Riječ je o osobnome prikazu načina na koji fun­ kcionira svijet. Kako funkcionira vaš odio? Što bi se dogodilo ka­ da bismo počeli drukčije gledati na stvari?

 

Malahija (3:10) kaže: »Donesite čitavu  desetinu  u  rizni­ cu«. Što znači »čitava desetina«? Osim novčane desetine, bi li to moglo obuhvaćati i davanje dijela našeg cjelokupnog bića? Je li točno da  istinski dajemo tek kada dajemo od sebe?  Bi li se te biblijske riječi mogle odnositi na predanost  radu unutar  božan­ skih zakona u svim vidovima života? Na primjer: disciplini pozi­ tivnog razmišljanja, želji za prihvaćanjem protoka duha u svakoj misli i riječi radi usrećivanja i ljubavi prema ljudima, radi pohva­ la i poštovanja prema svima koji dotiču naš život.

 

 

Priča o onima koji svoju imovinu troše na Alahov način nalik je na priču o zrnu na kojem je izraslo sedam klasova s po stotinu zrna;

a Alah daje obilno. I zna.

—  Kuran

 

 

 

Je li davanje možda ispit zrelosti? Bi li nezrela osoba shva­ tila blagoslov do kojeg se dolazi praksom? Ima li osoba koja je predana davanju desetine ubrzo više za davati nego što je ikada očekivala? Kako davanje desetine raščišćava sve eventualne pre­ preke slobodnome protoku božanske energije i još veće  sreće? Kako davanje desetine pomaže izgradnji individualnog odnosa sa Stvoriteljem? Kako je istinsko davanje desetine zapravo molitva zahvalnosti? Kako davanje desetine služi kao aktivan način li­ ječenja?

 

 

 

Do znanja se ne do­ lazi slučajno; nužno ga je tražiti svim sr­ cem i marljivo učiti.

—  Abigail  Adams

 

5. ZAKON

Mudrost      nadilazi      bogatstvo.        —       Anonimna

 

S OBZIROM na sve veći broj ljudi koji se upisuju u razne obrazov­ ne ustanove, čini se da se zanimanje za školovanje širi. Jedno od područja kojem se posvećuje sve veća pažnja jesu vrijednosti i moralno obrazovanje, koji se neki put smatraju i svjesnim po­ kušajem pomaganja ljudima da steknu znanje, vještine, stavove i vrijednosti  koje  doprinose  oblikovanju društveno konstruktivnijeg i korisnijeg života koji usto donosi i više osobnog zadovoljstva.

 

Spreman sam prima­ ti sve svakim daškom

koji udahnem.

—  Nepoznat  autor

 

U knjizi 100 načina za  unaprjeđenje  vrijednosti i moralno­ sti u školama i okruženju u kojem se kreču mladi Howard Kirschenbaum opisuje vrijednosti i moralno obrazovanje kao je­ dinstveno nastojanje  koje  ima dva cilja.  Prvi je  pomoći  ljudima — u ovom slučaju mladima —  da  žive uz više osobnog zadovoljstva, životom ispunjenim  smislom,  značenjem,  usmjerenošću  i  ra­ došću. Drugi je cilj ljudima pomoći da žive konstruktivnije i to doprinosima  dobrobiti  zajednice.  Ljubav  i  suosjećanje   prema svim  ljudskim  bićima  igraju  veliku  ulogu.

 

 

Najvažnija je funkcija školovanja razvijanje pojedinčeva karaktera i značenje njegova života njemu samome i drugima.

— Grayson Kirk

 

 

Dio tema koje se obrađuju  u tom  obliku  školovanja silno su korisne i čine građevinske blokove koji vode prema korisnom i sretnom životu. Na primjer: poznavanje sebe, samopoštovanje, sposobnost postavljanja ciljeva, vještine razmišljanja, vještine do­ nošenja odluka, komunikacijske sposobnosti, društvene sposob­ nosti, transcendentalne spoznaje, akademsko i životno znanje, te školovanje karaktera tek su neka od područja važnog razvoja. Disciplina i samonadzor mogu biti dio iskustva učenja, ali život koji ima smisla, koji je prožet gorljivošću i kreativnošću svakako je dostojan svakog truda.

Načas se zamislite. Postoje li točno određeni talenti, spo­ sobnosti ili aspekti vašeg bića u kojima biste željeli proširiti zna­ nje? Služite li se vlastitim talentima i sposobnostima u najvećoj mogućoj mjeri? Što mislite o ljudima koji naoko postižu mnogo, a bez velikog truda? Je li moguće da su oni daleko od očiju jav­ nosti uložili mnogo ustrajnosti i samonadzora kako bi došli do sadašnjeg statusa? Povijest nam govori da su primjeri »trenu­ tačnog uspjeha« iznimno rijetki! A u utrci uvijek pobjeđuju ustra­ jnost i samonadzor!

Ljudi imaju snove i želje. Što je još pozitivno u vezi sa snovima i prilikama? Kada se posvetimo nekoj od svojih sposob­ nosti, bilo kojoj, možemo dosegnuti plodonosno postojanje. Možemo li dosegnuti i zadovoljstvo u aktivnome postupku učenja dok nastojimo ostvariti snove? Kada otkrijemo kako ispuniti osobne snove, hoćemo li prirodno biti nadahnuti da posegnemo za višim, većim, globalnim i univerzalnim snovima? Kako? Učenjem! Često se kaže »Život služi učenju«. A učenje može biti

 

itekako ispunjeno radošću i užitkom. Posotji li uopće faza kada možemo reći da smo »završili«, kada možemo reći da je formalno školovanje gotovo? Promocija na fakultetu nužno nije i jamac dovršenosti i potpunosti. Nije li to tek novi početak? Što više učimo, to možemo više postići. Sto više postižemo, to možemo više učiti!

 

Samo će znatiželjni naučiti, a samo odlučni nadvladati prepreke učenju. Kvocijent potrage oduvijek me uzbuđuje više od kvocijen­

ta inteligencije.

— Eugene S. Wilson

 

 

Kad ga je učenik upitao: »Zašto sve to moramo učiti?«, učitelj je umjesto odgovora ispričao priču o magičnim kamen­ čićima. Što iz nje možemo naučiti?

 

Jedne se noći skupina nomada spremala za noćenje kad ih je iznenada okružilo veliko svjetlo. Odmah su znali da ih je pos­ jetilo nebesko biće. Napeto su iščekivali nebesku poruku neiz­ mjerne važnosti za koju su znali da je namijenjena samo njima.

Glas je napokon progovorio: »Skupite koliko god možete kamenčića i spremite ih u bisage. Putujte još cijeli dan, a sutra navečer bit ćete sretni,  ali i tužni.«

Nakon što se biće udaljilo, nomadi su jedan drugome pov­ jeravali razočaranje i ljutnju. Očekivali su da će im se otkriti ne­ ka velika i univerzalna istina, zahvaljujući kojoj će svijetu donije­ ti bogatstvo, zdravlje i smisao. No umjesto toga zapao ih je ma­ nualni posao u kojem nisu vidjeli ni tračka smisla. Međutim, zbog sjećanja na ono blistavo svjetlo, svatko od njih uzeo je po neko­ liko kamenčića i uz negodovanje ih spremio.

Nakon cjelodnevnog putovanja, navečer, kada su se spre­ mali za noćenje, posegnuli su u bisage i otkrili da se svaki skup­ ljeni kamenčić pretvorio u dijamant. Bili su sretni što imaju dija­ mante. Ali bili su i tužni što nisu skupili više kamenčića.

 

 

Naglasci ••

 

1. Svatko od nas može pronaći prostora za poboljšanja, bez ob­ zira na situaciju i
2. Što znače riječi:  »Neistražen život nije dostojan življenja«?

 

3. Što se događa kada odvojimo vremena za propitivanje vlasti­ tog života?
4. Neki od najvećih izazova često donose najveće prilike!
5. Jesu li situacije koje neki put izgledaju kao »neuspjesi« zap­ ravo priprema za nov razvoj?
6. Kako doslovce oblikujemo svoj svijet riječima koje izgovara­ mo?
7. Što se  događa  s  našim  ugledom,  pouzdanošću  i  odgovor­ nošću kada ne održimo riječ?
8. Zagledajte se duboko u sebe i zaključite što vama znači »da­ vanje desetine«.
9. Zašto se i kako uspjeh češće pojavljuje kod onih koji rado da­ ju dio svojeg bogatstva?
10. Zašto je učenje toliko važno?

1 1. Kojem biste se području učenja voljeli posvetiti?

12. Utrke se dobivaju zahvaljujući ustrajnosti i samonadzoru!

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Baha'u'llah o školovanju

 

Onaj koji je Vječna Istina, od Prvog Dana Slave usmjeruje pog­ led prema narodu Bahe, i obraća im se ovim riječima: Posvetite se promicanju dobrobiti i mita čovječje djece. Um i volju posve­ tite školovanju ljudi i rođaka zemlje, da se sukobi koji ih dijele, snagom Najvećeg Imena, izbrišu s lica i da svi ljudi počnu podržavati jedan Poredak i postanu stanovnicima jednoga Grada. Osvijetlite i prosvijetlite svoja srca: ne dopustite da ih oskvrnju- je trnje mržnje i zlobe. Živite u jednome svijetu i stvoreni ste zah­ valjujući djelovanju jedne Sile. Blagoslovljen je koji se druži sa svim ljudima u duhu krajnje dobrote i ljubavi.

Na čovjeka gledajte kao na rudnik bogat dragim kamenjem neprocjenjive vrijednosti. Školovanje već samo po sebi može omogućiti otkrivanje tog blaga i čovječanstvu od toga donijeti ko­ risti.