Samo se loše stvari događaju brzo

 

Oni koji nešto žele promijeniti u svome životu vjeruju da se to može postići na brzinu. Jednom kad »shvatimo« što treba napraviti, čini nam se da bi to trebalo biti prilično jednostavno. Mnogi se iznenade, uvjerivši se da se vrlo rijetko događaju nagle preobrazbe.

Najotpornije na promjene su neke vrste ovisnosti: piće, pušenje i droge. Pretpostavlja se da se odvija neki kemijski proces koji nam otežava da poduzmemo ono što je za nas najbolje. Pojava simptoma odvikavanja za vrijeme poku­ šaja oslobađanja neželjene navike potvrđuje naše uvjere­ nje da smo podložni tjelesnoj žudnji koja je jača od snage volje i da se moramo liječiti kako bismo je pobijedili.

A što je s drugim primjerima ovisnosti, poput preje­ danja i kockanja (nedavno su na popis uvršteni seks i kupnja)? U tim slučajevima nije tako vidljivo da je riječ o kemijskoj vrsti ovisnosti, ali svatko tko je pokušao pre­ uzeti nadzor nad unosom hrane ili željom za okladom reći će vam da je to jako teško.

Tu je na djelu psihološka moć navike. Rijetko kad su karakteristike po kojima smo jedinstveni rezultat racional­ nog izbora. Ponekad uistinu odlučujemo da ćemo usvojiti zdrave navike. Redovito vježbanje može nam poboljšati život. No, loše se navike s vremenom ukorjenjuju i iznimno su otporne na promjenu, čak i kad nam ugrožavaju život.

 

 

U postupke koji nam na negativan način mijenjaju život spada i odnos prema drugima. Osobine koje utječu na takve odnose glavne su odrednice uspješnog oblikova­ nja i održavanja odnosa. Većina elemenata koji tvore naš osobni »stil« nisu rezultat svjesnog izbora, nego su urođe­ ni ili oblikovani u djetinjstvu kroz iskustva u obitelji. Bu­ dući da postoje ispod razine svjesnog uma, otporni su na promjenu, čak i kada nam očigledno nisu od koristi.

Svaka je, makar i najmanja, promjena ukorijenjenih obrazaca razmišljanja i ponašanja obuhvatna i uključuje stjecanje uvida, ponovnu procjenu ponašanja  i iskuša­ vanje novih pristupa. Za takvu je promjenu i u najboljim okolnostima potrebno vrijeme.

Isto vrijedi i za sve ostale osobne karakteristike i obrasce ponašanja koji nam nisu korisni, a neprestano ih ponavljamo: impulzivnost, hedonizam, narcizam, raz- dražljivost i potreba za kontrolom ljudi koji  nas  okru­ žuju. Takve osobine ne možemo promijeniti preko noći ili čim postanemo svjesni njihova postojanja, jer je snaga navike jako velika, a proces kojim novostečeno znanje primjenjujemo u životu vrlo je polagan.

Kada razmislimo o stvarima koje nam naglo mogu promijeniti život, uviđamo da su gotovo sve negativne: telefonski poziv usred noći, nesreća, gubitak posla ili vo­ ljene osobe, razgovor s liječnicima koji imaju loše vijesti. Zapravo, osim gola u posljednjoj minuti, neočekivanog nasljedstva, dobitka na lutriji ili Božjeg ukazanja, teško je zamisliti nenadane dobre vijesti. Za sve sretne događaje u našem životu potrebno je vrijeme i to najčešće puno vre­ mena: za učenje novih stvari, promjenu starih navika, izg­ radnju zadovoljavajućih odnosa, podizanje djece. Zato strpljenje i odlučnost spadaju medu glavne vrline.

U društvu utemeljenom na potrošnji prevladava na­ čelo trenutačnog ispunjenja. Reklame nas neprestano

 

bombardiraju slikama koje govore da sreću možemo ost­ variti  uz  pomoć  materijalnih  dobara.  Zgodni  ljudi  uživaju s mnoštvom prijatelja, a mi bismo im se mogli pridružiti kupimo li pravi automobil, pravu kuću ili pravu vrstu piva. Takve reklame u nama izazivaju nezadovoljstvo onim što imamo, a i vlastitim izgledom. Osim toga, pru­ žaju nam brzi protulijek nezadovoljstvu: trošenje novca. Je li onda ikakvo čudo što smo svi neprestano u dugovima?

Stalno se reklamiraju različite vrste nazovi-lijekova za posve suvremene probleme. Svatko tko redovito gleda te­ levizijski program pomislio bi da smo usred epidemije depresije, alergija, artritisa i žgaravice. Uzmemo li tabletu, ubrzo ćemo izliječiti kašalj, svaku boljku i bolove.

Postali smo nestrpljivi i za sve poteškoće očekujemo hitno rješenje; možda je za to odgovorno otkriće automo­ bila, zrakoplova ili telefona. Sklonost tehnološkim rješe­ njima, očito uspješna u ovladavanju fizičkim svijetom, izaziva prilično nezgodne posljedice na drugim područ­ jima. Navodim primjer za one koji se sjećaju 60-tih godi­ na 20. stoljeća: dok je, s jedne strane, John Kennedv pok­ renuo rakete koje su nas odnijele do Mjeseca, istodobno nas je, u osjećajnom, razumnom i tehnološkom smislu, uvu­ kao u najspektakularniji i najskuplji američki neuspjeh 20. stoljeća:  vijetnamski  rat.

Ipak, trebali bismo vjerovati da živimo u svijetu u koje­ mu pravilna prehrana, vježbanje, razumna uporaba Bo- toxa" i plastične operacije uvelike može usporiti proces sta­ renja. Suvremena potraga za izvorom mladosti odaje da nismo sposobni prihvatiti zajedničku sudbinu. U poku­ šaju otklanjanja postupnih dokaza smrtnosti kriju se očaj i svojevrsna površnost. (Netko je jednom rekao da će, s

 

Botox, pročišćeni otrov botulin, prvi bakterijski otrov koji se počeo koristiti kao lijek

{prim. prev.)

 

 

 

obzirom na to da svi živimo zdravo, bolnice uskoro biti prepune staraca koji umiru ni od čega.)

Jedna od isključivo ljudskih osobina je i sposobnost razmišljanja o budućnosti. Želimo li ljupko i bez otpora podnijeti strašnu težinu vremena, moramo se pomiriti s gubicima koje nam neminovno nameće život. Najveći medu tim gubicima je gubitak vlastite mladosti. Ako imamo osjećaj da, stareći, postupno gubimo vrijednost, tada nam ponestaje hrabrosti i očajnički pokušavamo izgledati mladi, ponašati se mladenački, zanemarujući prednosti znanja i objektivnosti koji su posljedica prikup­ ljenog iskustva.

Sposobni smo samo za kratkotrajnu pozornost. Do­ gađaji se odvijaju velikom brzinom. Zbog toga nam je og­ raničeno i pamćenje pa se usredotočujemo na površnu sli­ ku. Pozornost obraćamo ograničenom broju pretežno mla­ dih, zgodnih i bogatih osoba koje ispunjavaju stranice jed­ nog od časopisa s vrlo prikladnim imenom: People. Ako su oni ljudi, tko smo, onda, mi ostali? Što znači biti nepoznat u svijetu zaokupljenom slavom, koliko god bila zaslužena ili nezaslužena? Sve dok i sebe i druge mjerimo imovinom i izgledom, život će nam neminovno predstavljati obesh- rabrujuće iskustvo, karakterizirano pohlepom, zavišću i željom da budemo netko drugi.

Gradnja je uvijek polaganija i složenija od razaranja. Nekada sam bio vojnik. Napustio sam vojno zvanje, ali ne zato što nisam uživao u razaranju. Zapravo, uplašio sam se da sam previše počeo uživati u tome. Spoznao sam da je ubijanje previše jednostavan pothvat u uspo­ redbi s očuvanjem života i to je na mene ostavilo dubok dojam. Zajedničku će nam budućnost odrediti borba iz­ među ubojica i mirotvoraca. Lako je pronaći opravdanje, vrlo često religijsko, za ubijanje. No, kao što je to slučaj i sa svim ostalim u životu, definira nas sam čin, a ne tu­ mačenje onoga što nas je potaklo na djelovanje.

Napetost između lakog i teškog puta pokazuje se i u svakodnevnom životu. Vjerujemo li u nenadanu preo­ brazbu i veliki uspjeh, manje je vjerojatno da ćemo se upustiti u težak rad, koji ne donosi neposredno zadovo­ ljenje, kako bismo postali onakvima kakvi želimo biti.

Zato nazdravljam ulozi koju vrijeme, strpljenje i raz­ mišljanje imaju u našem životu. Vjerujemo li da je bolje graditi nego razarati, da je bolje živjeti i pustiti druge da žive, da je bolje postojati nego biti slavan, tada možda imamo priliku da s vremenom pronađemo zadovoljava­ jući način života, taj treptaj svijesti između dvije duboke tišine.