Devetnaesti tjedan

 

 

1. ZAKON

Religija otvara nova vrata znanosti. — Franklin Loehr

 

 

 

Fizička znanost ogra­ ničila je svoj raspon kako bi ostavila po­ zadinu koju slobod­ no možemo, ili čak trebamo, ispuniti re­ alnošću duhovne

provenijencije.

— Sir Arthur Stanley

Eddington

 

SVAKO PODRUČJE istraživanja može poslužiti kao privlačan ulaz za znanost i može biti koristan otvor za marljiv i znatiželjan um. To­ liko toga uvijek treba otkrivati i učiti! Među najuzbudljivijim i naj­ zahvalnijim područjima znanstvenog istraživanja jesu i velika pod­ ručja granica prostora i vremena, te sićušni i neobični nukleotidi u lancu DNA. Pred nama su nevjerojatne količine nepoznatih spoznaja o našem materijalnom  svijetu, pri čemu nova istraživa­ nja dovode do novih tema, nova otkrića do drugih otkrića. Ubrza­ no se širimo u istraživanju vlastitih potencijala. Napredujemo u smjeru otkrivanja temeljne  prirode  čovjekova života.

U knjizi Razvoj religije kao znanosti Franklin Loehr piše:

 

Religija nam nudi cijelo jedno novo područje koje treba znanstveno istražiti. Religija otvara vrata prema prostoru koji je potencijalno veći od svega što je do danas obuhvatila fizička zna­ nost. .. Religija je područje duhovnoga, a duhovna dimenzija po­ tencijalno nam nudi geometrijsko, eksponencijalno širenje  zna­ nja. Fizički svijet, koliko god bio velik i nepregledan, ipak je og­ raničen. »Materiju nije moguće ni stvoriti ni uništiti«. No čim uđemo u duhovnu dimenziju, u svijet nefizičkoga... tko zna što nas sve očekuje?

 

Metode znanstvenog istraživanja čist su iz­ raz nužnog modusa djelovanja čovjekova

uma.

—  Thomas  Huxley

 

Stojimo na duhovnoj granici, pripravno očekujemo trenu­ tak kada će se na tim vratima koja se otvaraju pojaviti genijalni istraživači Znanosti koji će otkriti i istražiti druge dimenzije i područja stvarnosti. Mogućnosti, čak i prvi nagovještaji,  onoga što ćemo tako otkriti, upravo zasljepljuju blistavilom, ta neproc­ jenjiva blaga novih spoznaja... Duhovna područja postojanja na­ dilaze cjelokupan fizički svijet i sada nam se otvaraju. Doba ČOVJEKA upravo nas počinje dozivati.

 

 

I iz najdrevnijeg pre­ dmeta ispitivanja iz­ vući ćemo najnoviju

znanost.

—   Hermann Ebbinghaus

 

Što nama kao pojedincima znači pojam »religije koja zna­ nosti otvara nova vrata«? Šire li se neki naši pojmovi ili se mije­ njaju, jednako kao što su se mijenjali nekadašnji stavovi o zdrav­ lju, povijesti, zvijezdama, veličini i položaju Zemlje kako je zna­ nost dolazila do novih spoznaja na tim područjima? Koje sve ne­ poznate dimenzije i koje nove istraživačke eksplozije očekuju no­ ve projekte kada čovječanstvo postane još otvorenije i pripravni- je prema novim uvidima u smisao života? Kako se početi koristi­ ti vrhunskim pomagalom znanja, zahvaljujući znanstvenim meto­ dama, kako bismo otkrili neke od uzroka i razloga u pozadini procesa  stvaranja?

Bi li nam znanstvena otkrića u duhovnim sferama pomog­ la da shvatimo kako materijalne stvari nužno ne donose sreću, te da ljudima gotovo i ne pomažu da postanu kreativniji i djelotvor­ niji? Vanjske su stvari važne samo u mjeri u kojoj na nas utječu na unutarnjem planu — preko tijela, uma i duše. Kako nam po­ većano duhovno znanje pomaže da promijenimo te razmjere? Ka­ ko čovjekov život može imati koristi od znanstveničkih nastojanja posvećenih proučavanju božanskoga i snage molitve? Kada se znanost i duhovnost zahvaljujući istraživanjima zbliže, hoće li svi­ jet svjedočiti većem napretku unutar  samo  jedne  generacije  od svih čuda otkrivenih tijekom prethodnih deset naraštaja?

 

 

Isus je bio najveći znanstvenik koji je ikada hodao ovim planetom. Uranjao je pod materijalnu površinu stvari i pojava i pronalazio

duhovne uzorke.

— Mary Baker Eddy

 

 

 

I premda se može reći da cjelokupna znanost nužno počiva isključivo na čovjekovoj percepciji, nije li istina da ljudi nepresta­ no pronalaze nove puteve širenja percepcijskih sposobnosti? Proučava li znanost onda stvarnost ili samo čovjekovu percepciju

 

Sve kvalitetne zasa­ de moralne filozofije tek su sluga religije.

— Francis  Bacon

 

stvarnosti? Služi li najveći dio znanosti širenju čovjekove percep­ cije temeljne stvarnosti? Kako mi kao pojedinci doživljavamo ko­ ristan razvoj zahvaljujući širenju percepcije o svijetu koji nas ok­ ružuje? Utvrdimo li da raspolažemo nekim posebnim darom koji nam omogućuje da stvorimo nešto što može poslužiti svijetu, ne primamo li određenu nagradu, bez obzira na njezin oblik? Svat­ ko tko odluči postati koristan i nužan ovome svijetu naći će se pred obiljem prilika. Bi li za to moglo biti zaslužno  duhovno načelo davanja i primanja? Koje bi se znanstveno načelo moglo primijeniti u toj usporedbi? Uz neopisivu silu tehnologije koja ub­ rzano napreduje, postaje sve jasnije da su onima koji osjećaju unutarnju želju da služe u nebrojenim područjima na raspolaga­ nju brojne prilike.

Trebamo li nove grane znanosti koje će istražiti nevidljiva duhovna načela? Bi li taj smjer znanstvenih istraživanja mogao donijeti koristi još veće nego što ih donose svi ostali oblici zna­ nosti? Bi li nam znanstvena istraživanja mogla pokazati da su i zadivljujuće zagonetke magnetizma, sile teže, svjetla,  kreativnos­ ti, intelekta, pamćenja, ljubavi, izražavanja zahvalnosti i smisla aspekti božanskoga, te da božansko  obuhvaća  još  i  neizrecivo više od toga? Kako bi takve informacije nadahnule naš osobni ži­ vot? Bismo li se takvim informacijama mogli poslužiti da možda prigrlimo životni moto veće poniznosti i svrhovitosti?

 

 

Religija je svijeća u raznobojnoj svjetiljci. Svatko gleda kroz neku boju, no svijeća je uvijek gdje jest, i nikad se ne mijenja.

— Mohammed Naguil, egipatski vojnik

 

 

Mogu li ljudi uvećati svoje poimanje božanskoga ako prvo priznaju da dokazi ukazuju na stvarnosti neusporedivo veće i šire od onoga što je dotada bilo dostupno čovjekovoj percepciji, te ta­ ko počnu gorljivo tražiti i stotinu puta veće i brojnije izraze boža­ nskoga? Koji bi mogli biti neki od plodova u našem svakodnev­ nom životu kada bismo čak i za vrlo maleni postotak uvećali svo­ je spoznaje o božanskome? Bismo li imali više razumijevanja za potrebe drugih, pokazivali više brižnosti, suosjećanja i ljubavi? Bi li plodovi naših napora donosili više koristi čovječanstvu?

Prednosti duhovnih načela pokazuju se u uredima, tvrtka­ ma, poslovnim karijerama i životima pojedinaca. Temeljna duhov­ na načela mogu jednako pomagati i u izumima i u svim oblicima znanosti kao što dokazano potpomažu unutarnji duhovni razvoj.

 

Što bi se dogodilo kad bismo jednu desetinu znanstvenih istraži­ vanja posvetili dodatnim duhovnim ispitivanjima koja bi nadopu­ nila čudesne drevne svete knjige? Bi li koristi od toga možda nad­ mašile prednosti koje nam donose sva ostala znanstvena istraži­ vanja? 

*

 

 

2. ZAKON

Sreća potječe od duhovnog, a ne materijalnog bogatstva.

  

Bogatstvo nama nije tek sredstvo razme­ tanja, nego prilika za postizanje uspjeha.

—   Tukidid

 

Višak  bogatstva  sveta je zaklada  koju  vlas­ nik za svojega života mora  koristiti  na dobrobit  zajednice.

—  Andrew   Carnegie

 

JEDNOM DAVNO olimpijski pobjednik Charley Paddock obraćao se mladićima u mjesnoj srednjoj  školi.  »Ako  mislite da možete,  znači da možete!« dobacio im je rukavicu  izazova.  »Ako u nešto dovolj­ no vjerujete,  to vam  se  može  i ostvariti!«

Poslije je neki mladić tanahnih nogu prišao gospodinu Paddocku: »Bože moj, gospodine,  dao  bih sve  na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Bio je to trenutak nadahnuća za tog mladića. Život mu se tog trenut­ ka promijenio! Godine 1936. taj se mladić natjecao na Olimpij­ skim igrama u njemačkoj prijestolnici Berlinu. Odande se Jesse Owens kući vratio s četiri zlatna odličja!

Po povratku u Sjedinjene Države, uz klicanje okupljene mase, vozili su ga ulicama Clevelanda. U jednom trenutku auto­ mobil se zaustavio i Jesse Owens dao je autograme nekolicini obožavatelja. Uz automobil se natiskivao i  neki  mršavi  dječak, koji je rekao: »Oh, gospodine, dao bih sve na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Jesseja Owensa to je dirnulo duboko u srcu. Sjetio se svog davnog isku­ stva.  Ispružio je ruku i položio je na dječakovo rame, govoreći:

»Znaš, mladiću moj, bio sam približno tvojih godina kada sam iz­ govorio iste te riječi. Budeš li marljivo radio, trenirao i vjerovao, postat ćeš olimpijskim pobjednikom!«

Godine  1948., na londonskome stadionu Wembley, taj is­ ti dječak našao se kao zreo mladić. Čekao je start u finalnoj ut­ rci na stotinu metara. Harrison »Kostur« Dillard pobijedio je i iz­ jednačio olimpijski rekord Jesseja Owensa!

 

Mudrost vrijedi više od svakog bogatstva.

• Sofoklo

 

 

Duša je radost u sa­

mome činu.

• William Shakespeare

 

Možete li na trenutak zamisliti sreću i radost koje su osje­ tili pojedinci koje spominjemo u ovoj priči? Moguće je  da  je većinu nas nadahnulo nešto što smo vidjeli u tuđem primjeru. Ri­ ječ koju je izgovorio netko kome se divimo i  koga  poštujemo možda će zaokupiti našu pozornost i potaknuti plamen gorljivos­ ti i ohrabrenja. U duljim vremenskim razdobljima, promatranje načina na koji netko živi i reagira na život može poslužiti kao na­ dahnuće za naše misli i djelovanje. Možda ćemo se diviti rezer­ voaru nečije duhovne snage i duhovnog bogatstva. A duhovno bo­ gatstvo donosi nebrojene koristi. Produbljuje osjećaj neogra­ ničene ljubavi u našem srcu. Njeguje suosjećanje prema drugima. U nečijim očima možda ćemo uočiti svjetlo hvale i zahvalnosti, ili prelijepe izraze predanosti i ljubavi koji se odražavaju na njihovu licu. Duhovno bogatstvo poboljšava moć rasuđivanja i razlučiva­ nja i širi krug mudrosti. Zahvaljujući usmjeravanju prema preda­ nom služenju drugima može nas voditi do sve veće sreće. Niče li iz duhovnog razvoja i veća sreća?

 

 

Ako je sreća aktivnost usklađena s iznimnošću, logično je da bude

i u skladu s najvišim mjerilima iznimnosti.

—   Aristotel

 

Sreća tako, kao što nam pokazuje i Pri­ roda, o izvanjskim stvarima ovisi manje nego što se obično

drži.

—   William   Cowper

 

Vjerojatno nije teško odrediti materijalno bogatstvo kojim raspolažemo, no kako odrediti duhovno bogatstvo? Kako bismo ga definirali? Je li izravno povezano s razmjerima naše sreće? Ko­ liko smo kao pojedinci sretni? Možda mislimo da je sreća plod pozitivnih okolnosti. To može biti točno u određenoj mjeri. Me­ đutim, bi li zreliji pogled na sreću pokazao da je riječ o nuspro- duktu služenja s ljubavlju i dijeljenja sreće i bogatstva s drugima? Kako se osjećamo kada se iskreno posvetimo kvalitetnome obav­ ljanju posla, iskrenoj komunikaciji s drugima, kada posjetimo bo­ lesnika ili se s prijateljem glasno smijemo od radosti?

Da, materijalne stvari donose utjehu, ali gotovo uopće ne pomažu na putu do sreće ili korisnog služenja. Kada razvijemo duhovno bogatstvo, stječemo unutarnju sigurnost koja nam služi. Naše duhovno bogatstvo može nam pomoći da se oporavimo od gubitaka. Dolaze li prednosti i darovi materijalnog bogatstva kroz mudru primjenu u služenju drugima i plemenitim ciljevima?

Bi li se duhovno bogatstvo moglo nalaziti u samome sre­ dištu čovjekovih nastojanja da pronađe red i organizaciju u kraj­ njim stvarnostima kozmosa, mjesta gdje živimo, krećemo se i postojimo?

 

3. ZAKON

Religija koristi zdravlju.  — Dale  Matthews

 

 

Potreban nam je sus­ tav religije kojem će u samome središtu

biti  znanost.

—  Margaret   Mead

 

 

[Molitva]  mi je spa­

sila život.

—  Mahatma  Candhi

 

JEDNA ŽIVAHNA i naporna dama često je dolazila u ordinaciju dr. Dalea Matthewsa. Uvijek je dolazila oboružana šarmantnim os­ mijehom, prodornom duhovitošću i uz  neizlječive  bolove  uzroko­ vane artritisom. Svaki dolazak značio je i dugotrajne i  zamorne litanije o neizlječivim boljkama. Liječnik je na njoj iskušao sve dostupne  lijekove  za  suzbijanje  boli,  praktički  bez  uspjeha.

»Postoji li uopće nešto što vam može pomoći?« upitao ju je jednom dr. Matthews.

»Da. Vjera i molitva!« uskliknula je ona. »I pjevanje u crk­ venom zboru!«

Vjera, molitva i... pjevanje? Navode li se takve stvari u medicinskim udžbenicima? Bi li ih trebalo navesti? Jesu li religi­ ja ili duhovnost, poput opijata, djelotvorno sredstvo za suzbijanje boli i drugih poremećaja? Koja je u tom slučaju primjerena doza? Ima li i nuspojava?

 

Naviknut na kontemplaciju o Ljubavi i Suosjećanju, zaboravio sam

sve razlike između sebe i drugih.

—  Milarepa

 

Čini mi se da je spo­ sobnost pokazivanja brižnosti ono što ži­ votu pridaje najdub­

lje značenje i smisao.

— Pablo  Casals

 

Medicinsko djelovanje duhovne vjere nije tek pitanje vjere, nego i znanosti. Medicina uma-tijela jedno je od najpropulzivni- jih područja medicinske znanosti, budući da se istraživači širom svijeta sve više bave djelovanjem mentalnog stresa, emocionalnih poremećaja i društvene  izoliranosti  na čovjekovo  tijelo.  Više od tri stotine znanstvenih istraživanja pokazuje medicinsku vrijedno­ st duhovne predanosti. A među oblicima takve predanosti jesu i molitva, proučavanje svetih tekstova, sudjelovanje u raznim obli­ cima bogoslužja, te aktivno sudjelovanje u djelovanju duhovne za­ jednice. Prednosti takvog djelovanja olakšavale su prevenciju i li­ ječenje mentalnih poremećaja (npr. depresije, sklonosti samou­ bojstvu te tjeskobe), medicinskih i kirurških poremećaja i anoma­ lija (npr. bolesti srca, raka, spolno prenosivih bolesti) i ovisnos­ ti; ublažavali bol i invalidnost; produljivali životni vijek. Osim to­ ga, duhovno liječenje, na primjer molitvom i psihoterapijom ute­ meljenom  na religiji,  pospješuje oporavak.

Kohezivan, ugodan i utješan sklop duhovnih stavova i vri­ jednosti, te sudjelovanje u svetim obredima,  pojedincima pridaju

 

Vjera u nepobjedivu i nepogrešivu snagu donosi nevjerojatnu moć izlječenja.

— Herbert Benson

 

izraženiji osjećaj smisla, svrhe i nade. Vjera često nudi »mir koji donosi spoznaju« i to u trenucima boli, tuge  i  nemoći.  Zdrav način života koji obuhvaća tjelovježbu i zdravu prehranu češća je pojava među religioznim osobama. Ljudi koji su duhovno usredo­ točeni lakše se nose sa stresom, imaju snažnu društvenu potporu i uživaju u kvalitetnijem životu (npr. spokoju, samopoštovanju, zadovoljstvu poslom i brakom, altruizmu).

 

 

Aktivno sudjelovanje u religiji poboljšava i zdravlje djelovanjem

na zdravstveno ponašanje.

— Harold Koenig

 

 

 

U knjizi Bog za 21.  stoljeće Herbert Benson piše:

 

Duhovni stavovi umiruju um, dokidajući neproduktivno razmišljanje koje nam često obuzima misli. Tijelo je vrlo djelot­ vorno kada se treba samo zaliječiti, no prečesto se događa da to­ me smetaju negativne misli i sumnje. Briga i sumnja potiču bor­ bene reakcije, a povezani simptomi koji su posljedica stresa i bo­ lesti mogu otupjeti evolucijski prilagođenu sposobnost samoza- Iječenja... No kako vjera, kako se čini, nadilazi iskustvo, tako postiže vrhunske rezultate u oslobađanju od napetosti i stvaranju nade i očekivanja. Uz nadu i očekivanja dolazi i »zapamćeno bla­ gostanje« — cerebralna poruka usmjerena na liječenje koja mo­ bilizira  tjelesne izvore i reakcije.

 

U zraku se osjeća nova spremnost za razmatranje alterna­ tivnih načina liječenja i sve veća suradnja između religije i medi­ cine. Je li došlo vrijeme da se te dvije predugo razdvojene a tako bliske tradicije liječenja napokon pomire i udruže?

 

*

 

4. ZAKON

Napredak  iziskuje  promjene.

 

Što bilo je novo nije se održalo, nego sa­ mo je dotaknulo vra­

ta  promjene.

—  Osborne  Henry

Kwesi Brew

 

 

 

Napredak  smatramo legitimnim  tek  kad podupire, a ne pot­ kopava, slobodu  i demokraciju.

—  Eduardo  Frei

Montalva

 

KAMO GOD se osvrnemo, nailazimo na koristan napredak i to u ni­ zu različitih područja, poput zdravlja i medicine, znanosti, gospo­ darstva, komunikacija, medija, prijevoza, religije, dobrotvornog rada, filantropije, filozofije, psihologije, umjetnosti, glazbe, škol­ stva, obitelji i zaštite okoliša. Snažno je izražen osjećaj  da  se tempo napretka ubrzava. A to ubrzanje vjerojatno će se nastaviti i u nebrojenim područjima čovjekovih nastojanja.

Kad se i u našem  životu pojave plimni valovi promjena, možda nije zgorega prisjetiti se da napredak iziskuje promjene. Ako baš i ne znamo kako prihvatiti promjene, možda ćemo usput naići i na teška i neugodna iskustva. S druge strane, ako smo ot­ voreni prema božanskoj nazočnosti u svakoj situaciji i u svim pro­ mjenama, tada ćemo s voljom i gorljivošću plivati na krijesti toga vala! Ako traže dobro u svima i u svemu, ljudi će pronaći upravo to; a to  može imati konstruktivne posljedice, i to na nebrojene načine. Gorljivost prema životu, bez obzira na izgled ili okolnos­ ti koje naoko vladaju, donosi trud i uspjeh.

Ovo je divno razdoblje za postojanje na našem planetu! Pogledajte   što se sve samo dogodilo na području naše prehrane i zdravlja, životnog standarda i radnih uvjeta, političke i gospo­ darske slobode, obrazovnih mogućnosti i mogućnosti za komuni­ ciranje, lakoće kretanja, kvalitete slobodnog vremena i, što je najvažnije, sposobnosti da se slažemo medu sobom i sa svojim Stvoriteljem.  Nevjerojatan  napredak!

 

 

Naše su zamisli tek intelektualna pomagala kojima dopiremo do pojava; kada odrade svoju zadaću, moramo ih mijenjati...

— Claude  Bernard

 

Stalna je samo promjena.

—  Heraklit

 

Ako smo predani i ako s radošću rastemo i razvijamo se fizički, mentalno i duhovno, hoćemo li lakše prigrliti promjene? Pripremamo li se redovito za neočekivane promjene zahvaljujući moći molitve? Ubrzavamo li jamstva da će nam naša sve veća ot­ pornost i fleksibilnost pomoći  da napredujemo odvažno i  slavo­ dobitno?

Imamo li vjere u sposobnosti kvalitete naše duše, svjesni toga da raspolažemo puninom božanske ljubavi, mudrosti i inte-

 

Bog ne mijenja što je u ljudima sve dok oni sami ne promije­ ne što je u njima.

—  Kuran

 

ligencije? Prepoznajemo li da i nepovoljne okolnosti mogu služi­ ti kao raskošan i koristan dar, kao i prekretnica u osobnome raz­ voju? Jesmo li voljni u promjenama prepoznati priliku da posta­ nemo produktivniji i korisniji?

 

 

Vjeruj u život! Ljudska će bića uvijek živjeti i napredovati do

većeg, višeg, šireg i punijeg života.

— William  Edward Burghardt De  Bois

 

 

Svijet je promjena; život nam se pretva­

ra u ono što

mislimo.

—  Marko  Aurelije

 

Kako svjesno pridonijeti napretku posredstvom promjena? Danas nam se, primjerice, nude neviđene prilike da čitamo, gle­ damo ili slušamo vijesti iz cijeloga svijeta. Bismo li se mogli kon­ centrirati na pozitivne aspekte vijesti, tražiti dugoročne prednos­ ti, umjesto da se usredotočujemo na negativno?  Na  taj  bismo način vjerojatnije poduzeli nešto pozitivno. Koristimo li životna iskustva koja nam često donose promjene kako bismo bolje ovla­ dali svojim mislima, osjećajima i emocijama? Je li nam život zah­ valjujući promjenama postao jednostavniji i iskreniji? Koji su ne­ ki od pozitivnih aspekata služenja i potpomaganja ubrzanja boža­ nske kreativnosti?

 

*

 

 

5. 5. ZAKON

Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje i samodisci­ plinu.

—  Nepoznati  autor

 

Želite  li doći visoko, upotrijebite  noge! Ne dopustite da vas drugi nose gore;  ne sjedite  na tuđim leđima i glavi!

—  Friedrich Nietzsche

 

FRIEDRICH NIETZSCHE ovako je opisao trofazni proces dozrijeva­ nja svijesti:  u  prvoj  smo  fazi  nalik  na  devu koja  se  sagnula  kako bi joj na leđa stavili tovar društvene uvjetovanosti, navika i  kon­ vencija. U drugoj fazi nalik smo na lava koji se rikom buni protiv društva koje nameće ograničenja i zapovijedi.  Tek  nakon  što dovršimo lavovski posao postajemo djetetom, a to znači pravim ljudskim bićem, sposobnim za spontanost,  intuitivnost  i  pouzda­ nost  u  reagiranju  na  okolni  svijet.

Životno  učenje  često  iziskuje  da  promotrimo  društvene konvencije,  ideale i programe,  kao i navike  i rutinske  postupke

 

Jedino je putovanje unutarnje putovanje.

—  Rainer  Maria

Rilke

 

koje smo eventualno nesvjesno prihvatili i nakupili. Do korisnih iskustava često dolazimo kroz pokušaje i samodisciplinu. Metoda pokušaja i pogrešaka jedan je od  načina  stjecanja  znanja. Međutim, mjera naše hrabrosti nerijetko se odražava u životnoj viziji koju smo odabrali, u znanju koje smo stekli, te u onome što je potrebno za nastavak putovanja. Možemo li nadići bol ili tugu svakog iskustva, na temelju nje nešto naučiti, te živjeti za dobro­ bit  čovječanstva?

 

 

U svim čovjekovim poslovima pojavljuje se napor, kao i rezultati,

a veličina napora mjera je

rezultata.

— James Allen

 

Što čovjek mora tražiti u životu, ne nalazi se ni na moru ni na kopnu. Riječ je o dijelu  njegova je­ dinstvenog potenci­ jala za iskustvo, nečemu što nitko ni­ kada nije iskusio i nije mogao iskusiti.

— Joseph   Campbell

 

Disciplinu nazivaju i »prosvijetljenom ustrajnošću«. Samo­ disciplina se jednostavno sastoji od posvećivanja onome što  je nužno  bez nepotrebnog gubljenja vremena i energije  na tužaljke ili na odgađanje. To možda zvuči podosta nesmiljeno, no svaka­ ko daje željene rezultate! Korist se sastoji u tome što otkrivamo da sloboda nije sposobnost da radimo ono što nam se u od­ ređenom trenutku eventualno radi,  nego  sposobnost  da  biramo što ćemo činiti i da to zatim provedemo do kraja! Koliko se čes­ to događa da uludo trošimo vitalnu energiju koju  bismo  inače mogli kanalizirati kreativnom discipliniranošću, a sve u nastoja­ nju da zaštitimo ego? Kad bismo samo slušali, mudrost srca rek­ la bi nam što je važno, a što je nepotrebno.

Ustrajnost je velik i važan sastavni element uspjeha i može poslužiti kao snažan saveznik u proživljavanju teških iskustava. U knjizi Krila radosti Sri Chinmoy navodi zanimljivu priču o ustra­ jnosti i samodisciplini:

 

Dječak po imenu Bopdeb bio je najgori učenik. Roditelji i učitelji nemilosrdno su ga grdili, no ništa nije pomagalo. Na kon­ cu su učitelji dignuli ruke i izbacili ga iz škole. Više ga, međutim, nisu željeli ni roditelji. Bopdeb je tako, razočaran i jadan, otišao od kuče i uputio se u susjedno selo.

Iz dana u dan Bopdeb je odlazio moliti i meditirati pod jedno stablo u blizini jezera. Odande je gledao kako žene iz sela s praznim vrčevima dolaze do jezera i pune ih vodom. Tako je uočio da ih pune, odlažu na kamene stube i zatim se kupaju. Na­ kon osvježenja, vračaju se kući s vodom.

 

Jednog dana, kada u blizini nije bilo  nikoga, Bopdeb je primijetio da onaj dio stuba na koji žene odlažu vrčeve više nije u ravnini s okolnim dijelovima. Stoga je samome sebi rekao: »Bu­ dući da žene ovamo često odlažu vrčeve, kamen se istrošio. Ako se može istrošiti čak i kamen, što je onda s mojim mozgom?« Na temelju tog iskustva Bopdeb je shvatio strpljivost i ustrajnost.

Počeo je ozbiljnije moliti i meditirati, a nekoliko dana pos­ lije počeo je ponovno čitati svoje knjige sa sanskrtskom gramati­ kom. Iako je bio najgori učenik, sada je uspijevao sjetiti se pročitanoga. Nastavio je učiti i, zahvaljujući ustrajnosti, postao najvećim stručnjakom za sanskrt u Indiji.

 

Dolaženje do cilja može zahtijevati i višekratne pokušaje. Svaki pokušaj možda nas vodi bliže postizanju cilja, a pritom možemo ostvariti i neke druge stvari. Korisna iskustva donose neopisivo unutarnje bogatstvo. Pogledamo li malo bolje oko se­ be, uvidjet ćemo da se svijet posve sigurno razvija i napreduje. Vjerojatno ste već negdje pročitali ili čuli sljedeće riječi Johanna Wolfganga von Goethea. Poticaji za odvažno djelovanje potječu iz iskustava čovjeka koji je bio iznimno hrabar.

 

Čim se čovjek nečemu nedvosmisleno posveti, na scenu stupa i Providnost.

Događaju se raznorazne stvari od pomoći, stvari kojih inače nikako ne bi bilo.

Čitav niz događaja slijedi iz takve odluke, pojavljuju se u čovjekovu korist  raznovrsni neočekivani događaji,

susreti i materijalna  pomoć,

o kojima nitko nije mogao ni sanjati. Što god možete, ili o čemu sanjate, to možete i započeti.

Odvažnost u sebi nosi genijalnost,  snagu i magiju.

Krenite  odmah.

 

Kada vas nadahnjuje neki uzvišeni cilj, neki izniman projekt, sve vaše misli trgaju okove. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša svijest širi se u svim mogućim smjerovima, a vi ćete se tako naći u no­ vom, divnom i čudesnom svijetu. Sile koje su donedavno spavale, sposobnosti i talenti, sve to oživljuje, a vi otkrivate da ste kao oso­ ba neusporedivo veći nego što ste uopće sanjali.

— Patanjali

 

Naglasci ••

 

1. Možete li u duhovnosti vidjeti jedno posve novo područje ko­ je valja znanstveno istražiti?
2. Što vam kao pojedincu znači pojam »religije  koja znanosti  ot­ vara nova vrata«? Bi li te informacije mogle biti korisne i na osobnoj  razini?
3. Bi li nova grana znanosti koja bi istraživala duhovna načela bila univerzalno  korisna?
4. Materijalno se bogatstvo Iako određuje, no kako odrediti du­ hovno  bogatstvo?
5. Kako se suosjećanje može smatrati kvalitetnim stavom u sva­ kodnevnome životu?
6. Je li suosjećanje oblik izraza neograničene ljubavi?
7. Kako suosjećanje ne služi kao poziv na nedjelovanje ili samo­ zadovoljstvo?
8. Koje je načelo u pozadini izraza »napredak iziskuje promje­ ne«?
9. Kako promjene poboljšavaju naš život i povećavaju naš nap­ redak?
10. Ukazuje li otpor prema promjenama na to da se trebamo ma­ lo dublje zagledati u sebe?
11. Što vama znače riječi »Disciplinu nazivaju i 'prosvijetljenom ustrajnošću'«?
12. Kako vam samodiscipliniranost pomaže u ostvarivanju cilje­ va?
13. Zašto je najvažnije životno putovanje upravo unutarnje puto­ vanje?

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona

 

Koliko smo puta u životu doživjeli trenutke duboke tuge ili očaja, kako zbog sebe, tako i zbog neke bliske osobe? Uzrok je mogla biti neka teška bolest, nesreća, prekid veze, gubitak imo­ vine, ili smrt prijatelja ili voljene osobe. Kako smo reagirali?

Mnogi ljudi  često  tonu  u  žalost;  tada  ili  osjećaju  potrebu da svima pričaju što im se događa ili se povlače u vlastiti jad. Ta­ ko tugujemo. Možda čitamo knjige koje  nam  nude  informacije  o tome kako se suočiti s takvim situacijama i osjećajima. Možda odlazimo na sastanke skupina za  potporu,  kako  bismo  lakše prežalili gubitak i ponovno stekli osjećaj stabilnosti. Tugovanje je prihvatljiva  reakcija  na  gubitak  ili  tragičan  događaj.

 

Ali  što  bi  se  dogodilo  kada  bismo  istinski  shvatili  sljedeće riječi  Rumija,  mističnog  perzijskog  pjesnika:

 

Vidjeh kako žalost pije šalicu tuge pa povikah:

»Kako je slatka, zar ne?«

»Uhvatio si me«,  odgovori žalost,

»i upropastio mi posao.

Kako ću sada prodavati tugu kada znaš da je to ugodan dar?«

 

Do kojih bi životnih promjena moglo doći kada bismo shvatili da su padovi, boli, tuge i razočaranja izvor energije koja nas može dovesti do viših razina svijesti? To ne znači da ne tre­ bamo poštivati iskrene osjećaje. Ali promislite o ovome: Bi li is­ tinitost Rumijevih  opažanja  mogla  ponuditi  nov način  reagiranja na teške okolnosti? Nije nužno voljeti tragedije i teške situacije, no možemo li spoznati da se iz njih, čak i usred tuge i žalosti, može naučiti nešto korisno? 

*