PUTOVANJE NAŠIM SUNČEVIM SISTEMOM

Pa vidite to pitanje nasega putovanje svemirskim prostorom je jedno pitanje koje je za prosjecnoga hrvatskoga studenta fizike prilicno lako rjesivo. Rijec je naime o tome da je moguce koristiti pri tome putovanju suncev magnetizam I suncev vjetar koji dopire do 100 astronomskih jedinica. Jedna AJ je razdaljina Zemlje of Sunca. Dakle mi mozemo putovati nasim suncevim sistemom bez vecih problema jedino nam je potrebno konstuirati motor koji koristi suncev vjetar kao pogonsku energiju

Vanjski dio Sunčeve atmosfere, koji zovemo korona, stalno ispušta dio plazme u svemir u obliku Sunčevog vjetra, kao struja električki nabijenih čestica koja se širi do otprilike 100 astronomskih jedinica (AJ – udaljenost od Zemlje do Sunca). Balon međuzvjezdane materije koju stvara Sunčev vjetar naziva se heliosfera: to je najveća neprekidna struktura u Sunčevom sustavu. Osim Zemlje i drugih planeta, oko Sunca kruže i asteroidi, kometi, meteoroidi, trans-neptunski objekti u Kuiperovom pojasu i čestice prašine. [11][12]
U središtu Sunca u termonuklearnim reakcijama (nuklearna fuzija) vodik se pretvara u helij. Svake sekunde u nuklearnim reakcijama sudjeluje 3,8 ∙ 1038 protona (vodikovih jezgri). Oslobođena energija biva izračena sa Sunčeve površine u obliku elektromagnetskog zračenja i neutrina, te manjim dijelom kao kinetička i toplinska energija čestica Sunčevog vjetra i energija Sunčevog magnetskog polja.

Sunce je magnetski aktivna zvijezda. Ona održava jako i promjenjivo magnetsko polje, koje se mijenja u 11 godišnjem Sunčevom ciklusu. Sunčevo magnetsko polje izaziva mnoge pojave, koje se jednim imenom nazivaju Sunčeve aktivnosti, u koje ubrajamo Sunčeve pjege na fotosferi, Sunčeve baklje, kao i Sunčev vjetar, koji odnosi dio plazme kroz Sunčev sustav. Utjecaj Sunčevog magnetskog polja na Zemlji može biti u vidu polarne svjetlosti, te ometati radio-komunikacije i električne mreže.
Razlika u brzini okretanja ekvatora i polova ili diferencijalna rotacija, uzrokuje i uvijanje magnetskog polja, koje stvara erupciju lukova na površini Sunca i pokretanje Sunčevih pjega i prominencija.
Sunčevo magnetsko polje izlazi iz samog prostora Sunca, budući da magnetizirani Sunčev vjetar nosi dio Sunčevog magnetskog polja u Sunčev sustav, stvarajući tako međuplanetarno magnetsko polje. Dok je jačina magnetskog polja na Sunčevoj fotosferi oko 50 – 400 μT, u blizini Zemlje ono iznosi oko 0,1 nT.

Dakle mi vidimo da je taj problem koristenja sunceve energije kao pogonskoga goriva rjesiv problem I da mi bez vecih problema mozemo putovati nasim suncevim sistemom. Drugim rijecima nasa puotavanja prema Marsu ili Jupiteru su već prilično zastarjeli kada već imamo ideje putovanj cijelim suncevim sistemom. Nama vise nije toliko interesantno da li smo usli u gravitaciono polje drugoga nebeskoga tijela kao sto se to govorilo za vrijeme misije Apola kada je već notorna činjenica da smo zahvaljujući Woyageru izašli iz suncevoga Sistema I jos uvijek dobijamo podatke iz dubokoga svemira. Dakle potrebno je usmjeriti nase snage prema konstruktivnim rjesenjima koja nesto znace mladoj generaciji za razliku of pokusaja da se of svijeta napravi rusevina kao sto to pokazuju slucajevi rata u Iraku, bivsoj Jugoslaviji, somaliji, Siriji , Burmi I drugdje. Pa to je to kada banalnost masta.

Zlatan Gavrilović Kovač