Upisao:

mlabos

30. prosinca 2017.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

580

PUTA

OD 14.01.2018.

PUT ZENA - SJEDEĆI MIRNO, NE RADEĆI NIŠTA 7

Čitaocu na Zapadu sve ovo može izgledati samo kao neka vrsta panteizma, pokušaj da se razriješe konflikti tvrdnjom, „Sve je Bog". Ali je ovo, sa stanovišta zena, daleko od prave prirodnosti, pošto sobom povlači korištenje lažnog koncepta — „sve je Bog", ili „sve je Tao".

Međutim, ako u isto vrijeme pokušam kontroliati, tumačim ga kao prisilu.

Kao što je jedan majstor zena rekao, „Ne ostaje ti ništa tada, osim da se slatko nasmiješ."

U tom se času sveukupna kvaliteta svijesti mijenja i ja sebe doživljavam u novom svijetu u kojem sam, očigledno, oduvijek i živio.

Čim sam uvidio da se moje dobrovoljne i namjerne radnje događaju spontano „same po sebi", upravo kao disanje, slušanje, i osjećanje, nisam više u zamkama kontradikcije, pokušavajući da budem spontan.

Prave kontradikcije i nema, pošto je „pokušavanje" već „spontanost". Kad se ovo shvati, prisilna, blokirana i „svezana" osjećanja iščezavaju.

To je kao da sam se bavio navlačenjem konopca, isprobavajući koja je od moje dvije ruke jača, pri tom zaboravljajući da su obje moje.

Nikakve prepreke spontanosti ne preostaju kad se uvidi da je pokušavanje nepotrebno.

Kao što smo vidjeli, otkriće da su i dobrovoljni i slučajni aspekti uma podjednako spontani, dolazi do trenutnog okončanja dualizma između uma i svijeta, saznavatelja i saznatog.

Novi svijet u kojem se nalazim izvanredno je prozračan, ili je tako oslobođen prepreka da mi se čini kao da sam, na neki način, postao prazan prostor u kojem se sve odvija.

Ovo je, dakle, smisao često ponavljane tvrdnje da su „sva bića u nirvani od samog početka", da je „svaki dualizam pogrešno shvaćen", a „obični um je Tao", pa stoga nema nikakvog smisla pokušavati da se usaglasimo s njim.

Po riječima Ch'eng-tao Kea:

Kao prostrani svemir, to omeđeno nije,

Ipak je upravo ovdje, bezgranično duboko i jasno.

Kad žudiš da ga upoznaš, ne vidiš ga.

Ne možeš ga uhvatiti, ali ga ne možeš izgubiti.

Nemoćan da ga stekneš, dobivaš ga.

Kada šutiš, ono govori;

Kada ti govoriš, ono šuti.

Veličanstvene vratnice širom su otvorene da udijele milost,

I nema te gužve koja može zapriječiti prolaz.

Shvativši ovo u času svog satoria, Hakuin je uzviknuo: „Kako je to čudesno!

Kako je to čudesno! Nema rođenja-i-smrti od kojih treba pobjeći, niti ima vrhunskog saznanja kojem se mora stremiti!"

Ili, po riječima Hsiang-jena:

Jednim potezom zaboravio sam sva saznanja!

Nema koristi od vještačke discipline,

jer kud god krenuo ukazujem na drevni Put.

Paradoksalno, ali ništa nije toliko izvještačeno kao ideja o izvještačenosti.

Ma koliko se čovjek trudio, nemoguće mu je da se suprotstavi spontanom Taou, kao što je neizvodljivo živjeti u nekom drugom vremenu ili prostoru, a ne ovom.

Kada je neki monah upitao Bankeia, šta misli o discipliniranju sebe da bi se dostigao satori, majstor je rekao: „Satori je suprotnost zbrci.

Kako je svako stvorenje suština Bude, u stvarnosti ne postoji ni zrnce zbrke. Što, onda, čovjek postiže satorijem?

Uvidjevši, dakle, da ne postoji nikakva mogućnost udaljavanja od Taoa, postajete nalik na Hsian-chuehovo „bezbrižno" stvorenje.

On ne izbjegava lažne misli, niti traži one prave,

Jer neznanje je, u stvari, priroda Bude,

A ovo varljivo, promjenljivo, prazno tijelo je Dharmakaya.

Čovjek odustaje od pokušaja da bude spontan uvidjevši da je nepotrebno pokušavati, a tada i tu, to se može dogoditi.

Majstori zena često ukazuju na ovo stanje time što izbjegavaju odgovor, a zatim, kada se onaj što pita okrene u namjeri da ode, pozovu ga iznenada po imenu. Kad on, prirodno, odgovori, „Da?", majstor uzvikne: „Eno ga!"

Čitaocu na Zapadu sve ovo može izgledati samo kao neka vrsta panteizma, pokušaj da se razriješe konflikti tvrdnjom, „Sve je Bog".

Ali je ovo, sa stanovišta zena, daleko od prave prirodnosti, pošto sobom povlači korištenje lažnog koncepta — „sve je Bog", ili „sve je Tao".

Zen poništava ovaj koncept ukazujući da je on isto toliko nepotreban kao i svaki drugi.

Čovjek ne ostvaruje spontani život, tako što bi to zavisilo od ponavljanja misli ili tvrdnji.

Ostvaruje ga shvaćajući da su takve iluzije nepotrebne.

Zen slikovito opisuje sve načine i postupke radi ostvarenja Taoa kao „noge u zmije" — krajnje nepotreban dodatak.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!