5.predavanje PRSTEN I KANTOVA TEORIJA NEBA

Zlatan Gavrilović Kovač

Dobar dan,

mi smo u prošlim predavanjima govorili o Prstenu oko Zemlje , spominjali smo Gilberta I njegovu ideju o zemlji kao magnetu, zapravo njegovu Istinu o zemlji kao magnetu , govorili smo o tome kako je u 20 stoljeću Tesla dodao tome zavojnicu u svojoj ideji Prstena oko Zemlje . Mi smo to kasnije proširili na Mjesec I na problem planetarnoga sustava Zemlje I Mjeseca I govorili smo o tome koliko je to kardinalna spoznaja. Međutim prvu evidenciju o Prstenu nalazimo kod Predsokratika I to nalazimo kod Parmenida I to u odjeljku B koji se odnosi na fragmente o prirodi , B12. Mislim da se tu, koliko je meni poznato , prvi put spominju prstenovi. I tu čitamo otprilike ovo ( govorimo o hrvatskom prevodu Dielsovih Predsokratika, o str. 214, koje fragmente je preveo Dubravko Škiljan) : “ Nakon malog broja stihova opet progovoriše o dvama elementima, zaključuje ovako, opisuje sposobnost stvaranja – Prsteni uži ( užitka op.ZGK) upravlja svima . Parmenid je jasno iznio uzrok stvaranja , ne samo tjelešca u nastanku nego I netjelešca koja ispunjavaju nastanak kada kaže- slijedeći ženke I on drži da je jedan zajednički uzrok stvaranja boginja stavljena u sredini svega, uzročnica svakog nastanka.” I onda se spominje fragment : “Prsteni uži nemješane puni su vatre, slijedeći prvi su noći gdje dio plamena struji , u sredini je boginja koja upravlja svima , potpuno naime rađanjem mrskim I parenjem vlada , šalje na parenje mužjaka ženki I suprotno opet mužjaka ženki.”

Znači ovaj fragment Parmenida možemo pronaći u Dielsovim Predsokraticima u prevodu Dubravka Škiljana . Ja sam se onda pitao koliko je taj prevod adekvatan, da li je moguće da pronađem neke druge prevode koji se odnose na taj paragraf I ja sam se onda obratio engleskom prevodu Jonathana Barnesa iz njegove knjige Early Greek Philosophy koja je objavljena u Londonu . I ja sam pronašao na stranici 137 taj isti fragment koji započinje ovako : “ The narrower [bands] are full of unmixed fire” , znači to bi se prevodilo kao Uži prstenova ili uži pojaseva su puni nemješane vatre I iz toga sam zaključio da je taj prevod Dubravka Škiljana sasvim korektan.

Znači prvu evidenciju o prstenovima kao uzročniku stvaranja pronalazimo već kod predsokratika , već kod Parmenida ali je potrebno danas vidjeti kako je ta ideja proslijeđena do Kanta, to se proteže tisućama godina I dolazi do Kanta I on to spominje u svojoj Općoj povijesti prirode I teoriji neba 1755 godine . Podnaslov te njegove knjige je Pokušaj o ustrojstvu I mehaničkom postanku cijele svjetske zgrade raspravljeno prema Newtonovim principima . I on tu odmah na početku u svome Predgovoru kaže da on ima veliko uvjerenje o nezabludivosti božanskih istina I on kaže da je to kod njega toliko snažno da sve protuagumente odbacuje . Ali upravo slaganje kaže Kant kojega nalazimo između ovoga sistema I religije uzdiže njegovo samopouzdanje . I on tu govori u tome svome kapitalnome radu I taj Predgovor zaključuje riječima I svojim razmatranjima koje je vrlo interesantno: oblikovana nebeska tijela su okrugle mase , dakle najjednostavniji . Iz te jednostavnosti Newtonovih zakona , iz te jednostavnosti prirode on kaže : dajte mi materiju ja ću iz toga sagraditi svijet. Međutim Kant se pita mogu li se I najmanje biljke ili insekt hvaliti takvim prednostima. Je li se u stanju kazati dajte mi materiju ja ću vam pokazati kako bi se mogla proizvesti gusjenica. I on kaže da će se prije moći uvidjeti oblikovanje svih nebeskih tijela, uzrok njihova kretanja , ukratko postanak cijelog sadašnjeg ustrojstva svjetske građevine iz mehaničkih razloga prije nego proizvođenje jedne jedine biljke ili gusjenice. Znači moguće je objasniti postanak svijeta ali je nemoguće objasniti postanak života

O prstenu oko Zemlje Kant raspravlja u 5 poglavlju svoje Teorije neba koje nosi naslov O nastanku Saturnova prstena...Ja neću sada ulaziti u interpretaciju Kantova razumijevanja , samo ću spomenuti da se on na kraju toga poglavlja bavi pitanjima prstena oko Zemlje. I on kaže da je pitanje da li je Zemlja kao I Saturn imala prsten I da je moguće možda govoriti o prstenu oko Zemlje, to je stranica 104. I on kasnije razmatra tu ideju I povezuje je sa biblijskim svjedočanstvom Velikoga potopa. I o tome ću sada kazati nekoliko riječi. Ta ideja Kanta proslijeđena je direktno kasnije do Tesle. Ja sam Kanta spominjao u svojoj Kozmologiji više puta s obzirom na njegovu nebularnu hipotezu I s obzirom na neke suvremene momente o naravi kozmičkih procesa posebno ako imamo u vidu posljednje naše spoznaje u razvoju solarnoga sistema. Međutim je istina da Kozmologiju zlatnoga prstena uopće nije moguće razumjeti bez prethodnoga poznavanja Kantove Teorije neba I onoga što je danas manje više poznato kao Kantova estetika. Jer njegova Treća kritika kojom je on dovršio svoj sistem transcedentalnoga idealizma, a riječ je o Kritici moći suđenja predstavlja samo njegovo daljnje objašnjenje I produbljivanje osnovnih teza koje je postavio u svojoj Teoriji neba iz 1755 godine. Ja sam u svome radu bio usmjeren na engleski prevod Teorije neba ali sam kasnije uspio doći I do prevoda Mile Babića. Govorim to stoga što izgleda da nisu svi prevodi ovoga Kantovog djela isti I potpuno odgovarajući nego se oni razlikuju u zavisnosti od sredine I u zavisnosti od izdavača. To u ovom slučaju nije toliki problem. Veći I daleko značajniji problem je u tome da ja držim poput Kanta da je cjelokupni kozmos I procesi u njemu predmet estetičke refleksije. Kozmos je predmet estetike ili ako hoćete estetički problem pa kao takav trajno u posjedu filozofije prema kojoj današnja astronomija stoji kao jedan jako važan segment. A to je sasvim drugačije mišljenje od onoga da suvremena astronomija o tome predmetu ima prvu I posljednju riječ.

Odatle je posve jasno Kantvo upućivanje na povijest filozofske problematike od starih Grka I predsokratika nadalje kao I njegovo oduševljenje pred poretkom, umnošću I ljepotom kozmičke arhitekture koje je najbolje izrazio u Predgovoru svoje Teorije kao I u ostalom u cjelokupnom njegovom djelu I konačno njegovoj cjelokupnoj filozofiji. Prema tome za Kanta poredak I ljepota planetarne strukture, njena harmonija, njena svrha samo su dokaz prisutnosti najviše mudrosti u poretku svijeta. Priroda se razvija prema određenom poretku I na pravilan način tako da ona nije ništa drugo do igra Boga iz njegove dobrote I ljepote. U svojoj Kritici moći suđenja Kant kaže da priroda uzeta u estetičkom sudu kao moć koja nad nama nema sile jest dinamički uzvišena. Opasne strmine, prijeteće litice, olujni oblaci koji se gomilaju na horizontu I koji dolaze sa munjama I grmljavinom, vulkani po cijelom svijetu svojom razornom silom, olujni vjetrovi , orkani sa golemim pustošenjima zemlje, beskrajni pobješnjeli oceani , visoki vodopadi velikih rijeka i mnogi drugi prirodni fenomeni čine našu moć u usporedbi sa ovom silom, posve neznatnom sitnicom. I pogled na njih postaje još privlačniji, još strašniji ukoliko smo zaklonjeni u nekoj sigurnosti. Mi te stvari rado nazivamo uzvišenima jer nas stavljaju na običnu mjeru I dopuštaju da mi u sebi otkrijemo moć posve druge vrste, da se ogledamo sa ovom prividnom svemoći prirode. Odatle naš strah pred silama prirode ali I čuđenje koje graniči sa strahom , užas I sveta jeza. Čovjek koji se doista boji jer je prema Kantu grešan , ne nalazi se u raspoloženju da se divi božanskoj veličini, za što je potrebna nastrojenost za mirnu kontempaciju I posve slobodan sud. Samo onda ako je svjestan svoje iskrene bogougodne nastrojenosti moguće je u čovjeku pobuditi ideju uzvišenosti prirode. Sigurno se na takav način religija razlikuje od supersticije koja ne zasniva u duši strahopoštovanje za ono uzvišeno nego bojazan I strah pred nadmoćnijim bićem čijoj je volji zastrašeni čovjek podvrgnut. Prema tome uzvišenost nije sadržana u niti jednoj stvari prirode nego samo u našoj duši ukoliko mi možemo postići nadmoć I biti svjesni prirode u sebi I na taj način prirode izvan nas. Sve što u nama pobuđuje taj osjećaj zove se uzvišeno. Sudu o uzvišenosti je potrebna dakle jedna kultura koja ima osnovu u ljudskoj prirodi I što se za svakoga može zahtijevati zdravim razumom … Uistinu se neki osjećaj za uzvišenost prirode ne može valjano misliti, prema Kantu, a da se sa njim ne poveže nastrojenost duše koja je slična nastrojenosti za ono moralno. I on kaže : “Estetička je svršnost zakonitost moći suđenja u njenoj slobodi”, to je Analitika estetske moći suđenja. Isto tako Kant kaže ono je lijepo simbol čudoredno dobrog, to je Dijalektika estetske moći suđenja. Organiziran proizvod prirode je prema Kantu onaj kome je sve svrha a uzajamno I sredstvo. Ništa u njemu nije badava I ništa se u njemu ne treba pripisivati slijepome prirodnome mehanizmu. Ništa se ne događa slučajno. Mi se nikako ne možemo osloboditi toga osnovnoga teleologijskoga načela. Dakle samo materija ako je organizirana jest ono čemu nužno pripada pojam o njoj kao prirodnoj svrsi. No taj pojam vodi prema razumijevanju prirode kao sistema svrha kojoj se ideji mora podrediti svaki mehanizam prema principima uma . Mi od prirode očekujemo ono što je svršno I ljepota je u slaganju sa našom slobodnom igrom spoznajnih moći I može se smatrati kao objektivna svršnost prirode u njenoj cjelini kao sistemu u kojem je čovjek jedan član...Odatle je Kant umovanjem došao do toga da je čovjek najviša I posljednja svrha prirode kao sistema svrha. Prva svrha bila bi dakle blaženstvo a druga kultura čovjeka.

Što se Kozmologije zlatnoga prstena tiče ili takozvane Rex Kovač teorije istina je I povijesnofilozofski stoji da je Kant prvi progovorio o Prstenu oko Zemlje u sekciji 5 svoje Teorije neba gdje se također pozabavio Saturnovim prstenom. Na kraju te sekcije on je pretpostavio da je I planeta Zemlja također imala prsten. Taj je prsten bio pun vode koji je razoren kako bi se kasnije kaznio svijet ili je pak kometa razorila taj prsten na dijelove ili je pak hlađenjem regiona u kojem je bio smješten uništen povlačeći za sobom dijelove prstena dolje prema zemlji u najstrašnijoj katastrofi koju pamtimo. Cijeli je svijet bio poplavljen...Konačno nakon katastrofe naš je svijet postao novi poredak I nova duga se pojavila na nebu kao znak novog života. Dakle nije nam posve jasno da li Kant ima na umu biblijske predstave ili pak ima na umu znanstvene spoznaje u pogledu ovoga prstena. Ali kao u Kritici moći suđenja ovdje je ostao na stajalištu prirode kao sistema svrha u kojima čovjek kao moralno biće predstavlja krajnju svrhu svega stvaranja. Odatle bismo mogli reći da je Kantu ovaj svijet najsavršeniji od svih mogućih svjetova. Hvala!