Tridesetdeveti tjedan

 

 

1. ZAKON

Opraštanje pomaže i onome  tko oprašta i onome kome se op­ rašta. 

 

Sve dok nam se um bavi sjećanjem na nepravdu, neće moći slobodno poželjeti pomirbu s onim tko nam je

naudio.

— Lewis  Smedes

 

 

Duh  koji  oprašta služi  kao sila ujedinjavanja.

—  William  L.  Fischer

 

OPRAŠTANJE je snažan pokazatelj duhovne snage. Kada posvjedočimo činu opraštanja, zadivit će nas njegova iscjeliteljska snaga, kao i spo­ sobnost da razbije naoko nedodirljivi krug boli. U ukupnoj životnoj perspektivi, opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se oprašta. Čovjek koji je u stanju iz uma i srca zračiti opraštanjem iz­ ražava čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, čak i onima koji čine zlo i štetu. Primatelj te energije koja mijenja život doživljava priliku da se počne kretati u čistom, svježem svijetu. Stari strahovi, kivnost i osjećaji nanijete nepravde tada mogu nestati. Teški teret kri­ vnje ili negativne energije često nestaje. A tehnika ostvarivanja opra­ šta vrlo je jednostavna: oslobodi, otpusti! Kojeg god se aspekta tere­ ta, bez obzira o kakvom je opterećenju riječ, svakodnevno oslobodili, sutradan ćemo imati manji teret koji će trebati nositi. Opraštanje je izvrsna prilika da svoju čovječnost stopimo sa svojim božanskim odli­ kama. Mogućnosti za suosjećanje postoje čak i u najekstremnijim okolnostima.

Prednosti opraštanja pojavljuju se u mnogim oblicima. Nedav­ na su istraživanja pokazala da je niz fizičkih i psiholoških zdravstve­ nih koristi plod opraštanja. Tako je moguće sniziti krvni tlak. Elimini­ rati probleme povezane s bijesom, tjeskobom i stresom. Umanjiti na­ padaje depresije. Pojačati duševni mir. Poboljšati komunikaciju i veze. Što doista znači opraštanje? Znači li to zaboraviti bolan ili zlo­

ban čin počinjen u teškoj situaciji? Znači li to da se trebamo riješiti osobnih razloga za kivnost? S jedne strane, opraštamo radi sebe —

 

Želimo da se naše opraštanje ne ogra­ ničava samo na ri­ ječi. Opraštanje je moćno i djelotvorno kada u nju unosimo

i srce.

—  May  Rowland

 

radi osobnog zdravlja, duhovnog zdravlja i slobode. S druge strane, može li opraštanje biti nalog koji primamo od neograničene ljubavi: dati doprinos ukupnom poboljšanju čovječanstva? Iznimna važnost opraštanja, koju sada proučavamo i potvrđujemo znanstvenim istraži­ vanjima, odavno je poznata svjetskim vjerskim tradicijama.

Konfucije je, primjerice, rekao: »Nanijeta nepravda ne znači ništa, osim ako je i dalje pamtite«. U Kuranu stoji: »Lijepa riječ i op­ raštanje bolji su nego dar iza kojeg slijedi uvreda«. Dalaj Lama kaže:

»Naučiti oprostiti korisnije je nego tek podignuti kamen i baciti ga na predmet ljutnje«. A izlječenje i oprost često su se zajednički nalazili u središtu Isusova služenja i propovijedanja. »Griješiti je ljudski, op­ raštati božanski«, napisao je engleski pjesnik iz 18. stoljeća Alexan­ der Pope. Stoga i nije neobično da ljudi svoju sposobnost opraštanja često povezuju s duhovnošću. Aktivan život obilježen molitvom, važnost vjere, te osjećaj bliskosti s božanskim često nam nude pola­ zište za opraštanje i neograničenu ljubav. Svoju istinsku duhovnu pri­ rodu ne možemo izgubiti, čak ni u vrijeme  izgubljenih  iluzija, jer se ona sastoji od božanske materije.

Kako se dogodilo da su različiti oblici religije, kako se čini, došli do zaključka da opraštanje ima presudnu ulogu? Je li moguće da je opraštanje u religijama steklo tako važnu ulogu zahvaljujući običnom empirijskom opažanju koje je pokazalo da ljudi koji oprašta­ ju napreduju, dok se stanje onih koji ne mogu oprostiti samo pogorša­ va? Kako točno dolazi do tijesne povezanosti opraštanja i zdravijeg i uspješnijeg života? Što to povezuje opraštanje i veću sreću?

Jesmo li manje ranjivi kada smo u stanju oprostiti? Kako je moguće pomoći ljudima koji su doživjeli tolike tragične situacije da im se čini da je cijena opraštanja previsoka? Čini se da u takvim situaci­ jama najveću bol donosi sjećanje. Kako zaliječiti tako povrijeđeno sta­ nje? Kada  negativno  sjećanje  zamijenimo  pozitivnim,  možda  će  doći do izlječenja, no na koje još djelotvorne načine možemo graditi pute- ve prema pomirenju? Čvrsto stisnuta šaka mora se otvoriti da bismo na dlan mogli nešto primiti. Sposobnost opraštanja možda se ne po­ javljuje lagano i brzo i za postizanje željenih rezultata možda će tre­ bati  oprostiti  beskrajno  mnogo.

Opraštanje u našem životu igra nevjerojatno važnu ulogu. Ne­ kome je potrebno manje, a nekome više vremena da uvidi kako čvrsto držanje za izvore povrijeđenosti samo donosi bol i nesreću svim stra­ nama. Ali krenemo li na put opraštanja, steći ćemo duševni mir i isti­ nsku povezanost s drugima. Kada smo u stanju oprostiti, od toga svi imaju koristi. George Herbert rekao je: »Koji ne može oprostiti, ruši most kojim i sam mora proći«. 

*

 

2. ZAKON

Snovi se mogu ostvariti kad ih aktiviramo.

 

Vizija gleda prema Unutra i prerasta u dužnost. Vizija gleda prema van i prerasta u težnju. Vizija gleda

uvis i prerasta

u vjeru.

— Stephen S. Wise

 

 

 

Gdje  postoji  otvoren um  i voljna ruka, uvijek će biti  novih  i sve  udaljenijih  grani­ca poznatoga.

— Charles

1. Kettering

 

SNOVI ili čudesno nadahnute zamisli odigrali su ključnu ulogu u mno­ gim otkrićima, dok otkrića ispunjavaju nebrojene snove! Vizije, snovi, zamisli, ideje... kako god ih nazivali, obično su vrlo važan faktor. U svakom slučaju, uspješan »sanjač« nešto je poduzeo kako bi ostvario san. A ta činjenica može poslužiti kao poticaj svima nama kojima se snovi mogu ostvariti kada ih aktiviramo! Pritom je ključna riječ akti­ viramo. Futurističke vizije obično leže u plodnome tlu pustolovnih duša i umova. Njihovoj viziji ne smeta ono što drugi nazivaju »činjeni­ cama«. »Sanjači« su u stanju vidjeti i kroz veo ili maglicu sumnje, stra­ ha i neizvjesnosti, te ugledati neograničene mogućnosti. Naposljetku, prema svetoj literaturi, ne govori li božansko vrlo često upravo jezi­ kom snova i vizija? »Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri« (Joel 2:28).

Prema engleskome spisatelju Jonathanu Swiftu, »vizija je umi­ jeće gledanja nevidljivoga«. Taj dar ili talent pripada onim naprednim

»sanjačima« koji vide mogućnosti skrivene u nečemu što na prvi pog­ led izgleda kao mana ili prepreka, mogućnosti koje čekaju da ih net­ ko otkrije u sjenama nepoznatoga. Američki filozof Ralph Waldo Emerson napisao je: »Uzvišena, kontemplativna, sveobuhvatna vizija, osjećaj za pravo i krivo, isti su u svima. Odlike su im samopostojanje, vječnost, intuitivnost i prevlast. Riječ je o umu uma«.

Snovi su nužni za život.

— Anais  Nin

 

 

Ako je, dakle, vizija »um uma«, može li davati doprinos i našem vrijednosnom sustavu? Mogu li plemenite težnje biti formativ­ ni dio našeg osobnog plana za ono što je u životu važno? Bi li nas na­ dahnuta vizija mogla postaviti na put kreativnosti i samootkrića koji bi nas ujedno odveo i dublje u sebe? Vizije i kreativno razmišljanje ned­ vojbeno sadrže elemente ljepote, svijesti, djelotvornosti i transforma­ cije. Ako je svijet djelo na kojem stvoritelj još radi, a mi Bogu po­ mažemo u njegovu oblikovanju, može li svatko od nas dati doprinos kroz svoje kreativne aktivnosti? Naša vlastita iskušenja, pogreške, us­ pjesi i pobjede često odražavaju našu osobnu viziju svijeta i našeg vla­ stitog mjesta u njemu.

Snovi i kreativnost put su do svetih stvari. Desmond Tutu jed­ nom je prilikom rekao: »Stvoreni smo da uživamo u glazbi, da uživa­ mo u prelijepim zalascima sunca, da uživamo u pogledu na valove i da

 

Granice nisu ni na istoku ni na zapadu, ni na sjeveru ni na jugu, nego ondje gdje se čovjek suočava s činjeni­ com, gdje god

to  bilo.

—   Henry  David

Thoreau

 

se oduševljavamo ružom koju je ukrasila rosa... Ljudska su bića uis­ tinu stvorena za transcendentno, za uzvišeno i profinjeno, za prelije­ po, za istinito... a svi mi dobili smo u zadaću pokušati na ovome svi­ jetu stvoriti malo više gostoljubivosti za te divne pojave«. Ako nam je istinska priroda duhovna,  tada su možda uopće najvažnija spoznaja upravo razmjeri i značenje našeg vlastitog duhovnog bića, te naš od­ nos sa Stvoriteljem svijeta.

O čemu vi sanjate i kakve su vaše vizije o budućnosti? Kako te mogućnosti namjeravate aktivirati tako da dovedu do uspjeha? Kako ćete iskoristiti područje neograničene moći koje postoji svugdje? Ko­ jim putevima idete i koje korake poduzimate kako bi vaš život imao više smisla i vrijednosti?

Zakon postojanja daje nam neovisnost kojom svoj život gradi­ mo na odabrani način, u skladu sa svojim vlastitim zamislima i idea­ lima. Vlastitu budućnost možemo planirati prema vlastitim željama. Napredak i sreća prirodno su stanje čovječanstva. Skladna suradnja s univerzalnim načelom pomaže nam da sve te darove i ostvarimo. 

*

 

3. ZAKON

Rad je ljubav koja je postala vidljivom.  — Kahlil Oibran

 

 

 

Želimo li u poslu bi­ ti djelotvorni i kroz njega doći do sreće i smisla, trebamo otkriti što je potreb­ no i što se traži, a zatim to i učiniti — ovdje gdje jesmo!

— Richard J. Leider

 

PRIJELAZAK iz mladosti u odraslu i zrelu dob okreće nas u smjeru ono­ ga što želimo učiniti sa svojim životom u smislu rada ili odabrane pro­ fesije. S jedne strane, rad možemo opisati kao posao koji održava vaše  zanimanje  dok zarađujete  dovoljno za  ugodan  život.  S  druge strane, rad može postati vokacijom, unutarnjim pozivom na poboljša­ vanje i korištenje osobitih darova i sposobnosti za konkretne, vrijed­ ne i uzvišene ciljeve i svrhe. Pomno odabrana karijera može dati dop­ rinos čovječanstvu, te osigurati osobni razvoj i zadovoljstvo. Zapravo svi oblici korisnoga rada mogu biti služenje na odabranome području.

Kahlil Oibran u Proroku piše: »Rad je ljubav koja je postala vidljivom«. Naš rad, to što radimo i kako to činimo, oblik je osobne izjave. Osvrnemo li se na svoj rad s duhovnog stajališta, uviđamo da svaki posao ima značenje i smisao unutar ukupnog rasporeda. Radite što volite i volite što radite! Vokacija obuhvaća daleko više od od­ rađivanja sati radi dobivanja plaće. Kad volite posao koji radite, ras­ polažete odabranim oduškom kroz koji je moguće izraziti kreativnost.

Joan Chittister u knjizi Za sve postoji vrijeme piše:

 

Potvrda života du­ hovni je čin  kojim čovjek prestaje živje­ ti nerefleksivno i počinje se s poštova­ njem  posvećivati vla­ stitome životu  kako bi ga uzdignuo do njegove stvarne vrijednosti.

• Albert  Schweitzer

 

 

Sretni su oni ljudi čija je priroda us­ klađena s njihovim

pozivom.

• Francis Bacon 

 

Bio je zaljubljen  u svoj posao i prema njemu osjećao gorlji­ vost kakvu u nama ne budi ništa osim posla koji možemo dobro obaviti.

• William Dean

Howells

 

Duhovnost rada temelji se na pojačanome osjećaju sakramen- tnosti, na svijesti o tome da je sve što postoji sveto i da naše ruke sve to posvećuju u služenju Bogu. Kada u malenoj posudi u stanu usred velikoga grada uzgajamo rotkvice, sudjelujemo u stvaranju. Održava­ mo planet. Kada metemo ulicu ispred kuće u najprljavijem gradu u zemlji, u svijet uvodimo nov poredak. Uređujemo Rajski vrt. Iznova stvaramo Božji svijet. Kada popravimo sve što nije kako valja, ili obo­ jimo sve što je staro, ili darujemo što smo stekli a nije nam potrebno za život, spuštamo se i hvatamo zemlju, udahnjujemo joj nov život, kao što je to Bog učinio jednog jutra, a nakon toga samo gledao i gle­ dao kako se širi i razvija, raste i napreduje kroz vjekove. Kada umo­ tavamo smeće i recikliramo limenke, kada pospremamo sobu i pod čašu stavljamo podmetač, kada nam je stalo do svega što dodirujemo i kada to dodirujemo s poštovanjem, postajemo stvoriteljima novoga svemira... Rad nam omogućuje da stavimo vlastiti žig odobravanja, vlastiti vodeni žig i simbol, autogram svoje duše... na razvoj svijeta. Štoviše, činiti manje od toga znači ne činiti baš ništa.

 

Sav je rad posijano sjeme; raste i širi se, te se iznova sije.

— Thomas Carlyle 

 

Svi imamo psihološku potrebu za pronalaženjem radosti  i sreće u poslu. Kada se bavimo vrijednim pozivom prema kojem os­ jećamo prirodnu strast, čini se da aktiviramo radosnu unutarnju svr­ hovitost. U poslu tražimo konkretnost značenja. A većina ljudi želi širiti nadarenost i u potrazi je za kreativnim izazovima. Kad radimo sa smislom i svrhom, kao i gorljivošću, uspjeh postaje prirodnim nuspro­ izvodom. Važno je osjećati da je to što radimo važno i vrijedno. A vri­ jeme potrebno da prepoznamo elemente svrhovitoga rada svakako će biti dobro uloženo. Da, naš je rad često povezan s dohotkom. Međutim, odabrana vokacija nudi nam i put da svoj dar upotrijebimo i za nešto što je, kako nam se čini, potrebno svijetu.

Kada u ruci držimo nešto što smo stvorili ili kada vidimo da je naše djelovanje ostvarilo nešto značajno u nečijem životu, stječemo novu pozitivnu i vrlo snažnu energiju. Na određeni način, ostvarivanje nečeg vidljivog može služiti i unapređenju naše svrhe i cilja.

 

Kada volite posao, svaki je dan blagdan.

— Frank Tyger

( a kad ne, svaki je dan pakao )

- Scanner 

*

 

4. ZAKON

Svaka posljedica ima uzrok. — Hermetičko načelo

 

Sve što vas snađe zaradili ste vlastitim

rukama.

—  Kuran

 

JESTE LI kada promislili o tome da za sve što vam se dogodilo ili se događa u životu postoji određeni razlog? Ako ste oboljeli, doživjeli čudesan dan, stekli novog prijatelja, ako ste sudjelovali u prometnoj nesreći, prihvatili novi posao, vjenčali se ili pokrenuli novi posao, ne­ gdje i na nekoj razini postojao je razlog za svako od tih iskustava. I to razlog koji je najvjerojatnije sadržavao jedan od velikih univerzalnih zakona po kojima se, kako se čini, oblikuju naši životi — zakon uzro­ ka i posljedica. 

 

Sam se koriš. Sam se propituješ. Sam se štitiš i paziš... i živjet ćeš sretno. Stoga samog sebe nadziri kao što trgovac nadzire

plemenitog konja.

—   Dhammapada 

Patnja je izdanak na­silja. Shvatite to i budite budni.

—  Jinizam

 

Na primjer, razmotrite ovaj jednostavni prirodni zakon: »Kako šiješ, tako ćeš i žeti«. Sijanje sjemena, bez obzira na vrstu, uzrok je koji pokreće djelovanje zakona. Pokrenute kreativne sile nieizbježno donose i posljedicu, a riječ je o plodovima, odnosno žetvi. Posij ku­ kuruz, pa ćeš i ubirati kukuruz. Posadi jabuke, pa ćeš ubirati jabuke. U svakom slučaju, mi smo uzrok, svojevrsni »sijači«.

 

 

Svaki uzrok ima posljedicu; svaka posljedica ima uzrok. Sve se do­

gađa u skladu sa Zakonom.

—  Yogi  Ramacharaka

 

 

Nebeska je mreža raširena. I premda otvori nisu maleni, kroz nju nikada ništa

ne promakne.

— Tao Te Ching

 

Ista usporedba vrijedi i za različite aspekte našega života. Sje­ me koje posijete — vaša svijest, vaši stavovi, vaše djelovanje, način na koji se odnosite prema drugima — jamče, krajnje nedvosmisleno, da upravo vi potičete i uzrokujete žetvu. Međutim, naši misaoni procesi nude i desetke razloga zbog kojih nismo uzročnici onoga što nam se događa. No čini se da je odgovornost središnji element razmišljanja o tome što znači biti ljudsko biće. A individualna odgovornost zahtijeva stav svijesti o sebi. Koje su vaše prednosti? U kojim se područjima trebate razvijati i širiti sposobnosti? Opraštate li ili se ustrajno držite okrivljavanja i osuđivanja? Umjesto da za svoje probleme krivite dru­ ge ili okolnosti, razmišljate li o tome koji su uzroci mogli niknuti iz

 

Svaka zadaća donosi osobit užitak, svako nijekanje odgovara­ juću naknadu, svaka misao svoju nagradu, svaki križ svoju kru­ nu; plaća ide uz re­ zultate rada, kao

posljedice uz uzroke.

—  Charles  Mildmay

 

vas? Želite li doživjeti obilan i sretan život, trebate se riješiti pog­ rešnih predodžaba. Kreativna energija svemira jednostavno djeluje ondje kamo smo je usmjerili, premda možda svjesno ne znamo da smo upravo mi u početku pokrenuli tu uzročnu silu.

Promislite na trenutak o zakonu uzroka i posljedica. Život je proces učenja, a ne prosuđivanja i osuđivanja. Ako smo odgovorni za to što nam se događa, ne raspolažemo li i divovskim i neograničenim prilikama za pozitivnu kreativnost? A svijest o tome može biti besko­ načno uzbudljiva. Zakon uzroka i posljedica nije ni »pozitivan« ni »ne­ gativan«, nego je jednostavno takav kakav jest i kako postoji. Mi zah­ valjujući sposobnosti biranja toj energiji dajemo ovakav ili onakav pre­ dznak.

 

U knjizi Psiha i psihizam Torkom Saraydarian piše:

 

Unutarnja nazočnost i nazočnost u prirodi mogu se nazvati za­ konom uzroka i posljedica. Taj je zakon energetsko polje koje se širi svim kozmičkim razinama, a svako djelovanje na to energetsko polje izaziva odgovarajuću reakciju razmjernu razini i intenzitetu djelovanja. Tako želja, žudnja, aspiracija i misao mogu biti čin molitve, oblik dje­ lovanja koji izaziva odgovarajuću reakciju energetskog polja, zakona uzroka i posljedica.

 

 

Pepeo se vraća u lice onome tko ga baca.

—  Afrička   izreka

(Yoruba)

 

Ali kako se u to uklapa ono što nazivamo »slučajem«? Mnogi vjeruju da slučaj, sreća i podudarnosti na ovakav ili onakav način ut­ ječu na naš život. Kako bi moglo postojati »nešto« što u svemiru dje­ luje izvan ili neovisno o beskonačnosti božanskoga? Pokazuje li pom­ nije razmatranje da bi to što nazivamo »slučajem« moglo jednostavno biti izraz koji se odnosi na opskurne uzroke koje možda ne percipira­ mo ili ne razumijemo? U tom području krije se mnogo materijala za razmišljanje.

Razumijevanje djelovanja univerzalnih zakona ili načela snažno utire put prema osobnoj slobodi. 1 kao što su prometna pravila nužna za osiguravanje sigurnosti u vožnji, zakoni duha pomažu nam da si­ gurno putujemo do korisnih odredišta. Na ovaj ili onaj način, većina svjetskih religija naglašava pojedinačnu odgovornost u raznoraznim životnim pitanjima.

 

Ništa što se događa u našemu svijetu ili nama osobno ne događa se samo od sebe ili bez uzroka. Na zemaljskoj razini uzrok i pos­ljedica prirodan su zakon; tako funkcionira svijet.

— Bruce McArthur

*

 

5. ZAKON

Onima koji čine dobro ide dobro.

 

Pomoći čovjeku da si pomogne nikada ne slabi, nego uvijek hrabri i jača, jer ga dovodi do većeg i snažnijeg života.

—  Ralph   Waldo Trine

 

 

Gostoljubivost poka- zuj kao netko tko ugošćuje djecu Najuzvišenijega.

—   Uranila

 

U PRETHODNOME članku razmatrali smo univerzalni zakon uzroka i posljedica. Pritom djelujemo na temelju kreativnoga  načela,  osigura­ vajući put kojim doslovce  stvaramo svoja životna  iskustva.  Ključno je biti svjestan činjenice da svatko od nas surađuje sa svemirom posre­ dstvom misli, namjera, ciljeva i želja. A budući da je taj kreativni pro­ ces nepristran, možemo stvarati i kaos i ljepotu i dobrotu. Korisno je spoznati i da naše misli, namjere, ciljevi i želje vjerojatno proistječu iz temeljnih stavova. Naš sustav vjerovanja vjerojatno se oformio  na te­ melju naših osnovnih pojmova o sebi, drugima, vlastitome životu, vla­ stitim iskustvima i programiranosti  koju nosimo  u podsvijesti.

Što je  najzanimljivije, zakon  davanja  i  primanja  dio je  zakona uzroka i posljedica. Davanje (uzrok) potiče kruženje (posljedicu). Za­ kon davanja i primanja također se smatra dijelom zakona univerzalne, neograničene ljubavi. Što mislimo o davanju i primanju?  Svrha u ko­ ju dajemo pritom je presudna. Davati  uz potajno priželjkivanje nagra­ de u izravnoj je suprotnosti  sa  zakonom  ljubavi.  Iskreno  davanje  iz uma i srca, bez obaveza i očekivanja, prenosi misli neograničene lju­ bavi. Takvo davanje ima  dalekosežno djelovanje i često  donosi obilje dobra i onome tko daje i onome tko prima. Onima koji čine dobro ide dobro!

 

 

Svatko u životu ima određenu svrhu... jedinstven dar ili osobit ta­ lent koji može ponuditi drugima. A kad taj jedinstveni dar spoji­ mo sa služenjem drugima, doživljavamo ushit i uzdizanje vlastito­

ga duha, što je najviši cilj svih ciljeva.

— Deepak Chopra

 

 

 

Davanje i primanje dotiču sva životna područja, a ne samo opipljiva i materijalna dobra. A načina na koje možemo davati ima be­ zbroj. Dio onoga što imamo možemo dati preko milosrdnog djelova­ nja na korist drugima. Možemo dobrovoljno uložiti vrijeme i energiju u dobrotvorne svrhe. Zajednice u kojima živimo nude mnoge prilike za služenje. Ljudi ljubav izražavaju preko milosrdnih djela  kako bi olakšali patnje, ali i kako bi uzdignuli primatelje takve ljubavi. Nahra­ niti gladne, brinuti se za bolesne, odjenuti gole... sve je to nužno u kratkoročnome pogledu; međutim, dugoročni cilj, istinsko milosrđe,

 

Čovjek se ni u čemu toliko ne primiče Bogu kao kada dru­ gima čini dobro.

—   Ciceron

 

sastoji se u pomaganju onima kojima je to potrebno da spoznaju du­ hovne odlike koje vode do blagostanja, dostojanstva i sreće. Možda je i najveći čin milosrđa pomaganje pojedincu da od primatelja postane davatelj.

Život je kratak; unutar tog razdoblja svatko mora nastojati požnjeti najobilnije plodove otkrića i spoznaja. Svatko od nas treba samo svakodnevno ulagati trud u prakticiranje Božje nazočnosti. Pri­ like za služenje koje su pred nama dosad su neviđene i na osobnoj i na globalnoj razini. Što vas srce moli? Što traži da učinite? Kojom mjerom dajete? Osoba koja razmišlja pozitivno i ima pozitivne emoci­ je, te i u ljudima i u životu vidi samo dobro, sjećat će se samo dobro­ ga i izražavati samo dobro. Čim spoznamo da smo jedno s duhom beskonačne ljubavi, možemo se toliko ispuniti ljubavlju da ćemo u sve­ mu vidjeti isključivo dobro. Svaki novi poticaj ljubavi prema istini i dobroti dovodi nas još malo bliže raju na zemlji.

 

 

Kada prestanemo misliti prvenstveno o sebi i vlastitom sa- moočuvanju, doživljavamo istinsku junačku transformaciju svijesti.

— Joseph Campbell

 

 

U knjizi Nakon ekstaze — pranje rublja Jack Kornfield piše:

»Služenje je izraz probuđenoga srca. Ali kome služim? Kada je netko upitao Oandhija kako se uspijeva tako neprekidno žrtvovati za Indiju, odgovorio je: 'To činim isključivo za sebe'. Kada služimo drugima, služimo sebi. Upanishade to nazivaju 'Bogom koji hrani Boga'«.

 

 

Naglasci ••

 

1. Opraštanje je snažan dokaz duhovne snage.
2. Tehnika postizanja opraštanja vrlo je jednostavna: oslobodi se i otpusti!
3. Nadahnuta vizija može služiti kao put do kreativnosti.
4. Kakvi su vaši snovi i vizije budućnosti?
5. Naš rad osobna je izjava o našem životu.
6. Radi što voliš i voli što radiš!
7. Zakon uzroka i posljedica nije ni »pozitivan« ni »negativan«, jed­ nostavno postoji takav kakav jest.
8. Život je proces učenja, a ne prosuđivanja i osuđivanja.
9. Svatko od nas surađuje sa svemirom posredstvom misli, namje­ re, ciljeva i želja.

 

10. Davanje i primanje dodiruje sva područja našega života, a ne sa­ mo opipljiva i materijalna

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona • •

 

Osluškuj bit religije i upijaj je kroz srce:

čovjek drugima ne smije činiti što ne bi htio da čine njemu.

Ono što se navodi u nebrojenim knjigama ja ću reći u pola stiha:

služenje drugima je vrlina, zlo i vrijeđanje su grijeh.

 

— Mahatma Gandhi