Gordon Livingston

Prerano stari, prekasno mudri

 

 

 

 

 

 

Mojim pacijentima

od kojih sam naučio većinu onoga o čemu sam pisao u ovoj knjizi.

 

I Clare

koja me je, usprkos svemu, odlučila voljeti.

 

 

 

LIVINGSTON,  Gordon

Prerano  stari,  prekasno  mudri  : trideset  istina  koje  su  vam   potrebne  sada

 

1. Samopouzdanje -  Psihološki savjetnik
2. Psihičko zdravlje  —  Savjetnik

 

 

 

9                        Predgovor Elizabeth Edvvards

 

 

15                01 . Ako se karta razlikuje od terena - pogrešna je karta

19                02. Mi smo ono što radimo

23                 03. Teško je logički odbaciti ideju do koje nismo došli logičkim putem

27                 04. Za većinu trauma iz djetinjstva nastupila je zastara

31                 05. Odnosom upravlja osoba kojoj je manje stalo

35                 06. Osjećaji se ravnaju prema ponašanju

41                07. Budite smioni i pomoći će vam moćne sile

45                08. Savršenstvo je neprijatelj dobrote

49                 09. Dva su najvažnija životna pitanja: »Zašto?« i

»Zašto ne?« Riječ je o tome kada koje treba postaviti

53                 10. Najbolje su nam osobine ujedno i najveće slabosti

57                 11 . Najsigurniji je zatvor onaj koji sami sagradimo

61                 12. Problemi starijih ljudi su često ozbiljni, ali rijetko kad zanimljivi

67                 13. Sreća je uvijek krajnji rizik

73                 14. Prava je ljubav rajska jabuka

77                 15. Samo se loše stvari događaju brzo

83                 16. Nisu sve lutalice izgubljene

87                 17. Neuzvraćena je ljubav bolna, ne i romantična

91                 18. Nema ničega besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar očekujući drugačije rezultate

95                 19. Uzalud bježimo od istine

 

99                20. Nije preporučljivo lagati samome sebi

103                21 . Svi smo skloni mitu o savršenome strancu

107                22. Ljubav nikada ne umire, čak ni u smrti

109                23. Nitko ne voli kada mu se govori što da napravi

113                24. Najveća prednost bolesti je u tome što vas oslobađa odgovornosti

117                25. Plašimo se pogrešnih stvari

123               26. Roditelji samo djelomično mogu utjecati na ponašanje djece, ali ga mogu pokvariti

129                27. Jedini pravi raj je onaj koji smo izgubili

135                28. Od svih oblika hrabrosti smijeh je najbolja terapija

139               29. Mentalno zdravlje podrazumijeva slobodu izbora

143                30. Opraštanje je oblik otpuštanja, ali to dvoje nije jedno te isto

 

Predgovor

Elizabeth   Edvvards

 

 

Gordon Livingston je proteklih osam godina jedan od najvažnijih ljudi u mome životu, iako sam se samo jed­ nom susrela s njime. Ni on ni ja nismo mladi, ali pos­ lužili smo se prednošću komunikacije mladih: upoznali smo se preko Interneta, u internetskoj zajednici roditelja koji su izgubili dijete. Takvi su mi ljudi bili potrebni kada mi je umrlo dijete; ljudi koji su uistinu razumjeli provaliju u koju smo klizili, pokušavajući se, ponekad tek s pola srca, uhvatiti za nešto i zaustaviti.

Ne mogu riječima objasniti koliko mi je u tim danima značila Gordonova staložena rječitost. Čak ni mi, koji smo već gotovo došli do dna provalije, nismo mogli zamisli­ ti strašnu istinu: Gordon je izgubio dvoje djece. Imala sam sreću što sam se mogla prihvatiti za Gordona Living- stona, njegovu izravnost zbog koje se nije ispričavao, za njegovo suosjećanje. Gordon nije propovijedao ni osuđi­ vao: objasnio mi je u kakvom sam položaju da bih bolje shvatila sebe i svijet koji me okružuje, a onda mi je osvi­ jetlio put, uporišta i odmorišta koja su mi potrebna kako bih ponovno mogla biti korisna.

Od Gordona sam tijekom godina naučila da nije važno propadam li u duboku provaliju ili kao Alisa padam u Zemlju čuda. »Čas sam premalena, čas prevelika - sve je na­ opako«. Gordonov je razuman glas izgovarao riječi mud­ rosti, dublje i od one koju je naučio u svome neobičnom

 

                                                                                                                                                             P r e d g o v o r

 

 

životu. Eseji u ovoj knjizi  svakom  čitatelju  pružaju  pri­ liku kakvu sam ja imala ovih osam godina. To je knjiga koju svi možemo uzeti u ruke kad nam je potreban taj zamišljeni glas, baš kao što ja često otvaram mapu na računalu na kojoj piše »Gordon«, u kojoj čuvam njegove elektronske poruke i poštu, kad  mi je potreban istodob­ no strog i ohrabrujući glas, glas prepun nade, ali koji ne nudi nikakva jamstva. Jer, Gordon zna, kao i bilo tko drugi, da život ide svojim putom, a mi se samo možemo nadati da  čemo  se  uspjeti  zadržati  u  vozilu  na  neravnoj cesti. Jednom mi je napisao: »Znam samo ono  što  osje­ ćam i čemu se nadam«. To je Gordonovo uobičajeno sa- mopotcjenjivanje: čini se da istodobno zna i što ja osjećam i čemu se nadam, što vi osjećate i čemu se nadate; zna koji su osjećaji istinski,  koje su  nade neostvarive. Budući da je istodobno i pilot, dodao je: »Nadam se i kada poka­ zatelj brzine u zrakoplovu pokaže da se krećemo brzinom od 90 kilometara na sat, nadam se da ću moći stisnuti ručicu i da će zrakoplov uzletjeti. Stotinu puta sam slušao fizikalno objašnjenje. Bernoulli je slučajno bio u pravu. No, to mi ipak izgleda poput čuda«. Te riječi zvuče istinito zato što je Gordon, usprkos svome iskustvu, nekako uspio zadržati nevinu vjeru s kojom se čovjek mora roditi.

Čitajući njegove eseje podsjetila sam se na odjavu te­ levizijske serije o samorazvoju: »Vaši vam prijatelji to neće reći, ali mi vam nismo prijatelji i mi ćemo vam reći«. Mož­ da pravi prijatelji upravo tako i čine: kažu nam i bolne stvari koje moramo znati ako želimo postati jačima, bo­ ljima, velikodušnijima, hrabrijima, blažima. Možda i nije uvijek bilo ugodno čuti Gordonove riječi. Izvukao bi vas iz ljuljačke iz koje ste namjeravali gledati televiziju do kraja programa - za vaše vlastito dobro, naravno. Govorio nam je da je malo toga u životu u našoj vlasti, ali nas je podsjećao da uvijek imamo na raspolaganju barem jednu

 

mogućnost. Gura nas u pravom smjeru poput mudrog oca, u baršunastim rukavicama.

Gordon i ja potječemo  iz  različitih svjetova  i  o mno­ gim  stvarima  imamo  različita  gledišta.  Čak  i  kad  se  ne slažemo, što se ponekad događa čak i kada je riječ o te­ mama nekih eseja,  sviđa  mi se što svoje mišljenje izraža­ va uvjerljivo, bez imalo zlobe i neuljudnosti koje karak­ teriziraju veliki dio naših razgovora. Osim toga, kada se razilazimo u mišljenjima, na moju veliku žalost, uvijek se dosjeti izvrsnog argumenta kojim potkrijepi svoj stav.

Bilo mi je drago što imam priliku napisati predgovor ovoj knjizi i predstaviti Gordona Livingstona onima koji još ne poznaju njegovu ljubaznost. Najviše sam zahval­ na što imam priliku ponoviti Gordonu riječi njegova sina Lucasa koji je u šestoj godini bio na pragu smrti zato što koštana srž koju je dobio od oca nije izvela čudo koje su obojica zaslužila: »Volim tvoj glas«.

 

 

 

ELIZABETH EDVVARDS, strastvena zastupnica djece i uspješna odvjetnica, aktivna je u svojoj zajednici i dob­ rotvornim udrugama, uključujući i Prikupljanje novčića, Vanjski odbor sveučilišta Sjeverne Caroline, Knjige za djecu te Zaklade Wade Edvvards. Udana je za Johna Ed- vvardsa i ponosna majka četvero djece: Wadea, koji je umro 1996. godine, Cate, Emme Claire i Jacka.

 

Pohvale

Gordonu Livingstonu

 

»Gordon Livingston razumije stvarnost, koja označava ono što jest, a ne ono što želimo ili čemu se nadamo... Ovo nije jedan od onih poticajnih, motivacijskih vodiča najprodava- nijih autora koji nas podučavaju životu i stvarnosti. Living­ ston je ružniji, ali i pametniji. Sličniji je Jobu nego dr. Philu, bolno svjestan gubitaka i ograničenja koje donosi život; po­ kušava vas poštedjeti sitnijih patnji. Svoja razmišljanja ob­ likuje u odlomcima, a ne u kratkim, zgodnim frazama«.

ROXANNE ROBERTS, The VJashington Post

 

 

»I sam je Gordon Livingston prošao kroz pakao i vra­ tio se obdaren poštovanja dostojnom mudrošću i bla- gošću. Čitajući njegovu knjigu u vama se javlja povjere­ nje; od njega možete puno naučiti, jer ga je život povrije­ dio, a motivi su mu posve čisti«.

MARK HELPRIN,

autor knjige Vojnik iz Velikog rata (A Soldier of the Great

VVar) i Zimska priča (VVinter's Tale)

 

 

»Jedino proljeće posjeduje moć malja i nježnost najtuž­ nije ljubavne priče. Budite spremni: isplakat ćete se, ali ćete naučiti kako se uhvatiti ukoštac sa životom, naučit ćete što je snaga i što je nada«.

BEN BRADLEE, bivši urednik The Washington Posta

 

Iz predgovora Elizabeth Edvvards

Gordon Livingston je proteklih osam godina jedan od najvažnijih ljudi u mome životu, iako sam se samo jednom susrela s njime. Ni on ni ja nismo mladi, ali pos­ lužili smo se prednošću komunikacije mladih: upoznali smo se preko Interneta, u intemetskoj zajednici roditelja koji su izgubili dijete. Takvi su mi ljudi bili potrebni kada mi je umrlo dijete; ljudi koji su uistinu razumjeli provali­ ju u koju smo klizili, pokušavajući se, ponekad tek s pola srca, uhvatiti za nešto i zaustaviti.