Katkad se događa da postanete vezani uz jednu vrstu meditacije.

Ta vezanost donosi također jednu vrstu osiromašenosti.

Morate mnogim dimenzijama dopuštati da prodru u vas.

Dopustite barem dvije vrste meditacije: jednu neaktivnu, a drugu aktivnu.

To je osnovno što se traži, inače čovjek postane jednostran.

Promatranje je pasivan proces. Ovdje se nema što učiniti.

To nije rad, već jedna  vrsta nerada.

To je budistička meditacija, vrlo je dobra, ali je nepotpuna.

Zato su budisti postali vrlo jednostrani.

Postali su vrlo mirni i tihi, ali nešto im nedostaje, ono što ja zovem blaženstvom.

Budizam je jedan od najljepših pristupa životu, ali je nepotpun.

Nešto mu nedostaje.

Nema tajanstvenosti u njemu, nema poezije ni romantičnosti.

On je gotovo čista matematika, geometrija duše, ali ne i poezija.

Ako ne možete zaplesati, nikad nećete biti zadovoljni.

Budite šutljivi, ali koristite svoju šutnju da se približite blaženstvu.

Učinite nekoliko plesnih meditacija, meditacija u pjesmi ili uz glazbu, tako da u isto vrijeme raste i vaša sposobnost da uživate i budete veseli.