Sedamnaesti tjedan

 

 

1. ZAKON

Kad neograničeno dajemo,  neograničeno i primamo.

— Anonimna

 

 

Kako mogu biti koristan, kako bih mo­ gao služiti? U meni je nešto... što bi to

moglo biti?

• Vincent van Gogh

 

 

Nauči nas, o dobri Bože, da Ti služi­ mo... da dajemo i ne pitamo za cijenu.

• Ignacije Lojola

 

STVORITELJEVO obilje univerzalno je načelo koje se često  pog­ rešno tumači. Jedan od opisa tog načela glasi:  »Blagostanje  je svijest  o  Bogu  kao  o  obilnome,  sveprisutnome  izvoru,  izvoru  ko­ ji  ne  presušuje  nikome  tko  je  spreman  otvoriti  mu  se«.  Nekima

»obilje« i »blagostanje« mogu značiti raspolaganje materijalnim dobrima i težnju stjecanju još većeg materijalnog bogatstva. No čini li istinsko obilje spoznaja  da su naš život, naše biće, naša vječnost i naš  svijet  ispunjeni  beskonačnim  prilikama  za obilje? Bi li takva  perspektiva mogla odražavati drukčiji  način gledanja na sveprisutnost dobra?

Pričica o ribama na prelijep način predočava značenje tak­ vog stava.

»Oprostite«, obrati se  jedna  morska  riba  drugoj,  »stariji ste i iskusniji od mene, pa ćete mi vjerojatno moći pomoći. Reci­ te mi, molim: gdje da pronađem to što nazivaju morem? Tražim posvuda, ali uzalud«.

»More je«, odgovori starija riba, »to u čemu upravo plivate.«

 

»Oh, ovo? Ali to je tek voda. Ja tražim more«, reče mlada

 

riba, očito razočarana.

Koliko god ta mala riba plivala,  nikad joj  neće  ponestati mora! I mi smo, poput nje, već uronjeni u more krajnjeg univer-

 

Primamo upravo ka­

da dajemo.

• Franjo Asiški

 

zalnog obilja. Nema potrebe i dalje ga tražiti. To nije nešto što je dostupno samo rijetkima i odabranima. Božje je obilje prisutno svugdje i samo čeka da se s njime uskladimo. Možda moramo ot­ voriti duhovne oči i samo ugledati ono što je pred nama! Razne stvari dolaze i nestaju, no duhovni pojam obilja traje i ne nesta­ je.

 

Želimo li u životu pokazati blagostanje i obilje, hoćemo li početi od zahvale za sve dokaze o mentalnim, fizičkim i emocio­ nalnim poboljšanjima, kao i o financijskome napretku? Hoćemo li hvaliti i slaviti ljude i odnose koji čine naš život? Hoćemo li hva­ liti i slaviti nebrojene prilike koje nam odabrani posao nudi kako bismo služili drugima?

 

Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti!

—  Korinćanima  II.   9:6

 

 

 

Način davanja vrije­ di više od samoga

dara.

• Pierre Corneille

 

Već smo navodili kako život i davanje uz pozitivan menta­ lni stav donose obilje. S druge strane, mogu li život i davanje uz strah od neimaštine i mentalitet oskudice dovoditi do toga da imamo manje? U sklopu takvog stava život procjenjujemo na te­ melju onoga što u njemu nedostaje. A istina je da svega uistinu ima dovoljno. Doista ima dovoljno svega da bi svi uspješno živje­ li i napredovali. Doista postoji beskonačan svijet u kojem može­ mo djelovati i svi su doista dio tog beskonačnog svijeta. »Dajte, pa će vam se davati; dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera« (Luka 6:38). Preusmjerimo li pozornost s neke daleke točke u budućnosti na sadašnjost, hoćemo li lakše spoznati svo bogatstvo i darove kojima već raspolažemo?

Kada osjećamo obilje i bogatstvo životnih darova, koji nam je sljedeći prirodni instinkt? Bi li to mogla biti želja da dijelimo i dajemo? Dajemo  li jednako  lako, slobodno  i neograničeno  kao što i primamo? Obilje i blagostanje trebaju i ulaz i izlaz, baš kao i svaka voda ako želimo da ostane svježa, čista i da se kreće. Mr­ tvo je more izvrstan primjer stagnacije. Nema izlaza! Samo pri­ ma, pa voda postaje ustajala i u njemu gotovo uopće nema živo­ ta! Zapamtite, sve na što usredotočimo misli širi se! Na što ste se vi usredotočili?

Hoćemo li energiju obilja zadržati dijeljenjem dijela onoga što smo dobili, davanjem drugima? I tada slijedi čudo nad čudi­ ma: što više dijelimo, to više imamo! Kada neograničeno dajemo, neograničeno i primamo. U tome leži radost puštanja energije svemira da kroz nas teče potpuno nesmetano.

 

Koračajmo uz dar ljubavi, davanja, služenja i neka nam svjetlo beskrajnoga svijeta obasjava put.

—  Rebekah

1. Dunlap

 

Je li jedan od naših najplodonosnijih darova prilika da dru­ ge naučimo kako davati? Kako to postići? Možda, između osta­ log, i prisjećanjem i aktiviranjem jedne stare izreke:  »Najbolje je poučavati primjerom«. Koji su neki od primjera?

Ako  smo  unutar  neke  organizacije  na  vodećem  mjestu, stvaramo li prilike onim pojedincima koji rade s nama? Pomaže­ mo li kolegama da steknu osjećaj  pripadanja cjelini? Slušamo li pomno druge kada govore? Jesmo li voljni dobro pogledati sva­ koga tko uđe u naš život kao učitelj? Prihvaćamo li sve prilike da svim osobama, situacijama i iskustvima u životu upućujemo neo­ graničenu ljubav? Ako u sebi imamo obilatu ljubav, nećemo li je trebati  davati  i  širiti?  Kada  drugima  upućujemo  ljubav  i  sklad, bez  obzira  na  njihovo  držanje,  živimo  li  više  u  istinskome  je­ dinstvu duha? Jesmo li razvili osjećaj poštovanja prema svemu što je živo; pokazujemo li to kroz način na koji govorimo i djelujemo?

Čovjek ne može piti riječ »voda«. Brod ne može ploviti na formuli vode H 2 0 . Riječ »kiša« ne može nam natopiti odjeću. Ka­ da doživimo vodu ili kišu,  počinjemo li točnije spoznavati pravo

značenje te riječi? Kako bismo istinski doživjeli radost davanja i primanja, moramo sudjelovati u iskustvu davanja i primanja. Kad iskreno prihvatimo univerzalne zakone života ili duhovna načela i ugradimo ih u svakodnevni život, što se događa? Je li to način na koji možemo prijeći u transcendentnu dimenziju misli? Provodi­ mo li »nesputano davanje i nesputano primanje« toliko da obilje dobro protječe kroz nas i struji prema drugima?

*

 

2. ZAKON

Istina će vas osloboditi. — Ivan 8:32

 

U DANAŠNJEM svijetu velik dio reklama u medijima tvrdi mnoštvo stvari koje izgledaju kao da nemaju osobite veze sa stvarnošću. Često gledamo domaće i međunarodne vijesti koje su možda is­ krivljene ili su na njih utjecali ljudi koji nastoje izboriti političke prednosti. Svi nas potiču na to da vjerujemo kako nema dovoljno novca za pomaganje siromašnima, bolesnima i starima. Ipak, vla­ de često financiraju ratove u dalekim zemljama. Iskrivljenja i laži koje stvara čovjekov ego počesto se pojavljuju u obilju. Kako on-

 

Naše poštovanje prema Istini naše je ulaganje u njezino razumijevanje, dok je naša patnja cijena njezina poricanja.

— Alan  Cohen

 

 

 

Jer istina je drago­ cjena i božanska.

— Samuel Butler

  

Veličanstvene  istine pokazuju nam se na svakom koraku, u svim oblicima.

—  Denise  Levertov

 

da znati u što treba vjerovati? Što je istina? Koja je to »istina ko­ ja će nas osloboditi«?

Na ta pitanja možda i nema jednostavnog i jednoznačnog odgovora.  Međutim,  marljivo  osobno  propitivanje  pitanja  »istine« i »slobode«, pa potom i samodiscipliniranost u provođenju novih znanja, mogu nam ponuditi praktične i korisne spoznaje. Počinje li otklon od nestvarnog ili lažnog prema autentičnome od srca, uma i duše svakog pojedinca? Kao što kaže Thomas Merton: »Pr­ vo moramo postati istiniti u sebi, a tek tada možemo spoznati is­ tinu koja je izvan nas«. Kako postići tu  »Unutarnju  istinitost«? Kako prepoznati istinu? Riječi i opise možda ćemo pronaći u knjigama, no to nije cjelokupna istina. Je li zaštitni znak istine up­ ravo njezina priroda koja obuhvaća sve  —  činjenica  da  iz  nje  ne može biti izostavljen nitko i  ni  pod  kojim  uvjetima? Za  istinu  se kaže da uvijek postoji, da je uvijek dostupna  i  na  raspolaganju onima koji je iskreno vole i koji žude za užitkom u njezinom bli­ stavom sjaju. Istina nije tajnovita; pronaći će nas gdje god se na­ lazimo. Kada u svim okolnostima tražimo vrijednost istine, otva­ ramo li joj vrata tako da se nastani i u našoj svijesti? Može li is­ tina biti očita u ruži kao i u najstručnijoj enciklopediji?

Možemo li se bez obzira na životnu fazu početi oslobađati egoističnih stavova i pokušati razviti osobne duhovne istine koje vanjske sile jednostavno ne mogu nadvladati? Jedan je čovjek jed­ nostavno objavio osobnu želju da u svim aspektima života provo­ di načela istine i poštenja, te da ne ovisi o povoljnome mišljenju drugih! I uspio je! Svi su u određenoj mjeri  možda  podložni tuđem utjecaju. Koliko naših stavova nastaje kao posljedica ono­ ga što nam drugi govore ili što misle o nama? Hoćemo li samima sebi dopustiti da nas ti stavovi vežu ili ćemo objaviti postojanje neosvojivog duha istine i proglasiti slobodu? Praksa duhovnog poštenja možda će tražiti da se zagledamo duboko u sebe i da se upoznamo u još većoj mjeri — moralne su nagrade fantastične!

Indijski duhovni i politički vođa Mahatma Gandhi ovako je govorio o istini: »U rječniku tražitelja istine nema riječi 'neus­ pjeh'. On je, ili bi trebao biti, nepopravljivi optimist zbog nepo­ kolebljive vjere u konačnu pobjedu Istine, a to  je  Bog«.  Arapski filozof Rasa'il al-Kindi kaže: »Nikada se ne bismo smjeli stidjeti potvrđivanja ni stjecanja istine, bez obzira na izvor, čak i ako do­ lazi od stranih naroda i dalekih  zemalja.  Onome  koji  traži  istinu ništa nije vrjednije. Jednako tako, istinu ne smijemo potcijeniti, niti umanjivati njezina eksponenta. Jer istina uistinu ne ponižava nikoga, a oplemenjuje sve«.

Ples nikada nije go­ tov,  ni pjesma dop- jevana dok nas lju­ bav prema  Istini posve ne ujedini.

—  David  i Jami

 

Snažan poticaj za prihvaćanje »istine koja nas oslobađa« mogla bi biti i čvrsta unutarnja odluka da uspostavimo nov odnos s istinom. Možemo odlučiti situacije i ljude percipirati jasnije i is­ krenije, jednostavno tako što ćemo prenositi okolnosti do kojih dolazi u svakoj situaciji — ni više ni manje od toga. Zahvaljujući tome, moguće je da ćemo utvrditi da se savjetujemo s  jednim dubljim dijelom svoje svijesti, onim koji cvjeta i buja u istini, um­ jesto da popuštamo zahtjevima lažnoga ega.

Kako reagirati u situaciji kada  nismo  sigurni  trebamo  li reći istinu jer imamo dojam da bi istina mogla biti bolnija od šu­ tnje i zadržavanja nepromijenjena stanja? Je li šutnja u  tom slučaju duhovno prikladna? Kada osjećamo sigurnost  u spoznaji o tome tko smo i što smo, postajemo li skloniji živjeti kao slobod­ ne duše, dakle u obliku u kojem smo i stvoreni? Život nam neri­ jetko donosi nebrojene lekcije i prilike za učenje. Mogu li nam neke od njih biti korisne ako ih ne prepoznamo i ne ostanemo ot­ voreni prema njihovoj prirođenoj istinitosti i vrijednosti? Možemo li istinu u svojem životu povećati identificiranjem oblika ponaša­ nja i objašnjenja koji nam možda onemogućuju da dosegnemo viši stupanj dobra? Je li prihvaćanje istine u biti način na koji spoz­ najemo veći dio Boga? Je li istinski »organ« istine srce, a ne mo­ zak? 

Vidio sam istinu. Nisam je izmislio u umu. Vidio sam je, VIDIO, a njezina živa slika zauvijek mi je ispunila dušu.

— Fjodor M. Dostojevski

 

 

Tvrdi se da je istina cjelina našeg postojanja. Neki kažu da i ne možemo postojati izvan istine, te da, jednako tako, istina ne može postojati izvan nas. Kada se čovjek uskladi s  istinom,  iz takve predanosti može izići samo dobro. Je li moguće da istinu slutimo i osjećamo više nego što o njoj mislimo? Je li moguće da je više znamo nego što je razumijemo? Kada pokušamo analizira­ ti istinu, često nam se događa da se gubimo u labirintu uma. Međutim, kada istinu volimo, čini nam se da nam se otvara rizni­ ca univerzalne mudrosti.

Kako nas istina oslobađa? Možda se jedan od odgovora sastoji i u tome što smo, kada smo iskreni i pošteni prema sebi i prema drugima, u stanju napustiti okove svakodnevne svijesti. U tim smo okovima možda spoznavali samo ograničenja i prepreke. Izvan njih doznajemo da život nudi neograničene mogućnosti. Os-

 

Istina je jedna  i  zau­ vijek  apsolutna,  no mišljenje je  istina fil­ trirana  raspoloženji­ ma, krvlju  i stavom

promatrača.

—  Wendell  Phillips

 

lobađamo se bijesa, mržnje i ogorčenja. Možemo slobodno volje­ ti, dijeliti i još plodonosnije služiti. Počinjemo razmišljati iz ide­ ala istine, umjesto da razmišljamo o idealu istine.

U knjizi Snaga svijesti Neville govori: »Koji biste veći dar mogli dobiti nego kad vam netko kaže Istinu koja će vas oslobo­ diti? Istina koja vas oslobađa glasi da u mašti možete doživljava­ ti sve što želite doživjeti u stvarnosti, a održavanjem tog iskustva u mašti, vaša želja prerasta u stvarnost«.

I na koncu, niče li autentična sloboda zapravo iz pouzda­ ne svijesti o tome da se naš identitet ne nalazi isključivo u fizičko- me svijetu, nego i u vječnome i nepromjenjivome Božjem svijetu?

*

 

 

3. ZAKON

Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju,  temeljna ne­ vidljiva stvarnost?

Nećeš žudjeti i nećeš čeznuti, no tradicija odobrava

sve  oblike nadmetanja.

—  Arthur  Hugh

Clough

 

OVAJ NAVOD pred nas postavlja dva temeljna pitanja. Kao prvo, je li napredak temeljna nevidljiva stvarnost? Kao drugo, je li napre­ dak, zahvaljujući nadmetanju u služenju, temeljna nevidljiva stva­ rnost?

U knjizi Stanje čovječanstva Julian J. Simon kaže: »Našoj je vrsti danas bolje praktički u svim mjerljivim materijalnim aspe­ ktima. I više je nego ikad razloga na temelju kojih možemo vjero­ vati da će se ti progresivni trendovi nastaviti i nakon 2000. godi­ ne, u beskonačnost«. Mnogo je više ljudi uhranjeno, bolje odje­ veno, ima bolji smještaj i školovanje nego u bilo kojem drugom povijesnom razdoblju. Količina slobodnog vremena uvećava se zajedno s porastom plaća, što donosi nebrojene prednosti u kva­ liteti života. U većem dijelu svijeta, ljudi uživaju u duljem, zdra­ vijem i plodonosnijem životu. Doživljavaju velik napredak u život­ nome standardu, čemu pripomažu i sve veće političke i gospoda­ rske slobode. Broj izdanih poticajnih knjiga u velikom je porastu. Dokaze o napretku viđamo na svakom koraku. Kako i zašto? Je li riječ o tome da nekakav »nevidljivi motivator« navodi ljude na to da rade na većem izražavanju dobra u svim životnim aspektima?

 

Kažu da to ne možeš, no sjeti se da

to uvijek ne funkcionira.

— Casey  Stengel

 

Naš napredak na ovome planetu prepun je, kako se čini, inovacija i događa se u vrhunski odabranom trenutku, tako ras- pršujući svaku pomisao na slijepu sreću. Iznimno kompleksno podrijetlo života, iznenadna pojava višestaničnih organizama, i to u velikome broju, tijekom Kambrija, te širenje sisavaca nakon iz­ nenadnog nestanka dinosaura prije šezdeset pet milijuna godina, sve to ukazuje na čudesnu kreativnost i povezanost.

Je li moguće da božanska sila, zbog nama neznanih razlo­ ga, napredak i nadmetanje koristi kao metode kojima  nam  po­ maže da budemo kreativniji? Kako nadmetanjem dolazi do po­ boljšanja? Je li nadmetanje jedan od Božjih zakona jer se zahva­ ljujući njemu povećavaju djelotvornost i domišljatost? Božji zakon evolucije znači napredak. Ako nema slobodnog nadmetanja među zamislima, čak i među vjerskim idejama, stare i čvrsto ukorijenje­ ne teorije možda se nikada neće poboljšati. Moguće je da će se održati i još dugo nakon što prođe rok u kojem su korisne.

Može li kemijska veza suradnje i kreativnosti postojati  i kada ne surađujemo na temelju poštovanja? Bi li se to moglo naz­ vati »napredovanjem zahvaljujući nadmetanju u služenju«? Kako u nadmetanju vidjeti vrijednu priliku za napredovanje? Koje su pre­ dnosti učenja i poučavanja slobodnog nadmetanja kao načina na koji se obogaćuju siromašni i poučavaju etička načela?

Božja mudrost nadilazi granice čovjekova uma. Iz duhovne perspektive, na koji način slobodno nadmetanje raznolikih duhov­ nih  ideja  ubrzava  napredak  na  području  religije,  zamisli  i  opće čovjekove  dobrobiti?  Koje  je  napredne  talente  moguće  razvijati zahvaljujući  nadmetanju  u  služenju?  Koji  su još  korisni  primjeri nadmetanja u služenju? Je li napredak, zahvaljujući nadmetanju u služenju,  granica  ili  područje  koje nudi  raspon za  istraživanje  i razvoj? Budući da je stalna kreativnost, kako se čini, sve više ka­ rakter našeg svijeta, je li napredak temeljna nevidljiva stvarnost? 

Kad vas nadahnjuje neki uzvišeni cilj, izniman projekt, sve vaše misli oslobađaju se okova. Vaš um nadilazi ograničenja, vaša se svijest širi u svim mogućim smjerovima i tako ulazite u nov, velik, veličanstven svijet. Uspavane sile, sposobnosti i darovi odjednom oživljuju i tako uviđate da ste daleko veća i bolja osoba nego što

ste ikada i sanjali.

—  Patanjali

 

4. ZAKON

Navika je najbolji mogući sluga,  ali i najgori mogući gospodar

— J. Jelinek

 

 

Odaberi najkorisniji oblik života, pa će zahvaljujući navici biti i najugodniji.

— Francis Bacon

 

 

Njegujte samo navi­ ke za koje biste že­ ljeli da vam služe.

— Ra

 

JESTE LI kada upoznali osobu koja nema baš nikakvu naviku? Vri­ jeme i način na koji svatko od nas ujutro ustaje, način na koji vježbamo, kako se brinemo za higijenu, način na koji radimo i na­ večer spavamo — sve su to navike. Navika je stečeni obrazac po­ našanja koji se s vremenom toliko automatizirao da ga je počes­ to vrlo teško promijeniti ili eliminirati.

Svi uživaju biti u društvu osobe koja je razvila naviku lju­ baznosti i lijepog ophođenja. Uljudne navike poput pozdravljanja, korištenja riječi »molim«, »hvala«, »nema na čemu« i »ispričavam se« promiču sklad u našoj svakodnevnoj komunikaciji s drugima.

Neke od dosljedno  korištenih  navika  čovjeku  omogućuju da razvije dar ili vještinu u specijaliziranim područjima, poput sporta, glazbe, likovne umjetnosti ili  književnosti.  Vožnja  bicik­ lom postaje navikom kada se čovjek toliko navikne na nju da više bez prestanka ne mora razmišljati o  »okretanju pedala« ili »rav­ noteži«. Sviranje glazbenog instrumenta također može prerasti u naviku kada, nakon godina i godina  marljivog vježbanja,  čovjek neku skladbu zna toliko dobro da više ne treba ni note. Navika obavljanja određenih stvari na posve određen način  neki  put jamči i uspješno dovršenje posla.

 

Posij misao, pa ćeš požnjeti djelo; Posij djelo, pa ćeš požnjeti naviku; Posij naviku, pa ćeš požnjeti karakter; Posij karakter, pa ćeš požnjeti sudbinu.

—   Anonimna

 

 

Navika može biti vaš nabolji prijatelj ili

vaš  najljući neprijatelj.

— Rebecca Clark

 

Sve navike, međutim, nisu korisne, a loše navike mogu se ispriječiti na putu našoj dobrobiti.  Navika negativnog razmišlja­ nja o sebi, drugima i životnim situacijama može rezultirati des­ truktivnim ponašanjem. Lijenost  i odgađanje upropaštavaju neb­ rojene životne prilike, čak i cijele živote. Okrivljavanje drugih, ili okolnosti, za vlastite pogreške ili teške situacije može nas odvra­ titi od prihvaćanja odgovornosti. Ta navika posve  izvjesno  ne jamči skladne odnose i plodonosno ostvarivanje ciljeva.

Pozitivne navike, mudro izražene, nude čudesnu pomoć u ostvarivanju plodonosnog života. Negativne navike mogu smetati našem razvoju i djelotvornosti ako želimo biti uspješni pjedinci.

 

Navike prerastaju u

prirođeno ponašanje.

— Jean  Baptiste

Lamarck

 

Kada u životu uočimo stvari i događaje koji mogu imati te­ melje u negativnim navikama, na koje se načine možemo odvojiti od starih navika razmišljanja? Kako pročišćavanje misli dovodi do razvoja pozitivnih navika i viših razina svijesti? Na primjer, ako netko ima višak kilograma i ako je odlučio pola sata na dan pješačiti ili raditi u vrtu umjesto da sjedi i jede, a zatim tu odlu­ ku i provodi u djelo, time pročišćava razmišljanje i počinje pro­ voditi korisnu naviku.

Naša sposobnost da kreativno živimo praktički u svim ži­ votnim okolnostima u velikoj mjeri može ovisiti o stavovima koje odaberemo. Svatko pred sobom uvijek ima mogućnost izbora. U svakoj situaciji možemo birati kako ćemo razmišljati i kako ćemo se osjećati, te kako ćemo u vezi s nečim postupiti. Gdje god se našli u životu, kakve god bile okolnosti, koje god navike utjecale na naše odluke, svaku situaciju možemo pretvoriti u iskustvo učenja i razvoja. Možemo odrediti kako vladati svojim navikama, kako bi nam korisno služile.

*

 

 

5. ZAKON

Da bi otkrio nova mora,  čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu.

— Anonimna

 

 

Kada sumnjaš, odluči se za hrabar korak!

— Jan Smuts

 

NEKI JE čovjek živio vrlo ugodno i lagodno i u jednom je trenutku osjetio kako ga obuzimaju nemir i nezadovoljstvo. Tražeći savje­ te, obratio se nekome mudracu koji je navodno raspolagao veli­ kim znanjem i mudrošću. Čovjek mu objasni: »Veliki mudrače, ne­ mam materijalnih problema; ipak, osjećam nemir i nezado­ voljstvo. Godinama tražim sreću, želim pronaći odgovore na mis­ li koje me zaokupljaju, te se nekako  pomiriti  sa  svijetom.  No nešto mi  nedostaje. Imam  dubok osjećaj da nisam otkrio nešto važno. Reci mi kako da se izliječim«.

Mudrac je još neko vrijeme razmišljao o  tome,  a  zatim reče: »Prijatelju moj, što je nekima skriveno, drugima je očito. A što je očito nekima, drugima je skriveno. Imam rješenje za tvoju boljku, iako nije riječ o običnome lijeku. Moraš krenuti na veliko

 

Sreća je naklonjena

odvažnima.

— Erazmo

 

 

Nitko ne zna što sve

može dok ne

pokuša.

—  Publilije  Sirus

 

putovanje. Biti budan i svjestan svega oko sebe, u svakom trenut­ ku. Vodi dnevnik i svaki dan bilježi najfascinantnije otkriće. Ne­ moj preskočiti ni jedan jedini dan. Bez prestanka traži i otkrivaj. Kad dovršiš putovanje i vratiš se kući, dođi ponovno k meni, pa ću ti ispričati i završetak priče«.

Čovjek je otišao kući, pripremio se za dugotrajno putova­ nje i krenuo. Putovao je iz zemlje u zemlju, susretao se s fasci­ nantnim ljudima,  doživljavao uzbudljive pustolovine  i nailazio na nebrojene neobičnosti. Smjerno i vjerno u dnevnik je svakodnev­ no bilježio što ga je tog dana najviše iznenadilo. Njegov je dnev­ nik počeo nalikovati na uzbudljiv roman. Bio je prepun uzbuđenja i ushita zbog mnogih neobičnih otkrića. Na koncu se čovjek vra­ tio kući. Nekoliko dana kasnije posjetio je onog mudraca. Mudri se starac nasmiješio ugledavši svjetlo i iskru u čovjekovim očima, vedrinu na njegovu licu.

 

 

Do promjena i razvoja dolazi kada se čovjek izloži opasnosti i kada se usudi sudjelovati u eksperimentiranju vlastitim životom.

—   Herbert   Otto

 

 

»Znači, putovanje je bilo ugodno?« upita ga uz osmijeh.

»Oh, da!« odgovori čovjek uzbuđeno i stane prepričavati doživljaje. Mudrac ga je strpljivo slušao, a zatim upita: »I što si naučio na putovanju?«

Čovjek je još nekoliko minuta sjedio zamišljeno, bez riječi. A zatim, pogledavši mudraca u oči, uhvati ga za ruku, nasmije se i reče: »Da bi otkrio nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu!«

Kao ljudska bića, možda se osjećamo samozadovoljno ka­ da sve naoko ide po planu. Međutim, kada nam život više ne nu­ di dovoljno kontinuiranih razvojnih iskustava, moguće je da nam je potrebna promjena koja će nas stimulirati. Unutarnji glas sav­ jesti možda će tada šaputati: »Božansko nezadovoljstvo!« Je li to poziv duše koji potječe iz nas i potiče nas na to da krenemo u produktivne pothvate? S vremena na vrijeme neka neugodna okolnost ili iskustvo možda će nam pokazati da trebamo istražiti nova područja vlastitog potencijala. Možda ćemo osjetiti potrebu da iziđemo iz kruga dobro poznate svakodnevice i odvažimo se na ulazak u nepoznate vode. Kao što kaže stara izreka: »Vaš se brod ne može vratiti u luku ako ne isplovi!« Slično tome: »Da bi otkrio Samo oni koji se iz­ lažu opasnosti da odu  predaleko mogu utvrditi gdje su točne granice.

— T. S. Elliot

 

 

 

 

I jedan čovjek koji je  hrabar čini

većinu.

• Andrew Jackson

 

nova mora, čovjek treba biti dovoljno hrabar da iz vida izgubi obalu«.

Poput onog čovjeka iz priče, tražimo li svakodnevno nova otkrića, moći ćemo uživati u novim izazovima. Znamo da svi ima­ ju  prirođenu  sposobnost  ne  samo  za  preživljavanje,  nego  i  da »plodonosno napreduju«. Nikada se ne moramo zadovoljiti nečim što je manje od onoga što smo u stanju doživjeti. Kako bismo pri­ grlili svoju ulogu učenika u životnoj školi, trebamo li njegovati sposobnost lakog prelaženja iz poznatoga u nepoznato? Drugim riječima, kada naučimo lekciju fleksibilnosti, hoćemo li lakše pos­ tići što nam nailazi sljedeće, umjesto da se samo čvrsto držimo sadašnjeg rasporeda  stvari?

Veliko promaknuće na poslu može zahtijevati i napuštanje ugodnog položaja i prihvaćanje novih odgovornosti. Ulazak u no­ vu vezu može donijeti prilike za povjerenje i kompromise. Dola­ zak prvog djeteta donosi lekcije s područja strpljivosti i discipli­ ne. Svaki od tih primjera od nas možda traži da napustimo  »si­ gurnost  i  ugodu«  i da  »otkrivamo  nova mora«.

Jeste li ikada sami sebi rekli: »Volio bih tako nešto, ali... nisam imao hrabrosti, vremena, novca...?« Promotrite poriv koji je duboko u vama, a koji vas možda tjera na korak dalje. Jeste li voljni poduzeti taj korak? Jeste li otvoreni prema novim mo­ gućnostima? Jeste li pripravni i voljni učiti o povjerenju tako da naprijed zakoračite s pouzdanjem i vjerom, sigurni u to da vas unutarnje znanje vodi prema većem dobru?

Mlada žena po imenu Sharon  sanjarila je  o  pokretanju  tv­ rtke za izradu i prodaju specijaliziranih lutki. Sharon ih je iz­ rađivala i prodavala gostima restorana u kojem je godinama radi­ la. Posebne su lutke bile vrlo popularne i ljudi su ih često na­ ručivali kao darove za nebrojene i raznovrsne prilike. Sharon je uzbuđeno razmišljala  o  tome  da  hobi  pretvori  u  pravi  posao,  ali se pribojavala napustiti sigurnost  sadašnjeg  posla.  Osim  toga, trebalo je uložiti i nešto kapitala. Ona nije imala iskustva u pos­ lovnome svijetu. Osim toga, nije bilo jamstva da će se lutke pro­ davati  toliko  da  se  firma  održi.

Na koncu ju je jedna prijateljica upitala: »Zanemarimo li praktične probleme, kad bi bila u stanju učiniti bilo što, sve pod kapom nebeskom, za što bi se odlučila?« Ne oklijevajući  ni  tre­ nutka, Sharon je odgovorila: »Pokrenula bih tvrtku za svoje lut­ ke!« Tako su se otvorila vrata spoznaje i prilike. Sharon je od­ lučila upustiti se u pustolovinu. Pomoć i potporu pružili su joj prijatelji  i  članovi obitelji,  kao i  posve  neočekivani  izvori.  Za  manje od godinu dana Sharon je učvrstila malenu tvrtku koja se iz mjeseca u mjesec sve više razvijala. Sretno i ubudeno razmatrala je nekoliko novih mogućnosti za distribuciju svojeg proizvoda. I tako je krenula na dugo i uzbudljivo putovanje. No da bi krenula prema novim otkrićima, prvo je morala »iz vida izgubiti obalu«.

 

 

Naglasci ••

 

1. Kako nesputano davanje, bez očekivanja,  pokreće zamašnjak neodoljive  dobrote?
2. Kako biste opisali »Istinsko obilje«?

 

3. Odakle početi pokazivati životno blagostanje i obilje?

 

4. Kako biste napredak opisali kao »nevidljivu stvarnost«?

 

5. Kako do napretka doći zahvaljujući nadmetanju u služenju?

 

6. Koji su neki od korisnih primjera nadmetanja u služenju?

 

7. Koliko dobrih  navika  na  čudesan  način  pomaže  u  plodo­ nosnome životu?
8. Kako negativne navike smetaju našem razvoju i uspjehu?

 

9. Zašto je neki put važno »iz vida izgubiti obalu« kako bismo se upustili u novu pustolovinu?
10. Na koje se izvore možemo osloniti kako bismo stekli više hra­ brosti za novu aktivnost?

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

PRIČA O GLINENOJ  SVJETILJCI

 

Jedan od Buddhinih najvećih štovatelja bio je  magadhski kralj Bimbisara. Kada je doznao da Buddha dolazi u prijestolni­ cu, okitio je cijeli grad i uz glavnu ulicu postavio tisuće svjetilja­ ka u bogato ukrašenim držačima. Te svjetiljke zasjat će u čast Buddhina prolaska.

U Bimbisarinoj prijestolnici živjela je i neka starica koja je iz dubine duše voljela Buddhu. Žudjela je za time da uzme svoju glinenu svjetiljku i pridruži se masi koja će se okupiti na ulici  i promatrati  Buddhin  prolazak.  Svjetiljka je  bila puknula još davno, a ona nije imala novca za bolju, mjedenu svjetiljku. Načinila je stijenj od poruba svojega sarija, dok joj je jedan trgovac, zna­ jući koliko je siromašna, u svjetiljku stavio malo ulja.

Kad je došla do glavne ulice, pojačao se vjetar, i starica je znala da ulje neće potrajati. Stijenj je zapalila tek kada se na ula­ zu  u  grad  pojavio  sjajan  Buddhin  lik.

Vjetar se još pojačao, a kralj Bimbisara vjerojatno je s užasom gledao kako se njegove svjetiljke pod snažnim naletom jedna po jedna gase. Kada je Buddha naišao,  preostalo je još sa­ mo  jedno  jedino  svjetlo:  svjetlo  iz  oštećene  glinene  svjetiljke  ko­ je  je  starica  čuvala  među  dlanovima.

Buddha se zaustavi pred njom. Kada je kleknula kako bi primila njegov blagoslov, on se obrati učenicima: »Dobro zapam­ tite ovu ženu! Sve dok se duhovne discipline provode uz ovakvu ljubav i predanost, svjetlo svijeta neće se ugasiti«.

— iz uvoda, Dhammapada 

*