PISMO REGINUSU O USKRSNUCU

 

O PISMU REGINUSU O USKRSNUCU

 

 

O uskrsnucu postoje razlicita misljenja. Jedno od takvih glasi: to je opcenito jedna avet, izmisljotina ljudi koji se ne mogu pomiriti sa svojom smrcu.

Uobicajeno je shvacanje o uskrsnucu, koje ne odbija u potpunosti ovu mogucnost, kaze: covjek koji umre, odmah ce poslije smrti ili na kraju svih stvari, uskrsnuti tjelesno, u jednom preobrazenom tijelu, i tada vjecno zivjeti. Isus je, kao bozji sin, pobijedio smrt i u ovoj cudotvornoj moci takoder probuditi mrtve - jedne u vjecni zivot u prokletstvu, druge, koji su vjerovali u njega, u vjecni zivot u nebu.

Rasireno je misljenje isto: Sto ce se dogoditi nakon smrti, ne znam. Sada to ne treba biti moja briga. O tome i tako ne mogu nista znati.

Objasnimo da, prije nego se osvrnemo na nas tekst, da 11uskrsnuce11 nema isto znacenje kao i 11zivot poslije smrti11. Uz zivot poslije smrti vezane su dvije uobicajene predodzbe: Prvo: covjek i poslije smrti zivi dalje sa jednom promijenjenom svijescu, a ta se svijest opet dalje reinkarnira.

Drugo: covjek i poslije smrti zivi sa promijenjenom svijescu, dok se i ova svijest konacno ne raspadne, a ono sto ostane inkarnira, to je ono nesvjesno - istinsko duhovno bice covjeka.

Razmotrimo sada sto kaze nas tekst o uskrsnucu, koje objasnjenje daje i ispitajmo da li je moguce to izvrsiti.

To nesto vjecno, sto nije prepoznatljivo nasom sadasnjom svijescu, a usidreno je u covjeku kao neprolazna istina. Nasuprot tomu postoji 11priroda11, prolazno, ciji zakon je smrt. Covjek je sa svojom sadasnjom svijescu i svojim tijelom prolazne prirode, koja je drijemala u covjeku, dakle u nesvjesnome, nespoznatome vjecnoga, dio je neprolazne istine.

Nedjelotvornost i besvjesnost vjecnoga u covjeku je anomalija, ne odgovara odredbi covjeka i mora se i moze promijeniti. Uskrsnuce je ta promjena.

Ono sto uskrsne, vjecno je u covjeku. Uskrsnuce vjecnoga u covjeku znaci: osvjescivanje ovoga vjecnoga, i poslije toga slijedi djelovanje vjecnoga. osvjescivanje je jedino moguce ako svijest vezana na predodzbe suti: jer vjecna istina nije bilo kakva predodzba, nego snaga, zakon, unutarnje bice stvari.    Ova    snaga    postepeno    sama    gradi    organ,    preko               kojega            ce                  biti prepoznata: gradi jednu novu svijest. Tek ce tada ljudi biti svjesni. Tada je tu izlaz  iz  svijeta  predodzbi,  u  svijest  stvari  nasuprot  predstavama  i  mora

 

ukljuciti svoje unutrasnje snage, a ulaz je svijet spoznaje u kojemu je nova

svijest sjedinjena sa unutarnjim snagama stvari i iznutra ce biti preplavljena: punoca punoce.

Sto od smrti uskrsne, vjecno je u covjeku, sto je u carstvu smrti bilo kao mrtvo jest okovano prolaznom prirodom. Ovo uskrsnuce nema nista zajednicko sa zivotom poslije smrti, sa cinjenicom da stara svijest poslije smrti jos neko vrijeme zivi dalje u promijenjenom obliku. Ono nema takoder nista zajednicko sa budenjem tijela ili tijelom prociscenim poslije smrti.

Uskrsnuce se naime odvija, dok covjek jos zivi.

Jer postanak jedne nove svijesti iz snaga vjecnosti nije automatski proces. Covjek u tome mora suradivati, tako da reagira na ove snage koje su nastale novim mogucnostima i da bi dosao do mira svjesno se suprotstaviti svim impulsima prolaznog svijeta predodzbi koje prodiru iznutra i izvan njega. Tu je smisao izreke iz Evandelja po Filipu: 11Ako netko, dok je jos u ovome svijetu, ne primi (svjetlo), ne moze ga ni na drugom e svijetu primiti.11 Poslije smrti nema vise mogucnosti da se svjesno reagira.

Sto uskrsne iz smrti, vjecno je u covjeku. Uskrsne li, raste nova svijest, stara umire, umiru veze i iluzije o svijetu prividenja. To je smisao recenice iz Evandelja po Filipu: 11Neki kazu: Gospodin je najprije umro i tada uskrsnuo. Oni se varaju. Jer prvo je uskrsnuo i tada umro. Ako netko prvo ne stekne uskrsnuce, ne moze ga smrcu steci.11

Uskrsnuce vjecnoga u covjeku je uvjetovano time da prolazno svjesno 11umre11. Jer bez svjesnog usidrenja u vjecnome nemoguce je covjeku da prolazno u sebi samome spozna niti razrijesi.

Uskrsnuce kao postajanje svijesti vjecnoga u covjeku je preduvjet za smrt svijesti iluzija. Time je takoder Time je takoder dana druga primjedba tjelesnoj smrti. Covjek, u kojemu je vjecno postalo svjesno, drugacije ce prozivjeti tjelesnu smrt nego covjek, koji se drzi sasvim prolaznosti. Za ovog posljednjeg tjelesna smrt je najprije i gasenje svijesti, koja se raspada sa tijelom za koje je bila vezana. Ali za prvoga se svijest ne gasi smrcu, jer je ispunjena snagama vjecnosti i time sama neprolazna. On je stvarno pobijedio smrt. A kako vise nije ovisan o prolaznim pojavama svijeta, ne treba takoder vise inkarnirati.

Ali oko slijedi takoder postanak svijesti vjecnoga i jedno djelovanje vjecnoga, tada covjek nije pobijedio tjelesnu smrt samo preko neprolazne svijesti, vec i u drugom pogledu.

Postanak svijesti znaci: snage vjecnosti ulaze u spoznaju, u organe spoznaje, koji su se sami oblikovali. Djelovanje ovdje znaci: takoder gradite nove organe djelovanja, preko kojih covjek moze svjesno izvesti  novu osobu, koja se moze

 

predstaviti sposobnoscu za odluke, misljenje, osjecanje u neprolaznom svijetu i

odasiljanje snaga neprolaznog svijeta. Ova 11osoba11 se jos za vrijeme zivota gradi u prolaznoj osobi: a ako ova umre, stupa u akciju nova osoba, u 11vidljivo11. To bi bilo tijelo uskrsnuca, sa kojim se je Isus pokazao svojim ucenicima. To je neprolazno tijelo. Dakle, takav je covjek tjelesno pobijedio smrt, 11novo tijelo11 , koje se sastoji od snage i svjetla, naraslo je. Stoga nase pismo kaze: sto je dakle uskrsnuce? To je nastajanje vidljivima onih koji 11uskrsnu.11

Kakvu ulogu igra Isus u nasem tekstu u ovim procesima? Pri uskrsnucu onoga vjecnoga u covjeku, nastajanje svijesti i djelovanjem vjecnoga ne radi se o jednom obicnom poklonu, kojega prolazni covjek primi bozjom miloscu, ako samo vjeruje u tu mogucnost, nego je to revolucija cijeloga bica, jedno gutanje prolaznog od neprolaznog - pri cemu covjek mora suradivati.

Usprkos tome on ne moze ove procese izvrsiti vlastitom snagom. I radi toga opisuje pismo Reginu, kako Isus kao covjecji sin i bozji sin, koji raspolaze sa obje vrste svijesti i snaga, kao jedno dvostruko bice prozivi ovaj proces uskrsnuca i time oslobada snage, koje omogucavaju izvrsenje. 11Milost11 je kada se ove snage stave na raspolaganje.

Ljudima, koji se iz dana u dan muce, ova vrsta uskrsnuca izgleda kao neka davno iscezla Prica ili nejasan san. Ono vjecno je ipak u covjeku prisutno i ono uznemirava covjeka, bilo kao prica ili kao san. Ovo stanje zarobljenosti vjecnoga u prolaznom u stvarnosti jedno je neprirodno stanje. Stoga nas tekst kaze: uskrsnuce je jedna 11nuznost11 za covjeka. Tek kroz njega ce postati istinskim covjekom, jos prije tjelesne smrti.

 

PISMO REGINU O USKRSNUCU

 

 

Ima ljudi, dragi Reginus, koji zele sto je vise moguce nauciti. I u toj cvrstoj namjeri ulaze u probleme, koji jos nisu rijeseni. Ako tada nadu neko rjesenje, pocinju su kojesta uobrazavati.

Ali ja sam misljenja, da oni pri tome ne polaze od same istine. Jer oni vise traze svoj mir nego mir, koji smo mi primili od naseg spasitelja, gospodina Krista, kada smo spoznali istinu. U njoj mozemo pocivati stvarno u miru.

Ako me sada pitas o uskrsnucu, spreman sam ti pod ovim preduvjetom odgovoriti. Ono je svakako nuznost za ljude. Usprkos tome mnogi ne vjeruju u uskrsnuce, a samo nekolicini ce biti dodijeljeno. Radi toga zelimo sada o tome govoriti.

 

Kako se ponasao nas Gospodin, kada je bio u tijelu i objavio se kao Bozji sin? Stanovao je na (donjem) mjestu na kojemu i ti takoder stanujes. Govorio je o zakonu ove prirode: to znaci 11smrti11.

Ali Bozji sin, dragi Reginus, bijase takoder covjecji sin. Radi toga je posjedovao oboje, ljudsko i bozje bice. I on je mogao pobijediti smrt, jer bijase bozji sin. No kako je takoder bio covjecji sin, mogao je stvoriti mogucnost (naseg) povratka k punoci punoce. Jer on bijase od pradavnine odozgo, sjeme istine, on bijase prije nego je nastao svijet sa svim svojim bezbrojnim vladarima i mocima.

Znam, govorim ovdje o rjesenju jednog teskog problema. Ipak, ako se polazi od same istine, nema nista tezeg. Jer rjesenje se samo priblizilo, u sredinu (svijeta), da ne bi nista sakrilo i da bi sve pokazalo sto se odnosi na nasu egzistenciju: razrjesenje zla s jedne strane i objavljenje odabranih s druge strane. Tako je proizisla istina i duh iz Boga. Iz (bozje) milosti slijedi istina.

 

Spasitelj je progutao smrt. On je odlozio svijet koji je prolazan (kao haljinu). To je ono, sto prije svega moras znati. On (se) preobrazio u neprolazno i (uskrsnuo je), time sto je prividno progutao ne-prividnim. Tako je prokrcio put do besmrtnosti. Jer na ovaj je nacin postalo moguce, da mi s njim patimo, kako kaze apostol, da s njim uskrsnemo i s njim odemo u nebo.

Ako se u ovome svijetu potvrdimo u ovome smislu kao nosioci njegove snage, tada smo zrake njegove snage i od njega smo dodirnuti - dok u njemu ne utonemo: to je smrt, dok smo jos na zivotu. Tada ce nas on uzdici gore k nebu kao zrake sunca, i nitko nas ne moze zadrzati: to je uskrsnuce u duhu, koje u sebi sadrzi dusu i ono od tijela.

 

Ako netko ne vjeruje, ne koriste mu nista uvjeravajuci argumenti. Jer ovdje se radi o vjeri, moj sine, a ne o uvjerenju (argumentima). Tko je (po istinskom bicu) mrtav, uskrsnuti ce.

A postoji li i jedan medu (takozvanim) filozofima ovdje u prolaznom svijetu, koji stvarno vjeruje? Ali mrtvi ce uskrsnuti, i ako i svi filozofi u ovom prolaznom svijetu ne vjeruju. Pusti ih - oni su samo ljudi, koji se okrecu oko sebe.

Ali mi smo nasom vjerom upoznali sin a covjecjeg i vjerujemo, da je on uskrsnuo od mrtvih. O njemu mozemo reci: On je unistio smrt. On je velikan, u njega vjerujemo. Radi toga smo i mi (veliki) jer vjerujemo.

Misli spasenih su neprolazne, a duh onih koji su ga prepoznali, ne moze potonuti. Mi smo odabrani za spasenje i razrjesenje i od pocetka smo odredeni za to da ne padnemo u ludilo kao oni koji nemaju spoznaju. Mi cemo postati mudri kao takvi koji su spoznali istinu. Tko u istini ostane, ne moze ju izgubiti, i ona se ne moze rastociti kao nesto sto je nastalo, (dakle, nesto prolazno).

 

Mocna je punoca punoce. Nesvjesno je ono, sto se je odijelilo od toga: nastalo je kao (prolazni) svijet. Ali svijet nece biti obuhvacen od nastalog, od (stvarnog) postojeceg. Radi toga ne sumnjaj u uskrsnuce, Reginus. Nekoc nisi postojao u tijelu, a ipak ti je tijelo bilo dano, cim si usao ovaj svijet. Zasto, dakle, ne bi takoder primio tijelo, ako se uzdizes u vjecnost?

Zar ti vec ne pripada ono, sto je bolje od svakog tijela, sto tijelu koje je nastalo radi tebe, daje zivot? Zar ti nije dano ono sto ti pripada potpuno na raspolaganje?

 

Sto ti sada u stvari nedostaje, ako si u ovom prolaznom svijet ovdje? Da bi to doznao, jako se trudis! Ti znas, da poslije poroda izlazi posteljica - starost. Ti si dakle prolazan. No, gubitak ove prolaznosti je upravo tvoja prednost. Jer ako napustis ovaj svijet, nista vrijednoga ne ostavljas iza sebe. Zlo je bezvrijedno.

 

Samo nas milost spasava iz ovih mjesta prolaznosti, iz ovoga svijeta, kojemu pripadamo - inace nitko drugi. Ali mi smo spaseni! Primili smo svetost u punom obimu. Obujmimo ipak ove misli u svoj bistrini. Shvatimo ih ipak jasno!

 

Mnogi trazioci istine zele takoder znati da li ce spaseni, kada napusti svoje tijelo, biti odmah spasen. U to ne treba sumnjati. (Jer je jasno) da vidljiva osoba, kada umre, nece biti spasena, ali uistinu ziva osoba se nalazi u smrtnoj

 

osobi. Ona je ta koja uskrsava. Sto je dakle uskrsnuce? To je postajanje

vidljivima onih, koji uskrsnu.

Trebas se samo prisjetiti Evandelja, gdje pise, da se je Elija prikazao i s njim Mojsije, da bi obznanili da uskrsnuce nije izmisljotina. Ono nije avet, nego cinjenica. Naprotiv: prije je svijet avet nego uskrsnuce, koje se dogodilo preko naseg Gospodina i spasitelja, Isusa Krista.

 

Na sto se sada svodi zaista moje ucenje? Sve sto zivi, umire. Ljudi zive u velikoj iluziji. Od bogatog postaje siromasno, prijestolja se ruse. sve se mijenja. Cijeli je svijet iluzija. Ali ja ne zelim, vise nego sto je to potrebno, sudjelovati u ovoj stvarnosti. Nije svako uskrsnuce od ove vrste. Njegova je istina sigurna, isto kao i ono sto stvarno postoji i sto ce se objaviti, da ce se stvari mijenjati i prelaziti u novi oblik postojanja. Jer se neprolazno spusta u prolazno i svjetlo zraci dolje u tamu i proguta ju. Punoca punoce odstranjuje nedostatak. To su osobine i obiljezja uskrsnuca. To je ono sto ce do dobroga djelovati.

 

Radi toga napusti znanje, koje je samo dio, Reginusu i ne idi za tijelom, nego napusti ono sto je nepotpuno djelo - tako ces zadobiti uskrsnuce. I onaj, koji je smrtan, zna o sebi samome da je smrtan. I ako je proveo mnogo godina zivota, konacno ga zahvati smrt. Tako znaj takoder i ti, da si uskrsnuo i da te uskrsnuce uhvatilo. Svatko zna da mora umrijeti. ali ti, koji imas uskrsnuce, ne mozes se dalje tako ponasati kao da moras umrijeti. Jednu takvu ludost si ne mozes dozvoliti. Svako treba neko vrijeme vjezbati, prije nego nauci prve lekcije. Ali tada vise ne treba lutati, nego se moze sam primiti, takav kakav je bio u pradavnini.

 

Ovu sam spoznaju primio od moga Gospodina Isusa Krista, koji sve nesebicno poklanja. Ja sam ju prenio tebi i tvojoj braci, mojim sinovima. Nista vam nisam uskratio, sto bi na bilo koji nacin moglo posluziti vasem jacanju. Ali ako sam nesto napisao i najavio sto je previse duboko, rado bih to zelio objasniti, ako pitate. I nemoj zavidjeti bilo kome u tvojoj grupi, koji bi pri tome mozda mogao pomoci. Mnogi ce zajedno usmjeriti paznju na ovo sto sam ti napisao. Ovime vam kazujem, kako cete medu sobom odrzati mir i moci primiti milost. Pozdravljam te i sve vas koji se bratski volite.