Na toj razini mentalno tijelo kaže: « Možda ću pokušati slijediti Duh. Ne znam još dali bi sve trebao vjerovati no pokušat ću.» Tada se ono započinje ogledavati za uporištem. Vrlo često ljudi vide sami sebe u jednom vidu vizije, u jednom drugom obliku djelovanja. Faze snova se mijenjaju. Možeš se sjećati više snova. Neki ljudi dostižu, na petoj razini, čak i lucidne snove. Neki ljudi iznenada vjeruju da su poludjeli jer imaju iskustva s nelinearnim misaonim procesima. Sasvim spontano, ne obračajući pozornost na detalje, iznenada obuhvaćaju Sveukupnost.

Ali mentalno tijelo ponovo kaže: « Trenutak molim, ja to ne mogu kontrolirati. Dali ćemo to preživjeti?» Dakle ono sumnja u to što se događa. « Postoji li Duh? Vjerojatno da. No bolje je da to ispitam inaće ćemo svi morati umrijeti.» Iz mentalnog tijela se podižu vrlo mnogo uzoraka preživljavanja. Ono počinje mijenjati svoja kretanja i odbacuje stare uzorke.
Jedan drugi dio tebe je jednostavno poput sretnog malog djeteta koje kliće: « Hura, idemo u svjetlost!» No mentalno tijelo je prilično zlovoljno. I tako vidiš obje strane tvog Jastva i primjećuješ da moraš donijeti odluku. Polako dobivaš predodžbu o tome da si nešto više nego što si do sada vjerovao. No mentalno tijelo kaže: « Ali ne, to nije istina!» i ponovo zalupi vratima. No ona se ponovo otvore. Ti prolaziš kroz proces u kojem se sve otvara i ponovo zatvara, a to se može osjećati vrlo deprimirajuće. Ali ono što Duh zaista treba jest da tvoje mentalno tijelo odustane od kontrole. Samo tako možeš postati aktivno utjelovljeni Duh, koji je u svakoj dimenziji potpuno svjestan.

Na petoj razini bit ćeš također svjestan da mnoge tvoje slike realiteta uopće nisu tvoje vlastite. Iznenada će ti biti jasno: « Ja to radim točno kao moj otac. Moj otac je bio zanovijetalo i ja sam točno tako. To nije moja energija.» Ili: « Moje dijete je upravo prevrnulo bočicu za mlijeko i galamim na njega upravo kako je i moja majka galamila na mene. To nije moja energija. To nije ono što ja zaista želim.» Bit ćeš svjestan da u sebi nosiš slike realiteta koje nisu tvoje vlastite. Tada počinješ mentalno sortiranje i pitaš se: « Tko sam ja?» Svaki čovjek sprema, u svom energetskom polju, slike o tome koje stvari su sada takve. One dolaze od roditelja, djede i bake, od braće, prijatelja i partnera. Cjelokupna slika je neprestano aktualizirana. Ako si svjestan da se te slike nalaze u tvom energetskom polju možeš se zbog njih osjećati vrlo ograničenim.

No sada osjećaš sve te prekrasne promjene u tvom tijelu, a istovremeno si okružen od tih slika i osjećaš se kao da si zatvoren u stakleni kavez. I tako započinješ proces čišćenja: « Nešto uzimam od ovog ali ništa od onog, malo od ovog, malo od onog.» Kroz to ćeš biti sve više i više svjestan vlastite energije i onog što ti zaista pripada. I ako imaš neku misao ili neku sliku o nečem što imaš trebaš se samo upitati: « Kopiram li upravo mog oca ili sam to stvarno ja?» U početku može to za neke ljude biti zastrašujuće kada se po prvi put pogledaju u ogledalo i kažu: « O ne, zaista sličim mojoj majci iako sam se zaklela da nikad neću biti takva.» No te slike će nestati iz tvojih polja.