Isaac Newton, engleski fizičar, matematičar i astronom, jedan od najvećih prirodnih znanstvenika u povijesti.

(Lincolnshire, 4. siječnja 1643. (25. 12. 1642.) - London, 31. ožujka 1728.), engleski fizičar, matematičar i astronom, jedan od najvećih prirodnih znanstvenika u povijesti.

Djetinjstvo i školovanje

Isaac Newton se zapravo rodio na Božić, 25. prosinca 1642. (4. siječnja 1643. jest po gregorijanskom kalendaru) u zaselku Woolsthorpe u okrugu Lincolnshire u Engleskoj (gdje se tada još koristio Julijanski kalendar).

Rođen je kao nedonošče, ali je ipak uspio preživjeti. Njegova se majka uskoro preudala, pa je o malom Isaacu skrbila baka. Još dok je pohađao osnovnu školu, Isaacov je ujak William Esconty uočio kako njegov nećak nije običan dječak već da posjeduje nesumnjive crte izuzetne nadarenosti.

Newton je veoma rano pokazao i vještinu u izradi raznovrsnih naprava kojima je zarađivao i svoje prve honorare. Umjesto da s vršnjacima uživa u dječjim nepodopštinama, mali je Isaac konstruirao mehaničke lutke, fenjere kojima je plašio praznovjerne seljake, drveni sat koji se sam navijao, mlin kojega je pokretao miš te još mnogo toga.

Srednju školu Newton je završio u gradiću Grenthemu. Zatim se, po preporuci svoga ujaka, upisuje na sveučilište Cambridge kao najsiromašniji student. Zbog toga je morao raditi teške poslove kako bi zaradio za život i školovanje. Ali, sveučilište je rangiralo svoje studente, a Newton se s vremenom i znanjem - iako je u samome početku bio zadnji na rang listi - izdvojio i nametnuo. O tome dovoljno govori činjenica da je odmah nakon završenog studija dobio mjesto predavača na istome fakultetu na kojem je i studirao.

U periodu od 1664. do 1666. godine Londonom je harala kuga, pa se Newton mogao na miru udubiti u svoje zamisli vezane za mehaniku i dinamiku te tako postaviti temelje svome životnom djelu.

Newton je tih godina radio tako intenzivno da se skoro razbolio. Nakon što je kuga minula, Newton se vratio u Cambridge gdje je 1669. na mjestu profesora matematike naslijedio svog učitelja Isaaca Barrowa. Prvo je predavao optiku, a potom i druge predmete među kojima se našao zemljopis, iz kojega je objavio jedan udžbenik.

Primanje u akademiju i prvi sukobi

U Kraljevsku akademiju Newton je primljen na osnovu reflektorskog teleskopa kojim je promatrao Jupiterove satelite. Teleskop je izradio sam, pokazavši tako savršeno poznavanje složenih tehnoloških postupaka (od kojih je, primjerice, najsloženiji bio brušenje zrcala).

 

 

Teleskop s kojim je promatrao Haley kometu, prosinca 1682.

Izbor u Akademiju donio je Newtonu i prvi sukob, s fizičarem Robertom Hookeom. Hooke je bio čovjek koji nije imao strpljenja raditi dugo na jednom projektu i čuvati za sebe otkriće do samoga kraja. Zbog toga je dolazio u mnoge sporove s drugim znanstvenicima koji su njegove ideje dovodili do konačnog ostvarenja.

S Newtonom se sporio zbog teorije svjetlosti. Za razliku od Hookea, Newton je kao rijetko koji znanstvenik bio nesklon iznošenju svojih ideja u javnost prije njihove konačne obrade.

 Za njega je bilo sasvim prirodno da utroši 20 godina na neki posao. Ipak, nije bio tajanstven ili praznovjeran. Laskanja i priznanja dolazila su sama po sebi; on ih nije odbijao, ali mu nisu niti mnogo značila.

Druga, čuvenija, Newtonova svađa je ona s Gottfriedom Leibnizom oko pitanja prvenstva u otkriću infinitezimalnog računa (izračunavanju promjena objekata ili kvantitete mjerenjem njihovih vrijednosti na različitim djelićima intervala). U tom je sporu postupio nečasno jer je sam imenovao članove povjerenstva koji su trebali nepristrano razriješiti spor.

Alkemija i filozofija

Newton je kao alkemičar žudio otkriti ono što se zove materia prima (prvobitna materija) kako bi na taj način imao sve. Nije se zadovoljavao samo objašnjavanjem ustrojstva svijeta jer je priznavao vrhovnog tvorca na svoj protestantski način, kao strastveni teolog i pisac mnogih teoloških rasprava u kojima je iskušavao svoju logiku, na pitanjima bez ikakvog značaja za znanost, pa i samu teologiju danas.

Nije se zadovoljavao pasivnim promatranjem i bilježenjem onoga što jest takvo kakvo jest; od prvoga dana stvaranja žudio je za samim stvaranjem, za mijenjanjem, kako bi mogao reći: "Otkrio sam sve". Hypotheses non fingo (Ne izmišljaj hipoteze) bijaše njegovo čuveno geslo kojeg nije napuštao do kraja života. Za sve je tražio logična objašnjenja u eksperimentu.

Newtonova tajanstvenost, šutnja i strpljiv rad mogli su imati i kobne posljedice po njegov život, kada se 1690. godine zapalio njegov radni kabinet. U požaru koji je, čini se, izazvala mačka oborivši svijeću izgorjeli su neki njegovi rukopisi, među kojima su bili radovi vezani uz kemiju, knjiga o prelamanju svjetlosti, ogledi kojima se bavio 20 godina i drugo; ogroman empirijski materijal kakav nije bilo moguće više prikupiti.

 

Newton je bio očajan. Štoviše, tri godine bio je na opasnom putu prema ludilu, s trenucima potpune neuračunljivosti, ali se ipak uspio izvući iz takvog stanja. Navodno mu je u pronalaženju izlaza pomogla i njegova nećakinja po nagovoru filozofa Johna Lockea, velikog Newtonovog prijatelja.

Newton je bio čovjek duha, zaboravljao je na hranu i san kada je radio. Probudivši se, dugo je sjedio u noćnoj košulji na rubu kreveta i razmišljao. Smatrao je, kao i matematičar René Descartes, kako nakon sna mozak najbolje radi, oslobođen zagađenja.

 

Newton je mnogo godina bio i zastupnik u britanskom parlamentu gdje je uporno šutio, osim u nekoliko iznimnih slučajeva kada je digao svoj glas u korist autonomnosti znanosti i Cambridgea.

Njegova slava bila je tolika da se preko njegovih riječi nije moglo lako prijeći. Također je bio dopisni član Francuske akademije, a francuski kralj Luj XIV mu je čak nudio i mirovinu.

Počasti koje su mu iskazivane nije doživio nijedan Englez prije njega. No, usprkos cijeloj toj slavi, Newton je bio skroman. U pismu Robertu Hookeu rekao je (dok je govorio o Descartesu koji je preminuo malo prije njegova rođenja): "Ako sam i vidio dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova.". Time je mislio kako su za njegov rad zapravo većinom zaslužni veliki znanstvenici prije njega.

Starost i smrt

Newton je u svojoj 54. godini postao upravitelj kovnice novca, a taj je položaj u ono vrijeme bio znak izuzetnoga društvenog statusa. Doživio je 84 godina, uglavnom u dobrom zdravlju. Izgubio je samo jedan zub, od napornog gledanja u sunce oslabio mu je vid, a kosa mu je rano osijedila, iako je ostala bujna do posljednjih dana. Preminuo je u Londonu. Iza Newtona su ostale brojne, još poptuno neistražene bilježnice s tisućama kemijskih recepata.Najvažniji izumi, djela i otkrića

 Poznato Newtonovo stablo (gdje je promatrao pad jabuke na tlo)

Isaac Newton prvi je shvatio gravitacijsku silu. Pošto je 1666. vidio kako jabuka pada na tlo, pitao se je li sila koje utječe na predmete što padaju ista koja zadržava Mjesec u njegovoj putanji. Trebalo mu je mnogo godina da dokaže tu smionu zamisao.

 

Ustvrdio je da zakon o gravitaciji vrijedi u cijelome svemiru. Newton je također unaprijedio poznate zakone gibanja i otkrio da je bijelo svjetlo sastavljeno od boja spektra (duginih boja). Postavio je temelj modernoj astronomiji, posebice 1668., izumom reflektorskog teleskopa.

Godine 1687. Newton je napisao Philosophiae naturalis principia mathematica (Matematička načela prirodne filozofije). To je djelo izmijenilo pogled na svijet, a mnogi znanstvenici citirali su ga kao Bibliju. U njemu je Newton ujedinio istraživanja Galilea Galileja i Johannesa Keplera u jednu teoriju gravitacije te je uspostavio osnovu klasične mehanike, u kojoj je formulirao tri osnovna zakona gibanja.

Jedinica za silu, njutn, nazvana je njemu u čast.