ZAGREB POSTAO SLOBODAN KRALJEVSKI GRAD

16. studenoga 1242. godine Poveljom ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., prema zlatnom pečatu nazvanom Zlatna bula (bula aurea), naselje Gradec, odnosno Zagreb, postao je slobodnim kraljevskim gradom.

Najvažniji dramatski vrhunac stare povijesti Zagreba bile su zastrašujuće vijesti 1241. godine o dolasku divljih tatarskih plemena, koja su već poharala dio Europe.

Kad su Mađari u travnju te godine doživjeli težak poraz na rijeci Šajo nedaleko od Miškolca, kralj Bela IV. poslao je na sigurno u Zagreb ženu, sina i dvije kćeri.

U mnogim kolima stigla je u Zagreb kraljeva riznica s krunskim dragocjenostima i najvažnijim državnim spisima, a nedugo zatim i sam kralj Bela IV. sa svojim dostojanstvenicima. 

Tatari su pohrlili u potjeru za kraljem Belom IV., koji je pravodobno pobjegao na jug prema moru.

Sretno izbjegavši smrtnu opasnost, u čemu je važnu ulogu imao i Zagreb, kralj Bela počeo je nagrađivati one koji su mu pomagali u najtežim trenucima. 

Tako se gradu Zagrebu odužio poveljom zahvalnosti i privilegija, tzv. Zlatnom bulom, kojom je bilo dopušteno da se na brežuljku Griču, podigne slobodan grad.

Nakon svečanih uvodnih riječi u slavu kralja, nižu se odredbe slobodnoga kraljevskoga grada, njegovu opsegu, dopuštenju da se utvrdi čvrstim zidinama, o dužnostima prema kralju i povlasticama koje mu pripadaju.

Građani Zagreba su istodobno s izgradnjom naselja počeli podizati visoke i čvrste zidine, kojima je opasan cijeli Gornji grad i Kaptol, te mnoge kule i zaštitna vrata, koji su dobrim dijelom i danas očuvani.