OTVORIŠE SE NEBESA

Gledao sam televiziju i oko 19 i 20, dobro sam zapamtio vrijeme, rekoh supruzi, molim te ugrij mi večeru, a ja ću se zato vrijeme malo opustiti. Sjeo sam na pod i upro pogled između očiju i iste sekunde vidjeh kao malo sivo nebo. Slutio sam da se nešto u njemu nailazi. Nisam pogrješio, iz toga sivila izađe jedna cijev, žižasto, zlatno-žute boje, promjera 15-tak cm. Njihala se kao zmija, izgledala je živa, mesnata. Znao sam da nije zmija, ali svakako je izgledala jezivo. Cijev je uprla otvor prema meni, znao sam da to moram pogledati. Pogledao sam je. Gledali smo se i rekoh sebi: Moram se koncentrirati i kada sam se koncentrirao na  to,  to  me usisa. Nađoh se  negdje gdje me dočeka pjesma. Imao sam dojam da je to bio prostor od 50-tak m2. Dočekaše me ženske osobe plešući. Znao sam, došao sam u društvo Krišninih Bhakti - štovateljica.  Nisam ih vidio cijele, samo ruke do ramena i glave sa kosom do ramena. Sve su po izgledu  bile  skoro  iste.  Imao  sam  osjećaj  da  su tjelesne   građe   između   duhovnog  i   materijalnog. Vratih se normalnoj svijesti i rekoh ženi: Sifo, otvoriše se nebesa. Ovo iskustvo ostavilo je velik dojam na mene.