OSVRT SANDRE VULIN NA KNJIGU KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA

Veliki mislioci i znanstvenici su od davnina bili zaintrigirani raspravom o pojmu sile i njezine svrhe u prostoru i vremenu pa, ipak, nisu se uspjeli potpuno složiti ili donijeti konačnu definiciju, koja bi na globalnoj sferi zadovoljila sve empirijski iznesene tvrdnje.
Iako su tvrdnje bez greške dokazima potkrijepljene, jasnu istinu, koja bi zadovoljavala svačije stajaliste, još nismo dokučili.
 
Je li energija u svemiru identična energiji u svakom živom biću?
Odakle ova energija izvire?
Ovo je, zasigurno, tema o kojoj bi bilo hvale vrijedno malo više promišljati.

Knjiga "Kozmologija zlatnog prstena" dr. Zlatana Gavrilović-Kovač, govori nam upravo o ovoj vjekovjekovno neiscrpnoj interakciji izmedju mikro i makro svemira.
Stajališta ove filozofske diskusije su različita: matematičke jednadžbe su nepogrešive u svom dokazivanju postojanja univerzalnog zakona gravitacije ili, rekli bismo, ranije spomenute, univerzalne sile, te sveprisutne energije, o kojoj sve ovisi, koja sve jeste i koja sve pokreće i kao takova je čvrsto upletena u jedan fluid, poznatiji pod pojmom život.
 
Analitičke definicije velikih umova kroz povijest nam na različite načine zorno i na svojstven prikaz iznose sliku o nastanku života.
Kao rezultat toga, čvrstog smo stajališta, da život započinje začećem i konačno rođenjem te da taj isti život završava smrću.
No, što ako griješimo u ovoj pretpostavci i pronađemo sebe u Sokratovoj izjavi, da ustvari ništa ne znamo, (jer ništa nije onako kako izgleda) te na kraju života shvatimo kako upravo odlaskom sa ovog svijeta život započinje u onostranoj vječnosti, čineći pri tom ovozemaljski život tek jednim običnim snom, koji sanjamo, iluzijom, koju samo mislimo da živimo?
On, život, se odvija na razini elemenata u kojima se ta sila neprekidno odvija, a to su zrak, voda i zemlja.
Zlatan nam na vrlo zanimljiv način interpretira svoje potkrijepljeno znanstveno gledište, uz vrlo detaljno objašnjenje, da se u svakom čovjeku nalazi mikro-svemir pa tako svaki čovjek ili bolje rečeno svaka duša, koja je ovdje sa svrhom, sačinjava šaroliki i Božanstveni dizajn jednog velikog tkanja makro-svemira.
Ako se na trenutak zamislimo, ne možemo, a da si ne postavimo pitanje: kako je uopće nešto postalo i gdje je prvobitni početak svih početaka?
Dakle, ovim pitanjem se nalazimo na pragu sinergije vrlo usko povezane prirodnim znanostima, teologijom i poviješću.
Prije svega, moramo ostati vjerni sebi: tko smo?, kuda idemo?, odakle dolazimo?
Zapisi teološkog sadržaja nam opisuju velikog Kreatora svemira, Boga što stvara svijet, kojeg danas poznajemo iz prvobitnog ništavila, dajući mu pri tom svijetlost, zvuk, raznolikost živih bića, šarolikost i sadržajnu različitost od koje se sastoji plavi Planet i naposljetku čovjeka, kao krunu stvaralaštva, stvorenja sa kojim se Bog neizmjerno ponosi, jer u svakom čovjeku nalazi se Božji duh, odnosno, duša iskrojena po planu Božje Svete Providnosti.
Čak i ateisti, koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom, također ne mogu negirati postojanje više sile, koja nas na jedan nevidljiv, a ipak zavodljiv način tako vjerno vodi naprijed.
Na ovaj način cijelo čovječanstvo, sva stvorenja sa svojim Božanskim Stvoriteljem čine jednu veliku neraskidivu zajednicu.
Ovo istraživanje može ići u nedogled, jer uvijek će nedostajati jedna bitna esencija u obliku pravog ključa, koji otvara zlatna vrata, da bi se konačno zatvorio krug.
No, može li čovječanstvo doista sve razumjeti i, takoreći, ukalupiti sve spoznaje u jednu metafizičku jednadžbu, prikazujući pri tom brojevnu kalkulaciju jedinim i pravim univerzalnim rjesenjem?
Ili postoji nešto ili netko iznad toga?
Zasigurno postoji.
 
Zlatanova knjiga nam, nesumnjivo, govori upravo o toj nezaobilaznoj Božanskoj Providnosti od koje je, naposljetku, sve postalo i jeste te nam svojim bogatim doprinosom u težnji shvaćanja vječnih tajni odškrinjuje vrata u jedan svijet zlatne spoznaje o značenju neprolaznosti, kao i o samom bogatstvu čovjekovog postojanja.

Sandra Vulin , 28.04.2015., Leonberg