Šesti tjedan

 

 

 

1. ZAKON

Bolje je voljeti nego biti voljen.  — Sv.  Franjo

 

 

 

Astrolab Božjih za­ gonetki jest ljubav.

— Jalalu'ddin  Rumi

 

KAKO BISTE reagirali kada bi vam netko rekao: »Neograničena lju­ bav, koja djeluje kroz vas, može božanskome pomoći da se bolje prikaže svijetu?« Neki ljudi možda će  ostati zapanjeni: »Molim, kroz mene?«, držeći da su maleni i beznačajni kada sebe i svoje služenje usporede sa Stvoriteljem i božanskim planom.  Pa ipak, božanski se plan provodi  upravo kroz svakog pojedinca i izraze njihova  truda.

 

Ljubav ne iziskuje svrhu koja bi nadilazila nju samu i ne traži plo­ dove; ona je sama svoj plod, vlastita radost. Volim jer volim; volim kako bih volio... Od svih pojavnih oblika duše, jedino zahvaljujući ljubavi stvorenje, premda ne na ravnopravnoj razini, može općiti sa Stvoriteljem i vratiti nešto što nalikuje na ono što je dobilo.

— Sv. Bernard

 

 

Tijekom dana pojavljuju se mnoge prilike da učinimo nešto dobro za druge i pružamo ljubav! Bi li božanska, neograničena ljubav, izražena iskrenim  i  suosjećajnim  služenjem  ikada  mogla ne pripomoći Stvoriteljevu cilju i svrsi? Poput glasnika koji dopi­ re izravno iz srca Stvaranja, lete li naši darovi ljubavi pred nama poput poruka radosnih poticaja i sigurnosti, pa srcima onih koje dodiruje naša ljubav donose vedrinu i gorljivost? Kako pružanje ljubavi našem životu pridaje veće dostojanstvo i smisao?

Jedna priča govori o čovjeku koji je odlazak u mirovinu pretvorio u priliku za pronalaženje načina za korisno služenje drugima s ljubavlju. Budući da je živio u blizini autobusne stani­ ce, ljude koji su čekali po kiši pozivao je da se sklone na njegov

 

Taj identitet iz Jed­ noga u Jedno i s Jed­ nim  izvor je  blistave ljubavi koja u valovi­ ma dopire do nas.

• Meister Eckhart

 

 

 

 

Stoga kreni uvis, ple­ menita dušo!  Navuci cipele za skakanje, intelekt i ljubav, i preskoči štovanje mentalnih sposobno­ sti, preskoči razumi­ jevanje i skoči u Božje srce, u njego­ vu skrovitost u kojoj si skrivena od svih

bića.

• Meister Eckhart

 

zatvoreni trijem. Otisnuo je čak i maleni znak na kojem je staja­ lo: »Kada pada kiša, slobodno čekajte na trijemu«. Mnogi zahva­ lni ljudi prihvaćali su njegov poziv. Neki put vidio bi kako putni­ ci izlaze iz autobusa po najvećem pljusku i dočekivao ih s kišob­ ranom. »Izvolite«, govorio je, »možete posuditi kišobran i vratiti ga kada sljedeći put budete u prolasku«. Ljudi su vraćali  po­ suđene kišobrane i zahvaljujući  takvoj  ljubavi  i obzirnosti čovjek je stekao mnogo prijatelja. Što je bilo još važnije, otvarao je put unutarnjem sjaju koji se pojavljuje kada u životu pojedinca ljubav postane aktivna. Je li to jedno svojstvo ljubavi koja se razvija i ši­ ri, a kroz koju se razvijaju nebeska ljudska bića? Bi li sve izraže­ nija svijest o takvom obliku ljubavi mogla biti božanska svrha našega  svijeta?

Sunce našeg sunčevog sustava opisuje se kao samodosta­ tna zvijezda čiji su izvor energije unutarnje termonuklearne reak­ cije. Znanstvenici nam govore da je energija koja se oslobađa u tim reakcijama toliko velika da sunce još milijunima godina može sjati praktički bez promjena u veličini i intenzitetu.

Uviđate li kako se snaga neograničene ljubavi može uspo­ rediti s alegorijom o suncu? Neograničena se ljubav sama održa­ va. Čak i kada je zakriju oblaci čovjekovih emocija, neograničena je ljubav prisutna kao i sunce, iako se zbog oblaka ne vidi  sa Zemlje. Naš se život hrani  i  razvija zahvaljujući ljubavi.  Duboko u središtu našeg duhovnog bića, neograničena se ljubav samo- održava i stvara vlastitu energiju. Zašto je, na temelju te svijesti, bolje voljeti nego biti voljen? Možemo li svoj život smatrati izvo­ rom »sunčeva svjetla« za čovječanstvo? Zašto je važno voljeti jed­ nostavno stoga što imamo ljubav koju možemo pružiti?

Energija ljubavi opisuje se i kao »melem koji  iscjeljuje«. Kako ljubav svoje djelovanje započinje prvo u onome tko je pruža? Kada ljubavi omogućimo da se izrazi  kroz  nas  u obliku naše temeljne prirode, zrači li ona automatski prema svim aspe­ ktima naše okoline? Kao što je fotosinteza postupak zahvaljujući kojem sunce i biljke zajednički proizvode hranu,  događa  li  se nešto slično i u nama kada energiji ljubavi dopustimo da transfo­ rmira naš život? Prerasta li neograničena ljubav u značajan izvor nužne energije i za nas i za druge?

Na koje još načine možemo voljeti dovoljno da dođemo do zadovoljavajuće i istinske bliskosti s drugima koja zadovoljava že­ lju našega srca da s njima dođe u dodir?

Ljubav znači sjećati se da svojem svjetlu trebamo omo­ gućiti da sjaji. I za lijepog i za ružnog vremena, bezgranična Iju-

 

bav blista poput sunca.  Kako svjetlo upotrijebiti da potiče i po­ dupire razvijanje božanskog potencijala u nama i u drugima?

Ljubav znači sjećati se da njezina trajnost nema roka, da njezinom povjerenju nema završetka i da ljubav nikada neće izne­ vjeriti! Neograničena ljubav može dokinuti strah, ljutnju i krivnju. Ljubav nije zlopamtilo i ne zamjera. Kako nam ljubav može po­ moći da otvorenije primamo ono što je u svemu najuzvišenije i najbolje?

Ljubav znači sjećati se da je »bog isto što i ljubav«. I pre­ mda trenutačno možda gledamo kroz tamnije staklo, naša vizija stvarnosti postaje jasnija kada »vidimo očima ljubavi«. Kako nam ljubav može pomoći da uočimo veću realnost u svim stvarima i svim ljudima?

Ljubav znači sjećati se da su i naši bližnji produžetak bes­ konačne ljubavi, te da smo svi stvoreni kao sinovi i kćeri božan­ skoga. Možemo li se prema svima odnositi na taj način, osobito usred svakodnevnih poteškoća, običnih i iznimnih okolnosti?

Na koje se još načine možemo prisjećati da smo svi pro­ dužetak beskonačne  ljubavi?

 

 

 

*

 

2. ZAKON

Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost.

—                                    Anonimna

 

 

Zahvalnost za obilje koje si primio najbo- je je jamstvo da ćeš i dalje živjeti u obilju.

—  Muhamed

 

KAD GOD UDAHNEMO i izdahnemo, upuštamo se u proces davanja i primanja ključan za  prirodni i duhovni  svijet.  Svaki  udah  osigu­ rava nam kisik i dušik bez kojih  nema  postojanja.  Svaki  izdah vraća ugljikov dioksid nužan za postojanje biljnoga  svijeta.   Pri­ rodni protok duhovnog načela »davanja i  primanja« može  biti jed­ nako važan  za  čovjekovu  dobrobit  kao  i  životno  važno  disanje!

Iskazivanje zahvalnosti stav je priznanja i  poštovanja koji se koncentrira na ono za što smo zahvalni! Proistječe iz duboke reakcije pune svijesti srca o jedinstvu sa svime što postoji u sve­ miru. Zahvalan um nudi trajne i aktivne reakcije na životne uvje­ te. Velikodušno srce pjeva u slavu sveprisutne duhovne stvarnos­ ti.

 

Zahvalnošću  izraža­ vamo jedinstvo s univerzalnom  ener­ gijom  koja djeluje u suradnji s našim

željama.

—  Wayne  Dyer

 

Kakva  je  veza  između  izražavanja  zahvalnosti  i  davanja?

»Stav zahvalnosti« otvara vrata pojačanom dotoku obilja u čovje­ kov život. Međutim, dublje tumačenje izražavanja zahvalnosti koncentrira se na razinu svijesti koja nam omogućuje da stvari opažamo iz jedne više perspektive. Kada razmišljamo o smislu ži­ vota na materijalnoj razini, bi li jedno od važnih postignuća mog­ lo biti i posvećivanje života služenju drugima?

 

 

Zahvalnost koja se od čovjeka uzdiže prema Bogu vrhunski je ob­ lik općenja zemlje i neba. — Albert Schweitzer

 

 

Dvije najbolje odlike izražavanja zahvalnosti sastoje se u tome što je riječ o nečemu praktičnome i ujedno instrumentu sva­ kodnevnog života!  Kada postanemo još svjesniji nebrojenih stva­ ri kojima smo obdareni, kako ćemo početi oblikovati i mijenjati način na koji reagiramo na nove životne situacije? Kako stav iz­ ražavanja zahvalnosti može unijeti pravu revoluciju u naš život? Je li veća zahvalnost površinski znak promjene vrijednosti do kojih dolazi na neusporedivo dubljoj razini našeg karaktera?

Kako optimizam i zahvalnost djeluju zajednički? Možete li se svakog dana probuditi i smisliti pet novih stvari za koje ste be­ skrajno zahvalni? Pokušajte s tim eksperimentom, pa ćete primi­ jetiti kako se vaš dan razvija bolje i uspješnije, kako se odnosi poboljšavaju i kako vaš život izgleda korisnije i uspješnije.

Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju. Ako u našem životu postoji dan koji nije posvećen izražavanju zahvalnosti, tada jednostavno u potpunosti ne živimo. Osvrt na stvari za koje smo zahvalni privlači nove slične darove. Ako se svako jutro osvrnemo na razloge za zahvalnost, započinjemo dan prepun sreće i razloga za zahvalnost. Izražavanje zahvalnosti do­ nosi nam bogatstvo Božjih darova. Iz zahvalnosti proistječe obi­ lje — iz pritužbi neimaština. Zahvalnost otvara vrata sreći. Zah­ valnost izaziva davanje. Zahvalnost naš um usklađuje s Besko­ načnim. Kontinuirana zahvalnost raspršuje naše brige.

Izražavanje zahvalnosti može prigrliti svrhu stvaranja. Ka­ ko čovjek koji svim srcem izražava zahvalnost može doživjeti tra­ nsformaciju? Na koji način izražavanje zahvalnosti obogaćuje čovjeka na svim razinama postojanja? Bi li upravo misli i osjećaji koji govore o »unutarnjoj neimaštini« mogli biti posljedica neiz- ražavanja zahvalnosti za nešto što smo dobili? Može  li  dubina naše  unutarnje  sreće ovisiti o stupnju naše zahvalnosti  Stvorite-

 

lju? Kada dođemo do prvog razloga za izražavanje zahvalnosti, uslijedit će i drugi darovi; na koncu ćemo uvidjeti da smo bez prestanka zahvalni.

Koji su neki od plodova života u kojem cijenimo sve oko sebe i izražavamo zahvalnost? Je li dio tog iskustva i sve veći os­ jećaj radosti i optimizma? Kada uvidimo da nam Stvoritelj nudi bezgranično znanje i neograničenu ljubav, kako s drugima podi­ jeliti tu radost i ljubav koje osjećamo? Trebamo li tražiti neis­ tražene načine na koje ćemo uživati  u  zadovoljstvu  života  koji pršti od značenja i smisla? Dolazi li do obrazaca izraženije boža­ nske prirode zahvaljujući našem duhovnom životu? Tražimo li neprekidno uzvišenije vrijednosti? Je li život ispunjen zahvalnošću način doživljavanja svijeta i našeg  mjesta u njemu kroz  neogra­ ničenu ljubav umjesto osuda? Je li zahvalnost dio duhovnog ub­ rzavanja životnog načela  koje dopire do nas i protječe kroz naše

»buđenje« prema planetu i svim njegovim stanovnicima? Aktivira li zahvalnost želju da doznamo više o znanstvenoj i filozofskoj is­ tini, estetskoj ljepoti, duhovnoj dobroti? Kako naša zahvalnost potiče potpuniju zahvalnost  i svijest o  Stvoriteljevu beskonačno­ me svemiru? Radosni i puni iščekivanja stojimo na vratima nove pustolovine vremena i vječnosti.

U knjizi Osnove sufizma urednika Jamesa Fadimana i Ro­ berta Fragera nalazimo prelijepe riječi posvećene zahvalnosti.

 

Zahvalnost nas mijenja. Otvara naša srca i  dovodi nas bliže Bogu. Nažalost, većina nas nije svjesna mnogih darova ko­ je primamo i rijetko osjeća zahvalnost. Čak i ako je osjećamo, često je vrlo kratkoga daha.

Zapanjio sam se dok sam promatrao kako  stari  derviši jedni drugima pomažu. Čak i kada daju čašu vode ili šalicu čaja, onaj koji poslužuje krajnje je pažljiv i zahvalan za priliku za služe­ nje. Derviš koji prima sve prihvaća s iskrenom zahvalnošću i ništa ne uzima zdravo za gotovo. Sve to čini se vrlo tiho i mirno, bez velike pompe.

Još mjesecima nakon teške automobilske nesreće svako jut­ ro budila me velika bol. Tada bih pogledao kroz prozor sobe i zaplakao — ali od zahvalnosti. Živ sam, a svijet ispunjava ljepota.

 

*

 

3. ZAKON

Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen.

—                               Izreka

 

 

Korijeni sreće najdu­ blji su u tlu služenja.

• C. McKenzie

 

 

Najveća nagrada za služenje drugima za­ dovoljstvo je koje pronalazite u vlasti­

tome srcu.

• C. McKenzie

 

 

Isključivi je smisao života služiti čov­

ječanstvu.

—  Lav  Tolstoj

 

U JEDNOM PRIZORU u divnome filmu Izgubljeni obzori skupina put­ nika zapela je na Himalaji. Pravim čudom do njih je došao vodič koji im je dao toplu odjeću. Zatim ih je poveo na putovanje za ko­ je je rekao da ih »neće odvesti osobito daleko, ali je  iznimno teško«. Dok su se uspinjali strmim, zaleđenim stazama, svi su se pridržavali za dugačak konopac s čvorovima. Ako netko  počne kliziti prema ponoru, ostali će ga zajedničkim snagama tako moći izvući.

Zastanemo li i osvrnemo li se na vlastiti život, možda ćemo se sjetiti i prilika kada smo imali osjećaj da smo »zapeli«, usam­ ljeni ili izolirani — da stojimo daleko od drugih. Možda žudimo za društvom prijatelja, ili nekoga s kime bismo mogli razmijeniti misli. A cijelo to vrijeme, uslužne su nam ruke možda pružale lju­ bav, pozitivnu energiju, možda i na neočekivane načine, kako bi nam pomogle i ponudile društvo.

Riječi »Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen« izražavaju veliku istinu. Želimo ii služiti drugima i  na  koristan način pridonositi čovječanstvu, ne činimo li prvi korak kada od­ bacujemo sve oblike samosažaljenja, straha, sumnje i usamlje­ nosti? Služenje s ljubavlju može proistjeći iz preusmjeravanja po­ zornosti sa sebe na druge. Jer kako inače pomoći drugima ako ne odbacimo vlastite  osjećaje  usamljenosti?

Nismo stvoreni kako bismo stajali sami, kao izolirano i ne­ ovisno stvorenje, nego kako bismo se stapali i ostvarivali interak­ cije sa svim pojavnim oblicima života. U nama struji prava rijeka dinamične energije, odgovorna za ključne procese, porive, impu­ lse, misli, emocije, snove i vizije. Želimo li s tom energijom čini­ ti dobro, nije li važno koristiti univerzalne zakone ili načela na najviši mogući način koji nam je trenutačno jasan? Kako to pos­ tići? Jedan  od  načina jest  i  primjena  »plodova  Duha«  (Matej 7:16) u životu, djelovanjem na temelju ljubavi, radosti, mira, str­ pljivosti, ljubaznosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samonadzora.

Život je individualno iskustvo i iziskuje naš trud. Uviđate li kako nam stavovi mogu pomoći ili pak smetati našem sudjelo­ vanju u životnim događajima? Naše pozitivne ili negativne karak­ teristike mogu odrediti hoćemo li biti simpatični ili antipatični i kome.  Želimo li  biti simpatičniji,  u čemu moramo postati priv-

 

Kada ljudi služe, ži­ vot više  nije besmis­

len.

• John  Gardner

 

lačniji? Iznutra? Kako primijeniti misli i postupke koji potpomažu pozitivne odlike koje priželjkujemo? Pozitivan mentalni stav može nas osloboditi negativnih misli koje nam onemogućavaju dostiza­ nje najvišeg stupnja dobra. Nisu li razlike u karakteru plod čov­ jekova  vlastitog  djelovanja?

Vojvoda od Norfolka, jedan od najvećih Engleza u povijes­ ti, živio je u velikome zamku. Bio je to jednostavan, skroman, do­ bar čovjek iznimno razvijenog osjećaja za suosjećanje. Jednog da­ na našao se na željezničkoj postaji kada je iz vlaka izišla malena Irkinja s teškom torbom. Doputovala je kako bi kao  služavka počela raditi u zamku. Zamak se nalazio na oko kilometar i pol od postaje. Malena je Irkinja imala samo šiling, te ga je ponudi­ la nosaču, moleći ga da tešku torbu odnese u zamak. Kada je no­ sač s prijezirom odbio posao,  jednostavno  odjeveni  vojvoda prišao je djevojci i ponudio da će odnijeti torbu.

 

Uloga je čovječanstva ispuniti bogomdani smisao posredstvom is­ krenog srca koje je u skladu sa svime što postoji i voli sve.

— Morihei Ueshiba

 

 

 

Prava je  radost živje­

ti za druge.

• Paramahansa

Yogananda

 

Po dolasku u zamak, vojvoda je zahvalno primio šiling. Ničim nije pokazivao tko je. Tek sutradan, kada se susrela s pos­ lodavcem, djevojka je uvidjela da je čovjek kojeg je smatrala no­ sačem zapravo sam vojvoda od Norfolka. Život se ispunjava služenjem. Nisu li najveći upravo oni koji najviše služe?

Prilika ima bezbroj kada nastojimo zadovoljiti neku potre­ bu čovječanstva. Što god birali za sebe, možemo ponuditi i dru­ gima. Želimo li biti uspješniji, kako da i drugima pomognemo da budu uspješniji? Želimo li iskusiti sreću i gorljivost, kako te emo­ cije izraziti drugima na način koji će ih poticati? Želimo li po­ većati ljubav, kako davati, davati i davati neograničenu ljubav u takvim količinama da nam se vraća uvećana? Možemo li to činiti ne stoga  što  tražimo osobni probitak, nego  jer iskreno želimo drugima pomoći da u životu iskuse radosti duha? Možemo li uvidjeti kako je obzirnost prema drugima čudesna odlika? Kako smjerno služenje drugima jamči da nikada nećemo ostati sami?

Razmislite o načelu zrcala: »U svijetu vidiš svoj odraz«. S obzirom na to da su univerzalni zakoni temelj poretka u svemiru, taj red možemo početi uočavati kada ta načela postanu dijelom našeg svakodnevnog života. Zatražimo li da nam se pokaže i pos­ tanemo li voljni prihvatiti više gledišta, možemo početi uviđati načela na djelu, i to u svemu što se događa u našem životu.

 

Razvoj svijesti dostupan je svakome od nas. Postanimo na­ lik stablu koje je posadila rijeka, koje svoje plodove donosi s pu­ no energije, zdravo i radosno!

 

 

*

 

 

4. ZAKON

Tražen si ako  odražavaš ljubav,  radost,  mir,  strpljivost,  ljubaz­ nost,  dobrotu,  vjernost,  blagost i nadzor nad sobom.

—                                Izreka

 

 

Ako istinski cijenite prijateljstvo, u odnos ulažite više nego što iz njega izvlačite.

— George W. Cummings,  Sr.

 

U svakom je odnosu najvažnije ne ono što dobivate, nego ono što dajete.

• Eleanor Roosevelt

 

ŠTO VIDITE kad se pogledate u zrcalo? Vidite li u očima svjetlo i radosnu iskru? Je li vam osmijeh  srdačan  i  naklonjen,  strpljiv i pun  razumijevanja?  Sviđa  li  vam  se  taj  »netko«  tko  vas  gleda? Svaki čovjek ima prirodnu i duboko usađenu želju za time da mu se dive i da ga cijene. Upravo zbog toga prodaju se milijuni pro izvoda poput zubne paste, raznih krema i dezodoransa! Reklame nam obećaju prihvaćanje, ljepotu i popularnost. Nebrojene anke­ te pokazuju kako je najčešća osobna želja biti omiljen i prihvaćen. Stoga iskustvo slaganja s drugim ljudima nikako nije sitni­

1. Riječ je o važnoj sposobnosti koju treba razvijati želimo li u vezama i odnosima biti djelotvorni i sretni. Imamo li nekakve um­ jetno stvorene predodžbe koje bi nam u tome mogle smetati? Ako je tako, stvaramo li podjele između sebe i drugih? Bismo li mi mogli biti oni kojima se Isus obraćao kada je rekao: »Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati?« (Matej 5: 46). Je li naša ljubav nesebična ili sebična?

Majka Tereza kaže da je ljubav središnja točka našeg pos­ tojanja. Tako piše: »Zbog toga smo i stvoreni: kako bismo volje­ li i bili voljeni«. Kada je život usredotočen na gorljivost prema ot­ krivanju, marljivost u istraživanju i pojmove koji nam šire svijest o tome tko smo i što smo, postaju li naši životi posvećeniji dava­ nju i služenju? Kad se koncentriramo na neograničenu ljubav, os­ lobađamo li se tuđih očekivanja? Kad se prema ljudima odnosi­ mo iskreno i ljubazno, s puno vjere, blagosti i dobrote, šaljemo li poruku punu ljubavi koja govori koliko nam je do njih stalo? Kad smo strpljivi, ponizni i puni povjerenja, privlačimo li iskrenošću svojega bića druge ljude? Kad u životu nailazimo na okolnosti ko-

 

Gospodin  ima hram u srcima sviju.

—   Upanišad

 

je odražavaju kvalitetu naše dublje svijesti, dajemo li doprinos uzdizanju našeg planeta i njegovih stanovnika? Na koje još načine možemo zračiti pozitivne odlike i upućivati poruku koja govori da nam je stalo?

Odražava li se bezgranična inteligencija u stvaranju svemi­ ra? Inteligencija protječe kroz sve u svijetu i ima razne nazive. Tu nevidljivu inteligenciju možda ne vidimo i ne možemo je držati, ali jesmo li voljni slušati unutarnji glas koji nam šapuće da smo dio tog inteligentnog sustava i da smo ovdje zbog nekog božanskog razloga? Bi li dio te svrhe moglo biti i odražavanje, u najvećim i najboljim mogućim razmjerima, svetog načela i plemenitog cilja?

 

 

Imaj čisto, dobrostivo i blistavo srce, kako bi stekao vrhovnu vlast

drevnu, neuništivu i vječnu. — Baha'u'llah

 

Prema autoru Ernestu Holmesu: »Život je zrcalo i čovjeku koji razmišlja odražava ono što mu svojim mislima pripisuje«. Što vidimo iz te perspektive? Kako izgledamo samima sebi? Jesmo li stvorili pozitivnu sliku punu ljubavi koja će privlačiti i druge? Sva­ ki  čin  pomaganja  samo je  drugi  način  na  koji  životu govorimo

»da«. A to je dubok i dalekosežan oblik uspješnog ponašanja. Ka­ da nekoga upoznamo, pitamo li se: »Po čemu je ova osoba poseb­ na?« Tražimo li sjaj njezine prirode? Očito je da svi imamo niz različitih osobnih navika. Tražimo li u drugome dobrotu i ispunja­ vamo li svoj um srećom? Koristimo li vrijeme korisno i izbjegava­ mo li uzaludno trošenje dragocjenih trenutaka? U odnosima s drugima, služimo li kao primjer brzine, točnosti, uljudnosti i ob­ zirnosti? Ulažemo (i i dodatni napor? Jesmo li na glasu kao pou­ zdana osoba? Nastojimo li bez prestanka nadmašiti same sebe?

 

 

*

 

5. ZAKON

Osmijeh donosi osmijeh.  — Ted Engstrom

 

 

Budeš li se smiješio, imat ćeš  prijatelje; budeš li se  mrštio, imat ćeš bore.  Čemu živimo ako  ne  kako bismo  jedni  drugima olakšavali  život.

— George Eliot

 

Osmijeh je besplatan, a pruža tako mnogo.

• Američka izreka

 

 

Nisi se posve odje­ nuo dok se ne nasmiješiš.

• Američka izreka

 

 

Daleko je bolje zaboraviti i nasmiješiti se, nego pamtiti i  biti tužan.

—  Christina Georgina Rossetti

 

IZREKA »Smiješi se i svijet će se smiješiti s tobom; plači i plakat ćeš sam« izražava jednu vrlo djelotvornu istinu. Svi vole biti uz osobu koja se često i iskreno smiješi. Jeste li kada na ulici prošli uz neznanca a da su vam se susreli pogledi pa ste se oboje nasmi­ ješili? Dakako da je to česta i obična pojava, no niste li osjetili kako vam se duh nakon toga uzdignuo? Je li razlog to što osmi­ jeh dopire duboko u nas i na površinu izvlači razloge za životnu radost? Postoji li veza između spontanog djelovanja jedne osobe i neposredne mentalne reakcije druge osobe? Kako funkcionira ta nevidljiva veza?

Osmijeh  je  zarazan.  Je  li  moguće  da  osmijeh  pokreće

»nešto« u nama  što nam govori da smo primili dar? Kada  od­ lučimo uzvratiti osmijeh, govorimo li »da« toj drugoj osobi, živo­ tu i sebi samima? Promislite o poznanicima koji imaju pozitivan stav, smisao za humor i vedru životnu perspektivu. Zatim se upi­ tajte kako se vi uklapate u taj obrazac. Koliko ste se puta danas nasmiješili? I što je donijelo osmijeh u vaše srce i na vaše lice?

Osmijeh je dar koji lako možemo prenijeti svima koje sus­ rećemo zahvaljujući iskrenome  nastojanju s ciljem davanja.  Riječ je o daru koji možemo ponuditi i sebi, a može ga potaknuti neka misao, ideja, ili sjećanje na sretne dane u prošlosti. Život s os­ mjehom uspoređuje se s dodavanjem kvasca u zdjelu s brašnom, zajedno s vodom, nakon čega čekamo da se tijesto digne i da is- pečemo kruh. Veličina se višestruko uvećava.

Većinu nas privlače oni koji na život reagiraju pozitivno. Je li nam draže društvo optimista od društva pesimista? Zašto je ta­ ko? Optimist vjeruje u život i životne prilike. Njegov osmijeh od­ ražava  tu  vjeru  i  gorljivost  za  život.  S  druge  strane,  pesimist možda smatra da nema razloga smiješiti se, živi iz drukčije per­ spektive i često je sam. Je li pesimist, na nekoj nesvjesnoj razini, odlučio ne obazirati se na nebrojene darove koje nam nudi život?

Neki starac koji je živio sam nikada se nije smiješio i nije se previše udaljavao od svoje kuće. Jednog dana, dok je u dvo­ rištu razgovarao sa susjedom, požalio se da  mu slabi vid. Kad pogleda kroz prozor, više gotovo i ne vidi drveće u vrtu! Susjeda ga je posjetila u kući i uočila da su prozori prekriveni prašinom i prljavštinom. Želeći pomoći, oprala je prozore, a kada je dovrši­ la posao, starac je pogledao kroz prozor i lice mu je ozario os­ mijeh. Oduševljeno je uvidio da vidi jednako dobro kao i ranije.

 

Susjeda se nasmiješila zbog tog uzbuđenja i rekla: »S očima je sve u redu; samo je trebalo oprati prozore!«

Bismo li trebali nastojati da se »prozori« naše duše ne za­ prljaju i ne zakriju naš osmijeh? Iskren osmijeh iz srca može po­ ticati malena svjetla ljubavi i služenja kamo god se uputimo.

Kada naučimo smiješiti se i unatoč životnim nedaćama, jesmo li tada bolje opremljeni za lakše nadvladavanje problema? Ella Wheeler Wilcox kaže:

 

Nije  teško biti ljubazan Kad život teče poput pjesme;

No vrijedan je onaj tko se smiješi I kada sve pođe krivim putem.

 

Tri obične riječi mogu nam neizmjerno pomoći u razvijanju pozitivnog životnog stava. Osjećajte vrhunsku sreću! Kad se kon­ centriramo na osjećaj vrhunske sreće — bez obzira na vanjske pojavne oblike — um i tijelo doživljavaju  veliku  metamorfozu! Naše misli, emocije, izraz lica, zdravlje, stavovi — štoviše sve na nama — bitno se poboljšava. Ustrajemo li s tim osjećajem i iz­ ražavanjem zahvalnosti sve dok ne postane ključnim dijelom našega života, možemo li doživjeti veći sklad u svim životnim područjima? Omogućuje li nam život s osmijehom da doživljava­ mo životnu radost, bez obzira na situacije i iskustva?

Iako svakako ima situacija kada je neprikladno smijuljiti se ili se naglas smijati,  iskren osmijeh nikada nije nedoličan.  Pada­ ju li vam na pamet trenuci ili okolnosti  kada  bi  svijetu  dobro došlo malo više vedrine i ljubavi? Osmijeh koji unosimo u teške životne situacije može izazov prožeti svjetlom razumijevanja i lju­ bavi koje privlači skladna rješenja. Ujedno može potaknuti ljude oko nas da reagiraju na sličan način. Naš osmijeh ima itekakvo značenje!

 

 

Naglasci ••

 

1. Više puta  u  toku dana  pred  nama  se  pojavljuju  prigode  da drugima izrazimo ljubav i suosjećanje.
2. Zašto je  energiju  neograničene  ljubavi  moguće  opisati  kao melem za čovjekov duh, dušu, tijelo i poslove?
3. Izražavanje zahvalnosti gesta je poštovanja koja se koncentri­ ra na sve ono na čemu smo zahvalni!

 

4. Kako se optimizam i zahvalnost nadopunjuju?
5. Koji su neki od plodova života u zahvalnosti?
6. Uočite svu dobrotu i blagoslovite dobrotu koju vidite!
7. Što vam znači izjava »Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen«?
8. Usamljenost nije moguće nadvladati tako da čovjek nešto ste- kne, dobije ili kupi; moramo je nadići
9. Mogućnosti su beskonačne kada čovjek nastoji zadovoljiti ne­ ku potrebu čovječanstva. Koje su neke od vaših snaga, spo­ sobnosti i mogućnosti, vanjskih i unutarnjih, koje možete po­ dijeliti s drugima?
10. Osmijeh je  zarazan!
11. Kada osjećate vrhunsku sreću, sve oko vas i u vezi s vama mi­ jenja se nabolje!

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

U  knjizi  Osnove  sufizma  urednici  iznose  zanimljive  spoznaje  o svijetu kao zrcalu božanskoga:

 

Praktički u  svim tradicijama postoje dva pristupa svijetu. Prema jednom,  raj je odvojen od ovoga svijeta i do njega može­ mo doći tek nakon smrti. Prema drugome, raj (i pakao),  ovdje su, kod nas.

Sufisti kažu da ovaj svijet može biti raj — kad se međusobno volimo i jedni drugima pomažemo, služimo i djeluje­ mo kao pomagala  tuđeg unutarnjeg razvoja i spasa. Ovaj svijet jednako tako može biti i pakao — u kojem doživljavamo bol, pri­ jevare,  razočaranja,  gubitak ljubavi i nedostatak brižnosti.

Oba aspekta svijeta dio su božanskoga reda. Na ovome svijetu možemo okusiti rajski nektar i osjetiti pakleni plamen... Cjelokupna ljepota svijeta podsjeća nas na vrhovnog Umjetnika. Ljubav koju uočavamo posvuda oko sebe — između roditelja i djece,  među ljubavnicima — znak je Ljubljenoga.

Nekog beduina jednom su upitali kako tako čvrsto vjeruje u Boga kojeg ne vidi. Ovaj je odgovorio: »Ako u pustinji  vidite devin trag, zar je morate čekati i vidjeti da povjerujete u njezino postojanje?«.

 

Ovaj je svijet naše zrcalo. Odražava naše mane i greške, kao i bozansko u svakome od nas.  Kao što je rekao jedan šeik:

»Svaka je ruža odraz osmijeha ili ljubazne riječi, a svaki trn pos­ ljedica  neljubazne  riječi ili postupka«.

Zadaća je sufista ulaštiti vlastito zrcalo, kako bi tijekom života uhvatilo nebeski odraz — nezamučen, neiskrivljen, u svoj njegovoj slavi.

 

Kako gledate na materijal izložen u ovome dijelu?

 

 

*