Tridesettreći tjedan

 

1. ZAKON

Poznat ćete ih po njihovim plodovima.  — Matej  7:16

 

 

Blag se um poznaje po blagim djelima.

— Edmund Spenser

 

 

tako nam primjeran život ne donosi sa­ mo ugled, nego i drugima daje poticaj na dobra djela zah­ valjujući kojima

živimo.

— George Chapman

 

BOŽANSKO naš život može dodirnuti ili pokrenuti na niz raznoraznih načina. Jedan je od njih misterija smisla, svrhe, osjećaja za usmjere­ nost i cilj, načina na koji se orijentiramo u životu i radu. U knjizi Moć smisla Richard J. Leider opisuje »smisao« kao: »spoznaju nazočnosti svetoga u nama i izbora rada koji je u skladu s tom nazočnošću. Smi­ sao određuje naš doprinos životu. Izraz može pronaći u obitelji, za­ jednici, odnosu, poslu i duhovnim aktivnostima. Od života dobivamo što dajemo i pritom shvaćamo više od toga što točno znači otkriti vla­ stitu svrhu i smisao«. Plodovi duhovnog života odlike su zahvaljujući kojima u svaki odnos i sve što radimo možemo unijeti božansku bes­ konačnu ljubav.

Tijekom služenja na Zemlji Isus je onima koji su bili u blizini rekao: »Poznat ćete ih po njihovim plodovima«. Poslije je apostol Pa- vao točno naveo što su ti »plodovi«: »Plod su duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost,  uzdržljivost;  protiv ovih ne postoji zakon« (Galaćanima 5:22-23).

Što znače riječi »protiv ovih ne postoji zakon«? Znači li to da i nema potrebe za zakonom? Možete li zamisliti donošenje zakona ko­ ji bi građanima zabranili da iskazuju ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost i suzdržljivost? Čudesne i dobre mogućnosti »plodova duha« dio su božanskoga ideala svake osobe. 1 kao što se u svakoj sjemenci jabuke nalazi potencijal za nastanak sta­ bla koje će nositi slasno, zrelo voće, tako se u svakoj osobi nalaze stvarnosti  potencijala  koji  nam  je  tako  slobodno  predan!  Naša je

 

dužnost sada njegovati to dragocjeno sjeme kako bismo došli do obil­ ne žetve.

Moguće je da smo na pragu otvaranja novih vrata. Naša uzdi­ gnuta svijest mogla bi nas provesti kroz ta vrata i uvesti u prošireni svijet dobrote, dati nam priliku da istinski doživimo »kraljevstvo ne­ besko« na zemlji. 

 

Velike stvari koje namjeravate jednom učiniti moraju imati početak ako ih kanite jednom ostvariti, pa stoga nešto korisno

počnite raditi već danas.

—  Grenville  Kleiser 

 

Promotrimo sada pomnije blistavo blago tih »plodova«. Jedan je od velikih duhovnih savjeta »volite se«. Bi li te riječi mogle biti boža­ nske iskre koje našem srcu (emocijama i osjećajima), duši (duhovnim sposobnostima) i umu (mislima, mentalnim sposobnostima) pridaju plamen kreativnosti i običnoga života? Toliko se piše o ljubavi. Ljubav nazivaju i »materijom koja ujedinjuje i uvodi sklad u svemir«. Neogra­ ničena je ljubav unutarnja odlika koja opaža dobrotu svugdje i u sve­ mu. Upravo zahvaljujući ljubavi koja se razvija često uspijevamo steći sposobnost da budemo korisniji kao ljudska bića. Korištenje snage neograničene ljubavi može pomoći u raspršivanju svakog oblika nes­ klada.

Što je radost? Što je sreća? Možda ćemo pomisliti da je riječ o plodu sretnih okolnosti. Neki puta možda i jest tako. Ali zreliji pog­ led kazuje nam da je riječ o popratnoj  pojavi  razmjerne dobrote  i služenja drugima. Radost i sreća su uzrok, a ne posljedica. Riječ je o duhovnome načelu, koje nam je dostupno u svakom trenutku. Mnogo je načina na koje je moguće izraziti radost i poslužiti kao pozitivan ut­ jecaj: ugodnim i ljubaznim riječima, iskrenim osmijehom, čak i smis- lom za humor. Duhovna radost nikada nije neumjesna, jer je riječ o dubokome i trajnome osjećaju mira i uravnoteženosti koji doživljava­ mo kada smo usredotočeni u snazi kojom dobro djeluje na sve. Jedan od paradoksa istine sastoji se u tome što  sretno srce privlači sve što mu je potrebno za trajnu sreću. A srce nam uvijek može biti sretno ako se služimo radosnim prednostima i plodonosnim svojstvima svo­ je duhovne prirode.

Postoji li uopće netko tko, na nekoj dubokoj razini postojanih ne priželjkuje dar mira? A mir je daleko više od stanja u kojem smo oslobođeni sukoba. Kraljevstvo mira svakako je u nama i mi sami imamo moć i mogućnost odrediti kako se osjećamo. Mir često proistječe iz toga da znamo kako ne postoji mjesto na kojem mi možemo biti, a da ondje nema i božanskoga, tako da živimo na temelju univerzalnih načela, osjećaja smisla i svrhe, te predanosti služenju s ljubavlju.

Koliki su među nama, u pojedinim trenucima, žudjeli za više strpljivosti, osobito kada je trebalo nadvladati okolnosti koje nas uz­ rujavaju?! Pa ipak, kada znamo da nam duh daje snagu da nastavimo sve dok ne riješimo sve što je pred nama, možemo biti strpljiviji. Ka­ da strpljivost smatramo duhovnim načelom, uviđamo li da je strplji­ vost dinamična, a ne pasivna? Uz duhovnu strpljivost, više ne gubimo dragocjeno vrijeme ni energiju opirući se situacijama. Umjesto toga, tražimo  rješenje.

Blagost i ljubaznost prelijep su i obziran izraz neograničene ljubavi. Blagost nam otvara put prema beskonačnome  dobru  koje može ući u nas, a zatim i iz nas zračiti i obasjavati sve što nas okružu­ je. Blagost oslobađa protok božanske radosti i ljubavi u našoj duši. Od nje svi imaju koristi. Možete li zamisliti kako bi nam se život pro­ mijenio kada bismo strah i krivnju zamijenili ljubavlju, opraštanjem, blagošću i dobrotom? Na što želimo usredotočiti pozornost? 

Čovjek je čovjek jer može slobodno djelovati unutar okvira svoje sudbine. Slobodno može razmatrati, donositi odluke i birati iz­ među ponuđenih mogućnosti. Od životinja se razlikuje upravo po slobodi odlučivanja u prilog dobru ili zlu, za cestu ljepote ili za

blatnjavi put ružne izrođenosti.

— Martin Luther King, Jr.

 

Lowell Fillmore rekao je: »Dobrota je više od pukog suzdrža­ vanja od zlih postupaka. Riječ je o čvrstoj i pozitivnoj svijesti o neu­ pitnoj Božjoj savršenosti«. U sklopu konfucijanizma, načelo koje se naziva Jen tvrdi da čista dobrota postoji u središtu čovjekova bića u kojem se nalazi i duh. Čisto ili dobro srce često se prepoznaje prema mislima i ponašanju. Raspolažemo unutarnjom duhovnom snagom ko­ ja je u stanju održavati nas kada nam je to potrebno; pomaže nam da se razvijamo i širimo dobrotu svoje istinske prirode.

Vjernost znači pouzdanost u svakom trenutku. Ako ste »vjerna osoba«, znači da ste pouzdani. Održavate obećanja. Iskreni ste i pošteni i ulijevate sigurnost. Nastojite živjeti časno i karakterno u sve­ mu. Dosljedni ste svojim stavovima. Pritom nije riječ o trenutačnome osjećaju, nego o usidrenosti i čvrstini u univerzalnome načelu koje može voditi naš život.

 

Krotkost može silno pomoći onima koji nastoje steći veće spo­ znaje. Oni koji žele biti mudri molitvom traže srce puno razumijeva­ nja. Takvo je srce prepuno ljubavi, mudrosti, suosjećanja, vizije i spo­ sobnosti ostvarivanja vizije. Krotkost utire put miru i poniznosti. Kro- tkošću se često dolazi do vrijednih postignuća i kad sila ne daje rezul­ tate. Krotkost u pojedincu može ukazivati na to da su univerzalni za­ koni i načela snažne sile koje tu osobu usmjeravaju kroz cijeli život. Krotkost donosi i korisna iskustva mira i slobode, uspjeha i zado­ voljstva.

Suzdržljivost je istinsko ishodište svih oblika vladanja. U poje­ dinim trenucima možda nam se neće dopasti način na koji razmišlja­ mo, osjećamo ili djelujemo. Kada dođe do toga, možemo zastati i pozvati pozitivne misli i osjećaje koje će zamijeniti one koji nam se ne sviđaju. Ako osjećamo nelagodu zbog vlastitih postupaka, možemo promijeniti ponašanje. Raspolažemo potrebnim duhovnim »pomagali­ ma« da se izrazimo na najviši i najplemenitiji mogući način. Možemo upotrijebiti te sposobnosti i preuzeti nadzor nad svojim životom, a u svemu počinjemo od samonadzora i suzdržljivosti.

Kako možemo biti istinski sretni u vezi s nekim životnim pla­ nom koji nije donio žetvu korisnih duhovnih plodova? Odlučimo se za mogućnosti koje odražavaju naše božansko »ja«. Ponovimo tok univer­ zalne energije koji će preplaviti naše biće, proširiti bit toga tko smo i što smo.

 

*

 

Veličine nema gdje nema i jednostavno­ sti, dobrote i istine.

— Lav  Tolstoj

 

2. ZAKON

Optimizam ima korijene  u  trajnoj dobroti.  — Anonimna

 

YOGANANDA nam govori: »Gotovo je nemoguće ljudskim jezikom opi­ sati kozmičku pustolovinu Božjega stvaranja i njezinu profinjenu is­ prepletenost s pojedinačnim  životnim  pustolovinama  nebrojenih  ljud­ skih bića«. Život se često smatra najvećom uopće zamislivom pusto­ lovinom. Moguće je da na više različitih načina svatko od nas osjeća duboku misteriju osjećaja da živimo. Kada se dijete rodi ili kada nas pogodi smrt bliske osobe, misterija života postaje osobnija, bliskija i opipljivija. Možemo uočiti božansku veličinu u blistavome  zalasku sunca,  u  ugodnoj  toplini  proljetne  kiše,  te  u  rascvjetalim  godišnjim

 

Neka vam lice uvijek bude na suncu, pa nikada nećete vidjeti

sjene.

— E. C. McKenzie

 

dobima života. U svakodnevnome životu uočavamo veličinu božansko­ ga koje nas okružuje.

Kako živimo iz dana u dan? Ne teoretski, ne filozofski ili ide­ alistički, nego kako doista živimo? Je li sve što govorimo i činimo ko­ risno i produktivno? Je li svijet bolji jer smo i mi njegov dio? Jedna je žena sadila cvijeće gdje god je živjela jer je željela uljepšati svoj ko­ madić Zemlje! Svatko tko je prošao pokraj njega uživao je u ljepoti njezina vrta! Možemo li živjeti tako da je svaki  dan  bezgranično važan? Kako to postići? Je li vam kada palo na pamet da ste uronjeni u područje beskonačne duhovne moći i da je možete naučiti koristiti? Kako? 

Optimist možda neće razumjeti, ili ako razumije, možda se neće složiti s dominantnim stavovima; no on vjeruje, zna, da će, dugo­ ročno gledano, i s vremenom prevagu odnijeti sve ono što je ispra­

vno i najbolje.

— Thomas A. Buckner

 

 

Optimizam je čovje­ kova putovnica koja ga vodi u bolje sutra.

—     Anonimna

 

Čini se da se kod mnogih ljudi pojavljuje sve izraženija želja da budu potpunije i vidljivije živi. Počinjemo li uviđati da smo ovdje zbog određene svrhe? Izgleda li da nas nešto vuče na duhovno putovanje? Možemo početi tražiti više oblike znanja: duhu koji je spreman traži­ ti otvaraju se stotine vrata!

Što čovjeka vodi prema napretku? Svjesno i odmah možda i ne znamo razloge koji nas potiču naprijed. Ali je li točno da se »nešto« u nama budi? Bi li to mogla biti sve veća gorljivost prema mnogobroj­ nim prilikama koje nas pozivaju da proširimo i napregnemo um i proširimo perspektivu? Bi li to »unutarnje komešanje« moglo biti na­ da u to da ćemo ostvariti ciljeve? Posjeduje li život blistavilo koje nas vuče naprijed u potrazi za povećanim služenjem i stvaranjem koristi? Je li moguće da »optimizam ima korijene u trajnoj dobroti«, te da os­ jećamo poziv pozitivnih stavova? Mogu li misli o jedinstvu i poveza­ nosti graditi samopouzdanje i poticati nas da učimo nove načine raz­ mišljanja, pa tako i alternative rješavanju sukoba agresijom? Je li sve to dio trajne dobrote prirođene čovječanstvu?

Kada otkrijemo sposobnost vlastite duše da pronalazi dobrotu u svakoj situaciji — i radosnoj i tužnoj — možemo li se probuditi i spoznati veću slobodu, više oblike izražavanja i veće koristi? Možemo li postati istraživačima i otkrivačima blagoslova duha? Možemo li u svemu oko sebe uviđati obnovljeni osjećaj zahvalnosti? Možemo li po-

 

Beskonačna Dobrota ima toliko široke ru­ ke da prihvaća sve što joj se obrati.

—   Dante

 

kazati svoju gorljivost prema životu, oduševljenju omogućiti da se pre­ lije u sve što činimo sve dok ne počne utjecati na sve oko nas? Je li moguće da ta moćna energija simbolizira ono što se naziva »dodirom s beskonačnošću božanskoga«?

Optimističan čovjek život tumači na najpovoljnije načine i sa­ mopouzdano radi na pomagalima i lijekovima. Jeste li uočili kako se sve odvija posve pozitivno kada ljudi očekuju pozitivne ishode? Opti- mističnost ne znači da usput nećete nailaziti na izazove. Međutim, op­ timističan stav sa sobom nosi i svijest o tome da svaka situacija sadrži i potencijal za pozitivan ishod i veće dobro. Namjera je optimista up­ ravo otkrivanje tog dobra! Kada se nađe pred preprekom, optimist traži rješenja. Otvorena uma i iskreno gleda pozitivne strane i traži najpovoljnije i najplemenitije ishode. Optimizam širi radost i sreću! 

Dobrota je uvijek prednost. Čovjek koji je iskren, srdačan i koris­ tan možda nikada neće postati slavan, no poštuju ga i vole svi koji ga poznaju. Tako je postavio čvrste temelje uspjeha i imat će život

dostojan življenja.

— Herbert N. Casson 

 

Emerson gorljivo i rječito piše upravo o optimizmu; i to u raz­ doblju nakon bolesti i smrti prve supruge, dvojice braće i obožavanog šestogodišnjeg sina. Intenzitet takvih tragedija kod nekih bi ljudi izaz­ vao ogorčenost i ciničnost. lako je doživio duboku bol i žalost, kod Emersona je vjera u dobrotu života održala njegovu ljubav prema ko­ risnim zamislima.

Svatko od nas također može spoznati i izraziti ono što je Emerson nazvao »Nepogrešivim povjerenjem i... vizijom koja vidi da je istinito ono što je najbolje. S takvim stavom čovjek može odbaciti sve nesigurnosti i strahove i imati vjere u to da će vrijeme otkriti od­ govore na svaku osobnu zagonetku«.

 

*

 

3. ZAKON

Držiš li da znaš sve,  manje je vjerojatno da ćeš još učiti.

 

 

Tko ostvari vlastitu predodžbu o veličini zacijelo je o njoj uvijek imao vrlo loše

mišljenje.

—   William   Hazlitt 

 

 

Suvremeni se um malo-pomalo otvara prema različitim vizi­ jama stvarnosti.

— Sogyal Rinpoche

 

ČOVJEKOV KARAKTER i razvoj često se smatraju svjetlom ostvare­ nja nekog materijalnog cilja, poput povećanja broja osobnih, pos­ lovnih ili društvenih prilika. U postupanju s vlastitom temeljnom ljudskom vrijednošću, važno je da se podsjetite da stav o vlasti­ toj vrijednosti po definiciji dolazi od nas samih. Bit te čudesne vlastite vrijednosti često se izvodi iz primjene naših osobnih da­ rova, sposobnosti i mogućnosti na kreativnim i korisnim područji­ ma. Ta svijest o vlastitoj vrijednosti bitno se razlikuje od napuha­ nog ega i besciljnog ponosa.

Je li vam se dogodilo da ste u društvu nekoga tko je, kako se čini, zaglavio u zamci ega, uvjeren da već sve zna, da ima odgovore na sva pitanja, pa je odlučio više ne slušati što drugi nude? Kako ste se tada vi osjećali? Vjerojatno se radilo o nelagodnoj situaciji, jer je razgovor bio jednostran, pri čemu je vaš sugovornik u nebesa dizao svoje navodne uspjehe i znanje.

Riječ »ego« ima mnogo različitih tumačenja. Neki ljudi na ego gledaju kao na nesvjesni dio svojega bića koji često nastoji ostvariti nadzor nad našim svakodnevnim životom. Drugi ego opisuju kao ekskluzivni aspekt naše stvarnosti, za razliku od duhovnoga dijela ko­ ji definiramo kao dušu. Međutim, bi li praktičnija i možda točnija de­ finicija mogla jednostavno glasiti: »način na koji percipiramo sebe i način na koji izražavamo svoju percepciju o nadmoći«? 

Učenje smatrati pripremom za nešto više od učenja automatski znači da smo i prije početka porazili taj postupak. Najvažniji stav koji je moguće stvoriti jest želja za nastavljanjem učenja.

— Daniel Bell

 

 

U Tibetskoj knjizi živih i mrtvih Sogyal Rinpoche navodi koris­ tan opis ega:

 

Dvoje ljudi u vama živi cijeli život. Jedan je ego, to brbljavo, napadno, zahtjevno, histerično i proračunato biće; drugo je skriveno duhovno biće, čiji spokojan glas mudrosti čujete rijetko i još rjeđe na njega obraćate pozornost. Kad sve više i više slušate učenja, promis-

 

Najprazniji je na ci­ jelome svijetu onaj koji je pun sebe.

— E.  C.  McKenzie

 

lite o njima i ugradite ih u život, vaš unutarnji glas, vaša prirođena mudrost prosuđivanja... budi se i jača, a vi počinjete uviđati razliku između takvog usmjeravanja i raznoraznih bučnih i primamljivih gla­ sova ega.

 

 

Bog se i dalje obraća onima koji žele

slušati.

—   Anonimna

 

Djelotvoran način oslobađanja od svega čime nas sputava ego jest slušanje i učenje, razmišljanje i rasuđivanje. Ako smo uvjereni da sve znamo, vjerojatnost da ćemo nešto naučiti daleko je manja. A da bismo istinski slušali i učili korisno je odbaciti sve predrasude i tuđe riječi slušati otvorena uma. Otvorenost je ključna za razvoj, a volja ga pokreće. Ne moramo prihvaćati sve tuđe stavove i zamisli, ali ih možemo promišljeno razmotriti. Otvara nam se mogućnost da zadržimo korisne informacije i oslobodimo se onoga što nije presud­ no. Kako čuti usmjeravanje duha koji šapuće ako neprestano priča možda i o nevažnim stvarima? Kada otvoreno slušate tuđe stavove, uočavate li mnoge nove i uzbudljive načine na koje možete promotri­ ti određenu temu?

 

Ako je čovjek dosegao točku u kojoj je toliko zadovoljan da govo­ ri: 'Ne želim znati ništa više, ništa više činiti, ništa više biti', našao se u stanju u kojem ga treba pretvoriti u mumiju.

— Henry Ward Beecher

 

 

Umijeće slušanja kao iskustvo nam može donijeti i poniznost. Na primjer, proučite li jedan običan list koji je pao s divovskoga sta­ bla, doslovce ćete otkriti mnoštvo načina na koje ga je moguće pro­ matrati. Slikar ili pjesnik možda će uočiti formu, boju i ljepotu iz pot­ puno drukčije perspektive. Glazbenik će možda čuti još neodsviranu simfoniju. Biolog će vidjeti dokaz o svrsi i smislu u najjednostavnijim izrazima prirode. Atomski fizičar vidjet će bilijune atoma unutar fan­ tastične organizacije. Vrtlar će u listu vidjeti prepreku ljepoti održava­ nog travnjaka. Gusjenica će u listu vidjeti hranu koja će joj pomoći u metamorfozi, dosezanju ljepote leptira.  Čuda koja su plod Božjega stvaranja postoje u izobilju, čak i u najobičnijem listu!

Oni koji ponizno pristupaju životu priznaju da je cjelokupan svemir i sva bića koja su u njemu — i vidljiva i nevidljiva — vjerojat­ no potekla od bezgraničnog i bezvremenog stvoritelja. Mi znamo ne­ izrecivo malo. Dar učenja jedan je od najvećih darova koje si možemo priuštiti! Učenjem poniznosti uviđamo da je smisao života na zemlji neizrecivo  dublji  od  svega  što  čovjekov um  može  spoznati.  Svako

 

Prilike se često pro­ puštaju jer emitira­ mo  kada  bismo tre­

bali slušati.

— E.  C.  McKenzie

 

Božje dijete treba marljivo nastojati pronaći i pridržavati se Božje sv­ rhe, ali pritom ne biti toliko egoistično da pomisli kako shvaća besko­ načan Božji um. Poniznost je usklađena s Bogom i Božjom svrhom, dok su ponos i oholost u raskoraku s duhovnim načelima.

Kada mislimo da znamo sve, ograničavamo se i sputavamo. Njegovanjem otvorenosti, pripravnosti, gorljivosti, širine vizije i poštovanja prema svim oblicima života možemo promijeniti cjelokup­ nu atmosferu u svojem umu. Potom u naš život može ući božanski duh, koji će raspršiti čovjekov ego i novonastali vakuum ispuniti neo­ graničenom ljubavlju koja nas navodi na to da slušamo i učimo.

*

 

4. ZAKON

 

 

Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio.  Slava je bila nagrada za ono što je dao. — Calvin Coolidge

 

 

Čovjekove zasluge ne smijemo mjeriti prema njegovim ve­ likim odlikama, ne­ go prema tome kako

se njima služi.

—  Francois Due de  La  Rochefo­

ucauld

 

U LUKINU EVANĐELJU Isus govori: »Dajte, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite« (6:38). Isus ovdje navodi te­ meljni životni zakon koji su prepoznali mnogi veliki duhovni vođe, kao i mnogi istinski uspješni pojedinci.

Volite li posao koji radite, u njega ćete uložiti cijelog sebe, slo­ bodno dajući energiju i cjelokupan dar. Kada tako dajete, radite zbog radosti uspjeha. Kada s drugima dijelite svoje sposobnosti, dar pošto­ vanja, opipljivog ili neopipljivog, postaje dijelom vašeg svakodnevnog života. Opipljivo poštovanje i zahvalnost može se sastojati od novčane koristi ili nečijeg dara za to što ste učinili. Neopipljivi oblici mogu bi­ ti zahvalnost za to što ste učinili, kao i ugled. Velike nagrade prois­ tječu iz vaše vlastite radosti zbog činjenice da ste korisni. S druge strane, ako radite za plaću, ako ste pripravni činiti samo ono za što mislite da vas plaćaju, te ne činite baš ništa više, po svoj ćete prilici zamrziti posao.

Kod Boba je bilo upravo tako. Osam sati na dan, pet dana u tjednu, godinu za godinom, zarađivao je plaću uz minimum uloženog truda. Uvijek se činilo da je umoran i nezadovoljan, a posao je krivio za nebrojene druge probleme.

 

Ljubazne riječi ne prodiru  toliko dubo­

ko kao glas o dobroti.

• Mencius

 

Međutim, uživao je u jednom: volio je gledati kći kako igra dječju verziju baseballa. Kada mu se ukazala prilika da postane trene­ rom njezine momčadi, objeručke ju je prihvatio. Iako je trenerska dužnost iziskivala mnogo vremena i predanosti, Bobu to nije smetalo. Govorio je kako ga vrijeme koje posvećuje tim djevojčicama ispunja­ va novom energijom. Na završetku sezone, njegova je ekipa osvojila prvenstvo, a Bobu su u beskraj zahvaljivali roditelji oduševljeni inten­ zitetom njegove predanosti.

 

Čovjek je već bitan na svijetu kad se zna da se na njega možemo implicitno osloniti. Često sam susretao ljude koji su imali prednost u položaju, časti i zaradi jer su bili na takvom glasu: kada bi rekao da nešto zna, takav bi čovjek to i znao, a kada bi rekao da će

nešto učiniti, održao bi obećanje.

—   Edward   Bulwer-Lytton 

Dobrota je plod čov­ jekovih vlastitih

zasluga.

• Heloise

 

 

Koji želi osigurati dobrobit drugima već ju je osigurao

sebi.

—   Konfucije

 

Nasreću, priči tu nije kraj. Na nagovor zabrinute supruge, Bob je odlučio potražiti duhovne savjete u vezi s problemima na profesio­ nalnome planu. Terapeut mu je predložio da i poslu počne pristupati s istim entuzijazmom koji ulaže u treniranje djevojačke momčadi. Bob je nevoljko pristao i obećao da će pokušati.

Na svoje veliko iznenađenje, tako je na poslu počeo prim­ jećivati stvari zahvaljujući kojima je rad svakog dana postajao sve za­ nimljiviji. Počeo se zanimati za život kolega. Samome sebi postavljao je izazove: pronaći načine na koje će unaprijediti način na koji obav­ lja posao. Radio je kao da je vlasnik tvrtke, a ne »tek još jedan kotačić u mehanizmu«. Bob je počeo nadređenima predlagati rješenja za dje­ lotvorniji rad svojega odjela. Na svoje neizmjerno iznenađenje, počeo je čak i izvan posla razmišljati kako bolje raditi! Bob se danas svako­ ga dana  budi uz osjećaj želje i gorljivosti umjesto  tupog beznađa. Naučio je vrijednu i važnu lekciju iskrenog i poštenog davanja u svim djelatnostima i aktivnostima.

Mala je vjerojatnost da ćete u nečemu što zanemarujete pos­ tati stručni i vješti. I moguće je da neće biti lako osloboditi se unutar­ njeg nemira i previranja dok kao ljudsko biće ne razvijete osjećaj ak­ tivnosti unutar vlastitog životnog smisla. Pronalaženje i koncentriranje na smisao i svrhu pomaže vam da aktivnosti usmjerite na korisna i po­ voljna područja u kojima životu možete davati neusporedivo više. Da­ vanje može biti slično financijskim ulaganjima. Ako ulažete nepro­ mišljeno i bez truda i pripreme, dugoročno ćete vjerojatno doživjeti neuspjeh. S druge strane, kada mudro ulažete energiju, zanimanje i sposobnosti, veći su izgledi za uspjeh.

 

Zapamtite da puko ulaganje vremena u nešto ne znači da se tome predajete i posvećujete. Postoje različiti stupnjevi davanja. Svo­ ju pozornost, zanimanje, ljubav, maštu i kreativnost posvetite zadaći koja je pred vama. Na taj je način nepovoljnu okolnost moguće tran­ sformirati tako da vam se vraća korisno; bit će to »dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera«, koja će vam doći »u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite«. Taj životni zakon i u vašem slučaju može funkcionirati jednako dobro kao kod Boba i kao i kod milijuna drugih koji su ga otkrili. Manje razmišljajte o tome što možete steći, a više o tome što možete dati. Tako ćete možda uvidjeti da vaš život poprima sjaj o kakvom niste ni sanjali. 

*

5. ZAKON

Sjena neznanja zove se strah. — J. Jelinek

 

 

Nema te sile koja trajno može izdržati pritisak straha.

—   Ciceron

 

STRAH se često smatra jednim od najvećih izazova s kojima se danas susrećemo, i kao pojedinci i kao društvo. Iz manje poželjne perspek­ tive, strah nam onemogućuje da se u potpunosti izrazimo. Strah od odbijanja možda će nam onemogućiti da radimo na komuniciranju i prijateljstvima koji su potrebni za normalan život. Strah od neuspjeha možda će nam onemogućiti da se posvetimo plodonosnim aktivnosti­ ma. Misaoni obrazac straha može izazvati egocentričan način života. Strah od nekonformizma možda će nas navesti da se odreknemo di­ jela vlastite individualnosti. Strah može izazvati neosjetljivost i ne­ poštovanje. Strah od toga da nećemo imati dovoljno možda će nam onemogućiti da uvidimo univerzalno načelo obilja koje djeluje unutar našeg života. Strah izaziva i blokade, onemogućavajući nam da voli­ mo sebe i druge. Nerazuman i iracionalan strah ograničava nas i zat­ vara u nevidljiv zatvor.

Ipak, strah koji je usmjeren na samoočuvanje može biti koris­ tan. Instinktivna svijest o opasnosti može nam ukazati na potencijalnu prijetnju i pomoći nam da mobiliziramo snagu potrebnu kako bismo izbjegli ozljede.

Sada kada sve naprednija komunikacijska tehnologija u mno­ ge domove sve brže dovodi događaje iz cijeloga svijeta, doznajemo mnogo toga o drugim kulturama, a sjena neznanja može se raspršiti zajedno sa strahom od nepoznatoga. Otpor je počesto temeljni ele-

 

Strah se raspršuje kad se suočimo s činjenicama.

— Frank Tyger

 

Tko se boji, izvoru straha daje moć da

njime vlada.

—  Maurska  izreka

 

ment straha od promjena. U tom je slučaju nužno upotrijebiti misli ta­ ko da pozitivno zamišljamo ciljeve kojima težimo. Nizozemski filozof Spinoza rekao je: »Uvidio sam da sve stvari kojih se plašim i koje me plaše u sebi nemaju ni dobro i zlo, osim samog djelovanja na um«.

Strah je već dugo plod čovjekova ega.  Kako?  Kada još ne shvaćamo  da  smo  dio  božanskog  plana,  zbog čega  ćemo  možda odašiljati  energiju  straha  umjesto  energije  ljubavi.  Kada  naučimo doživljavati neograničenu ljubav, na snažan način protjerujemo strah i transformiramo vlastiti život. Jednako tako, kad se služimo tehnikom promatranja samih sebe, lakše se oslobađamo lažnih procjena o sebi. U obraćanju Kongresu 6. siječnja 1941. Franklin Delano Ro­

osevelt napisao je ove besmrtne riječi: »Radujemo se svijetu utemelje­ nom na četirima ključnim ljudskim slobodama. Prva je sloboda govo­ ra i izražavanja — svugdje u svijetu. Druga je sloboda koja svakom čovjeku dopušta da štuje Boga kako god želi — svugdje u svijetu. Treća je sloboda od neimaštine... svugdje u svijetu. Četvrta je slobo­ da od straha... bilo gdje u svijetu«.

 

 

Najveći izvor tuge u životu nisu gubici i nesreće, nego strah.

—  Arthur   Christopher   Benson

 

 

Radi oslobađanja od sjene neznanja i njezina pratitelja, straha, često moramo sklopiti nov sporazum sa stvarnošću. Stvari kojih se najčešće pribojavamo često se mogu objasniti uz malo istraživanja. Vivikenanda kaže: Cvijet nestaje sam po sebi kada plod počne rasti«. Kada znamo da je božanska ljubav uvijek s nama, pojam straha jed­ nostavno nestaje. A kada se riješimo straha, u nama se razvija svrho­ vito samopouzdanje koje odražava našu sve izraženiju svijest. Strah se često raspršuje kada odbacimo sumnju.

Svi oblici straha, i stvarni i zamišljeni, mogu samo smetati našem razvoju. Odvažnost i poduzetnost medu najvećim su oblicima energije koja služi za nadvladavanje straha. Riječ je o iskrama koje potiču pozitivne korake prema korisnome razvoju. A budući da je »sje­ na neznanja strah«, koji su vam se to strahovi ispriječili na putu potra­ ge za boljim životom? Strahove izvedite na svjetlo, kako biste uništili njihove sjene i kako biste smanjili pritisak, oslobodili se njihova stis­ ka. Duboko udahnite i protjerajte sve oblike straha. Dokinite kaos ko­ ji su izazivali strah i neznanje. Naučite lekciju odvažnosti i domišlja­ tosti, kako biste oblikovali plodonosan život kakav priželjkujete. 

*

 

Naglasci ••

 

1. Osvrnite se na članak o »plodovima duha«. Koliko uspješno u sva­ kodnevnome životu ubirete taj urod?
2. Plodovi duha dostupni su vam za korištenje, cijelo vrijeme, u svim okolnostima i situacijama.
3. Optimist život tumači na najpovoljniji mogući način, te sa samo­ pouzdanjem očekuje sve najbolje što se uopće može dogoditi.
4. Pesimist se boji nesreća pa ih stoga neki put i privlači!
5. Djelotvoran način  za otkrivanje  slobode  sastoji  se  od  slušanja  i učenja,  promišljanja  i  razlučivanja.
6. Umijeće slušanja može služiti kao iskustvo
7. Kad mislimo da sve znamo, ograničavamo se i sputavamo.
8. Kad dajete, radite za radost postignuća i uspjeha; kada svoje bla­ go dijelite s drugima, dar poštovanja i zahvalnosti, bio opipljiv ili neopipljiv, postaje  dijelom  vašeg svakodnevnog života.
9. Iskreno i pošteno davanje ima veliku vrijednost.
10. Kad naučite iskusiti neograničenu ljubav, na snažan ćete se način riješiti straha i transformirati vlastiti život.
11. Stvari kojih  se  najčešće  bojimo često  se objašnjavaju  i  rasprsuju zahvaljujući  ispitivanju  i  promišljanju.
12. Svi oblici straha, stvarnog ili zamišljenog, mogu kočiti naš

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona •• I SVI BUDITE JEDNO

— Hilda Kellis

 

Pogledah na Istok

i ugledah Vjernike u turbanima i ogrtačima kako na koljenima idu prema Meki.

Bog/Alah zračio je  iz svakog srca.

U tom trenutku

spoznah značenje Jedinstva.

 

Pogledah na Zapad,

prema svojoj zemlji i ljudima, pa zatim još dalje na Zapad. I vidjeh

kako svak odražava Gospodnje svjetlo. U crkvama,  u hramovima

 

i ne u crkvama ili hramovima: na piknicima, u parkovima,

za stolovima u važnim uredima — odražavaju  Svjetlo  i  Ljubav

onako kako ih shvaćaju.

U tom trenutku

spoznah značenje Jedinstva.

 

Pogledah na Jug i ugledah veličanstveno blistava i ozarena lica

koja pjevaju o Njegovoj Ljubavi. U crkvicama, na obroncima, u dolinama, u gradovima.

Malena djeca,  visoka djeca —

svi izražavaju Ljubav prema Bogu. Pojedinačno i kreativno jedinstveno.

U tom trenutku spoznah značenje Jedinstva.

 

Moje unutarnje oči skrenu još jednom, ovaj put na Sjever.

Prijatelji, obitelji, u nepristupačnome visočju pod snijegom i u svoj veličini,

oko ognjišta, u psećim zapregama,

dok leden vjetar šapuće zagonetne zvukove sa svih strana. I u svakome biću

ugledah čvrstu i jasnu sliku izražene Ljubavi prema Bogu.

U tom trenutku

spoznah značenje Jedinstva.

 

Kraljevstvo ne pronalazimo

u razlikama, čak ni u jednakosti svjetskih religija, nego u  stalnim i sve širim

izrazima Jedinstva.  Zahvaljujem na Snazi i Ljubavi koja otvara nam srca,

kako bismo svi bili jedno.