U svojim astronomskim interesima nisam se toliko bavio dubokim kozmosom, uglavnom sam se koncentrirao na sustav planete Zemlje i na naš solarni system. Zašto? Pa zato, jer mislim da su mnogi fenomeni dubokog kozmosa za nas neobjašnjiv, to su velike udaljenosti, riječ je o velikim objektima na velikim razdaljinama, a naša tehnička i tehnološka dostignuća nisu ni približno toliko efikasna, da bi mogla dati jasniju sliku kozmičkih procesa. 

Mislim, da je teleskop Hubble, zajedno sa velikim teleskopima poput Mont Palomara, dao nešto bolju sliku stanja stvari pa onda mislim, da su i ti naši radio diskovi kojih ima posvuda na svijetu i koji su značili ogroman napredak radio astronomije na koncu pokazali svoja velika ograničenja, jer su naše tehološke i znanstvene pretpostavke razvoja i dalje prilično oskudne. 

Učinjeni su krupni koraci zadnjih 200 godina, to je velika istina, ali se danas pokazuje kako smo došli do nekih granica koje teško možemo premašiti. Hubble je, na primjer, zadnjih 20 godina mnogo toga iznio na vidjelo što nam ranije nije bilo sasvim jasno pa ni danas nam nije sasvim jasno, nego postavljamo hipoteze. Dakle, sigurno je potrebno učiniti jedan iskorak dalje, ali i dalje ostaje pitanje kako ići dalje. Jedan od odgovora možda je i gradnja astronomskih opservatorija na Mjesecu s obzirom na povoljne klimatske i opservacijske uvjete koje pronalazimo na Mjesecu. 

Vjerojatno bismo onda dobili nešto jasniju sliku dubokog kozmosa i procesa koji u njemu vladaju. Međutim, niti ovaj projekt nije sasvim bez limita tako da bi u doglednoj budućnosti trebalo razmišljati i o gradnji astronomskih opservatorija na Marsu kako bismo dobili jasniju sliku kozmosa u cjelini.