6. predavanje OPET O ORFEJU

Zlatan Gavrilović Kovač

Dobar dan,

da se ponovo vratimo problematici orfizma I Orfeju . Mi smo naveli onu

pjesmu iz Aristofana, zbor ptica, kada je riječ o kozmičkom jajetu koje se onda kasnije javlja kod Tesle u smislu obrtnog magnetnog polja ili Kolumbovog jajeta kako je on to nazvao. Znači prvu evidenciju o tome jajetu pronalazimo već kod Orfeja I Aristofan u zboru ptica veli : to je kozmološko pjesništvo ranog doba, fragment 12 : “ U početku bijaše Haos I Noćca I crni Ereb , I golemi Tartar , a zemlje ni zraka ni neba ne bijaše jošte, crnokrila Noćca u beskrajnom Erebu krila najprije od vjetra snese jaje , iz njega se onda u toku mjeseci žuđeni proklije Eros , na leđima zlatna krila mu sjala, ko vir vihora bijaše, on sa Haosom krilatim mračni se spari I koljeno naše izleže….”

1. Kasnije se ova tematika kozmičkoga jajeta pojavljuje I u fragmentu 13 , stara svjedočanstva, B fragment 13 gdje se spominje zajedno sa Homerom u smislu da se slažu o postanku Bogova I on kaže , I ja sada citiram Dielsa, - “okean koji je početak svih stvari , voda je po njemu bila počelo svih stvari ( a to smo vidjeli I kod Talesa) , iz vode je nastalo blato a iz obojega je rođena životinja zmaj sa presađenom lavljom glavom a po sredini lik božanstva imenom Heraklo I Kronos. Ovaj Heraklo pak rodi pregolemo jaje koje je ispunjeno životnom silom roditelja bilo je od trenja prelomljeno na dvoje , polovina gornjega dijela postalo Je Uran , a ono od dna Zemlja, odatle proizlaze neki dvotjelesni Bog , spojivši se sa Zemljom Uran rodi ženska božanstva itd.itd.itd” Znači vidimo ovdje da se kod Orfeja već govori o tome kozmičkom jajetu I nema nikakve sumnje da je tu još djelatno mitsko mišljenje starih Grka. To se mitsko mišljenje starih Grka pojavljuje I s obzirom na dva jako interesantna momenta, prvi s obzirom na moment magneta a drugi s obzirom na moment jantara budući da se o magnetizmu I misteriji, magiji privlačenja magneta I jantara znalo zapravo već prilično rano. Prema predaji do naziva magnet došlo se tako što je svojstva magneta zapazio pastir Magnus na grčkom otoku Kreti . Prema toj predaji on je na sandalama imao željezne čavle pa je dok je išao preko kamenja primijetio da mu to kamenje privlači sandale. To je kamenje bila rudača magnetit . Tales Milećanin a onda kasnije I drugi grčki filozofi pisao je o neobičnom ponašanju željezne rudače koja privlači željezne predmete. Naime oblikovana željezna rudača magnetit , crna ruda metalnoga sjaja, ima sposobnost privlačenja željeza. Ruda magnetit iskopavala se u maloaziskom mjestu Magneziju po kojem je ova neobična pojava svojstvena magnetitu dobila ime, dakle ime magnetizam . Dakle za tijela koja imaju svojstvo privlačenja željeznih predmeta kaže se da su magnetična I nazivaju se magneti . To je što se tiče magneta. A što se tiče jantara kod kojega je otkrivena ta privlačna moć, to je u značenju jantar, to je ruska riječ koja dolazi iz latinskog, u Srba se još naziva ćilibar , to je turska riječ koja ima perzijski korjen a označuje onoga koji privlači slamu ili subcidit latinski, fosilna je smola crnogoričnog drveća očvrsnula sedimentacijom I pripada skupini takozvanih organskih minerala. Međutim postoji vjerovanje u njegove magijske moći I iz toga vjerovanja potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a mi nazivamo danas ovim imenom dio atoma, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Featonom. U antici se često povezuje sa raznim vjerovanjima pa se nosio kao amajlija I nakit. Smatrano je da daje hrabrost pa su ga rimski gladijatori nosili u borbama u areni . Stari Rimljani su ga zvali zlatom sjevera zbog žute boje I nalazišta u sjevernim krajevima . Sa obala Baltika dopremao se sve do Akvileje I to je taj poznati jantarski put , a stari Kinezi su izrađivali vaze od jantara . Jantar je amorfan, tvori gomile, oblutke, sige, može sadržavati fosile insekata , biljaka kao I mjehuriće zraka. Takvi primjerci su rijetki . Ima nestalan kemijski sastav...Trljanjem postaje električno negativan , zbog male gustoće pliva na vodi...Znači to su dva momenta jako važna jer su preko njih stari Grci dobili prvu ideju magnetizma. Ta se ideja magnetizma pojavljuje I u orfizmu a pojavljuje se I kod starih mudraca, Talesa nadalje. Međutim postoji još jedan moment koji je interesantan za Orfeja a to je kao što čitamo u fragmentu 16 B : “ ovi su od tada vladali nad blaženim božanskim Titanima dok Zeus još dijete neiskusna duha bijaše u pečini, dikte, I dok ga još Kiklopi od zemlje rođeni nisu ojačali munjom, grmljavinom I sijevanjem jer to Zeusu donosi slavu “ Ili Kao što čitamo u fragmentu B 18 , I munja zvjezdano sijeva- ili kao što čitamo u fragmentu 19 – munjom bljeskovitom. Ovaj moment da Zeusu munje donose slavu je vrlo interesantan jer govori o tome da u grčkoj mitologiji Zeust jeste vrhovni starogrčki Bog, on je vladar Olimpa, Bog je neba I grmljavine. Njegova žena je ujedno I njegova sestra Hera ali je imao mnogo potomaka I sa drugim božicama I smrtnicima. Zeusu srodan u starih Rimljana je Jupiter . Ima osobine svjetlosti I neba koje vedri I oblači , ljut je gromovnik koji gađa munjama , dobri bog koji daje kišu. Njegova je sveta ptica zlatni orao...Poput Zeusa ono je simbol hrabrosti, pravde I snage. Zeusovo drvo je hrast što je simbol snage a također su mu posvećena I maslinova stabla… On je vrhovni Bog svih Helena, zaštitnik gostiju I stranaca , čuvar zakletvi , upravlja poslovima I trgovcima. Međutim ovaj vrhovni Bog kod starih Grka a vidjeli smo I kod Rimljana sličan je slavenskom Bogu Perunu koji je također vrhovni Bog . Mi Južni Slaveni I Slaveni općenito imamo Peruna koji je također slavenski Bog neba I groma ali I pokrovitelj vladara . Vjerojatno je bio vrhovni Bog svih Slavena. Perunov dan je četvrtak, ima biljku peruniku koja se negdje još zove bogiša ali I hrast. Ovo ime Perun izvodi se iz staroslavenske riječi, a izvodi se od indoevropskoga korjena Per I Perk kojoj značenje jest udariti, vrlo jako udariti, snažno, silovito udariti I sufiksa un koji označava onoga koji izvršava radnju . Bog gromovnik pojavljuje se I kod Litvanaca pod imenom Perkunas a isti korjen ukazuje možda na zajedničko porijeko religijskoga a možda I jezičnoga zajedništva Slavena I Litvanaca…

Vidimo da ovo vrhovno božanstvo groma postoji I kod Orfeja.

Ono što ja hoću danas reći I sa time završiti ovo predavanje jest to da se I kod Orfeja prvi puta govori o grmljavini , munjama , sijevanju jer to Zeusu donosi slavu . Mi južnoslavenski narodi smo imali sreću da smo imali Nikolu Teslu koji je prvi uspio proizvesti te munje , to sijevanje I tu grmljavinu, da je upravo sam čovjek uspio proizvesti tu munju , da to nije samo stvar bogova nego da je I ljudska stvar. Mnogi su onda kasnije I ovdje u Australiji pošprdno se smijali toj činjenici pa su Teslu nazivali : “ A vidiš, on ti je gromovnik Ilija” a iza tih riječi samo se otkriva jedna velika ljubomora I jedna velika zavist tih ljudi prema jednom takvom velikom čovjeku kao što je naš Nikola Tesla. U slijedećim predavanjima ćemo govoriti o tim Teslinim munjama, grmljavini I sijevanju. Hvala!