OPET O AMY CONEY BARRETT

Taj slučaj preslušavanja sutkinje Barrett u američkom Senatu je interesantan po   tome  što od nje nismo čuli nikakovo njeno mišljenje  o kardinalnim pitanjima koja tište suvremeno američko društvo. Ona nije  odgovorila niti na pitanje o jednakosti crne populacije African American koja joj je postavila Senatorica Harris, niti o obamacare-u  koja pitanja su se provlačila kroz čitavu tu debatu. Interesantno je pitanje sistema zdravstva i medicinskoga zbrinjavanja  najranjivijih dijelova američkoga društva za što se uporno tvrdi da ga sutkinja Barrett  kao član Vrhovnoga suda hoće dovesti u pitanje. Ali je on doveden u pitanje već samim inzistiranjem  na takozvanom free marketu i free market ekonomiji koja, prema Adamu Smithu, kao ''nevidljiva ruka tržišta'' sve dovodi u socijalni sklad i harmoniju. Međutim individue  su na slobodnome tržištu uglavnom  nejednake. Tu nema govora o socijalističkoj jednakosti građana niti članova društva nego se individue  definiraju prema ukupnoj moći da na ovaj ili onaj način participiraju u općem dobru i bogatstvu nacije u cjelini. Te individue posjeduju ''kapital'', nekada je on veći a nekada je on manji, radnici na primjer kao vrijednost imaju isključivo svoj rad i  oni dakle sa tim svojim kapitalom stupaju na tržište oblikujući ga prema vlastitim htijenjima, nadanjima , projekcijama, snalažljivošću….Tu nema govora o jednakosti članova društva iako oni formalnopravno  svi bivaju jednaki pred zakonom. Uostalom postoji kao načelo i praksa jedna osoba jedan glas  koja je na djelu  u aktualnim američkim izborima i tu su svi građani jednaki samo što  nisu svi građani. Da to malo pojasnimo! Na tom slobodnome tržištu individue stupaju u međusobne odnose prije svega trgovine i rada ali za njih vrijedi načelo konkurencije i natjecanja među jedinkama koje već od samoga početka nisu jednake ,kako rekosmo, nego su određene ''bogatstvom'' koje posjeduju  s tim da na  slobodnome tržištu, dakle onom koje je oslobođeno državne regulative, individue bivaju od početka u neravnopravnom odnosu. To dovodi do toga da prostor društva postaje mjestom nadmetanja nejednakih osoba  i  staleža , između njim otpočinje konkurentska borba u  kojoj pobjeđuju samo oni najjači. Drugim riječima teorije free market ekonomije nisu ništa drugo nego jedan oblik neodarvinističke teorije i prakse a nju imamo u suvremenim društvima isto kao što smo je imali i u Hitlerovom nacizmu. Međutim postoje na tome  free marketu i ''slabe individue'' koje propadaju  zahvaljujući  kapitalskoj logici ali koje istovremeno iz civilizacijskih razloga trebaju ''preživjeti''. To se obično naziva ''socijalnim dnom '' ili ''socijalnom bijedom'' za koju mnogi misle da je ''suvišna'' kao što je za  to najbolji primjer Malthus koji je vidio rat među državama i ograničeno prokreiranje najnižih klasa kao regulatora socijalnoga siromaštva, da čovjek pukne od smijeha. Za njih je u vrijeme Obamine vladavine bio predviđen sustav zdravstene zaštite, takozvani Obamacare, koji je bio dostupan najširim slojevima američkoga društva. Sada se međutim radi na tome da se taj sistem modificira, da se učini boljim i jeftinijim kako naglašava Trump. Ali to nije intencija aktualnoga Predsjednika države. To je intencija cijele filozofije free marketa i njena konzekvencija da preko 20 miliona njenih građana, a to je oko 10 posto cjelokupne populacije Amerike,  ostane bez sistema socijalne skrbi. To je veliko pitanje naravno. Jer su izdaci za zdravstvo  u buđetu Amerike neobično veliki. Ali je onda moguće da se provode neke restriktivne financijske mjere prema vojsci koja također predstavlja značajan proračunski balast, prema policijskom sistemu države koji je ,koliko se vidi, enorman, glomazan a prilično neefikasan, pa onda povećanjem taksa najbogatijim članovima društva koji plutaju u neizmjernome bogatstvu a bez socijalnoga i ekonomskoga opravdanja,  i na neke druge načine kojih vjerojatno još ima.

Sutkinja Barrett nije dotakla ova pitanja niti je dala neke odgovore ali mislim da je Senator Kennedy bio u pravu kada je od nje dobio odgovore da ''nije rasist'', da o tim pitanjima odlučuje Kongres kao najviše zakonodavno tijelo države -  koji je svojom pojavom i svojim autoritetom u Senatu pojasnio da u njenom slučaju nije riječ o  smutljivoj osobi koja radi na svoju ruku ili ruku Predsjednika Trumpa gdje je ona samo pion u njegovim rukama, nego da je riječ o osobi iznimnoga integriteta koja svakako zavređuje mjesto u Vrhovnome sudu Amerike.

Zlatan Gavrilović Kovač