Odnosom upravlja osoba kojoj je manje stalo

 

Brakovi o kojima slušam vise o niti. Zajednički im je motiv borba za moć; zapravo, čini se da je većina od samoga početka takva. Poznati su problemi oko kojih se vodi bor­ ba — novac, djeca, seks — ali temeljni razlozi su najčešće smanjeno samopoštovanje i neispunjena očekivanja.

Pokušaj pronalaženja partnera temelji se na načelu romantične ljubavi, zemaljskoga raja (ili zajedničkoga privida), što je osnova većine priča o sreći koje dopiru do nas. Priče o ljudima koji su se pronašli i odabrali jed­ no drugo uvelike naglašavaju snažnu kombinaciju sek­ sualne privlačnosti i svojevrsnog prosvijetljenoga vlasti­ tog interesa u okviru kojega nam je važno kakve kvali­ tete i postignuća nudi druga osoba: obrazovanje, plaća, zajednički interesi, povjerenje i životna filozofija. Proc­ jena mogućeg partnera koja se ravna prema tim mjerili­ ma izaziva određeni skup očekivanja. Do raspada od­ nosa dolazi zbog neispunjavanja tih očekivanja.

Ako je ova formulacija pretjerano analitička i zane­ maruje tajanstveni proces »zaljubljivanja«, to je zato što je »privlačnost« zbog koje odabiremo jednu osobu od mnogih, kako možemo vidjeti osvrnemo li se unatrag, prema mome iskustvu, kombinacija spremnosti, požude i nade, a ne neodređeno, ali moćno stapanje dviju duša.

 

Prije bih povjerovao da je riječ o stapanju duša kada bi bilo više dokaza da se odnos može održati tijekom du­ žeg razdoblja.

Medu najzlokobnije i najznačajnije promjene u mo­ dernim brakovima spada sve veća popularnost pred- bračnih ugovora. Nekoć povlastica iznimno bogatih, da­ nas su takvi ugovori postali uobičajeni i medu ljudima koji stupaju u brak nakon što su nagomilali bogatstva koja ne žele dijeliti s partnerom.

Površno gledano, zaštita onoga što unosite u brak doima se savršeno razumnom. Često obje strane imaju djecu kojoj žele ostaviti nasljedstvo. Većina je već prošla kroz iskustvo razvoda koje puno košta i u emocional­ nom i u financijskom smislu; ti su ljudi svjesni statistič­ kih podataka koji govore da drugi (ili treći) brak ima još višu stopu neuspjeha od prvoga.

Bez obzira na to, tužno je vidjeti par koji namjerava udružiti svoje živote, a ponaša se kao da kupuje rabljeni automobil. Ugovore sastavljamo s ljudima kojima ne vjerujemo; štite nas od onih koji bi nas mogli iskoristiti. Zahtijevati takav ugovor od osobe kojoj izjavljujemo ljubav odražava duboko ciničan stav prema odnosu; ta­ kav stav u sebi unaprijed krije predviđanje neuspjeha, a to se predviđanje, poput mnogih drugih očekivanja, čes­ to i ostvaruje.

Zakon se u tome smislu donekle promijenio, tako da su »nepomirljive razlike« i »sporazumni razvod« zami­ jenili tradicionalnije razloge koji su prije bili potrebni za okončanje braka. Ipak, potreba za pronalaženjem razlo­ ga razdvajanju često stvara ozračje međusobnog okriv- ljavanja u kojemu se svaki supružnik nastoji predstaviti moralnijim, što donosi posebno veliku nesreću njihovoj djeci.

 

Kad se brak počne raspadati, proces koji vodi do pot­ pune otuđenosti gotovo nikada nije simetričan. Jedan supružnik najčešće izražava slabiju naklonost i poštova­ nje prema drugome. Čini se da je to karakteristika onoga koji preuzima kontrolu u odnosu. Preuzimanje kontrole može se uspješno provesti; jedan se supružnik više trudi dovesti do pomirenja i mnogo je nesretniji zbog okončanja braka. Kad takvoj osobi ukazem da partner ili partneri­ ca ne osjećaju jednaku bol i da zato ima osjećaj da su mu uzde kliznule iz ruku, najčešće brzo shvati kakva mu je sudbina. Potrebno je dvoje da bi se utemeljio odnos, ali je do­ voljan i samo jedan da ga okonča.

Čitajući objave vjenčanja i promatrajući nasmiješene fotografije zaručnika, svjestan sam da im nitko nije re­ kao: »Znate da je vrlo vjerojatno da nećete dugo ostati zajedno. Zašto mislite da ćete izbjeći  statistike  razvo­ da?« Takvo bi pitanje bilo nezamislivo zaljubljenima sa sjajem u očima pa ga nitko i ne postavlja. Pripremljeno je tlo za razočaranje i izdaju. Sve je spremno da se čin vr­ hovnog optimizma, hrabrosti ili ludosti, ovisno o vašem stavu, obavi s puno nade, a Duh Budućih Božića ne go­ vori ni riječi.