Hira Ratan Manek živi od sunca. Ne u nekakvom tamo pjesničkom smislu, već doslovno. I dobro mu je. Tako kaže i mi mu vjerujemo. Štoviše, rado bi i nas počastio tanjurom svježe sunčeve energije!

 

KREŠIMIR MIŠAK

Hira Ratan Manek (a također i Hirachand) 69- godišnji je strojarski inženjer iz južne indijske

države Kerala. Po čemu je taj gospodin toliko poseban? Samo po tome što se hrani suncem. Njegova supruga Vimla Hirachand ovako je za vijesti ABC-a opisala njegovu tehniku: "Svaku večer jedan sat gle- da u sunce bez treptanja. To mu je glavna hrana. Povremeno pije kavu ili čaj."

 

Hira Ratan Manek do sada je nekoliko puta dopustio da ga pregleda nacionalna i međunarodna zajednica liječnika. Međunarodni tim  sačinjen  od  21  doktora  u Ahembadabadu (Gujarat, Indija) je promatrao Hira Ratan Maneka 411 dana tijekom 2000. i 2001. godine. Dobrovoljci su ga nadgledali 24 sata na dan. Cijelo to vrijeme jedino što je uno- sio u sebe bila je voda. I sunčeve zrake. Nakon uzbuđenja koje je izazvalo otkriće u Ahmadabadu. Hira Ratan Manek je pozvan na Thomas Jefferson University i State University of Penn u Philadelphiji u SAD-u. Kad je bio u Americi prvi puta, pod nadzorom je postio 109 dana. Sto je završilo 27. listopada 2001. Promatrana je i ispitivana njegova mrežnica, pinealna žlijezda (ili epifiza) te mozak, a snimljeno je i 700 fotografija tih organa. Neki rezultati su pokazali da se sive stanice u Manekovom mozgu obnavljaju. Istraživači su izvijestili da su neuroniaktivni, da ne umiru te da je žlijezda epifiza povečana, i ne smanjuje se (kao što bi trebala kod dobi iznad 50 godina).

 

IZVJEŠTAJ ENDOKRINOLOGA

 

Međunarodni tim  sačinjen od 21 doktora u Ahembada- badu promatrao  je Hira Ratan Maneka 411 dana tijekom kojih se hranio samo suncem

Dr. Navneet Shah, endokrinolog iz SAD, u srpnju 2001. zapisao je: "Gospodin  Hira  Ratan  Manek

1. veljače 2001. uspješno je završio post koji je trajao 411 dana, a započeo 1. siječnja 2000. Konzumirao je prokuhanu vodu svakog dona između 11 i 16 sati, i nikakvu drugu tekućinu niti ikakvu hranu ili injekcije. Bio je potpuno izoliran i pod strogim nadzorom.

Medicinske provjere: Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a relevantni, hematološki i bioke- mijski (temeljni i nekoliko složenijih) provođeni su periodično (mjesečno ili svakih 14 dana.). ECG je mjeren redo- vito, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od liječnika opće prakse, fizičara, kirurga, kardiologa, endokri- nologa i neurologa redovito ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma (u prva tri mjeseca, nakon toga daljnjeg gubitka težine nije bilo) i što su mu se blago smanjili puls i brzina disanja (s 18 na 10 udisaja u mi- nuti), nema drugih medicinskih abnormalnosti, što je zapanju- jujuće. Čak su i mentalne funkcije i funkcije mozga potpuno normalne jedva da ima ikakvih nalaza vrijednih spomena. Stolicu je prestao imati nakon 16. dana posta, a proizvodnja urina se održava na oko   600   do    800    kubičnih centimetara.

Šećer u krvi je 60 do 90. Nema acetona. Svi drugi parametri su normalni." Zanimljiv je i sljedeći podatak koji je dr. Shah zabilježio: «Pinealna  žlijezda kod čovjeka je veličine 6x8 mm. Prema C.T- skenu & MRI - skenu, njegova je povećana te je veličine 8x11 mm.» Ljudi koji ne jedu najprije potroše mast, pa proteine, te ubrzo postanu beživotni, zlovoljni, letargični i razdražljivi, razmišljanje postaje sve slabije, a nakon 8 do 10 tjedana slijedi smrt. Koja je tajna varijabla kod Hira Ratan Maneka ušla u tu energetsku matematiku? Po njemu, ništa tajanstveno, tek svakodnevna sunčeva svjetlost. Osim što se zna da su mozak i um najmoćniji recipijenti u ljudskom tijelu, te da su mrežnica i pinealna žlijezda (epi- fiza, treće oko ili sjedište duše po Reneu Descartesu) opremljeni fotoreceptornim stanicama (te se mogu smatrati fotosenzitivnim organima), iz perspektive suvre- mene znanosti Manek predstavlja neobjašnjiv fenomen. Zna se da postoji put od mrežnice do hipotolomusa (zove se relinohipo- talamični trakt) koji dovodi informaciju o ciklusima tome i svjetla u hipotolamus, od kuda putuju kroz pinealni živac do pinealne žlijezde. Ovi impulsi sprječavaju proizvodnju mela- tonina, a kad stanu (po noći ili mraku kad svjetlo više ne stimulira hipotolamus), oslobađa se melatonin.

 

 

Pineona žlijezda ili treće oko je stoga fotoosjetljiv organ i važan mjerač vremena za čovjekovo tijelo. Znanstvenici nagađaju da se možda ovdje djelomično događa neistraženi proces sinteze energije i transformacije sunčeve energije, čemu u prilog ide činjenica da je Manekova pinealna žlijezda povećana.