slike: internet


Ta Kuća svijeća ili muzej Jugoslavije mi se čini danas nekako apstraktnim, a ja bih tu dodao još stacionarni satelit koji ima lasere poviše bijeloga kruga na Otoku pa bih onda napravio jedan planetarij, a to je danas prilično jeftino, može se planetarij Ball kupiti za nekih 300 dolara i konačno stavio bih u postavu muzeja također i Tesla coil i onda mi se čini da bi ta crkva bila dovršena.

Ova priča zapravo nije priča o jednoj državi niti o ljudima u njoj ili narodima koji su odani nekoj ideji, u krajnjoj konzekvenci to je zapravo priča o čovjeku koji je na neki neobičan način sam OTOK, kao takav se rađa, kao takav živi i kao takav umire u ovom svijetu koji je unekoliko nakrivo nasađen.

I konačno treba riječi par rijeci o SILI imajući u vidu crkvu o kojoj govorimo. Ta riječ SILA kod nas je indijskog podrijetla i oni imaju za to ŠILA, a to znači neko povišeno mjesto ili uzvišicu ili možda brdo ili planinu odakle pogled dopire daleko. Znači, vidjeti daleko, ali u našem jeziku također postoji razlikovanje SILE od nasilja gdje je ovo zadnje shvaćeno kao neka iskrivljena sila bez zrenja. Kod Bosanaca jako je lijepo razlikovanje SILE kod koje se nešto čini NAZOR pa je SIla Nazor, i kao da podrazumijeva unutrašnje zrenje neke stvari. Bilo kako bilo, mi ovdje unekoliko samu filozofiju držimo teorijom SILE sasvim suprotno ideji, da je ovaj pojam rezerviran samo za vojnu znanost. Eto, toliko neka bude rečeno o SILI koju osjećamo kada smo u blizini OTOKA.

I još bih rekao, da na pitanje ŠTO JE ŽIVOT? svatko ima svoje odgovore. Za nas je to vjetar koji nas gura naprijed i nazad, sile koje nas guraju gore i dolje, došli smo poput vode, a otišli poput vjetra i onda na kraju je samo - MIR.