KNJIGA TOME BORCA ZA PRVENSTVO

 

O KNJIZI TOME BORCA ZA PRVENSTVO

 

Knjiga Tome borca za prvenstvo11 sastoji se od dijaloga izmedu Isusa i Tome, nazvanog blizanac. Unutra pisac govori o onome sto bi mogao biti sadrzaj triju tajnih rijeci sa kojima je Isus pocastio Tomu u Evandelju po Tomi. On uokvirava i navodi ovu namjeru, da je bio prisutan pri razgovoru izmedu Isusa i Tome i da je sve zapisao, sto su medusobno utvrdili. Takoder karakter ovoga temelja odgovara u toliko veoma jasno Evandelju Tome, isto kao sto i ovdje prevladava napetost, koja nastaje povezivanjem dvaju nepredvidenih suprotnosti u jednome bicu i mora se bilo kako razrijesiti: u covjeku je cesto nesvjesni, sakriveni, neprolazni istinski covjek vezan na prolaznu pojavu, koja se u svi svojim tendencijama suprotstavlja potrebama istinskog covjeka.

Ako covjek zeli uopce postici bilo kakav napredak, mora mu biti jasno da je on jedno tako napetostima nabijeno bice blizanac i da ce harmoniju i svoje odrediste postici samo ako razrijesi svoje istinsko bice neistinitoga i oblikuje se novo sredstvo izrazavanja. S ovim objasnjenjem pocinje rasprava.

Prvobitno covjek bijase u gornjem svijetu, u svjetlu. Ali sada je odabrani, Sin svjetla, u egzistenciji jedne zivotinje: Ljudsko tijelo je sastavljeno od prolazne materije, svijest: misli, osjecaji, zivot vezan su na ovu pojavu i radi toga isto tako prolazni.

Postoje za covjeka dvije mogucnosti: Prikriveno opet probuditi u zivot i razviti svjetlo u neshvatljivoj ljubavi - ili se zaglaviti u prolaznom i u razjarenoj vatri pozude i strasti ziv izgorjeti: razviti krila Duha i time zuriti preko prolaznih prividenja - ili se povoditi za vatrom ponosa: jos ziv uci u mir i kao po tijelu umrli ostati vjecno unutra - ili po razrjesenju tijela u svijesti muciti se, koji je jos vezana na prividenja, dok ne nastupi novo uronjavanje u svijet prividenja, odnosno eonima dugo ostati vezan na svijest ideologije laznih Bogova, koji imaju individualni zivot daleko duzi, i konacno sa ovim laznim Bogovima, koji ipak jednom imaju svoj kraj (propadnu), takoder biti razrijesen.

Malo je onih koji prihvate prvu mogucnost. Mnogo vise je onih koji slijede zov iz prikrivene unutrasnjosti i vodeni su vatrom strasti. Kako ce se ponasati covjek usred 11ljudi zivotinja11, koji slijedi svoje odabrano? On ipak nece moci zatajiti 11znak Oca11 na sebi, naime, nepokretljivost i kretanje. To znaci on ce djelovati iz mira. Djelovanje se sastoji za njega u odasiljanju svojih iskustava i snaga. Ali moze li on to usred ovih 11slijepih ljudi11? Kako ce mu pri tome biti?

Tri puta Tomo postavlja ovo pitanje i svaki puta u drugacijem obliku, tri puta

 

ne dobiva direktan odgovor od Isusa. Ovaj iscrpno objasnjava sto se dogada

ljudima koji ne slijede svoju odabranost, nego ostaju zaglavljeni na prolazna prividenja i poslanstvo samo ismijavaju i progone.

Sami se osuduju: Oni zderu  jedan drugoga kao zivotinje, bicuju  se sami vlastitom slabom prirodom. Poslije smrti su njihova tijela predana 11paklu11, vatra istine spali njihove iluzije i njihove posljedice, to bolnije sto se vise vezu na ove iluzije. nigdje nema izlaza iz ovih patnji: jer poslije smrti materijalnog tijela vise nije moguce svjesno obracanje svjetlu.

No ove sve muke nisu osveta jednog uvrijedenog Boga, nisu samo kazna, nego ce ovi ljudi biti izbicevani, da bi svoju glavu usmjerili stvarima koje su 11dolje11 i da konacno shvate bit mjesta, koje do sada nisu poznavali: svijet prolaznosti u ceznji i ponosu vladajucih snaga. To je mjesto, koje istinskom covjeku nije primjereno. Kako je svjetlo sunca usmjereno, da daje doduse svim biljkama rast, li najvise cokotu loze, tako da ono ugusi korov - kako se svjetlo mjeseca usmjeri, tako da mrtve prijateljski ili neprijateljski obasjava - tako se usmjerava svjetlo Duha: k skrivenom covjeku, koji mu je jednak, on je ugodan miris za vidljivog covjeka, a za onog koji mu se suprotstavi, okrutan je osvetnik. Radi toga su blazeni ljudi, koji 11ostruzu tvrde okove zivotinje11.

Oni nisu blazeni radi svojih zasluga, koje se sastoje u podnosenju progonstva i prezira. Nego su progonstvo i prezir znakovi, da oni zive u jednom stanju biti i svijesti, koje se suprotstavlja zivotu zivotinje. Ovakvi znaci bude veselje, jer upucuju na stanje blazenstva. U ovom stanju ce blazeni postici mir i sjediniti se sa kraljem.

Kod povrsnog citanja razgovora izmedu Tome i Isusa mogao bi se steci utisak, da ce se razumjeti samo dobro ili samo zlo i da se ljudi ponose, koji se pravednicima smatraju, odabranima i savrsenima, a 11ljudima zivotinjama11, da ce patnja 11poboznog11 biti kompenzirana njegovom mrznjom za 11zle11 i opisivanjem teskih kazni za zle. Ali iz teksta jasno proizlazi ovo: u svakom covjeku skriva se jedan odabrani, kojemu je obecan mir i blazenstvo. ali svaki je covjek okovan po tijelu i svijesti na svijet prividnosti i vodi zivot zivotinje u ponosu i pozudi, i u pogresnoj nadi i samoprevari.

Odredba covjeka je, prikriveno opet objaviti, dozvoliti da obecanje postane stvarnost, time da ispuni uvjete za to: rastrga cvrste okove zivota zivotinje. Svaki covjek moze pokusati slijediti ovu odredbu. Ne ucini li to i ostane li u egzistenciji zivotinje, mora snositi gorke posljedice. Posljedice su gorke, jer egzistencija zivotinje nije primjerena istinskom bicu covjeka. jedna pogreska, odstupanje, mora ipak snositi odgovarajuce posljedice i  ispravke.  Ali posljedice nisu bez smisla. One vode covjeka na kraju krajeva k razumijevanju, da je egzistencija zivotinje greska, ne njegovo pravo odrediste,

 

i one mu pokazuju sto je njegovo istinsko odredistem. Odrediste covjeka, koje

je njegovom bicu primjereno, je savrsenstvo, mir, jedinstvo s Ocem.