O DUŠI

 

O RASPRAVI O DUSI

 

Najvazniju ulogu kod svih procesa, koje opisuje evandelje istine, evandelje po Filipu i pismo Reginusu o uskrsnucu, ima dusa, i to zapravo njezin svjesni dio: svijest.

Rasprava o dusi razlaze dalje neke izjave iz ovih evandelja, glede uloge duse, svijesti, i koristi pri tome usporedbu duse sa zenom koja se moze odati bludu, ali i njoj predodredenom suprugu.

Sada je dusa tj. svijest, predana svijetu prolaznih prividenja i biva od njega oplodena: rada predodzbe i s njima povezana djela. Njena 11maternica11, organ oplodnje, je 11izvana11, to znaci da ona prepoznaje u sadasnjem stanju samo stvari nesavrsenstava - stvari cija je predodzba u vremenu i prostoru, a ne njeno unutarnje bice. Ova se svijest predodzbi nikada nece nasititi: poput 11bludnice11 trci od muskarca do muskarca, trazi ispunjenje, koje ovako ipak nikada nece naci. Na razini razuma ide od jedne ideologije, religioznog, ezotericnog ili psiholoskog sistema do drugog: na razini osjecaja pokusava prakticiranjem meditacija i dozivljavanja samoiskustva: na nivou zivota pokusava promijeniti svijet pozitivnim misljenjem, osjecajem i djelovanjem. Ali nakon nekog vremena opet ostaje praznih ruku- ostaje samo razocaranje i ostecenje. A Sto je rezultat ovakvog ponasanja? Gluhoca i sljepilo za zov iz vjecnosti, zbunjenost srca. A zavodnici su svi ovi 11brakolomci11, jer mnogo obecavaju i dolaze u velikom sjaju. Samo dijete rodeno iz ovih mnogobrojnih veza i biti ce takoder predano tjelesno bludu, kojemu pozivaju mnogi sistemi oslobodenja ili zbog pomanjkanja orijentacije i zbunjenosti srca, prividno oslobodenje.

Ali takvo je vladanje nedostojno duse, svijesti. Njena uloga nije u svijetu prolaznih predodzbi, nego joj je odredba u vjecnosti. Vjecan je duh koji lezi sakriven i nesvjestan u ljudima. Radi se o tome da se svijest oslobodi od svijeta predodzbi, potpuno se ocisti od svih fiksnih ideja koje su u nju prodrle

- i gleda prema 11zarucniku11. Tek tada je moguce da se duh, koji je vjecan, pokaze dusi, ude u nju, potpuno ju obnovi, i dade joj natrag njezino dostojanstvo.

Svijest prozeta od spoznaje vjecnoga, od duha, postat ce sasvim nova, mijenja se u svijest koja opaza iznutra prema van. Njena se 11maternica11 okrece prema unutra. A veza ove svijesti sa duhom, spoznaja, drugacija je od veze svijesti predodzbi sa prividenjima. Kod posljednjeg ostaju ipak dva uvijek

 

dva. U tome se upravo sastoji nezadovoljstvo, sto je dusi povod za dalje

eksperimente. Ali u vezi sa duhom, svijest je spoznaja sama, koja ce biti prozeta od nje i prozimat ce ju sa svoje strane, tako da ce one biti 11jedan jedini zivot11. Time je ispunjena pradavna ceznja duse, koja se je stalno usmjeravala na krive ciljeve u svijetu predodzbi. Sad a je povezana sa svojim istinskim ciljem, vjecnoscu, i vise ne treba traziti.

Tako je svijest, dusa, na istome mjestu gdje je bila prije: bijase povezana sa zarucnikom, sa 11prvorodenim11, od Oca i Majke ljudskim rodenim, neprolaznim duhom, koji bijase u Ocu. Sjedinjenjem sa ovim duhom, vraca se natrag mjestu svoga oca. I sada moze radati opet djecu, koja su savrsena i trajna, moze izgovarati rijeci i oslobadati snage koje potjecu iz svijeta duha. Ona tako izvrsava misterij uskrsnuca, postajanje svijesti duha i postajanje djelotvornosti duha novim djelima; ona izvrsava misterij odlaska u nebo, 11puta k ocu gore11, i misterij svetoga vjencanja, ulaska u punocu punoce.

Za to je preduvjet misterij krstenja sa vodom, pokora (kajanje). Spoznaja je prvi korak veze sa duhom, i ona odgovara vezi sa svijetom predodzbi a ne sa odredistem i dostojanstvom covjeka: da oblik svijesti koja je vezana na predodzbe misljenja, osjecanja i zivot degeneracija je one svijesti koja zivi neposredno u spoznaji i stoga je ujedinjena sa svime.

Iz ove spoznaje javlja se ceznja za spasenjem, za ponovnim zadobivanjem izgubljenog,

i takoder nastaje jedan proces ciscenja: u smirenom gledanju prema istinskoj spoznaji, sve ce se pogresne ideje i iz toga proizlazece navike prepoznati kao prolazne i time biti razrijesene. Djelovanjem snaga  vjecnosti, takoder se razocaranja i ostecenja duse mogu opozvati, tako da moze poceti regeneracija. Psalmist ce citirati u tom smislu: (a citati iz svetog pisma, koji objasnjavaju, nalaze se cesto u ovome tekstu): 11onaj koji tvoj zivot oslobodi od pokvarenosti... tvoja usta nacini veselima, i ti ces opet postati mlad kao orao.11

 

O DUŠI

 

Mudraci prije naseg vremena dali su dusi jedno zensko ime. I ona je stvarno, po svom bicu, zenska. Ona i posjeduje maternicu kao zena.

Kada je jos kod Oca bila sama, bila je djevica i po osobi muskarac-zena. Ali kada je pala dolje u tijelo, pala je mnogobrojnim razbojnicima u ruke. I ovi su se zlocinci medusobno bacili na nju i obescastili ju. Neki su ju silovali, drugi podmitili podlim darovima. Ali svi su ju osramotili. Izgubila je svoje djevicanstvo, predala je svoje tijelo na milost i nemilost svakome.

I uvijek, kada bi ju spopala pohota za nekim muskarcem uobrazavala si je da je to njezin istinski suprug.

Ali nakon sto se je bila sramotno predala nevjernim brakolomcima i dala im se iskoristiti, jako je stenjala i pokajala se.

Ali kada je okrenula svoje lice od ovih ljubavnika, odmah je opet trcala k drugima, koji su ju prisiljavali da bude s njima u njihovim spavaonicama, po njihovoj volji i volji njihovih gospodara. Nije ih se vise, od srama, usudila napustiti.

Dugo vremena su oni laskali da su vjerni, posteni i casti dostojni supruzi, ali su ju na kraju ipak ostavili samu. Tada ostaje tako zapostavljena kao jedna siromasna, osamljena i bespomocna udovica, koju nitko ne slusa u njezinoj patnji. Od njih nije nista zadrzala osim obescascenja koja su joj u opcenju s njom nanijeli.

A sto su rezultati, djeca ovih ljubavnika? gluhoca, sljepoca i zamrsenost srca!

 

Ako ju sada Otac, koji je gore na nebu, trazi i pogleda ju dolje i vidi kako stenje, kako se kaje za svoje strasti, svoje besramno ponasanje, svoj blud koji je cinila, kako pocinje zazivati njegovo ime, traziti pomoc, tako sto zove svojim cijelim srcem i kaze: 11Spasi me, Oce! Pogledaj, zelim ti poloziti racun, jer sam napustila moju kucu i pobjegla sa moga djevicanskog ognjista. Obracam se opet k tebi.11 Ako on dakle vidi, da je u njoj ovakvo uvjerenje, odluciti ce da joj vrati natrag njeno dostojanstvo i smilovati ce joj se jer puno je patnje prosla otkada je napustila svoju kucu.

 

Duh prorice o bludu duse na mnogo mjesta. Tako kaze kod proroka Jeremije: 11Kada se muskarac rastane od svoje zene i kada ona ode od njega, i uzme drugog muskarca, smije li ju on takoder opet uzeti? Zemlja je oneciscena, zar ne? Iako si bludnicila sa mnogobrojnim ljubavnicima, dodi ipak opet k meni, kaze Gospodin. Podigni svoje Oci u visine, i pogledaj kako bludnicis svuda. Sjedis na cesti i kao Arap u pustinji vrebas i oneciscavas zemlju svojim bludom

 

i zlom. Imas celo bludnice, ali se vise ne zelis sramiti i ipak vices prema meni:

Dragi Oce, ti majstore moje mladosti!11 (Jer. 3. 1-4)

Isto je napisano kod proroka Hosea: 11Izrecite sud o vasoj majci - ona nije moja zena i ja ju ne zelim imati! -znaci ako bi odbacila svoj blud sa lica i brakolomstvo sa svojih grudiju, da ju ne bi golu svukao i predstavio onakvom kakva je bila kada je bila rodena, da ju ne bi nacinio poput pustinje i osusene zemlje, da ju ne bi ostavio da umre zedna i da se ne bi smilovao njezinoj djeci, jer su to djeca bluda, a njihova je majka bludnica koja ih je nosila, srami se i kaze: Zelim otici sa svojim ljubavnicima, koji mi daju kruha, vode, vune, kudelje, ulja i pica. Zato pogledaj, oporucno cu ostaviti trnovitim tvoj put, podici ispred zid kako ne bi mogli naci njezinu stazu: a ako bude trcala za svojim ljubavnicima, da ju ne uhvate, a ako ih ona bude trazila da ih ne moze naci, i da mora reci: Zelim se vratiti svome prijasnjem muzu jer mi je on bio bolji nego je ovaj sada.11 (Hos. 2, 2-7)

Ponovo kaze kod Hesekiela: 11Iznad svih ovih zlocina (oh jao, jao tebi! kaze gospodin Gospod), sagradio si kapelu kumira i napravio oltare na svim ulicama: na svim si ulicama sagradio svoje oltare, napunio tvoju ljepoticu ispraznom strahotom: sirila si noge pred svima koji su prolazili i vodila si veliki blud. Sa djecom Egipta vodis ozbiljan blud, sa tvojim susjedima, koji imaju veliko tijelo.11 (Hes. 16, 23-26)

Tko su djeca Egipta, koja imaju veliko tijelo, ako nisu oni koji imaju tijelo, osjete i stvari zemlje, sa kojima se dusa uprljala na ovome mjestu, onda kada je uzela kruh, vino, ulje, haljine i sve vanjske ukrase, koji obujmljuju tijelo prema van? Vjerovala je da bi joj to sve bilo od koristi!

U ovome bludnicenju Apostoli su najavljivali spasitelja: 11Cuvajte se, ocistite se od toga!11 (npr. 1. Thess. 4, 3) Pri tome ne govore o bludu tijela, nego prije svega o dusi. Temeljem ovog razloga apostoli pisu (savrsenima) bozjima, da ne padnu (u ovo bludnistvo).

Ali velika je borba radi bluda duse. Tek iz nje proizlazi blud tijela. Stoga Pavao pise u pismu Korincanima: 11Pisao sam vam u pismu da ne trebate imati posla s bludnicama.  Ne misljah  cak na bludnice ovoga svijeta ili skrce ili razbojnike i pogane, inace biste morali svijet napustiti.11 (1. Kor. 5, 9) Isto tako govori o duhu: 11Jer ne borimo se mi protiv krvi i mesa, nego protiv knezeva i silnika, naime Gospodara svijeta, koji vladaju u tami ovoga svijeta, sa zlim dusima pod nebom.11 (Eph. 6, 12)

Tako dugo dok god dusa bez obzira trci za svakim i sa svakim vrsi razvrat, tko ju god sretne, uprlja se, i mora bolno patiti zbog svih kojima se je bila predala. Ali ako osjeti bolove u kojima zivi, place prema ocu i kaje se, te ce joj se otac smilovati i okrenuti njenu maternicu.

 

Materica naime, koja je bila prije okrenuta prema van, opet ce se okrenuti

prema unutra, te ce tako dusa dobiti opet svoje istinsko bice. Jer materica duse nije ista kao materica tjelesne zene.

Tjelesna materica zene je, kao i sva utroba, u unutrasnjosti tijela. Ali maternica pale duse lezi na njenoj vanjskoj strani kao muski spolni organi, koji su izvana. Ako se sada materica duse, po volji Oca, okrene prema unutra, uranja u prociscavajucu kupku u kojoj se odmah cisti od prljavstina, koje su joj bile nanesene na vanjskoj strani. Isto kao sto se prljavo rublje pere u vodi koja ga okruzuje, sve dok se ne ispere i bude cisto. Ali ciscenje duse se sastoji u tome da postane nova, da dobije opet svoje pradavno bice i da se okrene. To je njeno krstenje. Tada se opet moze poceti silno kretati i s velikom snagom, kao sto i rodilje snazno i sa silom kod poroda kolaju.

 

Buduci je ona zena i ne moze sama stvoriti dijete radanjem, Otac joj je poslao sa neba njezinog supruga, njezinog brata, prvorodenoga.

Zarucnik se spustio k zarucnici. Ona je prestala bludniciti i ocistila se je od oskvrnuca ljubavnika. Obnovila se je u zarucnicu. Ocistila se je u vjencanoj odaji. Namirisala se je lijepim mirisom, sjedila unutra i ceznula za istinskim zarucnikom.

Vise nije trcala na trg i nije, nakon sto ju je spopala pohota, opcila sa svakim najboljim. Sve vise je neprekidno tezila za zarucnikom, ocekujuci dan kada ce doci, a ipak ga se bojala, jer nije znala kako on izgleda. Izgubila je sjecanje na vremena prije pada iz kuce Oca.

Voljom njenog Oca bijahu njeni snovi njime ispunjeni, kao kod zena koje vole istinski svoga muza. Voljom njenog Oca dosao je zarucnik k njoj u pripremljenu odaju vjencanja. On je prekrasno okitio

odaju vjencanja. Jer ovo vjencanje nije poput vjencanja tijela gdje oni koji zajedno spavaju osjecaju slast. Oni koji izvrsavaju sveto vjencanje, ostavljaju muku pozude kao teret iza sebe i (ne razdvajaju se nikada vise) jedno od drugoga. Zaista, sveto vjencanje nije (od tjelesne vrste). Vec kada se sjedine, postaju jedan jedini zivot.

Zato je prorok rekao za prvog muskarca i prvu zenu: 11Oni ce biti jedno tijelo!11 (1. Mojsije 2, 24). Jer prvi muskarac i prva zena bijahu povezani jedan s drugim kod Oca. Kasnije je tek zena izgubila muza, koji je njezin brat. Ovo vjencanje sada ih opet sjedinjuje jedno s drugim. Dusa se ponovo sjedinjuje sa svojim stvarnim ljubljeni, svojim istinskim gospodarom, kako stoji napisano: 11Gospodar zene je njezin suprug.11 (npr. 1. Mojsije 3, 16)

Opet ga je pomalo prepoznala, veselila se i plakala pred njim, kada je razmisljala o svojoj sramoti i osamljenosti. Okitila se prekrasnije, kako bi mu

 

se svidala i kako bi kod nje ostao. Tako je i prorok u psalmima rekao: 11Cuj

kceri, pogledaj i prisloni tvoje usi: zaboravi svoj narod i kucu ocevu, tako ce se kralj veseliti tvojoj ljepoti: jer on je tvoj Gospodar.11 (psalm 45, 10-11)

Jer zarucnik joj vraca njezino dostojanstvo, tako da odvraca svoje lice od svoga naroda i mnogobrojnih ljubavnika, u cijoj je sredini prije boravila. Ona opet postuje samo svoga kralja, svoga istinskog Gospodina, i zaboravlja kucu svoga zemaljskoga oca kod kojega joj nije bilo dobro i sjeca se opet svoga Oca na nebu.

Isto tako bijase Abrahamu receno: 11Idi iz tvoje domovine i od prijatelja tvojih i iz kuce oca u zemlju koju cu ti pokazati.11 (1. Mojsije 12, 1).

Tako se dakle dusa okitila u svojoj ljepoti (...) i srela je svoga dragoga. A i on je nju takoder ljubio. A kada se s njim sjedinila, primila je sjeme od njega - to je duh koji ozivljava. Stvorenja iz ove veze ostaju na zivotu i dobra su.

U tome se sastoji savrseno cudotvorno rodenje koje se odvija ovim vjencanjem, po volji oca. Jer je duznost duse da se sama opet rada i postaje onakvom kakva je bila prije. Tada se pokrece opet iz same sebe. I ona je primila bozje bice od Oca postala je nova i zauzeti ce ono mjesto na kojemu je bila u pocetku. To je uskrsnuce od mrtvih. To je spas iz zarobljenistva. To je uznesenje na nebo. To je put gore k Ocu. Radi toga je prorok rekao: 11Hvali Gospodina moja duso, i sto je u meni, tvoje sveto ime! Hvali gospodina, duso moja, i nemoj zaboraviti sto ti je dobra napravio: oprasta ti sve tvoje grijehe i lijeci sve tvoje slabosti, razrjesava tvoj zivot od pokvarenosti, okrunjuje te miloscu i milosrdem: tvoja usta cini radosnima i ti ces postati opet mlad kao orao.11 (Psalm 103, 1-5) Ako, dakle postane dusa nova, uzdize se gore i slavi Oca i njenog brata, preko kojega je spasena. Tako ce dusa biti ponovnim rodenjem spasena. Ali to se ne dogada asketizmom, niti vjezbama, takoder ne napisani ucenjem, nego samo miloscu (bozjom), to je (bozji savrsenima) dar. Ovaj nebeski dar je za njih. Radi toga je spasitelj zvao: 11Ne moze k meni nitko doci, nego koga Otac povuce, koji me je bio poslao, i ja cu ga probuditi na sudnji dan.11 (Ivan 6, 44).

Zelimo radi toga pozvati oca, pozvati ga sa svom svojom dusom. Ne vanjskim rijecima, vec duhom, koji je u unutrasnjosti, koji dolazi iz dubine, time sto stenjemo i cinimo pokoru radi nacina zivota koji smo vodili, time sto stenjemo i cinimo pokoru radi nacina zivota, koji smo bili vodili, time sto grijehe spoznamo, time sto priznao praznu zabludu, u kojoj smo se nalazili i praznu zurbu u kojoj placemo radi nacina naseg boravka u tami i zato sto su nas gutali valovi, time sto smo se sazalili nad nama samima, da bi nam se smilovao, zbog cega sami sebe mrzimo, naime zbog naseg sadasnjeg stanja.

Jer ovako govorase spasitelj: 11Blazeni su, koji pate, jer oni trebaju biti

 

utjeseni. Blazeni su koji gladuju i zedaju za pravdom: jer oni ce se nasititi.11

(Luk. 6, 21) I opet je on rekao: Tko dode k meni, a ne mrzi svoj vlastiti zivot, ne moze biti moj ucenik. (Luk. 14, 26)

Jer spasenje zapocinje pokorom. Zato je Ivan dosao prije Krista i objavio krstenje pokore. Ali pokora se izvrsava u patnji i brizi. Otac je ipak ljudima prijatelj. I on uslisava dusu, koja ga zove, i salje joj svjetlo za spasenje.

Radi toga je govorio duh kroz proroka: 11Reci djeci mojega naroda: Ako vasi grijesi i sezu od zemlje do neba i crvene se kao sarlah i crnji su od rupcica, a vi se okrenete k meni cijelom svojom dusom i kazete: moj Oce - ja cu vas, kao sveti narod, uslisati.11

A na drugome mjestu: 11Tako govori Gospodin, sveti Izraelac: Ako se vratis i budes uzdisao za spasom, biti ces spasen i shvatiti ces gdje si bio sve one dane, kada si imao povjerenja u ono isprazno.11 (Jes. 30, 15)

Opet se na drugome mjestu kaze: 11Jeruzalem jako plakase i kriknu: Smiluj mi se! On ce se smilovati On ce se smilovati glasu tvoga placa. A kada je vidio, cuo te je. Gospodin ce vam dati kruh patnji i vodu boli. Od sada ti se ne trebaju priblizavati oni, koji te zavode.11 (Jes. 30, 19-20)

Stoga moramo zazivati Boga danju i nocu, ispruziti ruke gore k njemu kao ljudi, koji na hucecem moru zazivaju Boga svim svojim srcem, ne samo da prividno tako izgledaju. Jer koji ga prividno prizivaju, sami sebe varaju, jer Bog gleda bubrege i srca ispituje, koji su u donjem mjestu, kako bi mogao prepoznati spasenje cestitih. Jer nitko spasenja nije dostojan, ako jos uvijek voli mjesto zablude.

Radi toga je napisano kod pjesnika:

Odisej je sjedio i plakao na otoku. Bijase tuzan, svoje je lice okrenuo od govora Kalypse i njenih prevara i zelio je vidjeti svoje rodno mjesto i dim, koji se dize od njegovih kuca. Da nije obio pomoc sa neba, nikada ne bi stigao kuci u svoj rodni grad. (Po Odiseju I, 48-59)

Isto tako Helena (dusa) ) govori:

Ali (moje srce) klicase o d veselja, jer ja zudah za povratkom. I ona stenje:

Afrodita  me  je  prevarila.  Udaljila  me  je  daleko  od  moje  domovine  i  od prvorodene kceri i od moga plemenitog supruga. (Po Odiseju IV, 360-264) Ipak, ako dusa napusti svoga savrsenog supruga radi prevare bozice ljubavi, koja vlada donjim mjestom, , patiti ce zbog stete. Ali ako stenje i cini pokoru, vratiti ce se natrag u svoju kucu. Izrael se takoder nije odmah mogao izbaviti i vratiti kuci iz zemlje Egipta, kuce ropstva, - tek kada je uzdisao za Bogom, tek kada je plakao radi tlacenja.

Tako je zapisano u Psalmima: 11Ja sam tako umoran od stenjanja, moj krevet cijelu noc suzama i kvasim moj logor. Moja osobnost je raspadnuta od tuge i ja sam ostario, jer ja cu se zdvojan bojati. Odlazite od mene, vi svi zlocinci, jer Gospodin cuje moj plac, Gospodin cuje moje preklinjanje, moju molitvu Bog prihvaca.11 (Psalm 6, 6-9).

Ako se istinski kajemo, Bog ce nas uslisati, dobrocudni, Bog velikog smilovanja, pripada mu hvala do u svu vjecnost.

 

Amen.