Nije  preporučljivo lagati samome sebi

Iskrenost je poštovanja vrijedan ideal. Iako u svakodnev­ nom životu moramo igrati mnoštvo uloga, voljeli bismo imati relativno postojan identitet koji bi izražavao naše najdublje vrijednosti. Mnogima je jako važno dobro mišljenje onih koje poštuju.

Malo je ljudskih osobina koje izazivaju veći prezir od licemjerja.  Ljudi čija  djela nisu  u  skladu s riječima postaju predmetom poruge. Većina skandala  koji  nas  zabavljaju temelje se na neskladu između riječi i djela: propovjednici uhvaćeni u preljubu,  lažljivi  političari,  moralisti koji uzimaju drogu, svećenici pedofili. U nama se bude bijes i svojevrsna fascinacija, potaknuta osjećajem krivnje, jer se ni sami ne uspijevamo ponašati u skladu s mjerilima koja javno zastupamo. Što bi ljudi rekli kada bi znali?

Ne samo što prikrivamo sramotne moralne propuste, nego ih, što je još gore,  tumačimo, opravdavamo i nas­ tavljamo se jednako ponašati, a to uništava naše ja. Objaš­ njavajući postupke koje ne želimo pobliže analizirati, služimo se teorijama slučajnosti, podudarnosti i zabo­ ravnosti. Primjerice, supružnici sada već kao po pravilu nevjeru bračnog partnera otkrivaju putem elektronskih poruka koje je partner ostavio na obiteljskom računalu. (To je varijacija tradicionalnije metode ostavljanja  dnev­ nika gdje ga svatko može pročitati.)

Nijekanje je još jedan oblik laganja samome sebi. Ovisnici najčešće tvrde da nemaju nikakvih problema i da mogu prestati kada god to požele, a takve se izjave osvećuju u obliku katastrofalnog propadanja njihovih života: automobilske nesreće u pijanom stanju, raspad braka, gubitak posla. Takvim ljudima često kažem da je razumljivo što osjećaju potrebu lagati  drugima,  ali  laže- mo li samima sebi, nikada nećemo moći uvesti potrebne promjene.

Poznajem muškarca koji udari ženu svaki put dok sanja težak san, kojega se nikada posve ne sjeća. Budući da je to nešto »slučajno«, ne razmišlja puno o prirodi nji­ hova odnosa. Postoje i manje dramatični primjeri: mili­ juni parova zbog glasnog hrkanja spavaju u odvojenim sobama. Svakako, nitko nije kriv zbog takva (doslovce) nesvjesnog  ponašanja.

Obećanja su najštetnije laži koje govorimo sebi. »Niš­ ta nije tako lijepo kao obećanje dok je još svježe«. Krat- kotrajnost novogodišnjih odluka pretvorila se u kultur­ ološki klišej. Ne samo što dobre namjere popločuju put do pakla, nego nam ne dopuštaju da se upustimo u ozbi­ ljan zadatak procjene vlastite osobnosti i onoga što uisti­ nu želimo. Sanjarenje o  idealnoj  ljepoti  ili  razvoju  vlas­ tite osobnosti oduzima nam energiju i odvraća pozor­ nost  od  ozbiljnijih ciljeva  koje bismo  lakše  ostvarili.

Iako nitko ne može zanijekati ulogu slučajnosti u ljudskim životima, puka je lijenost sve ono što nam se događa pripisati sreći ili nesreći. Ljudi ne žele preuzeti odgovornost za sebe; više vole lagodne izgovore nego napornu samoanalizu. To je još jedan oblik jalova samo­ zavaravanja. Dakako, nesreće se događaju. Teško bismo mogli okriviti osobu koju je na livadi udario grom; no, ako je stajala ispod jedinog drveta, tada bismo mogli po­ sumnjati u njezino znanje o elektricitetu.

Neprestano se susrećemo sa smrtnim slučajevima do kojih dolazi zbog gluposti. Vožnja u pijanom stanju, bolesti povezane s pušenjem ili pretilošću, slučajni pucanj iz vatrenog oružja - takve se stvari događaju  i podsjeća­ ju nas da smo prepušteni na milost i nemilost najgorim vlastitim nagonima. Što ljudi govore sebi o takvim rizici­ ma?  Hrabri smo ako riskiramo  život za  drugog  čovjeka ili za ideal. No, kao što je Sancho Panza rekao Don Qu- ijoteu, »smrt bez dobrog razloga najveći je grijeh«.

Istina nas možda neće osloboditi,  ali  lagati  samome sebi kako bismo si priuštili trenutačno olakšanje posve­ mašnja je ludost. Takve se prevare smatraju dobroćud­ nim lažima: nitko nije prevaren ni iskorišten, no životne odluke koje nisu utemeljene na stvarnosti u svakom su slučaju pogrešne. Sebe možda i ne možemo jasno sagle­ dati; teško je preživjeti dan bez barem dvije-tri racionali­ zacije. Kad se naši snovi o onome što bismo mogli biti sudare  sa  spoznajom  istine,  nesklad  nas  može  uništiti.