Ja sam o tom našem psihijatru dosta pisao, ali bih htio reći par riječi o tome kako je on doživljavao tu svoju psihijatriju. I tako sam znao doći do njega u Centar za mentalno zdravlje pa bi on onda pričao koješta, kako Ana Feud nije htjela da ga primi na nastavu zato što je musliman, pa onda o našim velikanima koji nisu uspjeli u vlastitim sredinama kao niti u tuđim, ali opet da je bilo onih koji su zadužili svjetsku znanost svojim otkrićima, a jedan od njih je bio i Gajo Petrović, jer to je kod Gaje bilo sa toliko erudicije, sa toliko poznavanja problematike kako je to čudo, jer je Gajo također bio njegov klijent i Gajo je dobivao injekcije Depo Moditena i liječio se od šizofrenije.

 E, tada bi Muradif u trenucima slabosti meni rekao: ‘’A što si ti toliko sada nesretan? Pa svi geniji primaju ove injekcije. Evo vidiš i Gajo Petrović.’’, jer je Kulenović mislio da bi meni trebalo biti na čast to što ja primam injekcije Depo Moditenam jer je to tobože toliko popularno među mladim ljudima današnjice,, da se slobodno može reći kako su ti nesretnici u neku ruku privilegirani za razliku od ostalih koji su samo jedan statistički prosjek.

 Onda bi on govorio o odnosu Salijerija i Mozarta, kako je to jedna vječna tema, kako se geniji povlače pred drskošću i nasilništvom duhovne mizerije:

 ‘’A vidiš ja, ja sam uvijek bio mišljenja da ćemo mi pobijediti te ograničene ljude, ali nemoj sada kada ti se ovo dogodilo, nemoj sada krenuti na hrvatsku stranu....’’

 …pa kada naši odnosi malo zahladiše, jer su se svi mijenjali zavisno od prilika i trenutne političke situacije pa se tako mijenjao i on, onda bi mi znao reći:

 ‘’Pa nemoj se ti, Gavriloviću, buniti, mi smo te primili u ovaj Centar zahvaljujući preporukama Šuvara kao jednog našeg talentiranog intelektualca, a ti sada drvlje i kamenje po nama. Vidiš kako je ovaj Centar ugodno mjesto za tretman pa ti bi trebao biti sretan već samom činjenicom, da vrijeme provodiš u jednome hotelu B kategorije.’’

 I tako sam ja trebao biti sretan faktom, da to vrijeme svog hospitalizma predstavlja zapravo moj odmor u hotelu visoke kategorije. Da čovjek pukne od smijeha; ‘’Nego…”, a onda bi nastavio, “…evo ja ću ti izaći u susret pa bi ti mogao objaviti koji tekst u mojem časopisu Psihijatrija pa bi možda zaradio i koji dinar, a ovdje si na besplatnoj ishrani i besplatnim ležajem pa će se to osjetiti na tvom proračunu, a malo ćeš i zaraditi.’’

 A ja bih ga tako slušao pa ga baš ne bih dobro razumio pa bih onda uglavom šutio, jer sam zano da je to čovjek neobične političke snage koji može, ako to hoće, čovjeka dovesti na rub egzistencije. Njega se i Gajo Petrović bojao, njega su se svi bojali i to uglavnom iz razloga kojeg je Dostojevski iskazao riječima:

 ‘’Kada se glupost i upornost udruže, velika su snaga.’’

 …pa bih ja tako otišao iz toga Centra smišljajući svoje bjekstvo prema Australiji.

Zlatan Gavrilović Kovač