NE OSVRĆI SE NIKAD

 

"Ne osvrći se nikad i ne misli često

na neku davno prijeđenu stazu

jer sve što je bilo više biti neće

i svi smo mi ovdje samo u prolazu.

 

Ne plači za igračkom što je slomljena,

jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,

sudbina je ona koja konce vuče

i kada smo sretni, i kad smo na muci.

 

Ne, ne misli nikad da je moglo drugačije

ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,

jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme

bit će jednog dana samo uspomene.

 

Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj

i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,

jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom

i sve što je bilo više biti neće.

 

Ne žali za nekim koga više nema,

nego reci samo: lijepo nam je bilo.

Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,

kao ptić što se na dnu gnijezda skrio.

 

Ne žali za vinom što je proliveno

i ne skupljaj stakla polomljene čaše,

jer jedino možeš da ozlijediš sebe,

a vina još ima prepune su flaše…

 

Ne osuđuj život, ne proklinji snove,

ne teži za srećom što je nekad bila.

Tek treba sanjati! Tek treba letjeti!

A tebi još nisu polomljena krila.

 

I ne misli nikad da ne može bolje,

da ne može ljepše, da ne može više,

jer ti si još uvijek na početku knjige,

koju ovaj život otvara i piše.

 

Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,

što se negdje sjaji na nebu visoku,

jer zvijezde su lijepe ali su daleko

a najljepša zvijezda sja u tvom oku.

 

I sve što je sada bit će samo prošlost,

nitko od nas ne zna što ga sutra čeka,

a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,

ni zauvijek prošla, ni tako daleka…"

 

Slavko Mihalić