NAPAD ZLOG ROJA

Tu noć sam bio dežuran u bolnici. Gledao sam televiziju na  nekom odjelu i oko 01 sat poslije ponoći krenuo sam prema elektroradionici gdje sam imao krevet. Čim sam ušao u radionicu, osjetio sam da nešto ne štima. Osjetio    sam strah i neku uznemirenost,  koju   ne   mogu   opisati.   Nešto   me napalo  i bio sam svjestan da sam napadnut.  Počeo sam plesati i pjevati maha mantru (veliku mantru) Hare Krišna.  Mjenjao sam ritam i tonalitet pjevanja, ali bez uspjeha. Osvrnuo sam se po radionici i vidio upaljenu noćnu lampu. Prislonio  sam ruku na žarulju misleći da će me bol   osvjestiti.  Opekao sam se, ali me oni nisu puštali. Zalio sam se vodom iz boce, ali opet ništa. Hoću li nazvati recepciju za pomoć, promislo sam. Vidio sam   konzervu sardine i malo kruha i to sam pojeo misleći da sve ovo što sam radio da će me prizemljiti i osvjestiti. To je trajalo 2-3 sata. Odjednom se sve smiri i vidjeh da su otišli u pravcu auto Dubrovnika. Onda sam ih vidio. To je bio roj veličine metar za metar i pol nekih opasnih kao pčela ili muha i osjetio sam da su zli. Pričat ću ovo prijateljima, pomislih i vidjeh da se  počeše vraćati. Roj  je  funkcionirao  kao  jedna  cjelina.  Ponovo  su napali. Nisam se mogao boriti, bio sam iscrpljen. Legoh u krevet tresući se od straha i zaspah. Dobro je prošl o kako je moglo biti.